1

Svojom žalbom Europska središnja banka (ESB) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 26. travnja 2018., Espírito Santo Financial (Portugal)/ESB (T‑251/15, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2018:234), kojom je Opći sud poništio odluku ESB‑a od 1. travnja 2015. o djelomičnom uskraćivanju pristupa određenim dokumentima koji se odnose na ESB‑ovu odluku od 1. kolovoza 2014. o Banco Espirito Santo SA (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Uvodna izjava 3. Odluke 2004/258/EZ Europske središnje banke od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (SL 2004., L 80, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 49.), kako je izmijenjena Odlukom (EU) Europske središnje banke od 21. siječnja 2015. (SL 2015., L 84, str. 64.) (u daljnjem tekstu: Odluka 2004/258), glasi kako slijedi:

„Potrebno je omogućiti širi pristup dokumentima ESB‑a, istodobno štiteći neovisnost ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka (NSB) predviđenu člankom 108. Ugovora i člankom 7. Statuta te povjerljivost određenih pitanja specifičnih za obavljanje zadaća ESB‑a. Radi zaštite djelotvornosti njegova postupka odlučivanja, uključujući interna savjetovanja i pripreme, zapisnici sa sastanaka tijela ESB‑a nadležnih za odlučivanje povjerljivi su, osim ako relevantno tijelo ne odluči objaviti ishod svojih vijećanja.”

3

Članak 4. te odluke glasi:

„1.   ESB odbija pristup dokumentu ako bi njegova objava mogla narušiti zaštitu:

4

U skladu s člankom 7. stavkom 1. navedene odluke, „[u] roku od 20 radnih dana od primitka zahtjeva ili primitka pojašnjenja zatraženih u skladu s člankom 6. stavkom 2., glavni direktor Glavne uprave Tajništvo omogućuje pristup zatraženom dokumentu te osigurava pristup u skladu s člankom 9. ili u pisanom odgovoru navodi razloge potpunog ili djelomičnog odbijanja zahtjeva te obavješćuje podnositelja zahtjeva o njegovu pravu na podnošenje ponovnog zahtjeva u skladu sa stavkom 2.”.

5

Espirito Santo Financial (Portugal), SGPS, SA (u daljnjem tekstu: ESF) je holding društvo portugalskog prava koje je bilo jedan od glavnih dioničara društva Banco Espírito Santo SA (u daljnjem tekstu: BES).

6

BES se od svibnja 2014. oslanjao na kreditne operacije Eurosustava i od 17. srpnja 2014. počeo dobivati likvidnosnu pomoć u izvanrednim situacijama koju je odobrio Banco de Portugal (Središnja banka Portugala).

7

Upravno vijeće ESB‑a (u daljnjem tekstu: Upravno vijeće) 23. srpnja 2014. odlučilo je da se do sljedećeg redovnog sastanka ne protivi odobravanju BES‑u likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama do određene gornje granice.

8

Na prijedlog Izvršnog odbora ESB‑a od 28. srpnja 2014. (u daljnjem tekstu: prijedlog od 28. srpnja 2014.) Upravno vijeće odlučilo je istog dana da će održati BES‑ov pristup kreditnim instrumentima monetarne politike (u daljnjem tekstu: odluka od 28. srpnja 2014.). Najviši iznos kredita odobrenog BES‑u, njegovim podružnicama i društvima kćeri putem kreditnih operacija Eurosustava bio je postavljen na razinu na kojoj se nalazio na dan 28. srpnja 2014. (u daljnjem tekstu: predmetni iznos kredita). Ta odluka unesena je u zapisnik u kojem se nalazio i taj iznos.

9

Na prijedlog Izvršnog odbora ESB‑a od 1. kolovoza 2014. (u daljnjem tekstu: prijedlog od 1. kolovoza 2014.) Upravno vijeće odlučilo je istog dana da, među ostalim, opreza radi ukine pristup BES‑a kreditnim instrumentima monetarne politike te je naložilo BES‑u da vrati cjelokupni kredit koji mu je bio dodijeljen u okviru Eurosustava (u daljnjem tekstu: odluka od 1. kolovoza 2014.). Ta je odluka unesena u zapisnik u kojem se nalazila i gornja granica za odobravanje likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama koju Središnja banka Portugala može dodijeliti BES‑u.

10

U tim su okolnostima portugalska tijela odlučila podvrgnuti BES sanacijskom postupku te je 27. listopada 2014. protiv ESF‑a otvoren stečajni postupak.

11

Dopisom od 5. studenoga 2014. ESF je od ESB‑a zatražio pristup odluci od 1. kolovoza 2014. kao i svim dokumentima koje čuva ESB, a povezani su s tom odlukom.

12

Dopisom od 7. siječnja 2015. ESB je odgovorio na taj zahtjev i omogućio ESF‑u cjelovit ili djelomičan pristup određenom broju dokumenata koje je potonji zatražio, među ostalim djelomičan pristup izvacima iz zapisnika o odlukama od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014. te prijedlozima od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014.

13

Dopisom od 4. veljače 2015. ESF je ESB‑u uputio ponovni zahtjev u kojem je utvrdio da je obrazloženje koje je ESB dao i kojim se nastoji opravdati uskraćivanje cjelovitog pristupa određenim zatraženim dokumentima previše nejasno i općenito.

14

Osim toga, ESF je zatražio pristup osobito iznosima koji su bili izbrisani u izvacima iz zapisnika o odlukama od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014. i koji su mu stavljeni na raspolaganje, to jest predmetnom iznosu kredita kao i najvišem iznosu likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama koji Središnja banka Portugala može odobriti BES‑u, te određenim informacijama koje su bile prikrivene u prijedlozima od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014.

15

ESB je 5. veljače 2015. naveo da će odgovor na njegov ponovni zahtjev biti pružen najkasnije 4. ožujka 2015. Međutim, 5. ožujka 2015. ESB je produljio rok za pružanje odgovora na taj zahtjev.

16

Spornom odlukom od 1. travnja 2015., ESB je ESF‑u otkrio dodatne informacije koje se nalaze u prijedlozima od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014. U preostalom dijelu ESB je potvrdio uskraćivanje pristupa iznosima koji su bili prikriveni u izvacima iz zapisnika o odlukama Upravnog vijeća od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014. kao i određenim uklonjenim odlomcima iz prijedloga od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014.

17

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 14. svibnja 2015. ESF je pokrenuo postupak za poništenje implicitne odluke koju je ESB donio 4. ožujka 2015. kao i sporne odluke, zahtijevajući ujedno da se ESB‑u naloži snošenje troškova.

18

Zahtjev za poništenje sporne odluke temeljio se na četirima tužbenim razlozima. Prva tri tužbena razloga odnosila su se na iznose koji su izostavljeni u izvacima iz zapisnika o odlukama od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014., a koji su tužitelju bili proslijeđeni te su se temeljili na povredi obveze obrazlaganja, povredi članka 4. stavka 1. točke (a) prve, druge i sedme alineje Odluke 2004/258 i povredi članka 4. stavka 2. prve alineje te odluke. Četvrti tužbeni razlog odnosio se na prikrivene informacije u prijedlozima od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014. podnesenima tužitelju.

19

ESB je zahtijevao da se ta tužba odbije i da se ESF‑u naloži snošenje troškova.

20

Opći sud je na prvom mjestu odbio zahtjev za poništenje implicitne odluke. Na drugom je mjestu odbio prigovore podnesene protiv ESB‑ova uskraćivanja pristupa gornjoj granici za odobravanje likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama smatrajući to odbijanje opravdanim na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) druge i sedme alineje Odluke 2004/258. Na trećem mjestu, kad je riječ o ESB‑ovom uskraćivanju pristupa predmetnom iznosu kreditu, Opći sud je utvrdio da sporna odluka nije bila u dovoljnoj mjeri obrazložena u pogledu iznimke predviđene u članku 4. stavku 1. točki (a) prvoj alineji Odluke 2004/258 te je zaključio da su drugi i treći tužbeni razlog, koji su se temeljili na povredi članka 4. stavka 1. točke (a) druge i sedme alineje Odluke 2004/258 i članka 4. stavka 2. prve alineje te odluke osnovani u dijelu u kojem su se odnosili na navedeni iznos. Na četvrtom mjestu Opći sud je prihvatio prvi dio četvrtog tužbenog razloga u vezi s prikrivenim informacijama u prijedlozima od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014.

21

Posljedično tomu, Opći sud je u točki 1. izreke pobijane presude poništio spornu odluku u dijelu u kojem je ESB uskratio pristup predmetnom iznosu kredita i prikrivenim informacijama u prijedlozima od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014. U preostalom dijelu odbio je tužbu i odlučio da će ESF i ESB svaki snositi vlastite troškove.

22

Svojom žalbom ESB od Suda zahtijeva da:

23

ESF od Suda zahtijeva da:

24

U prilog svojoj žalbi ESB se poziva na jedan žalbeni razlog, koji se temelji na pogreški koja se tiče prava koju je počinio Opći sud prilikom tumačenja članka 10. stavka 4. Protokola br. 4 o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu: Protokol o ESSB‑u i ESB‑u) i članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Odluke 2004/258.

25

ESB navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kad je u točkama 124. i 161. pobijane presude, u vezi s njezinim točkama 54. do 56. i 75. do 81., utvrdio da se margina prosudbe kojom raspolaže Upravno vijeće kad je riječ o distribuciji svojih zapisnika mora izvršavati u uvjetima i ograničenjima iz Odluke 2004/258. Opći sud tako je pogrešno utvrdio da ESB mora pružiti obrazloženje kojim se pojašnjava kako bi pristup informacijama sadržanima u zapisnicima sa sastanaka Upravnog vijeća u kojima su bile zapisane odluke tog odbora konkretno i stvarno ugrozio zaštitu javnog interesa u odnosu na povjerljivost vijećanja ESB‑ovih tijela nadležnih za odlučivanje.

26

ESB smatra da se članak 4. stavak 1. točka (a) Odluke 2004/258 mora tumačiti u skladu s člankom 10. stavkom 4. prvom rečenicom Protokola o ESSB‑u i ESB‑u kojim se utvrđuje opće načelo povjerljivosti sastanaka Upravnog vijeća, pri čemu ta povjerljivost u cijelosti obuhvaća zapisnike Upravnog vijeća, uključujući i kad se u njima odražava ishod vijećanja.

27

ESB također smatra da članak 10. stavak 4. druga rečenica Protokola o ESSB‑u i ESB‑u sadržava iznimku od općeg načela povjerljivosti, omogućujući upravnom vijeću da na temelju pozitivne i diskrecijske odluke objavi ishod svojeg vijećanja. Ta margina prosudbe kojom raspolaže Upravno vijeće ne može se ograničiti Odlukom 2004/258 u čijem je članku 4. stavku 1. točki (a) prvoj alineji samo potvrđeno načelo povjerljivosti.

28

ESB osim toga navodi da članak 10. stavak 4. tog protokola izričito predviđa da samo sâmo Upravno vijeće može odlučiti objaviti vlastite zapisnike, dok je Odlukom 2004/258 objava ESB‑ovih dokumenata stavljena u ruke Glavnog direktora glavne uprave Tajništvo i Izvršnog odbora.

29

ESB smatra da nije dužan pružiti obrazloženje na pitanje zašto bi objava zapisnika Upravnog vijeća mogla konkretno i stvarno ugroziti javni interes kad je riječ o povjerljivosti vijećanja Upravnog vijeća. ESB doduše podliježe općoj obvezi obrazlaganja svojih odluka. On je tako dužan pojasniti da se određene zatražene informacije nalaze u njegovim zapisnicima te su stoga obuhvaćene člankom 10. stavkom 4. navedenog protokola i člankom 4. stavkom 1. točkom (a) prvom alinejom Odluke 2004/258. Međutim, člankom 10. stavkom 4. tog protokola uvedena je presumpcija povjerljivosti, prema kojoj objava zapisnika ugrožava neovisnost i učinkovitost postupka vijećanja ESB‑a.

30

ESF smatra da se u žalbi u bitnome ponavljaju argumenti koje je ESB iznio pred Općim sudom. Stoga on navodi da je njegovo stajalište istovjetno onomu koje je već iznio pred Općim sudom.

31

Najprije valja podsjetiti da iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije kao i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda proizlazi da se u žalbi moraju jasno navesti osporavani dijelovi presude čije se ukidanje traži te pravni argumenti koji posebno podupiru taj zahtjev (presuda od 29. srpnja 2019., Bayerische Motoren Werke i Freistaat Sachsen/Komisija, C‑654/17 P, EU:C:2019:634, t. 71.).

32

Iako ESB zahtijeva ukidanje točke 1. izreke pobijane presude, prema kojoj se sporna odluka poništava u dijelu u kojem se njome uskraćuje pristup, s jedne strane, predmetnom iznosu kredita i, s druge strane, prikrivenim informacijama u prijedlozima ESB‑ova Izvršnog odbora od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014., on nije iznio nijedan žalbeni razlog ili argument u vezi s poništenjem te odluke od strane Općeg suda u dijelu u kojem se njome uskraćuje pristup informacijama prikrivenima u tim prijedlozima ESB‑ova Izvršnog vijeća. Stoga taj dio žalbe valja smatrati nedopuštenim.

33

Kad je riječ o dijelu žalbe koji se odnosi na analizu Općeg suda u vezi sa spornom odlukom u dijelu u kojem se njome uskraćuje pristup predmetnom iznosu kredita, valja navesti da je u točki 80. pobijane presude Opći sud utvrdio da na temelju članka 10. stavka 4. druge rečenice Protokola o ESSB‑u i ESB‑u Upravno vijeće može odlučiti učiniti javnim ishod svojeg vijećanja. Potom je utvrdio da odluke Upravnog vijeća i posljedično tomu zapisnici u koje su one unesene ne uživaju apsolutnu zaštitu kad je riječ o njihovoj distribuciji te se margina prosudbe kojom u tom pogledu raspolaže to vijeće mora izvršavati u uvjetima i ograničenjima iz Odluke 2004/258.

34

Osim toga, u točkama 122. i 123. Opći sud je među ostalim utvrdio da se predmetni iznos kredita nalazi u zapisniku o odluci od 28. srpnja 2014. i da se ESB pozvao, kako bi uskratio objavu tog iznosa, na članak 4. stavak 1. točku (a) prvu alineju Odluke 2004/258 i članak 10. stavak 4. Protokola o ESSB‑u i ESB‑u.

35

U točki 124. pobijane presude Opći sud je zaključio da ESB nije dostatno obrazložio spornu odluku jer je, s jedne strane, morao pružiti razloge zbog kojih iznos koji nije otkriven tužitelju u okviru djelomičnog pristupa dokumentu koji je potonji zatražio spada u područje obuhvaćeno iznimkom predviđenom u članku 4. stavku 1. točki (a) prvoj alineji Odluke 2004/258 i, s druge strane, pružiti razloge na temelju kojih bi bilo moguće razumjeti i provjeriti kako bi konkretno i stvarno pristup toj informaciji ugrozio zaštitu javnog interesa kad je riječ o povjerljivosti vijećanja ESB‑ovih tijela nadležnih za odlučivanje.

36

Valja navesti da takav zahtjev za obrazloženje nužno proizlazi iz tumačenja članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Odluke 2004/258, prema kojem je povjerljivost ishoda vijećanja Upravnog vijeća zajamčena samo ako bi njegovo otkrivanje moglo narušiti zaštitu javnog interesa.

37

Doduše, tekst članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje te odluke otvoren je tumačenju poput onog Općeg suda u dijelu u kojem predviđa da ESB uskraćuje pristup dokumentu ako bi njegova objava mogla narušiti zaštitu javnog interesa koji se odnosi na povjerljivost vijećanja ESB‑ovih tijela nadležnih za odlučivanje, među kojima je i Upravno vijeće.

38

U tom pogledu valja navesti da članak 7. stavak 1. navedene odluke povjerava glavnom direktoru glavne uprave Tajništvo izbor između omogućavanja pristupa traženom dokumentu i pružanja podnositelju zahtjeva razloga potpunog ili djelomičnog uskraćivanja zahtjeva.

39

Stoga tumačenje na kojem se temelji zaključak Općeg suda podrazumijeva da je na tom direktoru da provjeri ugrožava li objava ishoda vijećanja javni interes koji se odnosi na povjerljivost tog vijećanja i, ako je odgovor niječan, omogući pristup dokumentu u koji je unesen taj ishod.

40

Međutim, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se tekst sekundarnog prava Unije mora tumačiti u najvećoj mogućoj mjeri u skladu s odredbama Ugovora (presuda od 16. travnja 2015., Parlament/Vijeće, C‑540/13, EU:C:2015:224, t. 38. i navedena sudska praksa).

41

Kao što navodi ESB, članak 10. stavak 4. druga rečenica Protokola ESSB‑a i ESB‑a predviđa da Upravno vijeće može odlučiti učiniti javnim ishod svojih vijećanja, dok članak 7. stavak 1. Odluke 2004/258, kao što to proizlazi iz točke 38. ove presude, povjerava glavnom direktoru ESB‑ove Glavne uprave Tajništvo izbor između omogućavanja pristupa zatraženom dokumentu i priopćavanja podnositelju zahtjeva razloga svojeg potpunog ili djelomičnog uskraćivanja tog pristupa.

42

U tim okolnostima tom direktoru je dana mogućnost da odluči treba li omogućiti pristup ishodu vijećanja, čime se zadire u isključivu nadležnost dodijeljenu Upravnom vijeću na temelju članka 10. stavka 4. druge rečenice navedenog protokola.

43

Stoga, kako bi se očuvala ta nadležnost, valja utvrditi da se članak 4. stavak 1. točka (a) Odluke 2004/258, u vezi s člankom 10. stavkom 4. drugom rečenicom Protokola o ESSB‑u i ESB‑u, mora tumačiti tako da štiti povjerljivost ishoda vijećanja Upravnog vijeća a da pritom nije potrebno da uskraćivanje pristupa dokumentima u kojima je naveden taj ishod bude podvrgnuto uvjetu da njegovo otkrivanje ugrožava zaštitu javnog interesa.

44

Posljedično tomu, na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje i članka 7. stavka 1. navedene odluke, glavni direktor Glavne uprave Tajništvo ESB‑a mora uskratiti pristup ishodu vijećanja Upravnog vijeća osim ako ga je potonje odlučilo u cijelosti ili djelomično otkriti.

45

Nadalje, valja navesti da je takvo tumačenje potkrijepljeno tekstom uvodne izjave 3. Odluke 2004/258 prema kojoj su sastanci ESB‑ovih tijela nadležnih za odlučivanje povjerljivi, osim ako relevantno tijelo ne odluči objaviti ishod svojih vijećanja.

46

Tako se obrazloženje uskraćivanja pristupa ishodu vijećanja Upravnog vijeća može ograničiti pozivanjem na članak 4. stavak 1. točku (a) prvu alineju Odluke 2004/258 za dokumente u kojima je odražen ishod tog vijećanja.

47

Posljedično tomu, Opći sud je u točki 124. pobijane presude pogrešno utvrdio da je ESB morao, s jedne strane, pružiti razloge zbog kojih iznos koji nije otkriven tužitelju u okviru djelomičnog pristupa dokumentu koji je potonji zatražio spada u područje obuhvaćeno iznimkom iz članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Odluke 2004/258 i, s druge strane, pružiti obrazloženje na temelju kojeg je moguće razumjeti i provjeriti kako bi konkretno i stvarno pristup toj informaciji ugrozio javni interes kad je riječ o povjerljivosti vijećanja ESB‑ovih tijela nadležnih za odlučivanje. Odlučivši na taj način, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava.

48

Valja stoga ukinuti točku 1. izreke pobijane presude u mjeri u kojoj je tom točkom Opći sud poništio spornu odluku u dijelu u kojem je tom odlukom ESB uskratio pristup predmetnom iznosu kredita.

49

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, ako je žalba osnovana, Sud ukida odluku Općeg suda. Može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.

50

Takav je slučaj u ovom predmetu.

51

U mjeri u kojoj, kao što to osobito proizlazi iz točke 47. ove presude, analiza Općeg suda u pogledu prvog tužbenog razloga iznesenog u prvostupanjskom postupku, u njegovu dijelu koji se odnosi na uskraćivanje pristupa predmetnom iznosu kredita, sadržava pogrešku koja se tiče prava, valja analizirati taj razlog kao i drugi tužbeni razlog istaknut u prvom stupnju u prigovoru koji se temelji na povredi članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Odluke 2004/258.

52

Svojim prvim tužbenim razlogom istaknutim u prvom stupnju, u njegovu dijelu o uskraćivanju pristupa predmetnom iznosu kredita, tužitelj ESB‑u prigovara da je povrijedio obvezu obrazlaganja jer je taj pristup uskratio na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Odluke 2004/258.

53

Svojim drugim tužbenim razlogom tužitelj osporava osnovanost pozivanja na članak 4. stavak 1. točku (a) prvu alineju navedene odluke kako bi se opravdalo uskraćivanje pristupa predmetnom iznosu kredita. Konkretno, on smatra da se ne može zaključiti da su ESB‑ova tijela nadležna za odlučivanje vijećala o tom iznosu i da se ne čini da su zatražene informacije povjerljive prirode jer je Središnja banka Portugala otkrila iznos koji je bilo moguće potvrditi priopćavanjem izvadaka iz odluka Upravnog vijeća.

54

U tom pogledu, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iako obrazloženje Unijina akta koje se zahtijeva u skladu s člankom 296. drugim stavkom UFEU‑a mora na jasan i nedvosmislen način odražavati zaključke institucije koja je donijela akt, kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo upoznavanje s razlozima poduzimanja mjere kao i Sudu izvršavanje njegove nadzorne ovlasti, ono ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni. Poštovanje obveze obrazlaganja, s druge strane, mora se ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta nego i na njegov kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje dotično područje (presuda od 11. prosinca 2018., Weiss i dr., C‑493/17, EU:C:2018:1000, t. 31. i 33. i navedena sudska praksa).

55

U pogledu točke 46. ove presude, valja utvrditi da je na temelju obrazloženja koje je pružio ESB tužitelj bio u mogućnosti razumjeti da se ESB pozivao na povjerljivost ishoda vijećanja kako bi uskratio pristup predmetnom iznosu kredita i da se radilo o dokumentu u kojem je odražen taj ishod. Valja dakle utvrditi da je sporna odluka bila u dostatnoj mjeri obrazložena.

56

Osim toga, kad je riječ o prigovorima u pogledu merituma, dovoljno je navesti da iz točke 43. ove presude proizlazi da je povjerljivost ishoda vijećanja Upravnog vijeća zajamčena a da nije nužno da taj ishod odražava njegovo vijećanje. Osim toga, iako se na povjerljivost ishoda vijećanja može pozivati ako taj rezultat ESB nije učinio javnim, okolnost da je Središnja banka Portugala objavila aproksimativni iznos predmetnog iznosa kredita kao takva ne može obvezivati ESB da priopći taj iznos. Iz toga slijedi da ESB nije povrijedio članak 4. stavak 1. točku (a) prvu alineju Odluke 2004/258 kad je na toj odredbi temeljio svoje uskraćivanje pristupa predmetnom iznosu kredita.

57

Posljedično tomu, prvi i drugi tužbeni razlog izneseni u prvostupanjskom postupku moraju se odbiti, u mjeri u kojoj su usmjereni na ESB‑ovo uskraćivanje pristupa predmetnom iznosu kredita temeljeno na članku 4. stavku 1. točki (a) prvoj alineji Odluke 2004/258.

58

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči u sporu, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju svojeg članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

59

Usto, članak 138. stavak 3. tog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, predviđa da, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.

60

U predmetnom slučaju ESB‑ova žalba je djelomično prihvaćena, a djelomično proglašena nedopuštenom, i s obzirom na to da je ESF‑ova tužba podnesena Općem sudu prihvaćena nakon ispitivanja koje je izvršio Sud isključivo u pogledu uskraćivanja pristupa prikrivenim informacijama u prijedlozima Izvršnog odbora od 28. srpnja i 1. kolovoza 2014., ESF‑u valja naložiti snošenje, osim vlastitih, i trećine ESB‑ovih troškova nastalih u vezi s prvostupanjskim i žalbenim postupkom. ESB će snositi preostali dio vlastitih troškova.

Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) proglašava i presuđuje: