62018CJ0477

Jezik
- Moj EUR-Lex
- Prijava
- registracija
- Moji nedavni upiti (0)

Ovaj je dokument isječak s web-mjesta EUR-Lex

Savjeti za pretraživanje

Potrebne su vam dodatne mogućnosti pretraživanja? Upotrijebite Napredno pretraživanje

EUROPA
EUR-Lex početna stranica
EUR-Lex - 62018CJ0477 - HR

Dokument 62018CJ0477

Pomoć

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. prosinca 2019.
Exportslachterij J. Gosschalk en Zn. BV i dr. protiv Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit.
Zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven.
Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EZ) br. 882/2004 – Članak 27. stavci 1. i 4. – Prilog VI. točke 1. i 2. – Službene kontrole hrane i hrane za životinje – Financiranje – Pristojbe koje se duguju za službene kontrole – Izračun – Pojam ‚osoblje koje sudjeluje u službenim kontrolama’ – Uključenost administrativnog i pomoćnog osoblja – Mogućnost naplate četvrtina sata koje je klaonica zatražila za potrebe službenih kontrola koje se nisu koristile – Pretpostavke.
Spojeni predmeti C-477/18 i C-478/18.

Oznaka ECLI: ECLI:EU:C:2019:1126

Jezik predmeta

HTML

PDF

Dokument objavljen u elektroničkim zbornicima sudske prakse. Oni imaju službeni karakter.

PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)

19. prosinca 2019. ( *1 )

„Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (EZ) br. 882/2004 – Članak 27. stavci 1. i 4. – Prilog VI. točke 1. i 2. – Službene kontrole hrane i hrane za životinje – Financiranje – Pristojbe koje se duguju za službene kontrole – Izračun – Pojam ‚osoblje koje sudjeluje u službenim kontrolama’ – Uključenost administrativnog i pomoćnog osoblja – Mogućnost naplate četvrtina sata koje je klaonica zatražila za potrebe službenih kontrola koje se nisu koristile – Pretpostavke”

U spojenim predmetima C‑477/18 i C‑478/18,

povodom dvaju zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje je uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska), odlukama od 17. srpnja 2018., koje je Sud zaprimio 23. srpnja 2018., u postupcima

Exportslachterij J. Gosschalk en Zn. BV (C‑477/18),

Compaxo Vlees Zevenaar BV,

Ekro BV,

Vion Apeldoorn BV,

Vitelco BV (C‑478/18)

protiv

Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit,

SUD (četvrto vijeće),

u sastavu: M. Vilaras, predsjednik vijeća, S. Rodin, D. Šváby (izvjestitelj), K. Jürimäe i N. Piçarra, suci,

nezavisni odvjetnik: P. Pikamäe,

tajnik: M. Ferreira, glavna administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 4. srpnja 2019.,

uzimajući u obzir pisana očitovanja koja su podnijeli:

–	za Exportslachterij J. Gosschalk en Zn. BV, L. J. Steenbergen i K. Horstman, advocaten,

–	za Compaxo Vlees Zevenaar BV, Ekro BV, Vion Apeldoorn BV i Vitelco BV, K. Defares i J. Jansen, advocaten,

–	za nizozemsku vladu, K. Bulterman i L. Noort, u svojstvu agenata,

–	za dansku vladu, J. Nymann‑Lindegren, u svojstvu agenta, uz asistenciju R. Holdgaarda i P. Bieringa, advokater,

–	za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i M. Tátrai, u svojstvu agenata,

–	za švedsku vladu, A. Falk, C. Meyer‑Seitz, H. Shev, J. Lundberg i H. Eklinder, u svojstvu agenata,

–	za vladu Ujedinjene Kraljevine, S. Brandon i D. Guðmundsdóttir, u svojstvu agenata, uz asistenciju B. McGurka, barrister,

–	za Europsku komisiju, W. Roels i B. Hofstötter, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 18. rujna 2019.,

donosi sljedeću

Presudu

Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 26. i članka 27. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL 2004., L 165, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3. svezak 51., str. 5.) kao i njezina Priloga VI.

Zahtjevi su upućeni u okviru sporova između, s jedne strane, društva Exportslachterij J. Gosschalk en Zn. BV (u daljnjem tekstu: Gosschalk) i, s druge strane, društava Compaxo Vlees Zevenaar BV, Ekro BV, Vion Apeldoorn BV i Vitelco BV (u daljnjem tekstu: Compaxo i dr.) i Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit (ministar poljoprivrede, prirode i kvalitete hrane, Nizozemska) (u daljnjem tekstu: ministar) u vezi s načinima izračuna pristojbi koje se duguju za službene kontrole provedene u klaonicama društava Gosschalk i Compaxo i dr.

Pravni okvir

Pravo Unije

Uredba br. 882/2004

Uvodne izjave 11., 13., 14. i 32. Uredbe br. 882/2004 glase:

„(11)

Nadležna tijela ovlaštena za obavljanje službenih kontrola moraju zadovoljavati niz operativnih kriterija, kako bi se osigurala njihova nepristranost i djelotvornost. Ona moraju raspolagati s dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja i posjedovati prikladne sredstva i opremu za pravilno obavljanje svojih zadaća.

[…]

(13)	Službene se kontrole trebaju provoditi redovito, a njihova učestalost treba biti u razmjeru s rizikom.

(14)	Službene se kontrole obavljaju na temelju dokumentiranog postupka, kako bi se osiguralo da se te kontrole provode ujednačeno i da uvijek imaju visoku razinu kvalitete.

[…]

(32)

Za organizaciju službenih kontrola trebaju biti na raspolaganju odgovarajuća financijska sredstva. Zbog toga nadležna tijela država članica moraju imati mogućnost naplate pristojbi ili naknada za pokriće troškova nastalih službenim kontrolama. Pritom nadležna tijela država članica mogu slobodno utvrditi pristojbe i naknade u paušalnim iznosima na temelju nastalih troškova i uzimajući u obzir specifične okolnosti subjekata. Kad se za troškove terete subjekti u poslovanju s hranom i poslovanju s hranom za životinje, primjenjuje se opća načela. Zato je uputno predvidjeti kriterije za utvrđivanje visine inspekcijskih pristojbi. U vezi s pristojbama koje se primjenjuju na kontrole uvoza, prikladno je za najvažnije uvozne robe izravno utvrditi stope, kako bi se osigurala jedinstvena primjena i izbjeglo narušavanje tržišta.”

U stavku 1. članka 1. te uredbe, naslovljenog „Predmet i područje primjene”, određuje se:

„Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila provedbe službenih kontrola kojima se provjerava poštivanje propisa koji su posebno usmjereni na:

(a)	sprečavanje, uklanjanje ili smanjivanje na prihvatljivu razinu rizika za zdravlje ljudi i životinja, izravno ili putem okoliša; i

(b)	osiguranje dobrih poslovnih običaja u trgovini hranom i hranom za životinje, te zaštite interesa potrošača, uključujući obilježavanje hrane i hrane za životinje i ostalih oblika informiranja potrošača.”

U članku 2. navedene uredbe sadržane su, među ostalim, sljedeće definicije:

„1.	‚službena kontrola’ znači svaki oblik kontrole koju nadležna tijela ili Zajednica provodi s ciljem provjere poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje, te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja;

[…]

4.	‚nadležno tijelo’ znači središnje tijelo države članice koje je nadležno za organizaciju službenih kontrola ili svako drugo nadležno tijelo na koje je delegirana takva nadležnost; također je u to uključeno, po potrebi, odgovarajuće tijelo treće zemlje;

[…]

7.	‚inspekcija’ znači ispitivanje svih aspekata hrane, hrane za životinje, zdravlja i dobrobiti životinja, kako bi se provjerilo da ti aspekti udovoljavaju uvjetima utvrđenim propisima o hrani i hrani za životinje, kao i propisima o zdravlju i dobrobiti životinja;

8.	‚monitoring’ znači sustavno provođenje niza promatranja ili mjerenja kako bi se dobio opći pregled stanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje, te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja;

[…]”

6	U stavku 1. članka 3. Uredbe br. 882/2004, naslovljenog „Opće obveze u vezi s organizacijom službenih kontrola”, propisuje se: „Države članice osiguravaju redovito provođenje službenih kontrola, ovisno o riziku i s odgovarajućom učestalosti, kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe […]”

U stavku 2. članka 4. te uredbe, naslovljenog „Imenovanje nadležnih tijela i operativni kriteriji”, propisuje se:

„Nadležna tijela osiguravaju:

(a)	učinkovitost i svrsishodnost službenih kontrola živih životinja, hrane i hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, kao i uporabe hrane za životinje;

[…]

(c)	[da imaju laboratorije odgovarajućeg kapaciteta za testiranje i dovoljan broj primjereno stručno osposobljenog i iskusnog osoblja kako bi se službene kontrole i kontrolne zadaće mogle obavljati učinkovito i djelotvorno ili da imaju pristup tim laboratorijima];

(d)	da raspolažu s odgovarajućim propisno održavanim kapacitetima i opremom, kako bi se osiguralo da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službene kontrole;

[…]”

Člankom 6. navedene uredbe, koji se odnosi na „Osoblje koje obavlja službene kontrole”, određuje se:

„Nadležno tijelo osigurava da njezino cjelokupno osoblje koje obavlja službenu kontrolu:

(a)	dobije odgovarajuću izobrazbu za svoje područje nadležnosti kako bi moglo stručno obavljati svoje zadatke i provoditi službene kontrole na dosljedan način. [Ta] [i]zobrazba obuhvaća, prema potrebi, područja navedena u Prilogu II. poglavlju I.;

(b)	[se] dalje obrazuje na svom području nadležnosti i da prema potrebi dobiva redovitu dodatnu stručnu izobrazbu; i

(c)	ima sposobnost multidisciplinarne suradnje.”

U stavku 3. članka 8. Uredbe br. 882/2004, naslovljenog „Postupci kontrole i provjere”, predviđa se:

„Nadležna tijela uvode postupak:

(a)	provjere učinkovitosti službenih kontrola koje provode;

[…]”

10	Glava II. Uredbe br. 882/2004, u kojoj se navode pravila o „Služben[im] kontrol[ama] država članica”, sadržava, među ostalim, poglavlje VI., koje se odnosi na „Financiranje službenih kontrola” i koje sadržava članke 26. do 29.

U skladu s člankom 26. te uredbe, naslovljenim „Opće načelo”:

„Države članice osiguravaju dostatna financijska sredstva za osoblje i ostala sredstva potrebna za službene kontrole, na bilo koji način koji one smatraju primjerenim, uključujući i putem općeg oporezivanja ili uvođenjem pristojbi ili naknada.”

Člankom 27. navedene uredbe, naslovljenim „Pristojbe ili naknade”, predviđa se:

„1. Države članice mogu naplaćivati pristojbe ili naknade za pokriće troškova službenih kontrola.

[…]

4. Pristojbe koje se ubiru za potrebe službenih kontrola u skladu sa stavkom 1. ili 2.:

(a)	ne smiju biti više od iznosa troškova koje snose odgovorna nadležna tijela u odnosu na [stavke] iz Priloga VI.; i

(b)	mogu biti utvrđene paušalno na osnovi troškova koje su nadležna tijela snosila u određenom vremenskom razdoblju ili, prema potrebi, na iznose koji su predviđeni u Prilogu IV. odjeljku B ili u Prilogu V. odjeljku B.

[…]

10. Ne dovodeći u pitanje izdatke koji proizlaze iz troškova navedenih u članku 28., države članice neće ubirati druge pristojbe za provedbu ove Uredbe osim onih navedenih u ovom članku.

[…]”

U Prilogu VI. Uredbi br. 882/2004, naslovljenom „Kriteriji koji se uzimaju u obzir pri izračunavanju pristojbi”, navodi se:

„1. plaće osoblja koje sudjeluje u službenim kontrolama;

2. troškovi osoblja koje sudjeluje u službenim kontrolama, uključujući prostor, alat, opremu, izobrazbu, putne i slične troškove;

3. troškovi laboratorijske analize i uzimanja uzoraka.”

Uredba (EZ) br. 854/2004

U članku 2. Uredbe (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL 2004., L 139, str. 206.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 10., str. 33.), naslovljenom „Definicije”, određuje se.

„1. Za potrebe ove Uredbe:

[…]

(f)	,službeni veterinar' znači veterinar koji je u skladu s ovom Uredbom kvalificiran djelovati u tom svojstvu i kojega je imenovalo nadležno tijelo;

[…]

(h)	‚službeni pomoćnik’ znači osoba koja je u skladu s ovom Uredbom kvalificirana djelovati u tom svojstvu, koju je imenovalo nadležno tijelo i koja radi pod nadzorom i odgovornošću službenog veterinara;

[…]”

U skladu s člankom 4. stavkom 1. te uredbe, koji se odnosi na „Opća načela službenih kontrola koja se odnose na sve proizvode životinjskog podrijetla obuhvaćene ovom Uredbom”:

„Države članice moraju osigurati da subjekti u poslovanju s hranom pruže svu potrebnu pomoć nadležnome tijelu kako bi mu se omogućilo učinkovito obavljanje službenih kontrola.

One naročito moraju osigurati:

–	da bude omogućen pristup zgradama, prostorima, uređajima ili drugoj infrastrukturi,

–	da sva dokumentacija i evidencija koja se zahtijeva na temelju ove Uredbe ili koju nadležno tijelo smatra potrebnom za ocjenu stanja bude stavljena na raspolaganje.”

U članku 5. navedene uredbe, naslovljenom „Svježe meso”, propisuje se:

„Države članice osiguravaju da se službene kontrole glede svježeg mesa obavljaju u skladu s Prilogom I.

Službeni veterinar obavlja inspekcijske preglede u klaonicama, objektima za obradu divljači i rasjekavaonicama, koji stavljaju u promet svježe meso, u skladu s općim zahtjevima iz odjeljka I. poglavlja II. Priloga I. i u skladu s posebnim zahtjevima iz odjeljka VI., a naročito što se tiče:

[…]

(b)	ante mortem pregleda;

[…]

(d)	post mortem pregleda;

[…]

4.	Pri obavljanju službenih kontrola koje se provode u skladu s odjeljkom I. i II. Priloga I. službenom veterinaru mogu pomagati službeni pomoćnici na način predviđen odjeljkom III. poglavljem I. U tom slučaju, oni rade kao dio nezavisnog tima.

5.	(a) Države članice se moraju pobrinuti da raspolažu dostatnim brojem službenog osoblja za obavljanje službenih kontrola koje se zahtijevaju na temelju Priloga I. s učestalošću koja je utvrđena u odjeljku III. poglavlju II. […]

[…]

7.	Države članice osiguravaju da službeni veterinari i službeni pomoćnici budu kvalificirani i osposobljeni u skladu s Prilogom I. odjeljkom III. poglavljem IV.”

Nizozemsko pravo

Regeling van de Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit nr. 2164, houdende retributies betreffende werkzaamheden van de [Nederlandse Voedsel- en Warenautoriteit (NVWA)] en [Algemene Inspectiedienst (AID)] (Regeling retributies veterinaire en hygiënische aangelegenheden I) (Uredba ministra poljoprivrede, prirode i kvalitete hrane br. 2164, kojom se utvrđuju pristojbe za poslove koje su izvršili [Nizozemsko tijelo za sigurnost hrane i proizvoda (NVWA)] i [Opća služba za inspekcijske poslove (AID)] (Uredba o pristojbama u području veterine i higijene I)) od 4. svibnja 2009., u verziji koja je bila na snazi od 3. travnja 2013. do 28. veljače 2014., sadržava poglavlje 5., koje se odnosi na klanje, iz kojeg, među ostalim, proizlazi:

„§ 1. Službene kontrole u okviru klanja domaćih papkara

Članak 15.

Za kontrole iz odredbi članka 4. stavka 2., u vezi s člankom 5. stavkom 1. Uredbe [br. 854/2004] koje za radnog vremena predviđenog za klanje domaćih papkara provodi službeni veterinar ili službeni pomoćnik koji je NVWA‑ov zaposlenik pružatelj usluge dužan je platiti pristojbu koja se sastoji od:

a.	osnovnog iznosa od 76,29 eura i

b.	iznosa od 29,06 eura po četvrtini sata koju je službeni veterinar ili službeni pomoćnik koji je NVWA‑ov zaposlenik utrošio na ante mortem inspekcijske preglede;

c.	iznosa od 20,54 eura po četvrtini sata koju je službeni veterinar utrošio na post mortem inspekcijske preglede ili je to učinjeno u njegovo ime.

Članak 16.

Za post mortem inspekcijske preglede iz odjeljka IV. poglavlja I., II. i III. i poglavlja IV. točke B Priloga I. Uredbi [br. 854/2004] koji se odnose na domaće papkare koje je službeni pomoćnik proveo u okviru izvršenja Konvencije o pregledu crvenog mesa pružatelj usluga plaća naknadu koja se sastoji od:

a.	osnovnog iznosa od 77,43 eura i

b.	iznosa od 13 eura po četvrtini sata koju je taj službeni pomoćnik utrošio na pregled.

[…]”

U poglavlju 10. te uredbe, naslovljenom „Druge dodatne naknade”, posebno se predviđa:

„Članak 50.

Ako je prema mišljenju NVWA‑ova službenika za poslove iz članka 3. stavka 2. [ili iz članka] 5., 8., 9., 10., 10.a, 10.b, 11., 13., 15., 19., 20., 21. ili 22. potrebno više vremena od prijavljenog na temelju članka 58. stavka 1. točaka (c) i (d), pružatelj usluge dužan je, uz naknade koje se duguju na temelju predmetnog članka, platiti i naknadu koja se sastoji od iznosa za svaku četvrtinu sata dodatnih poslova u odnosu na prijavljeni broj.

Iznos po četvrtini sata iz stavka 1. iznosi:

a.	27,52 eura za poslove iz [članka 3. stavka 2. i članka 8.];

b.	27,52 eura za poslove iz članka 5.;

c.	36,79 eura za poslove iz članaka 9., 10. i 10.a;

d.	34,75 eura za poslove iz članaka 10.b, 11. i 13.;

e.	29,06 eura za poslove iz [članka 15. točke (b) i iz članaka] 21. i 22.;

f.	20,54 eura za poslove iz članka 15. točke (c);

g.	28,66 eura za poslove iz članaka 19. i 20.

3.	Ako je prema mišljenju NVWA‑ova službenika za poslove iz članka 17. potrebno više vremena od prijavljenog na temelju članka 58. stavka 1. točaka (c) i (d), pružatelj usluga dužan je, uz naknade koje se duguju na temelju predmetnog članka, platiti i naknadu koja se sastoji od iznosa od 19,05 eura.

Članak 51.

Ako se poslovi iz [članka 3. stavka 2. ili iz članka] 5., 8., 9., 10., 10.a, 10.b, 11., 13., 15., 19., 20., 21. ili 22. odvijaju izvan radnog vremena, pružatelj usluga dužan je, uz naknade koje se duguju na temelju predmetnog članka, platiti naknadu koja se sastoji od iznosa po četvrtini sata poslova obavljenih izvan radnog vremena.

Iznos po četvrtini sata iz stavka 1. iznosi:

a.	8,26 eura za poslove iz [članka 3. stavka 2. i članka 8.];

b.	8,26 eura za poslove iz članka 5.;

c.	11,04 eura za poslove iz članaka 9., 10. i 10.a;

d.	10,43 eura za poslove iz članaka 10.b, 11. i 13.;

e.	8,72 eura za poslove iz [članka 15. točke (b) i iz članaka] 21. i 22.;

f.	6,16 eura za poslove iz članka 15. točke (c);

g.	8,60 eura za poslove iz članaka 19. i 20.

3.	Ako se poslovi iz članka 17. odvijaju izvan radnog vremena, pružatelj usluga dužan je, uz naknade koje se duguju na temelju predmetnog članka, platiti naknadu koja se sastoji od iznosa od 37,78 eura po četvrtini sata poslova obavljenih izvan radnog vremena.

Ako prema NVWA‑ovu mišljenju pravilno provođenje dodatne službene kontrole iz članka 47.a zahtijeva da se provede izvan radnog vremena, subjekt u poslovanju dužan je poduzetniku koji provodi dodatnu službenu kontrolu, uz iznos iz članka 47.a stavka 1., 2. ili 3., platiti iznos koji se sastoji od 30 % iznosa iz članka 47.a stavka 1., 2. ili 3. po četvrtini sata kontrole provedene izvan radnog vremena.

Ako prema NVWA‑ovu mišljenju pravilno provođenje dodatne službene kontrole iz članka 48. zahtijeva da se provede izvan radnog vremena, subjekt u poslovanju dužan je poduzetniku koji provodi dodatnu službenu kontrolu, uz iznos iz članka 48., platiti iznos koji se sastoji od 30 % iznosa iz članka 48. stavka 1. za svaku dodatnu službenu kontrolu.

Članak 52.

Ako poslovi iz [članka 3. stavka 2. ili iz članka] 5., 8., 9., 10., 10.a, 10.b, 11., 13., 15., 19., 20., 21. ili 22. budu prekinuti ili odgođeni ili se ne odviju u cijelosti ili djelomično zbog okolnosti koje su vanjske u odnosu na osobu ili osobe koje su za njih zadužene, pružatelj usluga dužan je platiti naknadu koja se sastoji od iznosa po četvrtini sata:

a.	za svaku četvrtinu sata trajanja prekida ili odgađanja za osobu zaduženu za poslove ili

b.	za svaku četvrtinu sata koliko bi poslovi trajali da ih je provela osoba koja je za te poslove prema mišljenju [ministra] bila zadužena u skladu s obavijesti iz članka 57.

Iznos po četvrtini sata iz stavka 1. iznosi:

a.	27,52 eura za poslove iz [članka 3. stavka 2. i članka 8.];

b.	27,52 eura za poslove iz članka 5.;

c.	36,79 eura za poslove iz članaka 9., 10. i 10.a;

d.	34,75 eura za poslove iz članaka 10.b, 11. i 13.;

e.	29,06 eura za poslove iz [članka 15. točke (b) i iz članaka] 21. i 22.;

f.	20,54 eura za poslove iz članka 15. točke (c);

g.	28,66 eura za poslove iz članaka 19. i 20.

3.	Ako se poslovi iz članka 17. prekinu ili odgode ili se ne odviju u cijelosti ili djelomično zbog okolnosti koje su vanjske u odnosu na osobu ili osobe koje su za njih zadužene, pružatelj usluge dužan je platiti naknadu koja se sastoji od iznosa od 19,05 eura.

Ako se zahtjev za izdavanje potvrde, dostavnice, ovjerene kopije potvrde ili dostavnice, prateće dokumentacije ili deklaracije iz članka 14. povuče zbog okolnosti koje su vanjske u odnosu na osobu ili osobe koje su za njih zadužene, pružatelj usluge dužan je platiti naknadu koja se sastoji od iznosa koji je jednak naknadi koja bi se dugovala na temelju članka 14. da je izdavanje stvarno bilo izvršeno.

5.	Naknade iz stavaka 1., 2. i 3. naplaćuju se uz naknade koje se duguju na temelju predmetnih članaka u mjeri u kojoj su predmetni poslovi odgođeni ili su započeti, ali su zatim prekinuti ili se djelomično nisu proveli.

6.	Taj se članak ne primjenjuje ako je prijava iz članka 58. stavka 3. izvršena u određenom roku.

Članak 53.

U mjeri u kojoj su zbog okolnosti koje su vanjske u odnosu na osobu ili osobe koje su zadužene za poslove poslovi iz tog članka bili prekinuti ili odgođeni ili se nisu odvili u cijelosti ili djelomično, pružatelj usluge dužan je, uz naknadu koja se duguje na temelju članka 16., platiti naknadu koja se sastoji od iznosa koji je jednak iznosu primjenjivom po četvrtini sata iz članka 16.,

a.	za svaku četvrtinu sata trajanja prekida ili odgađanja za osobu zaduženu za poslove ili

b.	za svaku četvrtinu sata koliko bi poslovi trajali da ih je provela osoba koja je za te poslove bila zadužena.

Uz naknadu iz članka 16., pružatelj usluga za poslove iz tog članka dužan je platiti naknadu u iznosu od 13 eura po četvrtini sata koje je službeni pomoćnik iz tog članka utrošio na te poslove nakon što je vrijeme u kojem je zatraženo njihovo izvršenje u skladu s člankom 57. prekoračeno za više od jedne četvrtine sata.

Pružatelj usluge, uz naknadu iz članka 16., za poslove iz tog članka koji su provedeni izvan radnog vremena dužan je platiti naknadu:

a.	1,50 eura po četvrtini sata koju je službeni pomoćnik iz članka 16. utrošio na te poslove radnim danom između 18.00 i 22.00 sati;

b.	3,01 euro po četvrtini sata koju je službeni pomoćnik iz članka 16. utrošio na te poslove radnim danom između 22.00 i 0.00 sati;

c.	3,01 euro po četvrtini sata koju je službeni pomoćnik iz članka 16. utrošio radnim danom između 0.00 i 6.00 sati.

[…]

8.	Za potrebe primjene stavka 3. radno vrijeme znači: razdoblje od ponedjeljka do uključujući petka od 6.00 do 18.00 sati osim službenih državnih praznika.”

U poglavlju 11. navedene uredbe, naslovljenom „Paušalne osnovne naknade”, određuje se:

„Članak 54.

1.	Ako se paušalna osnovica duguje na temelju ove uredbe, ona se naplaćuje za poslove koje je svaki od NVWA‑ovih agenata prisutnih na jednom mjestu neprekidno tijekom jednog dana, uključujući zakonom propisane stanke, obavio za pružatelja usluga.

2.	Odstupajući od stavka 1., kad se paušalna osnovica duguje na temelju članka 16., ona se naplaćuje za poslove koji su na jednom mjestu obavljani za pružatelja usluga neprekidno tijekom jednog dana, uključujući zakonom propisane stanke.”

Regeling van de Staatssecretaris van Economische Zaken nr. WJZ/14033284, houdende vaststelling van tarieven voor werkzaamheden van de NVWA (Regeling NVWA‑tarieven) (Uredba državnog tajnika za gospodarska pitanja br. WJZ/14033284 o utvrđivanju tarifa za poslove koje je izvršio NVWA (Uredba o NVWA‑ovim tarifama)) od 20. veljače 2014., koja je stupila na snagu 1. ožujka 2014., ima za cilj uspostaviti novi, pojednostavnjeni sustav tarifa za inspekcijske preglede i kontrole koje NVWA‑ovi dužnosnici obavljaju, među ostalim, u okviru veterinarskih propisa i propisa o higijeni. Tom se uredbom u sličnom obliku preuzimaju odredbe Uredbe o pristojbama u području veterine i higijene I navedene u točkama 17. do 19. ove presude.

Glavni postupci i prethodna pitanja

(Predmet C‑477/18)

21	Društvo Gosschalk upravlja klaonicom za preradu i prodaju svinjskog mesa. To društvo bilo je podložno službenim kontrolama kako bi se osiguralo da poštuje Uredbu br. 882/2004 i Uredbu o NVWA‑ovim tarifama.

Te kontrole provode se, među ostalim, tijekom ante mortem i post mortem pregleda koje obavljaju, s jedne strane, veterinari i službeni pomoćnici koji su NVWA‑ovi zaposlenici, a koji je određen kao nadležno tijelo u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, i, s druge strane, ustupljeni službeni pomoćnici Kvalitskeuring dierlijke Sectora (KDS), koji je, prema mišljenju nizozemske vlade, neprofitno privatno društvo.

23	Kako bi se pokrili troškovi tih inspekcijskih pregleda, ministar klaonicama naplaćuje pristojbe na temelju članka 27. stavka 1. i članka 27. stavka 4. točke (a) Uredbe br. 882/2004 te njezina Priloga VI. točaka 1. i 2. kao i na temelju Uredbe o NVWA‑ovim tarifama.

24	U praksi klaonica NVWA‑u podnosi zahtjev u kojem navodi inspekcijske preglede koje treba obaviti, potreban broj službenih veterinara i službenih pomoćnika te vrijeme potrebno za obavljanje tih poslova izraženo u četvrtinama sata.

Nakon provedbe inspekcijskih pregleda, ministar klaonici naplaćuje iznose koje ona na temelju toga duguje. Klaonica je za svakog službenog veterinara i službenog pomoćnika koji je obavio inspekcijske preglede dužna platiti paušalnu osnovicu i iznos za svaku četvrtinu sata utrošenu na navedene poslove. Ako inspekcijski pregledi traju dulje od predviđenog, klaonica je dužna platiti dodatni iznos za svaku dodatnu četvrtinu sata. Nasuprot tomu, ako inspekcijski pregledi završe prije nego što je to predviđeno, klaonica će i dalje morati platiti četvrtine sata koje su zatražene, ali se nisu koristile.

U predmetu u glavnom postupku društvo Gosschalk primilo je razne račune kojima mu se na teret stavljaju pristojbe namijenjene pokriću troškova inspekcijskih pregleda koje su NVWA i KDS proveli u njegovim poslovnim prostorima između 2013. i 2016. Budući da je društvo Gosschalk smatralo da su načini naplaćivanja tih pristojbi bili protivni presudi od 17. ožujka 2016., Kødbranchens Fællesråd (C‑112/15, EU:C:2016:185), ono je ministru podnijelo prigovore i nakon njihova odbijanja pokrenulo postupak pred Collegeom van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska).

Pozivajući se, među ostalim, na poteškoće pri tumačenju Uredbe br. 882/2004, osobito njezina Priloga VI. točaka 1. i 2., kao i na neslaganje između stranaka u glavnom postupku u tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev smatra da je upućivanje Sudu zahtjeva za prethodnu odluku u interesu dobrog sudovanja.

To se neslaganje, kao prvo, odnosi na određenje pojma „osoblje koje sudjeluje u službenim kontrolama”. Sud koji je uputio zahtjev primjećuje, s jedne strane, da se u Uredbi br. 882/2004 ne precizira smisao tog pojma iz točaka 1. i 2. njezina Priloga VI. i da se, s druge strane, suprotno onomu što tvrdi društvo Gosschalk, iz presude od 17. ožujka 2016., Kødbranchens Fællesråd (C‑112/15, EU:C:2016:185) ne može zaključiti da su samo službeni veterinar i službeni pomoćnik koji stvarno provode službene kontrole obuhvaćeni tim pojmom. Međutim, sud koji je uputio zahtjev sumnja i u šire tumačenje koje je tom pojmu dao ministar, prema kojem se plaće i troškovi administrativnog osoblja i drugog osoblja mogu staviti na teret klaonici.

Sud koji je uputio zahtjev napominje da se člankom 5. stavkom 1. Direktive Vijeća 85/73/EEZ od 29. siječnja 1985. o financiranju sanitarnih inspekcija i kontrola svježeg mesa i mesa peradi (SL 1985., L 32, str. 14.) kao i člankom 81. točkom (a) Uredbe (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL 2017., L 95, str. 1.) odobrava naknada administrativnih troškova kao i troškova i plaća pomoćnog i administrativnog osoblja. S obzirom na to da se u Prilogu VI. Uredbi br. 882/2004 spominju samo troškovi osoblja koje sudjeluje u službenim kontrolama, usporedbom bi se iz toga moglo zaključiti da se troškovi pomoćnog i administrativnog osoblja ne mogu nadoknaditi.

Međutim, čini se da je izrazom „osoblje odgovorno za službene kontrole” ostavljena margina prosudbe dostatna da obuhvati osobe različite od službenog veterinara i službenog pomoćnika, pod uvjetom da one također pridonose provedbi službenih kontrola u klaonicama. Nadalje, nema dokaza koji bi upućivali na to da je zakonodavac Unije želio sustav Uredbe br. 882/2004 učiniti strožim od ranijeg sustava uspostavljenog Direktivom 85/73 ni da je Uredbom 2017/625 namjeravao ublažiti navodno stroži sustav Uredbe br. 882/2004.

Neslaganje između stranaka u glavnom postupku odnosi se, kao drugo, na pitanje kako valja postupati s četvrtinama sata zatraženima za potrebe službenih kontrola koje se nisu koristile. Dok društvo Gosschalk tvrdi da mu se one ne bi trebale naplatiti, ministar navodi da je klaonica odgovorna za točnost broja četvrtina sata procijenjenih potrebnima za inspekcijske preglede i da je planiranje inspekcijskih pregleda koje trebaju provesti NVWA‑ovi službenici nefleksibilno.

Kao treće, stranke u glavnom postupku ne slažu se o tumačenju tarifa primjenjivih na ustupljene veterinare. S jedne strane, s obzirom na to da NVWA katkad za obavljanje inspekcijskih pregleda službene veterinare zapošljava preko agencija za privremeno zapošljavanje te im isplaćuje znatno niže honorare od onih koje naplaćuje klaonicama, društvo Gosschalk tvrdi da je ministar na taj način ostvario gotovo 8500000 eura dobiti. S druge strane, službeni pomoćnici koje je ustupio KDS ili su to učinile agencije za privremeno zapošljavanje plaćeni su samo u visini broja stvarno izvršnih četvrtina sati, iako se zatražene četvrtine sati koje se nisu koristile naplaćuju klaonici. Međutim, ta praksa, prema ministrovu mišljenju, ima za cilj održati jednakost tarifa za sve stranke, pri čemu ostvareni višak služi za pokriće NVWA‑ovih općih troškova.

33	Sud koji je uputio zahtjev ima dvojbe o usklađenosti te prakse s pravom Unije, s obzirom na to da u ovom slučaju osoblje koje je angažirao NVWA ne treba platiti.

Kao četvrto, društvo Gosschalk prigovara da tarife primjenjive na ustupljene veterinare omogućavaju KDS‑u osnivanje rezervi namijenjenih pokrivanju mogućih troškova u slučaju kriznih situacija. Stoga ne postoji izravna veza između rezervi i stvarno provedenih inspekcijskih pregleda, pa se, s obzirom na to, troškovi nastali u tu svrhu ne mogu smatrati povezanima s osobljem koje stvarno sudjeluje u provedbi inspekcijskih pregleda. Prema ministrovu mišljenju, riječ je o osiguranju da se, u slučaju nepredviđenih okolnosti, poput epizootije, koja obustavlja klanje životinja na duže razdoblje, troškovi osoblja i njegova osposobljavanja mogu nastaviti podmirivati bez potrebe za otpuštanjem, čak i ako KDS više nema prihode. Stoga se postojanjem tih rezervi omogućava da se po završetku takve krize nastave inspekcijski pregledi. Iz toga slijedi da se rezerve odnose na iznose potrebne za pokriće stvarno nastalih troškova. Iznos tih rezervi koje se smatraju potrebnima odgovara polovini prosječnog KDS‑ova prometa u posljednje dvije godine koje prethode njihovu osnivanju, uvećanoj za iznos od 500000 eura.

Iako je sud koji je uputio zahtjev u odluci od 14. listopada 2010. te rezerve proglasio usklađenima s člankom 27. Uredbe br. 882/2004, on sada sumnja u valjanost te ocjene. Sud koji je uputio zahtjev pita se o kriterijima na temelju kojih se može odrediti njihov najviši iznos kao i o utjecaju činjenice da su te rezerve osnovane za privatno društvo, u ovom slučaju za KDS, koji NVWA‑u ustupa službene pomoćnike, iako se gubitak prihoda sam po sebi smatra dijelom uobičajenog rizika kojemu se poduzetnik izlaže. Osim toga, nije jasno tko je u slučaju likvidacije ili stečaja KDS‑a korisnik već osnovanih rezervi.

U tim je okolnostima College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.

Treba li izraz ‚osoblja koje sudjeluje u službenim kontrolama’ iz točke 1. Priloga VI. Uredbi [br. 882/2004] i izraz ‚osoblja koje sudjeluje u [provedbi] službeni[h] kontrol[a]’ iz točke 2. [tog Priloga] tumačiti na način da troškovi (plaća) koji se mogu uzeti u obzir pri izračunavanju pristojbi za službene kontrole mogu biti isključivo troškovi (plaća) službenih veterinara i službenih pomoćnika koji provode službene kontrole ili u njih mogu spadati i troškovi (plaća) drugog osoblja [NVWA‑a] ili [KDS‑a]?

Ako je odgovor na prvo pitanje takav da izrazom ‚osoblja koje sudjeluje u službenim kontrolama’ iz točke 1. Priloga VI. Uredbi [br. 882/2004] i izrazom ‚osoblja koje sudjeluje u [provedbi] službeni[h] kontrol[a]’ iz točke 2. [tog Priloga] mogu biti obuhvaćeni i troškovi (plaća) drugog osoblja NVWA‑a ili KDS‑a, pod kojim okolnostima i unutar kojih granica između službenih kontrola i troškova za to drugo osoblje tada još uvijek postoji takva uska veza da se pristojbe prikupljene za troškove (plaća) mogu temeljiti na članku 27. stavku 4. Uredbe br. 882/2004 i točkama 1. i 2. njezina Priloga VI.?

Treba li članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004 i točke 1. i 2. njezina Priloga VI. tumačiti na način da se članku 27. stavku 4. točki (a) i Prilogu VI. točkama 1. i 2. protivi to da se klaonicama naplaćuju pristojbe za četvrtine sata službenih kontrola koje su one zatražile od nadležnih tijela, ali koje se stvarno nisu [koristile]?

Vrijedi li odgovor na pitanje 3. točku (a) i ako se nadležno tijelo koristi ustupljenim službenim veterinarima koji ne primaju plaću za četvrtine sata koje je klaonica zatražila od nadležnog tijela, ali tijekom kojih se stvarno ne provode djelatnosti službene kontrole, pri čemu iznos naplaćen klaonici za zatražene četvrtine sata tijekom kojih se nije radilo služi za pokriće općih troškova nadležnog tijela?

Treba li članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004 i njezin Prilog VI. točke 1. i 2. tumačiti na način da se članku 27. stavku 4. protivi to da se klaonicama naplaćuje prosječna tarifa za djelatnosti službenih kontrola koje obavljaju veterinari koji su zaposlenici NVWA‑a i (manje plaćeni) ustupljeni veterinari, tako da se njima naplaćuje tarifa koja je viša od one koja se plaća ustupljenim veterinarima?

Treba li članak 26. i članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004 i točke 1. i 2. njezina Priloga VI. tumačiti na način da se pri izračunavanju pristojbi za službene kontrole mogu uzeti u obzir troškovi osnivanja rezervi u privatnom društvu (KDS), koje nadležnom tijelu ustupa službene pomoćnike, pri čemu se rezerve u slučaju krize mogu upotrijebiti za isplatu plaća i pokriće troškova osposobljavanja osoblja koje stvarno provodi službene kontrole kao i osoblja koje omogućuje provedbu službenih kontrola?

6.	Ako je odgovor na [peto] pitanje potvrdan: do kojeg iznosa se mogu osnovati takve rezerve i na koliko dugo razdoblje se mogu odnositi?”

Predmet C‑478/18

37	Ministar je na temelju četiri računa izdana između listopada 2016. i veljače 2017. od društva Compaxo i dr. zatražio iznose između 15422,35 i 49628,22 eura kojima se trebalo pokriti troškove inspekcijskih pregleda provedenih u svakoj od njihovih klaonica.

38	Društva Compaxo i dr., nakon što su neuspješno izjavila prigovor na te račune, podnijela su žalbu Collegeu van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu), koji je sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu.

Društva Compaxo i dr., s obzirom na to da smatraju da iz presude od 17. ožujka 2016., Kødbranchens Fællesråd (C‑112/15, EU:C:2016:185) proizlazi da se samo plaće i troškovi onih koji stvarno obavljaju kontrole mogu uzeti u obzir, pred sudom koji je uputio zahtjev tvrde da se cijeli niz troškova – poput, među ostalim, lokalnih troškova, općih materijalnih troškova, troškova amortizacije, uredskih troškova, posebnih troškova (radne odjeće), putnih troškova na posao i s posla ili troškova podugovornog osoblja – ne može smatrati troškovima u smislu Priloga VI. točaka 1. i 2. Uredbe br. 882/2004. Osim toga, iz navedenih računa ne proizlazi jasno što je obuhvaćeno stavkom „inspekcijskih pregleda”. Ministar u tom pogledu navodi da izračun satnice koja se u toj stavci uzima u obzir uključuje administrativne tehničke troškove i troškove planiranja inspekcijskih pregleda koje valja smatrati „plaćama i drugim troškovima osoblja koje sudjeluje u službenim kontrolama”, s obzirom na to da se inspekcijski pregledi ne mogu provoditi bez određene potpore, kao što je to izrada navedenog plana.

40	U tim je okolnostima College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu tri pitanja, koja su istovjetna pitanjima 1., 2. i 3.a koja je taj isti sud postavio Sudu u predmetu C‑477/18.

Zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka

41	Društvo Gosschalk, nakon objave mišljenja nezavisnog odvjetnika, dopisom podnesenim tajništvu Suda 10. listopada 2019. zatražilo je ponovno otvaranje usmenog dijela postupka na temelju članka 83. Poslovnika Suda.

Društvo Gosschalk u prilog svojem zahtjevu u biti ističe da je nezavisni odvjetnik ispitao nastanak Uredbe br. 882/2004 iako taj aspekt nije bio razmatran u usmenom dijelu postupka pred Sudom. Ono stoga smatra da mora moći iznijeti svoja očitovanja u tom pogledu, to više što se nezavisni odvjetnik prilikom tog ispitivanja oslonio na nepotpune informacije, s obzirom na to da nije spomenuo ni uzeo u obzir izmjenu Europskog parlamenta sadržanu u njegovu Izvješću o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o službenim kontrolama hrane i hrane za životinje [2003/0030 (COD)], koja bi trebala dovesti do uskog tumačenja Priloga VI. Uredbi br. 882/2004.

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, na temelju članka 252. drugog stavka UFEU‑a, nezavisni odvjetnik, djelujući posve nepristrano i neovisno, javno iznosi obrazložena mišljenja o predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. Sud nije vezan ni mišljenjem ni obrazloženjem nezavisnog odvjetnika (presuda od 22. studenoga 2018., MEO – Serviços de Comunicações e Multimédia, C‑295/17, EU:C:2018:942, t. 25. i navedena sudska praksa).

Također valja podsjetiti na to da se u Statutu Suda Europske unije i Poslovniku ne predviđa mogućnost da zainteresirane stranke odgovore na mišljenje nezavisnog odvjetnika. Stoga neslaganje jedne od zainteresiranih stranaka s mišljenjem nezavisnog odvjetnika, bez obzira na pitanja koja je ondje razmatrao, ne može samo po sebi biti opravdan razlog za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 22. studenoga 2018., MEO – Serviços de Comunicações e Multimédia, C‑295/17, EU:C:2018:942, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

Društvo Gosschalk u svojem zahtjevu za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka osporava ispitivanje koje je nezavisni odvjetnik proveo u svojem mišljenju u pogledu nastanka Uredbe br. 882/2004, a koje nije bilo predmet rasprave tijekom usmenog dijela postupka i koje je, osim toga, utemeljeno na nepotpunim informacijama.

Doduše, Sud na temelju članka 83. Poslovnika može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka po zatvaranju tog dijela postupka iznese novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama ili zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda Europske unije.

To u ovom predmetu nije slučaj. Naime, zainteresirane stranke koje su sudjelovale u ovom postupku, a osobito društvo Gosschalk, mogle su u pisanom i u usmenom dijelu postupka iznijeti elemente prava koje su smatrali relevantnima kako bi Sud mogao odgovoriti na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev, osobito ona koja se odnose na tumačenje Priloga VI. Uredbi br. 882/2004.

Stoga Sud smatra da raspolaže svim elementima potrebnima za odlučivanje o zahtjevima za prethodnu odluku i da nijedan element na koji se u potporu svojem zahtjevu za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka pozvalo društvo Gosschalk ne opravdava to ponovno otvaranje u skladu s člankom 83. Poslovnika.

49	U takvim okolnostima Sud, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, smatra da ne treba odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

Prvo i drugo pitanje u predmetima C‑477/18 i C‑478/18

Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim i drugim pitanjem u predmetima C‑477/18 i C‑478/18, koja valja ispitati zajedno, u biti pita treba li članak 27. stavak 1. i članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004, u vezi s njezinim Prilogom VI. točkama 1. i 2., tumačiti na način da države članice mogu smatrati da su plaće i troškovi administrativnog i pomoćnog osoblja obuhvaćeni troškovima nastalima provođenjem službenih kontrola u smislu tih odredbi i da se njima ne premašuju troškovi koje snose nadležna tijela u smislu članka 2. točke 4. navedene uredbe.

Najprije valja podsjetiti na to da je, kao prvo, iako sud koji je uputio zahtjev precizno upućuje na određene slične troškove, poput onih navedenih u točki 39. ove presude, postupak uspostavljen člankom 267. UFEU‑a, kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, instrument suradnje između Suda i nacionalnih sudova zahvaljujući kojem Sud nacionalnim sudovima daje elemente za tumačenje prava Unije koji su im potrebni za rješavanje sporova koji se pred njima vode. Zadaća Suda sastoji se, naime, od toga da nacionalnom sudu razjasni doseg prava Unije kako bi mu omogućio pravilnu primjenu tih pravila o kojima odlučuje taj sud, a ne od toga da sam pristupi toj primjeni (vidjeti u tom smislu presude od 21. lipnja 2007., Omni Metal Service, C‑259/05, EU:C:2007:363, t. 15. i od 5. srpnja 2016., Ognyanov, C‑614/14, EU:C:2016:514, t. 16.).

Kao drugo, valja istaknuti, kao što to nezavisni odvjetnik navodi u točki 40. svojeg mišljenja, da se Uredbom br. 882/2004 provodi samo ograničeno usklađivanje pravila primjenjivih na službene kontrole. Iz toga proizlazi da države članice raspolažu određenom marginom prosudbe u organiziranju, preko „nadležnog tijela” u smislu članka 2. točke 4. te uredbe, službenih kontrola namijenjenih provjeravanju poštovanja pravila kojima se, kao što je to predviđeno u članku 1. stavku 1. navedene uredbe, s jedne strane, nastoji spriječiti, ukloniti ili smanjiti na prihvatljivu razinu rizike za zdravlje ljudi i životinja, izravno ili putem okoliša, i, s druge strane, osigurati dobre poslovne običaje u trgovini hranom i hranom za životinje te zaštititi interese potrošača, uključujući obilježavanje hrane i hrane za životinje i ostale oblike informiranja potrošača.

U tom se kontekstu, sve dok je osigurana učinkovitost službenih kontrola, izbor nizozemskog nadležnog tijela da se osloni na neprofitno privatno društvo, u ovom slučaju KDS, kako bi mu ono ustupilo pomoćne inspektore u svojstvu službenih pomoćnika, ne može osporiti jer se ne čini da takav izbor može dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja između privatnih subjekata.

S obzirom na navedeno, valja podsjetiti na to da se, kao što je to Sud naveo u presudi od 17. ožujka 2016., Kødbranchens Fællesråd (C‑112/15, EU:C:2016:185, t. 34.), jezične verzije Uredbe br. 882/2004 razlikuju u pogledu izraza upotrijebljenih u Prilogu VI. toj uredbi kojima se definiraju kategorije osoba čiji se troškovi mogu pokriti pristojbama. Tako se ta uredba u verzijama na njemačkom („die amtlichen Kontrollen eingesetzten Personals”) i francuskom jeziku („personnel chargé des contrôles officiels”) odnosi na osoblje koje obavlja kontrole, dok se u verzijama na engleskom („staff involved in the official controls”) i talijanskom jeziku („personale partecipante ai controlli ufficiali”) u njoj upotrebljavaju pojmovi koji se mogu odnositi na širi krug osoba. Kad je riječ o verziji navedene uredbe na danskom jeziku, u točki 1. tog priloga navodi se da se pristojbama mogu financirati plaće osoblja koje obavlja službene kontrole („lønninger til personale, der udfører offentlig kontrol”), dok je u točki 2. tog istog priloga pojmovima šireg značenja navedeno da se mogu financirati troškovi osoblja u vezi sa službenim kontrolama („personaleudgifter i forbindelse med offentlig kontrol”).

S druge strane, nizozemska verzija Priloga VI. Uredbi br. 882/2004 razlikuje osoblje koje sudjeluje u službenim kontrolama („het personeel betlijk betrokken”), koje se navodi u točki 1. tog priloga, i osoblje odgovorno za obavljanje službenih kontrola („het personeel dat betrokken is bij de uitvoering van de officiële controles”), koje se spominje u točki 2. navedenog priloga.

Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, u slučaju kada postoje razlike između različitih jezičnih verzija nekog teksta Unije, odredbu o kojoj je riječ treba tumačiti s obzirom na njezin kontekst, opću strukturu i cilj propisa kojeg je ona dio. Nastanak odredbe prava Unije također može biti relevantan za njezino tumačenje (vidjeti u tom smislu presude od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C‑583/11 P, EU:C:2013:625, t. 50. i od 17. ožujka 2016., Kødbranchens Fællesråd,C‑112/15, EU:C:2016:185, t. 36.).

Najprije valja istaknuti da zahtjev učinkovitosti službenih kontrola, koji se u više navrata spominje u Uredbi br. 882/2004, predstavlja glavnu zadaću zakonodavca Unije. Stoga nadležna tijela moraju, u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) te uredbe, osigurati učinkovitost i svrsishodnost službenih kontrola živih životinja, hrane i hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije kao i uporabe hrane za životinje. Člankom 8. stavkom 3. točkom (a) navedene uredbe također se određuje da nadležna tijela uvode postupak provjere učinkovitosti službenih kontrola koje provode. Osim toga, u uvodnoj izjavi 11. Uredbe br. 882/2004 navodi se da nadležna tijela ovlaštena za obavljanje službenih kontrola moraju zadovoljavati niz operativnih kriterija, kako bi se osigurala njihova nepristranost i djelotvornost. Ta tijela moraju raspolagati dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja i posjedovati prikladna sredstva i opremu za pravilno obavljanje svojih zadaća. U članku 4. stavku 1. Uredbe br. 854/2004 također se propisuje da subjekti u poslovanju s hranom moraju pružiti svu potrebnu pomoć kako bi se osiguralo učinkovito obavljanje službenih kontrola nadležnog tijela u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004.

58	U tom pogledu, u skladu s člankom 26. Uredbe br. 882/2004, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 32., države članice osiguravaju dostatna financijska sredstva, među ostalim, za osoblje potrebno za organizaciju službenih kontrola.

Zbog toga se u članku 27. stavku 1. i članku 27. stavku 4. točki (a) navedene uredbe predviđa da države članice mogu naplaćivati pristojbe ili naknade za pokriće troškova službenih kontrola, pod uvjetom da pristojbe koje se ubiru za potrebe službenih kontrola nisu više od troškova koje odgovorna nadležna tijela snose u vezi sa stavkama iz Priloga VI. toj uredbi.

60	Iako je očito da učinkovitost službenih kontrola prije svega ovisi o kvaliteti inspekcijskih pregleda koje obavljaju službeni veterinari i službeni pomoćnici, administrativno i pomoćno osoblje tomu također doprinosi.

Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 49. svojeg mišljenja, uloga je administrativnog i pomoćnog osoblja osloboditi službene veterinare i službene pomoćnike logističke organizacije inspekcijskih pregleda i pridonijeti monitoringu tih kontrola, pri čemu je monitoring definiran u članku 2. točki 8. Uredbe br. 882/2004.

Tako se monitoringom u potpunosti pridonosi osiguravanju učinkovitosti službenih kontrola, među ostalim, time što se doprinosi identificiranju rizičnih klaonica, a time i utvrđivanju učestalosti službenih kontrola, koja, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 882/2004, u vezi s uvodnom izjavom 13. te uredbe, mora biti razmjerna riziku, a službene kontrole moraju se redovito provoditi.

63	Pritom administrativno i pomoćno osoblje službenim veterinarima omogućuje da se usredotoče na svoju zadaću inspekcijskog pregleda u užem smislu te riječi.

Kao što je to u biti nezavisni odvjetnik naveo u točki 51. svojeg mišljenja, pojasnivši da države članice trebaju uvesti sustav financiranja radi osiguranja „organizacije”, a ne samo „provedbe” službenih kontrola, zakonodavac Unije nastojao je da to financiranje za cilj ima državama članicama omogućiti da uvedu sveobuhvatan sustav službenih kontrola koji nije ograničen samo na konkretnu provedbu zadaće kontrole.

65	U tim okolnostima navedeno financiranje može obuhvaćati i plaće i troškove administrativnog i pomoćnog osoblja.

Međutim, pod prijetnjom premašivanja troškova koje odgovorna nadležna tijela snose u vezi sa stavkama navedenima u Prilogu VI. Uredbi br. 882/2004 i povrede članka 27. stavka 4. točke (a) te uredbe i načela proporcionalnosti, pri izračunu pristojbi u obzir se može uzeti samo radno vrijeme administrativnog i pomoćnog osoblja potrebno za djelatnosti koje su neodvojivo povezane s provedbom službenih kontrola.

Iz toga slijedi da članak 27. stavak 1. i članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004, u vezi s njezinim Prilogom VI. točkama 1. i 2., treba tumačiti na način da države članice mogu smatrati da su plaće i troškovi administrativnog i pomoćnog osoblja obuhvaćeni troškovima nastalima provođenjem službenih kontrola i da se njima ne premašuju troškovi koje snose nadležna tijela, razmjerno vremenu koje djelatnosti koje su neodvojivo povezane s provedbom službenih kontrola objektivno zahtijevaju od tog osoblja.

U tom pogledu valja istaknuti da pojam „sličn[ih] troškov[a]” iz točke 2. Priloga VI. Uredbi br. 882/2004 treba usko tumačiti, kako se popis iz tog priloga ne bi lišio svakog korisnog učinka. Naime, iz teksta članka 27. stavka 4. točke (a) Uredbe br. 882/2004 proizlazi da se u navedenom prilogu na iscrpan način određuju kriteriji koji se mogu uzeti u obzir prilikom izračuna iznosa pristojbi povezanih sa službenim kontrolama koje se provode u klaonicama (presuda od 17. ožujka 2016., Kødbranchens Fællesråd, C‑112/15, EU:C:2016:185, t. 33.).

Tumačenje iz točke 67. ove presude potvrđeno je povijesnim kontekstom Unijinih propisa o službenim kontrolama. Naime, kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev i kao što je to naglašeno u točki 30. ove presude, ni tekst ni pripremni akti Uredbe 2017/625 ne omogućuju otkrivanje namjere zakonodavca Unije da ukine sustav koji je na snazi u okviru Uredbe br. 882/2004. Isto tako, ni tekst ni pripremni akti Uredbe br. 882/2004 ne otkrivaju namjeru tog zakonodavca da odstupi od tumačenja nadoknadivih troškova iz Direktive 85/73.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, na prvo i drugo pitanje u predmetima C‑477/18 i C‑478/18 valja odgovoriti da članak 27. stavak 1. i članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004, u vezi s njezinim Prilogom VI. točkama 1. i 2., treba tumačiti na način da države članice mogu smatrati da su plaće i troškovi administrativnog i pomoćnog osoblja obuhvaćeni troškovima nastalima provođenjem službenih kontrola u smislu tih odredbi i da se njima ne premašuju troškovi koje snose nadležna tijela u smislu članka 2. točke 4. navedene uredbe, razmjerno vremenu koje djelatnosti koje su neodvojivo povezane s provedbom službenih kontrola objektivno zahtijevaju od tog osoblja.

Pitanje 3.a u predmetu C‑477/18 i treće pitanje u predmetu C‑478/18

Tim pitanjima sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004, u vezi s Prilogom VI. toj uredbi, tumačiti na način da mu se protivi to da se klaonicama naplaćuju pristojbe za četvrtine sati službenih kontrola koje su one zatražile od nadležnog tijela u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, ali koje se stvarno nisu koristile.

Najprije valja napomenuti da iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se, u slučaju da službena kontrola završi ranije od predviđenog, nizozemskim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku predviđa da se NVWA‑ovi službeni veterinari i službeni pomoćnici plaćaju za četvrtine sata koje je klaonica zatražila, ali koje se nisu koristile.

73	S obzirom na navedeno, iz članka 27. stavka 4. točke (a) Uredbe br. 882/2004 proizlazi da pristojbe naplaćene za potrebe službenih kontrola ne premašuju troškove koje snose odgovorna nadležna tijela u vezi sa stavkama navedenima u Prilogu VI. toj uredbi.

74	Tom odredbom, kojom se konkretizira načelo proporcionalnosti, potvrđuje se pravilo navedeno u članku 27. stavku 1. navedene uredbe, prema kojem su države članice za pokriće troškova nastalih provođenjem službenih kontrola ovlaštene naplaćivati samo pristojbe ili naknade.

Točno je, kao što je to navela Europska komisija u svojim pisanim očitovanjima, da naknade koje odgovaraju vremenu što ga je zatražila klaonica koja se kontrolira, ali koje se u konačnici nije koristilo, na prvi pogled premašuju troškove koje snosi nadležno tijelo u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004.

76	Međutim, kao što je to istaknuto u točki 57. ove presude, zahtjev učinkovitosti službenih kontrola predstavljao je glavnu zadaću zakonodavca Unije prilikom izrade Uredbe br. 882/2004.

77	Stoga se toj uredbi ne protivi to da se pristojbe naplaćuju s obzirom na vrijeme kontrole koje je klaonica zatražila, ali koje nije koristila, kada bi neubiranje tih pristojbi moglo utjecati na učinkovitost sustava službenih kontrola.

Međutim, u sustavu u kojem se određeni inspekcijski pregledi izvršavaju na zahtjev samih klaonica, zahtjev učinkovitosti službenih kontrola može dovesti do toga da se klaonicama na teret stave naknade u vezi s vremenom kontrole koje nije korišteno kada nadležno tijelo, u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, ne može preraspodijeliti službene veterinare i službene pomoćnike na službenu kontrolu u drugu klaonicu.

Naime, kao što to proizlazi iz točke 62. ove presude, monitoring, kako je definiran u članku 2. točki 8. te uredbe, doprinosi osiguranju učinkovitosti službenih kontrola jer omogućava njihovo dosljedno planiranje i stoga doprinosi njihovom redovitom provođenju i učestalosti razmjernoj riziku u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 882/2004, u vezi s uvodnom izjavom 13. te uredbe.

80	Osim toga, to planiranje kontrola omogućava nadležnom tijelu u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004 da se uvjeri da raspolaže osobljem potrebnim za obavljanje službenih kontrola, kako je to propisano člankom 26. Uredbe br. 882/2004.

Međutim, uz poštovanje načela proporcionalnosti i ne dovodeći u pitanje poštovanje zahtjeva učinkovitosti službenih kontrola, klaonicama valja ostaviti mogućnost da to nadležno tijelo dovoljno prije provedbe službene kontrole obavijeste o svojoj namjeri da skrate njezino trajanje u odnosu na prvotno predviđeno trajanje.

U tu je svrhu navedeno nadležno tijelo dužno predvidjeti i obavijestiti klaonice o razumnom roku tijekom kojeg mogu iskoristiti svoju mogućnost skraćivanja trajanja službene kontrole, nakon kojeg će se prvotno predviđeno vrijeme kontrole konačno naplatiti neovisno o tome je li u potpunosti iskorišteno.

U tim okolnostima na treće pitanje točku (a) u predmetu C‑477/18 i na treće pitanje u predmetu C‑478/18 valja odgovoriti da članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004, u vezi s Prilogom VI. toj uredbi, treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se klaonicama naplaćuju pristojbe za četvrtine sata službenih kontrola koje su one zatražile od nadležnog tijela u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, ali koje se stvarno nisu koristile, kada klaonica podvrgnuta navedenoj kontroli nije dovoljno unaprijed obavijestila to tijelo o svojoj namjeri da skrati njezino trajanje u odnosu na prvotno predviđeno.

Pitanje 3.b u predmetu C‑477/18

Svojim pitanjem 3.b u predmetu C‑477/18 sud koji je uputio zahtjev u biti pita primjenjuje li se odgovor na pitanje 3.a u tom istom predmetu i u slučaju u kojem su, s jedne strane, službene kontrole proveli ustupljeni službeni veterinari koji nisu plaćeni za četvrtine sata što su ih klaonice zatražile, ali koje se nisu koristile, i u kojem se, s druge strane, dijelom pristojbe koji odgovara tim zatraženim četvrtinama sata koje se nisu koristile pokrivaju opći troškovi nadležnog tijela u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004.

Kao što je to navedeno u točki 59. ove presude, iz članka 27. stavka 1. i članka 27. stavka 4. točke (a) Uredbe br. 882/2004 proizlazi da se pristojbe mogu naplaćivati samo za financiranje troškova koji stvarno nastanu provođenjem službenih kontrola i koje snosi nadležno tijelo u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004.

Iz toga slijedi da to nadležno tijelo, s obzirom na to da ustupljeni službeni veterinari nisu plaćeni za zatražene četvrtine sata koje se nisu koristile, ne može a da se pritom ne povrijedi članak 27. stavak 1. i članak 27. stavak 4. točka (a) navedene uredbe na temelju pristojbe predviđene tom odredbom naplaćivati iznose koji odgovaraju plaći što bi je navedeni veterinari primili da su se zatražene četvrtine sata koristile jer takvi iznosi ne odgovaraju troškovima službenih kontrola koje stvarno snosi navedeno nadležno tijelo.

Stoga bi nadležno tijelo za svaku zatraženu četvrtinu sata koja se nije koristila, u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, u najboljem slučaju klaonici koja se kontrolira moglo naplatiti iznos koji odgovara iznosu pristojbe umanjenom za troškove plaća ustupljenih službenih veterinara, ako se utvrdi da tako dobiveni ostatak stvarno odgovara općim troškovima koji potpadaju pod jednu ili više kategorija troškova iz Priloga VI. Uredbi br. 882/2004.

S obzirom na prethodna razmatranja, na pitanje 3.b u predmetu C‑477/18 valja odgovoriti da se odgovor na pitanje 3.a u tom istom predmetu može primijeniti u slučaju u kojem su, s jedne strane, službene kontrole proveli ustupljeni službeni veterinari koji nisu plaćeni za četvrtine sata što su ih klaonice zatražile, ali koje se nisu koristile, i u kojem se, s druge strane, dijelom pristojbe koji odgovara tim zatraženim četvrtinama sata koje se nisu koristile pokrivaju opći troškovi nadležnog tijela, u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, ako se utvrdi da dio pristojbe koji se odnosi na te četvrtine sata ne uključuje troškove plaća ustupljenih službenih veterinara koji nisu plaćeni i da stvarno odgovara općim troškovima koji potpadaju pod jednu ili više kategorija troškova iz Priloga VI. toj uredbi.

Četvrto pitanje u predmetu C‑477/18

Svojim četvrtim pitanjem u predmetu C‑477/18 sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 27. stavak 4. točke (a) i (b) Uredbe br. 882/2004 tumačiti na način da mu se protivi to da se na klaonice primijeni prosječna tarifa ne samo kada službene kontrole provode veterinari koje nadležno tijelo zapošljava u smislu članka 2. točke 4. navedene uredbe nego i kada ih obavljaju ustupljeni veterinari čija je plaća manja.

90	Iz članka 27. stavka 4. točke (b) Uredbe br. 882/2004 proizlazi da se pristojbe koje se naplaćuju za potrebe službenih kontrola mogu utvrditi paušalno na osnovi troškova koje su nadležna tijela snosila u određenom razdoblju.

Mogućnost koja je na taj način priznata nadležnom tijelu, u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, da se odluči za pristojbe izračunate prema paušalnim stopama pretpostavlja da iznos naknade koji se zahtijeva od klaonice može, ovisno o slučaju, katkad biti manji, a katkad veći od troškova koje je to tijelo stvarno snosilo tijekom službene kontrole promatrane zasebno.

Kao što je to danska vlada navela u svojim pisanim očitovanjima, primjenom prosječne tarife doprinosi se jamčenju jednakog postupanja s klaonicama i nepostojanju bilo kakve diskriminacije među njima, na način da se izbjegava da se trošak službene kontrole razlikuje, među ostalim, ovisno o razredu, radnom stažu službenog veterinara ili prema tome zapošljava li tog veterinara navedeno nadležno tijelo ili je riječ o ustupljenom veterinaru.

Ostaje činjenica da, uzimajući u obzir članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004, pristojbe koje se naplaćuju za potrebe službenih kontrola ne smiju općenito premašiti troškove koje snose odgovorna nadležna tijela u vezi sa stavkama navedenima u Prilogu VI. toj uredbi. Stoga, ako nadležno tijelo u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004 utvrdi da je u određenom razdoblju ostvarilo dobit, ono je dužno smanjiti iznos pristojbi za sljedeće razdoblje, pod prijetnjom povrede članka 27. stavka 4. točaka (a) i (b) Uredbe br. 882/2004.

U tim okolnostima na četvrto pitanje u predmetu C‑477/18 valja odgovoriti da članak 27. stavak 4. točke (a) i (b) Uredbe br. 882/2004 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se na klaonice primijeni prosječna tarifa ne samo kada službene kontrole provode veterinari koje zapošljava nadležno tijelo u smislu članka 2. točke 4. te uredbe nego i kada ih obavljaju ustupljeni veterinari čija je plaća manja, pod uvjetom da pristojbe naplaćene za potrebe službenih kontrola, promatrane u cjelini, općenito ne premašuju troškove koje odgovorna nadležna tijela snose u vezi sa stavkama navedenima u Prilogu VI. toj uredbi.

Peto pitanje u predmetu C‑477/18

Svojim petim pitanjem u predmetu C‑477/18 sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004 tumačiti na način da mu se protivi to da se pri izračunu pristojbi za potrebe službenih kontrola u obzir uzmu troškovi osnivanja rezervi u privatnom društvu koje nadležnom tijelu, u smislu članka 2. točke 4. te uredbe, ustupa službene pomoćnike, kada su te rezerve namijenjene isplati plaća i pokriću troškova osposobljavanja osoblja koje stvarno obavlja službene kontrole kao i osoblja koje omogućuje provedbu službenih kontrola u slučaju da dođe do sanitarne krize.

Sud koji je uputio zahtjev navodi da je KDS osnovao rezerve u iznosu koji odgovara polovini njegova prosječnog prometa ostvarenog u posljednje dvije godine koje su prethodile osnivanju rezervi, uvećanom za iznos od 500000 eura, a koje su namijenjene isplati plaća u slučaju naglog izostanka posla nakon krize koja je posljedica, među ostalim, epizootije. U slučaju da do takve krize dođe, životinje se moraju uništiti, a klaonice ne kolju životinje za prehranu ljudi. Dakle, ako se tada veterinari raspodijele na uklanjanje životinja, pomoćni inspektori više nemaju posao i ne ostvaruju nikakav prihod. Međutim, po završetku krize pomoćni inspektori ponovno djeluju u klaonicama, pri čemu one ne moraju čekati da bude dostupan dovoljan broj pomoćnih inspektora.

97	Stoga je osnivanje takve rezerve predviđeno za zaštitu dotičnog društva od eventualne krize.

Iz teksta članka 27. stavka 4. točke (a) Uredbe br. 882/2004 proizlazi da se pristojbama koje se naplaćuju za potrebe službenih kontrola mogu nadoknaditi samo troškovi koje su odgovorna nadležna tijela stvarno snosila u vezi sa stavkama iz Priloga VI. toj uredbi. Osim toga, u članku 27. stavku 10. navedene uredbe predviđa se da države članice radi provedbe te uredbe ne ubiru druge pristojbe osim onih navedenih u tom članku.

Iz navedenog proizlazi da pristojbe za potrebe službenih kontrola mogu biti namijenjene jedino pokrivanju troškova koji državama članicama doista nastanu pri obavljanju kontrola u subjektima koji posluju s hranom (presuda od 17. ožujka 2016., Kødbranchens Fællesråd, C‑112/15, EU:C:2016:185, t. 39.). Osim toga, kao što je to navedeno u točki 68. ove presude, u Prilogu VI. Uredbi br. 882/2004 taksativno se nabrajaju stavke koje se mogu uzeti u obzir prilikom izračuna iznosa pristojbi povezanih sa službenim kontrolama koje se provode u klaonicama.

100	U tim okolnostima financiranje rezervi poput onih u glavnom postupku ne može se predvidjeti putem pristojbi naplaćenih na temelju članka 27. Uredbe br. 882/2004.

101

Stoga na peto pitanje u predmetu C‑477/18 valja odgovoriti da članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004 treba tumačiti na način da mu se protivi to da se pri izračunu pristojbi za službene kontrole u obzir uzmu troškovi osnivanja rezervi u privatnom društvu koje nadležnom tijelu, u smislu članka 2. točke 4. te uredbe, ustupa službene pomoćnike, kada su te rezerve namijenjene isplati plaća i pokriću troškova osposobljavanja osoblja koje stvarno obavlja službene kontrole kao i osoblja koje omogućuje provedbu službenih kontrola u slučaju da dođe do sanitarne krize.

Šesto pitanje u predmetu C‑477/18

102	Uzimajući u obzir odgovor na peto pitanje u predmetu C‑477/18, na šesto pitanje u tom predmetu nije potrebno odgovoriti.

Troškovi

103	Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

Članak 27. stavak 1. i članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja, u vezi s njezinim Prilogom VI. točkama 1. i 2., treba tumačiti na način da države članice mogu smatrati da su plaće i troškovi administrativnog i pomoćnog osoblja obuhvaćeni troškovima nastalima provođenjem službenih kontrola u smislu tih odredbi i da se njima ne premašuju troškovi koje snose nadležna tijela u smislu članka 2. točke 4. navedene uredbe, razmjerno vremenu koje djelatnosti koje su neodvojivo povezane s provedbom službenih kontrola objektivno zahtijevaju od tog osoblja.

Članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004, u vezi s Prilogom VI. toj uredbi, treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se klaonicama naplaćuju pristojbe za četvrtine sata službenih kontrola koje su one zatražile od nadležnog tijela u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, ali koje se stvarno nisu koristile, kada klaonica podvrgnuta navedenoj kontroli nije dovoljno unaprijed obavijestila to tijelo o svojoj namjeri da skrati njezino trajanje u odnosu na prvotno predviđeno.

Točka 2. izreke ove presude može se primijeniti u slučaju u kojem su, s jedne strane, službene kontrole proveli ustupljeni službeni veterinari koji nisu plaćeni za četvrtine sata što su ih klaonice zatražile, ali koje nisu koristile, i u kojem se, s druge strane, dijelom pristojbe koji odgovara tim zatraženim četvrtinama sata koje se nisu koristile pokrivaju opći troškovi nadležnog tijela, u smislu članka 2. točke 4. Uredbe br. 882/2004, ako se utvrdi da dio pristojbe koji se odnosi na te četvrtine sata ne uključuje troškove plaće ustupljenih službenih veterinara koji nisu plaćeni i da stvarno odgovara općim troškovima koji potpadaju pod jednu ili više kategorija troškova iz Priloga VI. toj uredbi.

Članak 27. stavak 4. točke (a) i (b) Uredbe br. 882/2004 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se na klaonice primijeni prosječna tarifa ne samo kada službene kontrole provode veterinari koje zapošljava nadležno tijelo u smislu članka 2. točke 4. te uredbe nego i kada ih obavljaju ustupljeni veterinari, čija je plaća manja, pod uvjetom da pristojbe naplaćene za potrebe službenih kontrola, promatrane u cjelini, općenito ne premašuju troškove koje odgovorna nadležna tijela snose u vezi sa stavkama navedenima u Prilogu VI. toj uredbi.

Članak 27. stavak 4. točku (a) Uredbe br. 882/2004 treba tumačiti na način da mu se protivi to da se pri izračunu pristojbi za službene kontrole u obzir uzmu troškovi osnivanja rezervi u privatnom društvu koje nadležnom tijelu, u smislu članka 2. točke 4. te uredbe, ustupa službene pomoćnike, kada su te rezerve namijenjene isplati plaća i pokriću troškova osposobljavanja osoblja koje stvarno obavlja službene kontrole kao i osoblja koje omogućuje provedbu službenih kontrola u slučaju da dođe do sanitarne krize.

Potpisi

( *1 ) Jezik postupka: nizozemski

Vrh