–

za C. Escribana Vindela, osobno,

–

za španjolsku vladu, M. J. García‑Valdecasas Dorrego i A. Gavela Llopis, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, L. Flynn, H. Krämer i J. Baquero Cruz, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, članka 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) te članka 2. stavka 1. i članka 2. stavka 2. točke (b) Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Carlosa Escribana Vindela i Ministerio de Justicia (Ministarstvo pravosuđa, Španjolska) u vezi sa smanjenjem iznosa njegovih primanja u okviru smjernica proračunske politike španjolske države.

3

U skladu s člankom 1. Direktive 2000/78:

„Svrha ove Direktive je utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja.”

4

U članku 2. stavku 1. i članku 2. stavku 2. točki (b) te direktive predviđa se:

„1.   Za potrebe ove Direktive ‚načelo jednakog postupanja’ znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.

2.   Za potrebe stavka 1.:

[…]

[…]”

5

Članak 6. stavak 1. točka (b) navedene direktive glasi:

„1. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.

Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:

[…]

6

Člankom 299. Ley Orgánica 6/1985 del Poder Judicial (Organski zakon 6/1985 o sudbenoj vlasti) od 1. srpnja 1985. (BOE br. 157 od 2. srpnja 1985., str. 20632.) predviđeno je da su sudački dužnosnici raspoređeni u tri razreda, tj. razrede viših pravosudnih dužnosnika (magistrado) unutar Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska), viših pravosudnih dužnosnika (magistrado) i nižih pravosudnih dužnosnika (juez).

7

Članak 32. stavak 1. podstavak II. točka 1. Ley 26/2009 de Presupuestos Generales del Estado para el año 2010 (Zakon 26/2009 o javnim financijama za godinu 2010.) od 23. prosinca 2009. (BOE br. 309 od 23. prosinca 2009., str. 108804.) (u daljnjem tekstu: LPGE 2010) predviđa da će osnovna primanja za različite kategorije sudačkih dužnosnika od 1. lipnja 2010. biti smanjena za 9,73 % u odnosu na do tada predviđena primanja.

8

Članak 32. stavak 1. podstavak II. točka 4. podtočka 2. LPGE‑a 2010 formuliran je ovako:

„Dodatna primanja sudačkih i državnoodvjetničkih dužnosnika bit će smanjena, na godišnjoj razini, za 6 % za više sudačke dužnosnike i više državnoodvjetničke dužnosnike, a za 5 % za niže sudačke dužnosnike i niže državnoodvjetničke dužnosnike u odnosu na primanja koja su se primjenjivala na dan 31. svibnja 2010.”

9

Člankom 1. Real Decreto‑Ley 8/2010 (Kraljevska uredba sa zakonskom snagom 8/2010) od 20. svibnja 2010. (BOE br. 126 od 24. svibnja 2010., str. 45070.) izmijenjen je članak 32. LPGE‑a 2010 u pogledu primanja pravosudnih dužnosnika za razdoblje od 1. siječnja do 31. svibnja 2010.

10

Članak 31. stavak 1. Ley 39/2010 de Presupuestos Generales del Estado para el año 2011 (Zakon 39/2010 o javnim financijama za godinu 2011.) od 22. prosinca 2010. (BOE br. 311 od 23. prosinca 2010., str. 105744.) (u daljnjem tekstu: LPGE 2011) predviđa, s jedne strane, da su iznosi plaća za različite kategorije sudačkih dužnosnika jednaki onima utvrđenima u članku 32. stavku 1. podstavku II. točki 1. LPGE‑a 2010, kako je izmijenjen Kraljevskom uredbom sa zakonskom snagom 8/2010 od 20. svibnja 2010., i, s druge strane, da se na dodatna primanja ne primjenjuje nikakvo povećanje u odnosu na primanja koja su se primjenjivala 31. prosinca 2010.

11

C. Escribano Vindel, viši pravosudni dužnosnik koji sudi kao sudac pojedinac na Juzgado de lo Social no 26 de Barcelona (Radni sud br. 26 u Barceloni, Španjolska), pokrenuo je postupak pred Tribunal Superior de Justicia de Catalunya (Visoki sud Katalonije, Španjolska) radi osporavanja platnih listi iz 2011., tvrdeći, s jedne strane, da one predstavljaju upravne akte koji se donose na temelju članka 31. stavka 1. LPGE‑a 2011 i da, s druge strane, podrazumijevaju „znatno smanjenje u odnosu na usporedna razdoblja u prethodnoj godini”, što je protivno španjolskom ustavu.

12

Rješenjem od 30. ožujka 2015. sud koji je uputio zahtjev postavio je pitanje pred Tribunal Constitucional (Ustavni sud, Španjolska) vezano uz usklađenost članka 31. stavka 1. LPGE‑a 2011 sa španjolskim ustavom, a u kojem je naveo da iz izvješća Ministarstva pravosuđa proizlazi da smanjenje plaće iznosi 7,16 % za niže sudačke dužnosnike iz platne grupe 5 čija su primanja su najniža, 6,64 % za više sudačke dužnosnike koji sude kao suci pojedinci i pripadaju platnoj grupi 4, grupi kojoj uostalom pripada i C. Escribano Vindel, i 5,90 % za više sudačke dužnosnike iz platne grupe 1 čija su primanja najviša.

13

Rješenjem od 15. prosinca 2015. Tribunal Constitucional (Ustavni sud) to je pitanje na zajedničkoj sjednici proglasio nedopuštenim te je zaključio da se dotičnom odredbom ne krši, među ostalim, načelo jednakosti sadržano u članku 14. španjolskog ustava. Taj je sud naime smatrao da dotični španjolski pravosudni dužnosnici nisu u objektivno usporedivoj situaciji jer su podijeljeni u različite kategorije i zauzimaju različita radna mjesta.

14

Rješenjem od 24. veljače 2016. sud koji je uputio zahtjev pozvao je stranke da se očituju o pitanju jesu li usvojene mjere smanjenja primanja bile diskriminirajuće s obzirom na Povelju. C. Escribano Vindel u odgovoru je naveo da su te mjere podrazumijevale neizravnu diskriminaciju zbog dobi ili radnog staža jer je smanjenje primanja bilo veće za niže sudačke dužnosnike iz platne grupe 5, što je kod sudačkih dužnosnika početnička kategorija koja obuhvaća najmlađe pravosudne dužnosnike s najmanje radnog staža. Stoga smatra da odredba koja je naizgled neutralna stvara učinak koji je razmjerno negativniji ovisno o dobi ili radnom stažu.

15

Sud koji je uputio zahtjev pita se, kao prvo, predstavlja li predmetni nacionalni propis, čiji je cilj smanjivanje javnog deficita koji je propisala Europska unija, diskriminaciju zbog dobi koja je zabranjena Poveljom i Direktivom 2000/78. U tom smislu ističe da je stopa smanjenja primanja koje se provodi tim propisom viša za niže sudačke dužnosnike iz platne grupe 5 i za više sudačke dužnosnike koji sude kao suci pojedinci iz platne grupe 4 nego za ostale kategorije pravosudnih dužnosnika. Smatra da pravosudni dužnosnici koji su najmlađi i imaju najmanje radnog staža na taj način u većoj mjeri pridonose smanjenju javnog deficita, pri čemu za taj poseban teret koji im je nametnut ne postoji relevantan objektivni razlog.

16

Sud koji je uputio zahtjev pita se, kao drugo, ugrožava li predmetni nacionalni propis opće načelo neovisnosti pravosuđa s obzirom na to da određuje smanjivanje primanja prema kriterijima koji ne uzimaju u obzir ni dužnosti koje se obavljaju ni radni staž te da predviđa razmjerno veće smanjenje plaće za najslabije plaćene pravosudne dužnosnike?

17

U tom se pogledu poziva prije svega na članak 6. Europske povelje o zakonima za suce, koju je Vijeće Europe prihvatilo od 8. do 10. srpnja 1998., zatim na Preporuku CM/Rec(2010)12 Odbora ministara Vijeća Europe zemljama članicama o sucima: neovisnost, učinkovitost i odgovornosti, prihvaćenu 17. studenoga 2010., te konačno na točke 74. do 79. mišljenja nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu Associação Sindical dos Juízes Portugueses (C‑64/16, EU:C:2018:395).

18

U tim je okolnostima Tribunal Superior de Justicia de Catalunya (Visoki sud Katalonije) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

19

Španjolska vlada smatra da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten jer Sudu nisu bile dostavljene informacije potrebne za donošenje odluke o upućenim pitanjima. Tvrdi naime da se u tom zahtjevu ne iznose u dovoljnoj mjeri ni činjenice iz glavnog postupka, ni relevantni nacionalni propisi, ni pravo Unije čije se tumačenje traži.

20

Konkretno tvrdi da nedostaju informacije o dobi, radnom stažu i sustavu primanja C. Escribana Vindela. Navodi također da izvješće ministra pravosuđa nije obuhvaćalo platnu grupu 1, kojoj pripada C. Escribano Vindel, već platne grupe 4 i 5.

21

Što se tiče predstavljanja nacionalnog pravnog okvira, smatra da pozivanje samo na članak 31. stavak 1. LPGE‑a 2011 i članak 301. Organskog zakona 6/1985 o sudbenoj vlasti nije dovoljno da bi se razumio sustav primanja španjolskih pravosudnih dužnosnika i način na koji je smanjenje plaća svih zaposlenika u javnom sektoru primijenjeno na te dužnosnike.

22

Europska komisija, ne ističući prigovor nedopuštenosti, navodi da odluka kojom se upućuje zahtjev ne sadržava nikakvu informaciju o stvarnom financijskom utjecaju smanjenja primanja na C. Escribana Vindela ni na druge više ili niže sudačke dužnosnike te da samo navodi postotke ne precizirajući iznose koji se na njih primjenjuju.

23

Pored toga tvrdi da nisu dostavljene nikakve informacije o utjecaju smanjenja primanja na više sudačke dužnosnike Audiencia Provincial (Provincijski sud, Španjolska) ili Audiencia Nacional (Visoki nacionalni sud, Španjolska) niti na više pravosudne dužnosnike na Tribunal Supremo (Vrhovni sud). S druge strane tvrdi da se u izvješću ministra pravosuđa uspoređuje samo položaj triju tipičnih radnih mjesta, odabranih „primjera radi” da bi se „ilustrirao” način na koji ukupno postotno smanjenje varira ovisno o većoj ili manjoj težini dodatnih primanja u sveukupnim primanjima.

24

U tom pogledu valja podsjetiti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u okviru suradnje između njega i nacionalnih sudova uspostavljene u članku 267. UFEU‑a isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uvažavajući posebnosti predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, kada se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je načelno obvezan donijeti odluku (presuda od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 24. i navedena sudska praksa).

25

Iz navedenoga proizlazi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju pretpostavku relevantnosti. Odbijanje Suda da odluči o prethodnom pitanju koji je uputio nacionalni sud moguće je samo kada je očito da zahtijevano tumačenje prava Unije nije vezano uz stvarno stanje ili uz predmet glavnog postupka, kada je problem hipotetske naravi ili kada Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima koji su mu potrebni da bi pružio koristan odgovor na postavljena pitanja (presuda od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 25. i navedena sudska praksa).

26

U tom smislu valja podsjetiti na to da potreba da se osigura tumačenje prava Unije koje bi bilo korisno za nacionalni sud zahtijeva da nacionalni sud definira činjenični i pravni okvir u kojemu su smještena pitanja koja postavlja, ili da, u svakom slučaju, objasni stvarne situacije na kojima se temelje ta pitanja (presuda od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 26. i navedena sudska praksa).

27

U konkretnom slučaju prije svega treba reći da je, suprotno navodima španjolske vlade, sud koji je uputio zahtjev jasno naznačio načela prava Unije na koja se odnose prethodna pitanja.

28

Nadalje, španjolska vlada u pravu je kada navodi da je prikaz nacionalnog pravnog okvira u odluci kojom se upućuje zahtjev rudimentaran. Međutim, imajući poglavito u vidu pisana očitovanja koja su ta vlada i Komisija podnijele, a u kojima se taj pravni okvir potkrjepljuje i precizira, iz svih informacija kojima Sud raspolaže razvidno je da odluka kojom se upućuje zahtjev ipak sadržava osnovne informacije o regulatornom okviru u koji ulaze pitanja suda koji je uputio zahtjev.

29

Konačno, kada je riječ o opisu činjeničnog okvira, španjolska vlada i Komisija s pravom ističu nepotpunost dostavljenih informacija. Međutim, odluka kojom se upućuje zahtjev sadržava dovoljno podataka za razumijevanje i prethodnih pitanja i njihova dosega.

30

Stoga valja zaključiti da odluka kojom se upućuje zahtjev sadržava činjenične i pravne elemente na temelju kojih Sud može pružiti koristan odgovor sudu koji je uputio zahtjev.

31

Stoga je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

32

Treba podsjetiti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u okviru postupka suradnje iz članka 267. UFEU‑a između nacionalnih sudova i Suda, zadaća Suda dati nacionalnom sudu koristan odgovor na temelju kojega će moći riješiti predmet u kojem vodi postupak. U tom smislu Sud mora, ako je to potrebno, preoblikovati postavljena pitanja. Okolnost da je nacionalni sud formalno sastavio prethodno pitanje pozivajući se na određene odredbe prava Unije ne sprečava Sud da tom sudu da sve elemente tumačenja koji bi mogli biti korisni za donošenje odluke u postupku koji se vodi pred njim, bez obzira na to je li se na njih pozvao u svojim pitanjima. U tom je smislu na Sudu da iz svih podataka koje je dostavio nacionalni sud, a posebno iz obrazloženja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, izvuče one dijelove prava Unije koje je potrebno tumačiti imajući u vidu predmet spora (presuda od 27. lipnja 2017., Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania, C‑74/16, EU:C:2017:496, t. 36. i navedena sudska praksa).

33

U konkretnom slučaju, imajući prije svega u vidu sve informacije koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev te očitovanja koja su podnijele španjolska vlada i Komisija, potrebno je, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev pružili takvi korisni elementi za tumačenje, preformulirati postavljena pitanja.

34

Naime, prvo, utoliko što se prvo pitanje odnosi na tumačenje „opće[g] načel[a] prava Unije o zabrani svake diskriminacije”, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da se sud koji je uputio zahtjev konkretno pita o tome treba li članak 21. Povelje te članak 2. stavak 1. i članak 2. stavak 2. točku (b) Direktive 2000/78 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka.

35

Drugo, s obzirom na to da se to pitanje konkretno odnosi na smanjenja plaća za „sudačke dužnosnike s najnižim primanjima”, iz navedene odluke proizlazi, s jedne strane, da tu grupu čine niži sudački dužnosnici iz platne grupe 5 i, s druge strane, da C. Escribano Vindel ne pripada toj grupi. Naime, dok španjolska vlada i Komisija smatraju da činjenični elementi koje je iznio sud koji je uputio zahtjev dokazuju da potonji pripada platnoj grupi 1, čini se da sud koji je uputio zahtjev smatra da on pripada platnoj grupi 4.

36

Treće, iako se drugo pitanje odnosi, prema njegovoj formulaciji, na tumačenje „opće[g] načel[a] prava Unije o očuvanju neovisnosti pravosuđa putem primjerenih i stabilnih primanja koja su u skladu s dužnostima koje sudački dužnosnici obavljaju”, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da se sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a tumačiti na način da se načelo neovisnosti sudstva protivi nacionalnom propisu poput onoga iz glavnog postupka.

37

Četvrto, budući da C. Escribano Vindel postupa isključivo u svoje ime, za potrebe davanja odgovora na to pitanje treba uzeti u obzir samo njegov slučaj (vidjeti u tom smislu presudu od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 28.).

38

Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 21. Povelje te članak 2. stavak 1. i članak 2. stavak 2. točku (b) Direktive 2000/78 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka koji je u okviru općih mjera smanjenja plaća u kontekstu obveza uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita odredio različita postotna smanjenja plaće za osnovna i dodatna primanja sudačkih dužnosnika, a što se prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev pokazalo da podrazumijeva veća postotna smanjenja plaće za one koji pripadaju dvjema platnim grupama nižih kategorija tih pravosudnih dužnosnika nego za one koji pripadaju platnoj grupi više kategorije tih pravosudnih dužnosnika, iako ovi prvi primaju nižu plaću, u pravilu su mlađi i općenito imaju manje radnog staža nego ove drugi.

39

U tom smislu valja podsjetiti, prvo, da je zabrana svake diskriminacije, među ostalim i na temelju dobi, uključena u članak 21. Povelje, koji od 1. prosinca 2009. ima istu pravnu snagu kao i ugovori, i da je, s druge strane, ta zabrana Direktivom 2000/78 pretočena u područje rada i zapošljavanja (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2011., Hennigs i Mai, C‑297/10 i C‑298/10, EU:C:2011:560, t. 47.).

40

Drugo, stalna sudska praksa je da su uvjeti u pogledu primanja dužnosnika, što uključuje i pravosudne dužnosnike, obuhvaćeni područjem primjene te direktive (vidjeti u tom smislu presude od 19. lipnja 2014., Specht i dr., C‑501/12 do C‑506/12, C‑540/12 i C‑541/12, EU:C:2014:2005, t. 37., i od 9. rujna 2015., Unland, C‑20/13, EU:C:2015:561, t. 29.).

41

Treće, treba reći da su sukladno članku 1. te članku 2. stavku 1. i članku 2. stavku 2. točki (b) Direktive 2000/78 zabranjene neizravne diskriminacije na temelju „vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja”.

42

Četvrto, što se tiče pretpostavke o neizravnoj diskriminaciji prema dobi, treba podsjetiti da sukladno članku 2. stavku 2. točki (b) Direktive 2000/78 neizravna diskriminacija postoji kada kakva naizgled neutralna odredba, mjerilo ili postupanje može dovesti u neravnopravan položaj osobe određene dobi u usporedbi s ostalim osobama, osim ako su ta odredba, mjerilo ili postupanje objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna (presuda od 14. ožujka 2018., Stollwitzer, C‑482/16, EU:C:2018:180, t. 22.).

43

Stoga valja ispitati postupa li se prema radniku poput C. Escribana Vindela nepovoljnije nego prema drugom radniku koji se nalazi u usporedivoj situaciji s obzirom na svoju dob, ili može li odredba o kojoj je riječ u glavnom postupku dovesti dobnu skupinu kojoj on pripada u posebno nepovoljan položaj, u smislu članka 2. stavka 2. točke (b) te direktive (vidjeti po analogiji presudu od 28. veljače 2018., John, C‑46/17, EU:C:2018:131, t. 22.).

44

U tom smislu prije svega treba reći da sud koji je uputio zahtjev nije precizirao dob C. Escribana Vindela niti je naveo drugu osobu koja bi se nalazila u situaciji usporedivoj sa situacijom C. Escribana Vindela, nego je samo istaknuo manje pozitivan utjecaj propisa iz glavnog postupka na sudačke dužnosnike iz platnih grupa 4 i 5 u odnosu na one iz platne grupe 1.

45

Dalje, iz toga slijedi da, ako C. Escribano Vindel pripada, kako to smatraju španjolska vlada i Komisija, platnoj grupi 1, on se ne bi mogao smatrati žrtvom diskriminacije zbog dobi zato što bi bio među pravosudnim dužnosnicima koje, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, nacionalni propis iz glavnog postupka stavlja u povoljniji položaj u odnosu na druge.

46

Konačno, ako C. Escribano Vindel pripada, kako to čini se smatra sud koji je uputio zahtjev, platnoj grupi 4, treba utvrditi uključuje li ta platna grupa pravosudne dužnosnike iz grupe određene dobi koja se razlikuje od takve kategorije koja uključuje pravosudne dužnosnike iz platne grupe 1.

47

U tom pogledu, s jedne strane, sud koji je uputio zahtjev nije naveo nikakvu posebnu dobnu skupinu koja bi bila u nepovoljnijem položaju, već je u bitnome samo naveo da su pravosudni dužnosnici iz platne grupe 5 u prosjeku mlađi nego pravosudni dužnosnici iz platnih grupa 4 i 1. Konkretno, iz odluke kojom se upućuje zahtjev ne proizlazi da je sud koji je uputio zahtjev utvrdio neko posebno odstupanje u dobi između platne grupe 4 i platne grupe 1.

48

S druge strane, španjolska vlada tvrdi da navedene platne grupe ne uključuju pravosudne dužnosnike jedne određene dobne skupine zato što je jedina dobna granica za prijem u službu sudačkog dužnosnika ta da prije stupanja na dužnost on nije navršio dob za odlazak u mirovinu predviđenu za te pravosudne dužnosnike i da sudački dužnosnici nemaju nikakvu obvezu zauzimanja viših radnih mjesta, kategorija ili grupa nego mogu ostati raspoređeni u kategoriji nižeg suca bez obzira na dob.

49

Sud koji je uputio zahtjev, koji jedini ima izravna saznanja o sporu koji je pred njim pokrenut, mora međutim izvršiti provjere potrebne da bi se utvrdilo uključuju li te grupe pravosudne dužnosnike jedne određene dobne skupine.

50

Peto, kada je riječ o zahtjevu usporedivosti situacija, valja napomenuti da se, s jedne strane, ne traži da su situacije istovjetne, nego samo da su usporedive, i, s druge strane, da se ispitivanje te usporedivosti ne smije provesti općenito i apstraktno, nego posebno i konkretno s obzirom na poslove o kojima je riječ (presuda od 19. srpnja 2017., Abercrombie & Fitch Italia, C‑143/16, EU:C:2017:566, t. 25.).

51

Sud koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan ocjenjivati činjenice, mora utvrditi jesu li sudački dužnosnici iz platne grupe 4 u situaciji usporedivoj s onom sudačkih dužnosnika iz platne grupe 1 (vidjeti po analogiji presudu od 5. lipnja 2018., Grupo Norte Facility, C‑574/16, EU:C:2018:390, t. 49.).

52

Međutim, iz informacija kojima Sud raspolaže proizlazi da je nesporno da su osnovna primanja različitih kategorija sudačkih dužnosnika bila ravnomjerno smanjena za 9,73 % i da navodna razlika u plaći o kojoj je riječ u glavnom postupku proizlazi, s jedne strane, iz manjeg smanjenja dodatnih primanja sudačkih dužnosnika i, s druge strane, razlika u omjeru, ovisno o platnim skupinama, osnovnih i dodatnih primanja u ukupnim primanjima.

53

U tom kontekstu, španjolska vlada i Komisija navode da dodatna primanja uključuju bonus na staž, naknadu za raspoređivanje koja među ostalim uzima u obzir područje raspoređivanja i objektivne uvjete reprezentacije vezane uz obnašanje dužnosti, kao i posebnu naknadu za nagrađivanje odgovornosti, osposobljavanje i posebnu složenost ili težinu koje one povlače. Ta vlada i institucija smatraju da, imajući u vidu to da dodatna primanja tako variraju ovisno o objektivnim elementima na osnovi kojih se različite kategorije sudačkih dužnosnika razlikuju, te kategorije nisu u usporedivim situacijama.

54

S druge strane, sud koji je uputio zahtjev i sam je istaknuo da je Tribunal Constitucional (Ustavni sud) na zajedničkoj sjednici rješenjem od 15. prosinca 2015. zaključio da dotične osobe nisu bile u objektivno usporedivoj situaciji s obzirom na to da su pravosudni dužnosnici podijeljeni u različite kategorije i da zauzimaju različita radna mjesta.

55

Stoga, podložno provjerama koje ipak mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, nije izgledno da se razlika u plaći o kojoj je riječ u glavnom postupku odnosi na usporedive situacije, niti da je neizravno povezana s dobi.

56

Stoga treba zaključiti da iz okolnosti koje je izložio sud koji je uputio zahtjev ne proizlazi da nacionalni propis iz glavnog postupka sadržava diskriminaciju zbog dobi.

57

Šesto, što se tiče pretpostavke o diskriminaciji na temelju radnog staža, s jedne strane, treba reći da se taj kriterij ne navodi među kriterijima nabrojanima u zabrani predviđenoj u članku 2. stavku 1. i članku 2. stavku 2. točki (b) Direktive 2000/78. Naprotiv, navedeni kriterij navodi se među onima iz članka 6. stavka 1. točke (b) te direktive, koji mogu opravdati različiti tretman zbog dobi.

58

S druge strane, čak i pod pretpostavkom da se članak 21. Povelje u konkretnom slučaju može primijeniti izvan područja primjene te direktive, treba reći da sud koji je uputio zahtjev nije precizirao radni staž C. Escribana Vindela, ni naveo neku drugu osobu koja bi bila u situaciji usporedivoj s onom C. Escribana Vindela, a nije naveo ni neku posebnu kategoriju radnog staža koja bi bila u nepovoljnijem položaju. Konkretno, uzimajući u obzir očitovanja španjolske vlade koja su sažeto prikazana u točki 48. ove presude, ne može se pretpostaviti da različite kategorije primanja odražavaju posebne kategorije radnog staža.

59

Pod tim pretpostavkama valja zaključiti da iz okolnosti koje je sud koji je uputio zahtjev iznio nije razvidno da nacionalni propis iz glavnog postupka pravi razliku u plaći zbog radnog staža koja bi mogla biti u suprotnosti s člankom 21. Povelje ili člankom 2. stavkom 1. i člankom 2. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2000/78.

60

Slijedom svih navedenih razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 21. Povelje te članak 2. stavak 1. i članak 2. stavak 2. točku (b) Direktive 2000/78 treba tumačiti, podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, na način da im se ne protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka koji je u okviru općih mjera smanjenja plaća u kontekstu obveza uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita odredio različita postotna smanjenja plaće za osnovna i dodatna primanja sudačkih dužnosnika, a što se prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev pokazalo da podrazumijeva veća postotna smanjenja plaće za one koji pripadaju dvjema platnim grupama nižih kategorija tih pravosudnih dužnosnika nego za one koji pripadaju platnoj grupi više kategorije tih pravosudnih dužnosnika, iako oni prvi primaju nižu plaću, u pravilu su mlađi i općenito imaju manje radnog staža nego ovi drugi.

61

Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudstva protivi to da se na tužitelja iz glavnog postupka primijeni nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka koji je u okviru općih mjera smanjenja plaća u kontekstu obveza uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita odredio – bez uzimanja u obzir vrste obnašanih dužnosti, radnog staža ili važnosti obavljanih zadaća – različita postotna smanjenja plaće za osnovna i dodatna primanja sudačkih dužnosnika, a što se prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev pokazalo da podrazumijeva veća postotna smanjenja plaće za one koji pripadaju dvjema platnim grupama nižih kategorija tih pravosudnih dužnosnika nego za one koji pripadaju platnoj grupi više kategorije tih pravosudnih dužnosnika, iako oni prvi primaju nižu plaću nego ovi drugi.

62

S tim u vezi valja podsjetiti da je člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a predviđeno da države članice osiguravaju pravne lijekove dostatne da bi se pojedincima osiguralo da će se poštovati njihovo pravo na učinkovitu pravnu zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Stoga je na državama članicama da predvide sustav pravnih lijekova i postupaka koji u navedenim područjima osiguravaju poštovanje učinkovite pravne zaštite (presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 34.).

63

Iz toga slijedi da svaka država članica mora osigurati da tijela koja su, u svojstvu „suda” u smislu prava Unije, dio njezina sustava pravnih lijekova u područjima obuhvaćenima pravom Unije, udovoljavaju zahtjevima učinkovite pravne zaštite (presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 37.).

64

Među elementima koje treba uzeti u obzir u okviru ocjene ima li tijelo svojstvo „suda” nalaze se njegova utemeljenost na zakonu, stalnost, svojstvo obvezne nadležnosti, kontradiktorna narav postupka, primjena pravnih pravila te njegova neovisnost (presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 38.).

65

Jamstvo neovisnosti, svojstveno zadaći suđenja, nužno je ne samo na razini Unije, za suce Unije i nezavisne odvjetnike Suda, kako je to propisano člankom 19. stavkom 2. trećim podstavkom UEU‑a, nego i na razini država članica, za nacionalne sudove (presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 42.).

66

Pojam neovisnosti osobito znači da predmetno tijelo svoje sudske funkcije izvršava posve samostalno a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke. Međutim, baš kao i zabrana razrješenja članova predmetnog tijela, to što oni primaju plaću koja je odgovarajuća s obzirom na važnost funkcija koje obavljaju predstavlja jamstvo svojstveno neovisnosti sudaca (presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 44. i 45.).

67

U konkretnom slučaju, prije svega, iz naznaka suda koji je uputio zahtjev proizlazi da su, kao u okolnostima predmeta u kojem je donesena presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses (C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 46. do 49.), mjere smanjenja plaća o kojima je riječ u glavnom postupku donesene kako bi se udovoljilo zahtjevima vezanima uz uklanjanje prekomjernog proračunskog deficita dotične države članice i da su predviđale ograničeno smanjenje iznosa plaće, najviše do postotka koji se razlikuje ovisno o njezinoj visini. One su primijenjene ne samo na članove španjolskih sudova nego i šire na različite dužnosnike i osobe koje obavljaju funkcije u javnom sektoru, poput predstavnika zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti. One su, dakle, vezane uz opće mjere čija je svrha da svi članovi nacionalne javne službe pridonose nastojanju da se štedi, koje je nametnuto zahtjevima smanjenja prekomjernog deficita proračuna španjolske države.

68

Nadalje, budući da, kao što se podsjeća u točki 37. ove presude, treba uzeti u obzir samo slučaj C. Escribana Vindela, ispitivanje koje u konkretnom slučaju mora izvršiti s obzirom na članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a ograničava se na provjeru prima li dotični, na temelju smanjenja plaća o kojem je riječ u glavnom postupku, primanja na razini koja je u skladu s važnosti dužnosti koje obnaša.

69

Stoga, kao što to s pravom tvrdi Komisija, očito je da za ocjenu koju sud koji je uputio zahtjev u konkretnom slučaju treba izvršiti nije relevantan način smanjenja plaće iz glavnog postupka kod kojeg, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, nisu uzeti u obzir vrsta obnašanih dužnosti, radni staž ili važnost obavljanih zadaća, ili činjenica da, prema mišljenju tog suda, taj način pokazuje da podrazumijeva veća postotna smanjenja plaće za sudačke dužnosnike koji pripadaju dvjema platnim grupama nižih kategorija tih pravosudnih dužnosnika nego za one koji pripadaju platnoj grupi više kategorije tih pravosudnih dužnosnika.

70

Konačno, kada je riječ o pitanju prima li C. Escribano Vindel, na temelju smanjenja plaća o kojem je riječ u glavnom postupku, primanja na razini koja je u skladu s važnosti dužnosti koje obnaša, treba reći da odluka kojom se upućuje zahtjev ne sadržava nikakvu preciznu informaciju glede iznosa plaće C. Escribana Vindela. Komisija u svojim očitovanjima u bitnome navodi da je razina primanja koju, prema izvještaju ministra pravosuđa, na temelju tog smanjenja plaća ostvaruje sudački dužnosnik koji sudi kao sudac pojedinac u Barceloni, kao što je C. Escribano Vindel, i koji pripada platnoj grupi 4, dovoljna, imajući u vidu gospodarsko‑socijalni kontekst tog grada i prosječnu plaću španjolskih službenika koja se u tom izvještaju također navodi, za zaštitu od rizika da eventualne vanjske intervencije ili pritisci naštete neutralnosti odluka koje on mora donijeti.

71

Treba dodati da, čak i pod pretpostavkom da C. Escribano Vindel spada u platnu grupu 1, kako to tvrde španjolska vlada i Komisija, argumentacija Komisije tim bi se više morala primjenjivati s obzirom na to da su, kako se podsjeća u točki 12. ove presude, primanja dužnosnika iz te grupe viša od onih iz platne grupe 4.

72

Sud koji je uputio zahtjev, koji jedini ima izravna saznanja o sporu koji je pred njim pokrenut, mora međutim izvršiti provjere potrebne da bi se utvrdilo jesu li primanja koja ostvaruje C. Escribano Vindel, na temelju smanjenja plaće o kojem je riječ u glavnom postupku, na razini koja je u skladu s važnosti dužnosti koje obnaša te stoga jamči njegovo neovisno donošenje odluka.

73

Međutim, iz okolnosti koje je izložio sud koji je uputio zahtjev ne proizlazi da nacionalni propis iz glavnog postupka sadržava povredu načela neovisnosti sudstva zajamčenog člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a.

74

Slijedom svih navedenih razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a treba tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudstva ne protivi to da se na tužitelja iz glavnog postupka primijeni nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka koji je u okviru općih mjera smanjenja plaća u kontekstu obveza uklanjanja prekomjernog proračunskog deficita odredio – bez uzimanja u obzir vrste obnašanih dužnosti, radnog staža ili važnosti obavljanih zadaća – različita postotna smanjenja plaće za osnovna i dodatna primanja sudačkih dužnosnika, a što se prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev pokazalo da podrazumijeva veća postotna smanjenja plaće za one koji pripadaju dvjema platnim grupama nižih kategorija tih pravosudnih dužnosnika nego za one koji pripadaju platnoj grupi više kategorije tih pravosudnih dužnosnika, iako oni prvi primaju nižu plaću nego ovi drugi, pod uvjetom da su primanja koja tužitelj iz glavnog postupka ostvaruje na temelju smanjenja plaće o kojem je riječ u glavnom postupku na razini koja je u skladu s važnosti dužnosti koje obnaša i koja stoga jamči njegovo neovisno donošenje odluka, a na sudu koji je uputio zahtjev je da to provjeri.

75

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje: