1

Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Mađarska, time što je propisala uvjet državljanstva za pristup zanimanju javnog bilježnika, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 49. UFEU‑a.

2

U mađarskom pravnom poretku javni bilježnici obavljaju svoje djelatnosti kao slobodno zanimanje. Ustrojstvo javnog bilježništva uređeno je s közjegyzőkről szóló 1991. évi XLI. törvény (Zakon br. XLI iz 1991. o javnom bilježništvu) (Magyar Közlöny 1991/109, u daljnjem tekstu: Zakon o javnom bilježništvu).

3

U skladu s člankom 1. stavkom 1. tog zakona, javni bilježnici imaju ovlast sastavljanja javnih isprava radi nepristranog pružanja pravnih usluga strankama u cilju sprječavanja sporova.

4

Sukladno članku 1. stavku 4. navedenog zakona, javni bilježnik u okviru svojih zakonskih ovlasti obavlja službenu djelatnost primjene prava kao dio javne pravosudne službe.

5

Članak 2. stavak 1. istog zakona određuje da je u obavljanju svojih djelatnosti, javni bilježnik vezan je samo zakonom te da prilikom njihova obavljanja on ne može primati upute.

6

Članak 10. Zakona o javnom bilježništvu određuje da je javni bilježnik u skladu s Građanskim zakonikom odgovoran za štete koje je prouzročio. Osim toga, on je obvezan da za čitavo razdoblje obavljanja svojih djelatnosti ugovori osiguranje za eventualno prouzrokovane štete.

7

Na temelju članka 31/A stavka 1. navedenog zakona javni bilježnici mogu obavljati svoju djelatnost kao pojedinci ili u okviru javnobilježničkog ureda. Članak 31/E istog zakona pojašnjava da osnivanje i način rada ureda ne utječu na osobni pravni status javnih bilježnika, kako je određen Zakonom o javnom bilježništvu, osobito ne na njihovu obvezu osobnog izvršavanja zadaća te njihovu deontološku i materijalnopravnu odgovornost.

8

Nagrade za rad javnih bilježnika određene su u közjegyzői díjszabásról szóló 14/1991. (XI. 26.) IM rendelet (Pravilnik br. 14/1991 ministra pravosuđa o određivanju javnobilježničke tarife), od 26. studenoga 1991. (Magyar Közlöny 1991/130).

9

Kad je riječ o uvjetima pristupa zanimanju javnog bilježnika, članak 17. stavak 1. točka (a) Zakona o javnom bilježništvu određuje da javnim bilježnikom može biti imenovan samo mađarski državljanin.

10

Članak 1. stavak 1. fizetési meghagyásos eljárásról szóló 2009. évi L. törvény (Zakon br. L iz 2009. o postupku izdavanja platnog naloga) (Magyar Közlöny 2009/85, u daljnjem tekstu: Zakon o postupku izdavanja platnog naloga), određuje da je postupak izdavanja platnih naloga pojednostavljeni građanski izvanparnični postupak naplate novčanih tražbina koji je u nadležnosti javnih bilježnika.

11

Sukladno članku 2. tog zakona, taj postupak ima iste učinke kao i postupak pred sudom.

12

Članak 9. stavak 1. Zakona o postupku izdavanja platnog naloga određuje da se zahtjevi za izdavanje platnih naloga podneseni elektroničkim putem, osim u iznimnim slučajevima, automatski i u jednakom omjeru raspodjeljuju na službena sjedišta javnih bilježnika u skladu s pravilima Mađarske javnobilježničke komore.

13

Na temelju članka 18. stavaka 1. i 3. Zakona o postupku izdavanja platnog naloga, u postupku izdavanja platnog naloga ne saslušava se stranka niti se podnose dokazi.

14

Na temelju relevantnih odredbi tog zakona i onih bírósági végrehajtásról szóló 1994. évi LIII. törvény (Zakon br. LIII iz 1994. o sudskoj ovrsi, Magyar Közlöny 1994/51), na zahtjev vjerovnika javni bilježnik određuje ovrhu platnog naloga i pritom ne saslušava dužnika ako je predmetni platni nalog zbog nepodnošenja prigovora postao pravomoćan. Određivanje ovrhe nužno je za provedbu prisilnih mjera protiv dužnika radi naplate tražbine.

15

U skladu s člankom 52. stavkom 2. Zakona o postupku izdavanja platnog naloga, javni bilježnik koji izdaje platni nalog nadležan je za određivanje ovrhe tog naloga.

16

Što se tiče ostavinskog postupka, članak 2. stavak 1. hagyatéki eljárásról szóló 2010. évi XXXVIII. törvény (Zakon br. XXXVIII iz 2010. o ostavinskom postupku) (Magyar Közlöny 2010/35, u daljnjem tekstu: Zakon o ostavinskom postupku), pobliže određuje da je riječ o građanskom izvanparničnom postupku.

17

Sukladno članku 2. stavku 2. tog zakona, postupak koji vodi javni bilježnik ima iste učinke kao i postupak pred prvostupanjskim sudovima.

18

Iz zajedničkog tumačenja članka 1. i članka 3. stavka 1. navedenog zakona proizlazi da se u ostavinskom postupku javnobilježničkom odlukom određuje tko će na kraju postupka i na kojem temelju steći koje pravo i preuzeti koju obvezu u pogledu ostavine, njezina dijela ili na određenoj stvari.

19

Sukladno članku 10. istog zakona, o pitanjima u ostavinskom postupku javni bilježnik donosi formalne odluke.

20

Sukladno članku 13. stavku 1. Zakona o ostavinskom postupku, osim u određenim iznimnim slučajevima, neće se izvoditi dokazi, ali osobe koje polažu pravo na ostavinu i sudionici u postupku mogu podnijeti dokumente u potporu zahtjeva trećih osoba.

21

U okviru ostavinskog postupka javni bilježnik može odrediti zaštitne mjere u okolnostima predviđenima osobito u članku 32. do 34. tog zakona.

22

U skladu s člankom 43. navedenog zakona, javni bilježnik može poduzeti osobito pripremne mjere radi organizacije ostavinske rasprave. Osim toga on može ispitati treba li prekinuti ostavinski postupak, treba li on biti izuzet te je li mjesno nenenadležan. Javni bilježnik isto tako može poduzimati mjere radi ispravljanja nedostataka u popisu ostavine.

23

Članak 46. stavak 1. istog zakona određuje da, ako postoje indicije da je ostavitelj sastavio ispravu o raspolaganju za slučaj smrti, javni bilježnik treba pozvati upravnu službu ili osobu u čijem je posjedu ta isprava da mu je dostave.

24

Osim toga, ako je tijekom provođenja ostavinskog postupka potrebna informacija ili dokument koji je u posjedu nekog suda, upravne službe, drugog državnog tijela, jedinice lokalne samouprave ili tijela ili druge osobe koja upravlja takvim informacijama, javni bilježnik može, u skladu s člankom 16. stavkom 1. Zakona o ostavinskom postupku, zahtijevati da mu ta informacija bude priopćena ili da mu taj dokument bude podnesen. Sukladno članku 16. stavku 2. tog zakona, zahtjev javnog bilježnika može biti odbijen samo ako je njegovo prihvaćanje protivno nekom zakonu ili propisu.

25

Javni bilježnik prenosi nasljedstvo trajno ili privremeno. Na temelju članka 81. stavka 1. Zakona o ostavinskom postupku, ako među nasljednicima i zapisovnicima postoji spor o tome koje pokretnine ulaze u ostavinu, javni bilježnik prenosi nesporne pokretnine navodeći da o zahtjevima glede spornih pokretnina može odlučiti sud.

26

U skladu s člankom 83. stavkom 1. tog zakona, javni bilježnik prenosi nasljedstvo trajno ako ne postoji zakonska prepreka za prijenos i ako samo jedan nasljednik polaže pravo na ostavinu i, u skladu s raspoloživim informacijama, nijedna druga osoba ne polaže prava na ostavinu na ime nasljednopravnog zahtjeva, na temelju darovanja za slučaj smrti, materijalnog zapisa (legata) ili darovanja u javnom interesu, ili ako u okviru ostavinskog postupka ne postoji pravni spor o nasljeđivanju glede prijenosa ostavine ili o tome postoji samo jedan sekundarni spor.

27

Sukladno članku 85. stavku 1. Zakona o ostavinskom postupku, javni bilježnik prenosi nasljedstvo privremeno ako ga nije moguće prenijeti trajno. Članak 86. tog zakona određuje redoslijed prijenosa koji se primjenjuje u tom slučaju.

28

Na temelju članka 88. Zakona o ostavinskom postupku, formalna odluka o privremenom prijenosu nasljedstva postaje odluka o trajnom prijenosu ako osoba koja polaže pravo na ostavinu ne podnese tužbu pred sudom kako bi joj se priznalo pravo koje joj nije priznato u formalnoj odluci o privremenom prijenosu i u odnosu na koje postoji spor o nasljeđivanju, ako sud odluči da je takva tužba nedopuštena ili neosnovana ili završi parnični postupak ili ako sud zaključi parnični postupak bez donošenja odluke o meritumu.

29

Moguće je podnijeti tužbu pred sudom protiv formalne odluke javnog bilježnika o meritornom završetku ostavinskog postupka, odluke javnog bilježnika o troškovima postupka i nalaganju njihova snošenja osobama na koje se odnosi kao i odluke o određivanju novčane kazne u uvjetima predviđenima člancima 109. do 113. Zakona o ostavinskom postupku.

30

Iz članka 1. stavaka 2. i 3. közjegyzői állások számáról és a közjegyzők székhelyéről 15/1991. (XI. 26.) IM rendelet, (Pravilnik br. 15/1991 ministra pravosuđa o broju javnobilježničkih mjesta i njihovih službenih sjedišta) od 26. studenoga 1991. (Magyar Közlöny 1991/130), proizlazi da se nadležnost javnih bilježnika u Budimpešti (Mađarska), kad je riječ o nasljednim stvarima, određuje prema području obavljanja njihove djelatnosti. Ako više javnih bilježnika obavlja svoju djelatnost na istom području, oni se u vođenju ostavinskog postupaka izmjenjuju na mjesečnoj osnovi na način da postupak vodi onaj javni bilježnik koji je bio nadležan na dan ostaviteljeve smrti.

31

Što se tiče uloge javnog bilježnika u području javnobilježničkog pologa, egyes közjegyzői nemperes eljárásokról szóló 2008. évi XLV. törvény (Zakon br. XLV iz 2008. o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima) (Magyar Közlöny 2008/94, u daljnjem tekstu: Zakon o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima), određuje da izvršenje tražbine javnobilježničkim pologom ima iste učinke kao i njezino izvršenje sudskim pologom. U skladu s relevantnim odredbama tog zakona, ako javni bilježnik prihvati polog, na zahtjev za polog stavlja potvrdu o preuzimanju. Javni bilježnik odbija zahtjev ili ga odbacuje ako nisu ispunjeni zakonski uvjeti. U tom slučaju donosi formalnu odluku. Javni bilježnik također donosi formalnu odluku kad je riječ o predaji pologa. Polog se može predati tek kad ta odluka postane obvezujuća.

32

Osim toga, javni bilježnik sastavlja i izdaje javne isprave. Ti akti su ovršne isprave ako je javni bilježnik na njih stavio potvrdu o ovršnosti. Sukladno članku 112. Zakona o javnom bilježništvu, javni bilježnik stavlja potvrdu o ovršnosti na javnobilježnički akt ako su u njemu navedene obveze činidbe i protučinidbe ili jednostrana obveza, ime vjerovnika i dužnika, predmet obveze, njezina količinu ili iznos kao i detaljna pravila i rok za njezinu ovrhu.

33

Radi naplate tražbine navedene u javnobilježničkom aktu javni bilježnik na zahtjev vjerovnika i bez saslušanja dužnika određuje ovrhu. On to čini stavljanjem potvrde na akt. Zakonitost stavljanja te potvrde može se pobijati pred sudom.

34

Članak 195. Zakonika o građanskom postupku određuje dokaznu snagu javne isprave. Iz stavaka 6. i 7. te odredbe proizlazi da je u načelu moguće dokazivati suprotno kad je riječ o javnim ispravama. Osim toga, sud od osobe koja je izdala akt može zahtijevati da se očituje o njezinoj istinitosti. Usto, na temelju članka 206. tog zakonika, sud slobodno ocjenjuje dokaze.

35

Što se tiče djelatnosti koje javni bilježnik obavlja u području prethodnog izvođenja dokaza, članak 17. Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima određuje da se od javnog bilježnika takvo izvođenje može zahtijevati pod uvjetima predviđenima u Zakoniku o parničnom postupku ako podnositelj zahtjeva ima pravni interes za podnošenje dokaza, a osobito za utvrđenje osobito važne činjenice ili situacije. U skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima, nije moguće prethodno izvoditi dokaze ako je u glavnom predmetu u tijeku parnica ili kazneni postupak. Ako javni bilježnik procijeni da vjerojatno nisu ispunjeni uvjeti za prethodno izvođenje dokaza donosi odluku o odbijanju čija se zakonitost može pobijati pred sudom.

36

Javni bilježnik također sudjeluje u predsudskom postupku prethodnog određivanja sudskog vještaka. Sukladno članku 21. Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima, od javnog bilježnika se može zahtijevati da odredi sudskog vještaka ako utvrđenje ili ocjena važne činjenice ili bilo koje druge okolnosti za podnositelja zahtjeva traži posebne stručne sposobnosti. Od javnog bilježnika se ne može zahtijevati određivanje sudskog vještaka ako je u tijeku sudski postupak koji je povezan s pitanjem u odnosu na koje se traži određivanje vještaka, u kojem je podnositelj zahtjeva tužitelj ili tuženik ili ako se protiv tog podnositelja zahtjeva vodi kazneni postupak. U skladu s relevantnim odredbama tog zakona, ako javni bilježnik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje sudskog vještaka, on donosi odluku o odbijanju čija se zakonitost može pobijati pred sudom.

37

Javni bilježnik važan je i u okviru postupka amortizacije izgubljenih, ukradenih ili uništenih vrijednosnih papira i potvrda, koji je uređen člancima 28. do 36. Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima. Posljedica amortizacije tih vrijednosnih papira i potvrda od strane javnog bilježnika je da se u njima utvrđena prava ne mogu izvršavati odnosno da se u njima utvrđene obveze ne mogu provesti. Članak 29. tog zakona određuje da je svaki javni bilježnik nadležan za zahtjev za amortizaciju.

38

U skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima, kad mu je podnesen zahtjev u tom smislu, javni bilježnik može osobi ili tijelu, koje je na temelju izgubljenog, ukradenog ili uništenog vrijednosnog papira dužno izvršiti isplatu, naložiti da to ne učini i da, po potrebi, iznos koji je u međuvremenu dospio stavi u sudski polog. Formalna odluka javnog bilježnika o proglašenju ništavim izgubljenog, ukradenog ili uništenog vrijednosnog papira i potvrde ima jednak učinak kao i pravomoćna sudska presuda.

39

Osim toga, javni bilježnik obavlja djelatnosti u području raskida registriranog partnerstva sklopljenog između dviju osoba istog spola koje su navršile osamnaest godina života. Taj je postupak uređen člancima 36/A do 36/D Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima. U skladu s relevantnim odredbama tog zakona, moguće je da javni bilježnik raskine registrirano partnerstvo ako su registrirani partneri zajedno i slobodno podnijeli zahtjev u tom smislu, ako nijedan od partnera nema dijete glede kojeg su oba partnera zajedno preuzela obvezu uzdržavanja i ako su se registrirani partneri u javnobilježničkom aktu ili privatnoj ispravi koju je supotpisao odvjetnik sporazumjeli o pitanjima obveze uzdržavanja koju je jedan preuzeo prema drugom na temelju zakona, korištenju zajedničkog stana i podjeli partnerske stečevine. Formalna odluka o potvrdi sporazuma među strankama ima isti učinak kao i sporazum koji je potvrdio sud, a formalna odluka o raskidu registriranog partnerstva ima isti učinak kao sudska presuda. Ako taj sporazum ne može biti potvrđen ili ako nisu ispunjeni uvjeti za raskid registriranog partnerstva pred javnim bilježnikom, javni bilježnik odbija potvrditi navedeni sporazum i odbija zahtjev za raskid partnerstva.

40

Članci 36/E do 36/G Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima uređuju javnobilježničku nadležnost u području upravljanja registrom izjava o partnerstvu. U tom su registru navedeni podaci o svim izjavama prema kojima partnerstvo, u smislu Građanskog zakonika, postoji ili više ne postoji. Izjava se upisuje na zajednički zahtjev partnera ili, u slučaju izjave o nepostojanju partnerstva, na zahtjev jednoga od njih. Javni bilježnik provjerava jesu li ispunjene pretpostavke postupka upisa. Formalna odluka o upisu u registar izjava o partnerstvu koje su dane javnom bilježniku ima isti učinak kao sudska presuda.

41

Državna matica vjenčanih i državni registar životnog partnerstva službeno potvrđuju da u njima upisani ugovori postoje, dok se ne dokaže suprotno. Sukladno članku 4:65, stavku 2. i članku 6:515, stavku 3. Građanskog zakonika, brak ili partnerstvo može se isticati protiv trećih osoba samo ako su upisani ili ako bračni drugovi odnosno partneri dokažu da je dotična treća osoba znala ili morala znati za njegovo postojanje i sadržaj.

42

Na temelju članka 36/H stavka 2. Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima, Mađarska javnobilježnička komora odgovorna je za rad sustava upisa, pri čemu javni bilježnici, sa svoje strane, vrše upise u državnu maticu vjenčanih i državni registar životnog partnerstva služeći se računalnim programima predviđenima u tu svrhu. Sukladno članku 36/J stavku 2. tog zakona, prije provođenja upisa sporazuma u te registre javni bilježnik provjerava jesu li ispunjeni zakonski uvjeti.

43

Osim toga, javni bilježnik u izvanparničnom postupku odlučuje u nasljednim stvarima u slučaju smrti fizičkih osoba ili prestanka pravnih osoba čije su izjave upisane u upisnik založnih prava na pokretninama.

44

Na temelju članka 162. Zakona o javnom bilježništvu, javni bilježnik je nadležan primiti sve vrste dokumenata, novce, dragocjenosti i vrijednosne papire koji su predmet javne emisije radi njihova čuvanja. Taj zakon određuje da on također može na zahtjev jedne od stranaka ustupiti te vrijednosti trećoj osobi ili položiti ih u sudski polog ili polog kod drugog javnog tijela prilikom pripremanja javnobilježničkog akta ili u vezi s njim.

45

Na temelju članka 171/A Zakona o javnom bilježništvu, javni je bilježnik nadležan da na zahtjev jedne od stranaka unese elektroničku ovjerenu verziju dokumenta u svoj elektronički arhiv. Tamo je treba čuvati najmanje tri godine.

46

Komisija je 18. listopada 2006. Mađarskoj poslala pismo opomene u kojem je od nje zahtijevala da joj u roku od dva mjeseca podnese svoja očitovanja o usklađenosti uvjeta državljanstva određenog za pristup javnobilježničkom zanimanju u Mađarskoj s člancima 49. i 51. UFEU‑a.

47

Mađarska je na to pismo opomene odgovorila dopisom od 20. prosinca 2006.

48

Budući da je argumenti Mađarske nisu uvjerili, Komisija joj je dopisom od 23. listopada 2007. uputila obrazloženo mišljenje, na koje je Mađarska odgovorila dopisom od 12. veljače 2008.

49

Sud je 24. svibnja 2011., u presudama Komisija/Belgija (C‑47/08, EU:C:2011:334), Komisija/Francuska (C‑50/08, EU:C:2011:335), Komisija/Luksemburg (C‑51/08, EU:C:2011:336), Komisija/Austrija (C‑53/08, EU:C:2011:338), Komisija/Njemačka (C‑54/08, EU:C:2011:339) i Komisija/Grčka (C‑61/08, EU:C:2011:340), presudio da uvjet državljanstva koji se u Belgiji, Francuskoj, Luksemburgu, Austriji, Njemačkoj odnosno Grčkoj traži za pristup javnobilježničkom zanimanju čini diskriminaciju na temelju državljanstva zabranjenu člankom 49. UFEU‑a. Mađarska je intervenirala pred Sudom u potporu gorenavedenim državama članicama.

50

Komisija je dopisom od 9. studenoga 2011. Mađarsku upozorila na presude navedene u prethodnoj točki ove presude te je od nje zahtijevala da pojasni koje je mjere poduzela ili namjerava poduzeti na temelju tih presuda kako bi svoje zakonodavstvo uskladila s pravom Unije.

51

Mađarska je dopisom od 13. siječnja 2012. odgovorila na taj dopis ističući da zadaće koje obavljaju javni bilježnici u mađarskom pravnom poretku uključuju i djelatnosti koje se razlikuju od onih koje je Sud ispitao u okviru predmeta povodom kojih su donesene presude navedene u točki 49. ove presude i da se te zadaće po svojoj prirodi razlikuju od onih o kojima je bila riječ u navedenim predmetima.

52

Komisija je 27. rujna 2012. Mađarskoj uputila dodatno obrazloženo mišljenje na koje je ta država članica odgovorila dopisom od 30. studenoga 2012.

53

Nakon što je ispitala izmjene koje je Mađarska u međuvremenu unijela u svoje zakonodavstvo o javnom bilježništvu, Komisija je zaključila da i dalje postoji povreda te je 10. srpnja 2014. uputila novo dodatno obrazloženo mišljenje toj državi članici.

54

Mađarska je dopisom od 18. rujna 2014. odgovorila na to mišljenje iznoseći razloge na temelju kojih je smatrala da Komisijino stajalište nije osnovano.

55

U tim je okolnostima Komisija odlučila podnijeti predmetnu tužbu.

56

Komisija smatra da djelatnosti koje javni bilježnik obavlja u mađarskom pravnom poretku ulaze u područje primjene članka 49. UFEU‑a.

57

S tim u vezi ta institucija navodi, kao prvo, da, budući da javni bilježnik nije državni službenik već obavlja slobodno zanimanje u okviru kojeg pruža usluge uz naplatu i da je porezni obveznik, on obavlja gospodarsku djelatnost.

58

Kao drugo, javni bilježnici obavljaju velik dio svojih djelatnosti u tržišnim uvjetima u granicama njihovih odgovarajućih mjesnih nadležnosti. To je tako kad je riječ osobito o sastavljanju javnih isprava i amortizaciji izgubljenih, ukradenih ili uništenih vrijednosnih papira i potvrda. Osim toga, zahtjevi za izdavanje platnog naloga mogu u pisanom ili usmenom obliku biti podneseni bilo kojem javnom bilježniku.

59

Kao treće, djelatnosti koje javni bilježnik obavlja u mađarskom pravnom poretku u okviru njegovih zadaća, koje se sastoje u izdavanju platnih naloga, njihovoj ovrsi kao i vođenju ostavinskog postupaka, pomoćne su ili pripremne djelatnosti u odnosu na izvršavanje javnih ovlasti ili djelatnosti koje ne zahvaćaju ovlasti ocjene i odlučivanja upravnih ili sudskih tijela i koje ne uključuju izvršavanje ovlasti odlučivanja, prisile ili pritiska.

60

Kao četvrto, Komisija ističe da činjenica da javni bilježnik djeluje u općem interesu nužno ne podrazumijeva da je on povezan s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a.

61

Kao peto, kad je riječ o financijskim i poreznim pravilima, javni bilježnik djeluje kao poduzetnik. Osim toga, javnobilježnička služba ima pravnu osobnost i na nju se primjenjuju odredbe mađarskog prava o društvima s ograničenom odgovornošću.

62

Konačno, jedino je javni bilježnik odgovoran za radnje izvršene u okviru svoje profesionalne djelatnosti i za njegove radnje ne može biti odgovorna država.

63

S druge strane, Komisija tvrdi da djelatnosti koje javni bilježnik obavlja u mađarskom pravnom poretku nisu povezane s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a, kako ga tumači Sud.

64

S tim u vezi, Komisija tvrdi da članak 51. prvi stavak UFEU‑a treba tumačiti autonomno i ujednačeno. Budući da on određuje iznimku od slobode poslovnog nastana za djelatnosti koje su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, tu odredbu osim toga valja tumačiti strogo i navedena iznimka treba biti ograničena na djelatnosti koje su same po sebi izravno i posebno povezane s izvršavanjem javnih ovlasti. Međutim, pojam javnih ovlasti uključuje izvršavanje ovlasti odlučivanja koje odstupaju od općeg prava, a odražavaju se u sposobnosti djelovanja neovisno o volji drugih subjekata ili čak protiv njihove volje.

65

Zadaće javnog bilježnika ne uključuju izvršavanje ovlasti odlučivanja, prisile ili pritiska. One se sastoje u pravnoj prevenciji te su stoga pomoćne ili pripremne u odnosu na izvršavanje javnih ovlasti. Taj zaključak ne dovode u pitanje elementi kao što su činjenica da su javnobilježničke djelatnosti uređene propisima, da se u skladu s mađarskim kaznenim zakonom javni bilježnici smatraju subjektima koji izvršavaju javne ovlasti, mjesna nadležnost javnih bilježnika, njihova stalnost, nespojivost zanimanja javnog bilježnika s obavljanjem drugih zadaća i činjenica da javni bilježnik ne može odbiti klijenta.

66

Kao prvo, kad je riječ o postupku izdavanja platnog naloga, Komisija navodi da javni bilježnik obavlja pomoćnu djelatnost koja mu je povjerena radi rasterećenja sudova. Budući da se taj postupak odnosi samo na dospjele i nesporne novčane tražbine, javni bilježnik nema nikakvu ovlast odlučivanja u odnosu na stranke. Stoga su ovlasti javnog bilježnika ograničene na obavljanje postupovnih formalnosti. On ne može izdati nijedan drugi nalog osim platnoga i nije nadležan za odlučivanje o pobijanju tražbine. Osim toga, platni nalog koji je izdao javni bilježnik postaje pravomoćan i ovršan samo ako ga dužnik nije pobijao u za to određenom roku. Konačno, činjenica da taj nalog ima značajne pravne učinke nije dovoljan dokaz izravne i posebne povezanosti s izvršavanjem javnih ovlasti.

67

Komisija smatra da ista razmatranja vrijede i kad je riječ o djelatnosti koju javni bilježnik obavlja u okviru postupka za europski platni nalog u skladu s Uredbom (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL 2006., L 399, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.).

68

Kao drugo, što se tiče određivanja ovrhe platnog naloga, Komisija tvrdi da javni bilježnik nema nikakvu diskrecijsku ovlast ili ovlast odlučivanja. On ne odlučuje u sporu, ne saslušava stranke i ne zahtijeva podnošenje dokaza, već samo čini ovršnim platni nalog koji nije bio pobijan. Ovršnost tog naloga javnom bilježniku ne daje ovlast prisile. Javni bilježnik samo tražbinu čini nepobojnom do dokaza o protivnom i pritom ne odlučuje o meritumu njezina pobijanja. Stoga je stavljanje potvrde o ovršnosti na platni nalog pomoćna i pripremna djelatnost.

69

Kao treće, kad je riječ o ostavinskom postupku, Komisija navodi da je riječ o građanskom izvanparničnom postupku tijekom kojeg stranke mogu sklopiti sporazum koji javni bilježnik potvrđuje formalnom odlukom. Činjenica da na temelju mađarskog zakonodavstva javni bilježnik može samo privremeno prenijeti nasljedstvo koje je predmet spora dokazuje da javni bilježnik nije ovlašten odlučiti o sporu tijekom ostavinskog postupka. Također, ni trajni prijenos nasljedstva od strane javnog bilježnika ne podrazumijeva izvršavanje ovlasti odlučivanja ili prisile jer pretpostavlja prethodno postojanje pristanka ili sporazuma između stranaka.

70

Osim toga, formalna odluka o prijenosu ne može se smatrati pravomoćnim aktom jer se protiv nje može podnijeti tužba pred sudom. Kad je riječ o prisilnim, pripremnim ili zaštitnim mjerama koje javni bilježnik može poduzeti radi osiguranja dobrog odvijanja ostavinskog postupka, one ne zahvaćaju bit predmetnih prava te su pomoćne u odnosu na glavnu zadaću javnog bilježnika.

71

Kao četvrto, javni bilježnik ima tek pasivnu ulogu u okviru postupka javnobilježničkog pologa. On ne ispituje nikakav prigovor. Stoga postupak javnobilježničkog pologa ne podrazumijeva izvršavanje diskrecijske ovlasti, ovlasti odlučivanja ili prisile.

72

Kao peto, što se tiče sastavljanja javnobilježničkih akata, Komisija smatra da važnost pravnih učinaka tih akata nije dovoljan dokaz toga da je ta djelatnost povezana s izvršavanjem javnih ovlasti. Dokazna snaga javnobilježničkih akata ne veže sud bezuvjetno kad je riječ o ocjeni dokaza. Osim toga, moguće je podnijeti dokaz o protivnom. Točno je da ovršnost tih akata vjerovniku omogućuje da zahtijeva ovrhu duga bez obveze obraćanja sudu. Međutim, uloga javnog bilježnika s tim u vezi ograničena je na provjeru poštovanja zakonom propisanih uvjeta za stavljanje potvrde o ovršnosti. Stoga javni bilježnik nema nikakvu ovlast odlučivanja ili prisile.

73

Kao šesto, kad je riječ o postupku prethodnog izvođenja dokaza pred javnim bilježnikom, Komisija ističe da je njegov glavni cilj prethodno prikupljanje dokaza radi postizanja pozitivnog ishoda u kasnijem kaznenom ili građanskom postupku. Stoga je djelatnost koju obavlja javni bilježnik u okviru tog postupka očito pomoćna ili pripremna.

74

Kao sedmo, Komisija smatra da je postupak određivanja sudskog vještaka usko vezan uz druge postupke pred javnim bilježnikom kao što su postupak izdavanja platnog naloga ili ostavinski postupak, koji nisu povezani s izvršavanjem javnih ovlasti.

75

Kao osmo, kad je riječ o nadležnosti javnog bilježnika u okviru amortizacije izgubljenih, ukradenih ili uništenih vrijednosnih papira i potvrda, Komisija ističe da se ona ne odnosi na pravni status tih dokumenata, već samo na mogućnost njihova nadomještanja. Stoga ta djelatnost javnog bilježnika nije povezana s izvršavanjem javnih ovlasti.

76

Kao deveto, Komisija smatra da u području raskida registriranog partnerstva javni bilježnik ima jedino ovlast provjere toga jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke koje se primjenjuju na sporazumni raskid tog odnosa. Zbog toga on s tim u vezi nema stvarnu diskrecijsku ovlast ili ovlast odlučivanja.

77

Kao deseto, što se tiče upravljanja registrom izjava o partnerstvu kao i upravljanja državnom maticom vjenčanih i državnim registrom životnog partnerstva, Komisija smatra da upis akata u te registre od strane javnog bilježnika proizvodi učinke samo posredstvom sporazuma ili drugih akata koje su stranke slobodno prihvatile. Stoga sudjelovanje javnog bilježnika pretpostavlja prethodno postojanje pristanka ili suglasnost volja stranaka.

78

Kao jedanaesto, kad je riječ o odlučivanju u nasljednim stvarima u slučaju smrti fizičkih osoba ili prestanka pravnih osoba čije su izjave upisane u upisnik založnih prava na pokretninama, Komisija ističe da je upravljanje tim registrom isključeno iz područja primjene izvršavanja javnih ovlasti jer se ono odnosi samo na izvanparnične postupke.

79

Konačno, kao dvanaesto, Komisija tvrdi da su javnobilježničko čuvanje akata i javnobilježnički polog novca, dragocjenosti i vrijednosnih papira dopunska i pasivna djelatnost koja ne podrazumijeva izvršavanje ovlasti odlučivanja, prisile ili pritiska ni ispitivanje eventualnih prigovora.

80

Mađarska, koju podupire Češka Republika, ističe, kao prvo, da djelatnosti koje javni bilježnik obavlja u mađarskom pravnom poretku ne ulaze u područje primjene članka 49. UFEU‑a.

81

Naime, javni bilježnik ne obavlja gospodarsku ili komercijalnu djelatnost, s obzirom na to da je njegovo imenovanje uvjetovano prolaskom natječaja, da on obavlja svoje djelatnosti na određenom području i u određenom službenom sjedištu, da područje njegovih djelatnosti nije određeno slobodno, nego je propisano zakonom, da on svoje zadaće obavlja neovisno, da on, na temelju članka 1. stavka 4. Zakon o javnom bilježništvu, obavlja „službenu [djelatnost] primjene zakona”, da njegove nagrade za rad nisu slobodno ugovorene i da, kad je riječ o postupku izdavanja platnog naloga i ostavinskom postupku, on ne obavlja svoje zanimanje u uvjetima tržišnog natjecanja.

82

Osim toga, čak i kada radi u okviru ureda, javni bilježnik svoje zadaće izvršava osobno. On ne djeluje u općem interesu, već „u interesu klijenata koji mu se obraćaju.”

83

Konačno, za radnje javnog bilježnika neizravno je odgovorna država.

84

Mađarska, koju podupire Češka Republika tvrdi, kao drugo, da su javnobilježničke djelatnosti u mađarskom pravnom poretku u svakom slučaju obuhvaćene iznimkom iz članka 51. UFEU‑a. Naime, status javnih bilježnika je u Mađarskoj usporediv sa statusom sudaca i drugih osoba koje su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti. Time što sprečava sporove provođenjem izvanparničnih postupaka, javni bilježnik je dio sustava sudovanja. On ne može odbiti predmet za koji je stvarno nadležan i njegovi akti, koje donosi u izvanparničnim postupcima, proizvode iste učinke kao i sudska odluka. Kao i suci, javni bilježnik djeluje neovisno. On također ima ovlasti ocjene i odlučivanja i može upotrijebiti sredstva državne prisile.

85

Mađarska, upozorava, kao prvo, da je cilj postupka za izdavanje platnog naloga rasterećenje sudova. Time što na zahtjev vjerovnika izdaje platni nalog na temelju kojeg je dužnik obvezan platiti određeni novčani iznos a pritom ne treba biti saslušan, javni bilježnik konačno odlučuje o privatnopravnom pitanju. U praksi je tek mali postotak platnih naloga koje izda javni bilježnik predmet prigovora. Osim toga, javni bilježnik u mađarskom pravnom poretku nadležan je i za izdavanje platnog naloga u skladu s Uredbom br. 1896/2006.

86

Kao drugo, Mađarska smatra da određivanje ovrhe platnog naloga podrazumijeva izravnu povezanost s izvršavanjem javnih ovlasti jer je prisilno izvršenje prisilna mjera koja dovodi do toga da se dužnik lišava imovine zbog svojega duga. Postojanje sudske zaštite protiv formalne odluke javnog bilježnika o određivanju ovrhe proizlazi iz potrebe poštovanja temeljnih prava i ne znači da je ta odluka manje značajna u pravnom smislu. Osim toga, ta vrsta zaštite ne odnosi se na to treba li odrediti ovrhu ili ne, već samo na zakonitost navedene odluke.

87

Kao treće, kad je riječ o ostavinskom postupku, Mađarska tvrdi da javni bilježnik ne obavlja samo pripremne zadaće u odnosu na posao suca, već sam vodi čitav ostavinski postupak i donosi formalnu odluku o prijenosu nasljedstva. Za razliku od javnog bilježnika u austrijskom pravnom poretku, javni bilježnik u mađarskom pravnom poretku ne djeluje kao punomoćnik suda, već djeluje na temelju vlastite ovlasti i sam donosi sve odluke. On također može odrediti zaštitne mjere. Osim toga, broj pravnih lijekova koji se podnose protiv javnobilježničkih odluka u nasljednim stvarima je zanemariv.

88

Kao četvrto, što se tiče postupka javnobilježničkog pologa, Mađarska napominje da on proizvodi iste učinke kao i postupak sudskog pologa. To je tako zato što javni bilježnici imaju javno povjerenje zbog svoje uloge u sudovanju i zato što je njima lakše pristupiti nego sudovima.

89

Kao peto, kad je riječ o sastavljanju javnih isprava, Mađarska tvrdi da je ta djelatnost javnog bilježnika uređena strogim propisima. Osim toga, službenost javne isprave koju je sastavio javni bilježnik potvrđena je potvrdom o ovršnosti koju on stavlja na tu ispravu kad su ispunjene zakonske pretpostavke. Budući da ta potvrda omogućuje izvršenje tražbine mjerama državne prisile u istim uvjetima i postupku kao što su oni koji se primjenjuju na izvršenje sudske odluke, uloga javnog bilježnika ista je kao i ona sudaca u okviru rješavanja i sprečavanja sporova. Presuda od 17. lipnja 1999., Unibank (C‑260/97, EU:C:1999:312), potvrđuje da su ovršni samo akti koji podrazumijevaju izvršavanje javnih ovlasti. Osim toga, Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) i Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (SL L 143, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 172.) daju obvezama sadržanima u javnim ispravama ovršnost koja je slična ovršnosti sudskih odluka.

90

Kao šesto, Mađarska ističe da je prethodno izvođenje dokaza pred javnim bilježnikom posebna varijanta izvanparničnog postupka iste prirode kao i izvođenje dokaza pred sudovima, a čiji je cilj prikupiti dokaze radi eventualnog kasnijeg pokretanja parničnog postupka.

91

Kao sedmo, što se tiče postupka određivanja sudskog vještaka, Mađarska pojašnjava da je riječ o posebnoj varijanti sličnog postupka koji postoji pred sudovima.

92

Kao osmo, Mađarska ističe da javnobilježnička amortizacija izgubljenih, ukradenih ili uništenih vrijednosnih papira i potvrda ima obvezujući učinak i proizvodi iste učinke kao i pravomoćna presuda. Stoga ta djelatnost javnog bilježnika utječe na prava i obveze trećih osoba i zato podrazumijeva izravnu i posebnu povezanost s izvršavanjem javnih ovlasti. Ipak, Mađarska pojašnjava da, iako je posljedica amortizacije vrijednosnog papira onemogućavanje izvršavanja prava koje je u njemu utvrđeno ili ispunjenje obveze koju on određuje, ona ni na koji način ne mijenja pravni odnos na kojem počiva taj vrijednosni papir. Amortizacija tog vrijednosnog papira jednostavno omogućuje izdavanje novog vrijednosnog papira koji nadomješta prethodni.

93

Kao deveto, kad je riječ o ulozi javnog bilježnika u području raskida registriranog partnerstva, Mađarska napominje da on raskida registrirano partnerstvo na temelju zajedničkog pristanka stranaka u izvanparničnom postupku. Javni bilježnik djeluje na isti način kao i sud i javnobilježnički raskid proizvodi iste učinke kao i sudski raskid.

94

Kao deseto, što se tiče upravljanja registrom izjava o partnerstvu kao i upravljanja državnom maticom vjenčanih i državnim registrom životnog partnerstva, Mađarska ističe da formalna odluka javnog bilježnika o upisu informacija u te registre ima obvezujući učinak, proizvodi iste učinke kao i pravomoćna sudska presuda i utječe na mogućnost isticanja predmetnih akata prema trećim osobama.

95

Kao jedanaesto, Mađarska ističe da javni bilježnik odlučuje u nasljednim stvarima u slučaju smrti fizičkih osoba ili prestanka pravnih osoba čije su izjave upisane u upisnik založnih prava na pokretninama.

96

Konačno, Mađarska smatra da čuvanje akata i polog novca, dragocjenosti i vrijednosnih papira ne podrazumijeva izvršavanje javnih ovlasti, ali ona se ne može razdvojiti od drugih djelatnosti javnog bilježnika jer mu omogućuje učinkovitije obavljanje njegovih drugih zadaća.

97

Uvodno valja pojasniti da se Komisijina tužba odnosi samo na usklađenost uvjeta državljanstva koji mađarski propis određuje za pristup javnobilježničkom zanimanju sa slobodom poslovnog nastana iz članka 49. UFEU‑a. Ta se tužba ne odnosi ni na status i ustrojstvo javnog bilježništva u mađarskom pravnom poretku ni na ostale uvjete pristupa zanimanju javnog bilježnika u toj državi članici, osim uvjeta državljanstva.

98

Mađarska ističe da se javnobilježnička djelatnost ne može smatrati gospodarskom djelatnošću i da slijedom toga ta djelatnost ne ulazi u područje primjene članka 49. UFEU‑a.

99

S tim u vezi valja podsjetiti da je Sud već presudio da je sloboda poslovnog nastana, kako je utvrđena u članku 49. UFEU‑a, primjenjiva na djelatnost javnog bilježnika (presuda od 10. rujna 2015., Komisija/Latvija, C‑151/14, EU:C:2015:577, t. 48. i navedena sudska praksa).

100

Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, pružanje usluga uz naknadu treba smatrati gospodarskom djelatnošću pod uvjetom da su djelatnosti koje se obavljaju stvarne i konkretne, a ne samo marginalne i pomoćne (presuda od 20. studenoga 2001., Jany i dr.C‑268/99, EU:C:2001:616, t. 33. i navedena sudska praksa).

101

Međutim, nije sporno da u mađarskom pravnom poretku javni bilježnici obavljaju slobodno zanimanje koje, kao glavna djelatnost, podrazumijeva pružanje više različitih usluga uz naknadu.

102

Nadalje valja podsjetiti da se člankom 49. UFEU‑a želi osigurati da se prema svakom državljaninu države članice koji se nastani u drugoj državi članici kako bi tamo obavljao djelatnost samozaposlene osobe postupa kao prema državljanima te države i zabranjuje svaka diskriminacija koja se temelji na državljanstvu, a proizlazi iz nacionalnih zakonodavstava kao ograničenje slobode poslovnog nastana (presuda od 10. rujna 2015., Komisija/Latvija, C‑151/14, EU:C:2015:577, t. 52. i navedena sudska praksa).

103

U ovom predmetu pak sporno nacionalno zakonodavstvo ograničava pristup zanimanju javnog bilježnika samo na mađarske državljane i time uspostavlja razliku u postupanju na temelju državljanstva, koja je u načelu zabranjena člankom 49. UFEU‑a.

104

Mađarska međutim ističe da su javnobilježničke djelatnosti isključene iz područja primjene članka 49. UFEU‑a jer su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti, u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a.

105

Kad je riječ o pojmu „izvršavanje javnih ovlasti” u smislu potonje odredbe, valja ga tumačiti uzimajući u obzir, u skladu s ustaljenom sudskom praskom, vlastite granice koje nadvedena odredba prava Unije određuje načelu slobode poslovnog nastana kako bi se izbjeglo situaciju u kojoj bi države članice jednostranim odredbama izigrale koristan učinak Ugovora (presuda od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 56. i navedena sudska praksa).

106

Također, u skladu s ustaljenom sudskom praskom, članak 51. prvi stavak UFEU‑a odstupanje je od temeljnog pravila slobode poslovnog nastana. Kao takvo, to odstupanje treba tumačiti na način koji ograničava njegov doseg na ono što je nužno potrebno za očuvanje interesa čiju zaštitu ta odredba omogućuje državama članicama (presuda od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 57. i navedena sudska praksa).

107

Osim toga, Sud je više puta istaknuo da odstupanje iz članka 51. prvog stavka UFEU‑a treba biti ograničeno samo na djelatnosti koje, same po sebi predstavljaju izravno i posebno izvršavanje javnih ovlasti (presuda od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 58. i navedena sudska praksa).

108

S tim u vezi, Sud je već smatrao da su iz odstupanja iz članka 51. prvog stavka UFEU‑a isključene određene djelatnosti koje su pomoćne i pripremne u odnosu na izvršavanje javnih ovlasti (vidjeti u tom smislu presude od 13. srpnja 1993., Thijssen, C‑42/92, EU:C:1993:304, t 22.; od 29. listopada 1998., Komisija/Španjolska,C‑114/97, EU:C:1998:519, t 38.; od 30. ožujka 2006., Servizi Ausiliari Dottori Commercialisti, C‑451/03, EU:C:2006:208, t. 47.; od 29. studenoga 2007., Komisija/Njemačka, C‑404/05, EU:C:2007:723, t. 38.; od 22. listopada 2009., Komisija/Portugal, C‑438/08, EU:C:2009:651, t. 36.), ili određene djelatnosti čije obavljanje, iako uključuje čak i redovne i organske kontakte s upravnim ili sudskim tijelima, pa čak i obveznu suradnju u njihovu obavljanju, ne zahvaća u diskrecijske ovlasti i ovlasti odlučivanja navedenih tijela (vidjeti u tom smislu presudu od 21. lipnja 1974., Reyners, 2/74, EU:C:1974:68, t. 51. i 53.), ili određene djelatnosti koje ne uključuju izvršavanje ovlasti odlučivanja (vidjeti u tom smislu presude od 13. srpnja 1993., Thijssen, C‑42/92, EU:C:1993:304, t. 21. i 22.; od 29. studenoga 2007., Komisija/Austrija, C‑393/05, EU:C:2007:722, t. 36. i 42.; od 29. studenoga 2007., Komisija/Njemačka, C‑404/05, EU:C:2007:723, t. 38. i 44. kao i od 22. listopada 2009., Komisija/Portugal, C‑438/08, EU:C:2009:651, t. 36. i 41.), ovlasti prisile (vidjeti u tom smislu osobito presudu od 29. listopada 1998., Komisija/Španjolska, C‑114/97, EU:C:1998:519, t. 37.) ili ovlasti pritiska (vidjeti u tom smislu presude od 30. rujna 2003., Anker dr., C‑47/02, EU:C:2003:516, t. 61. kao i od 22. listopada 2009., Komisija/Portugal, C‑438/08, EU:C:2009:651, t. 44.).

109

Stoga, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 105. do 108. ove presude valja provjeriti jesu li djelatnosti koje su povjerene javnim bilježnicima u mađarskom pravnom poretku izravno i posebno povezane s izvršavanjem javnih ovlasti.

110

Kad je riječ o djelatnosti izdavanja platnih naloga, nije sporno da se ona odnosi samo na nesporne i dospjele novčane tražbine. Osim toga, platni nalog koji je izdao javni bilježnik postaje pravomoćan tek kad dužnik ne podnese prigovor protiv njega. Stoga djelovanje javnog bilježnika pretpostavlja postojanje dužnikova pristanka.

111

Dakle, valja utvrditi da nadležnost javnog bilježnika u području izdavanja platnog naloga, koja počiva isključivo na suglasnosti volja vjerovnika i dužnika i ne zahvaća u ovlasti suda u slučaju nepostojanja sporazuma između njih, ne uključuje nikakvu izravnu i posebnu povezanost s izvršavanjem javnih ovlasti.

112

Na taj zaključak ne utječe argument Mađarske o Uredbi br. 1896/2006. Naime, osobito iz uvodne izjave 9. i članka 1. točke (a) te uredbe proizlazi da se postupak za europski platni nalog odnosi samo na nesporne novčane tražbine. Osim toga, sukladno članku 18. stavku 1. navedene uredbe, proglašava se izvršivost europskog platnog naloga ako za to u određenim rokovima nije podnesen nijedan prigovor. Stoga izdavanje europskog platnog naloga utvrđeno Uredbom br. 1896/2006 ima iste značajke kao što su one navedene u točki 110. ove presude.

113

Kad je riječ o određivanju ovrhe platnog naloga, valja navesti da, kao što to ističe Mađarska, ono omogućuje ovrhu tražbine koja je predmet platnog naloga koji je zbog nepostojanja prigovora postao pravomoćan.

114

Međutim, ovršnost koju na taj način stječe platni nalog ne odražava to da javni bilježnik ima ovlasti koje su izravno i posebno povezane s izvršavanjem javnih ovlasti. Naime, iako stavljanje potvrde o ovršnosti na platni nalog koji je postao obvezujući od strane javnog bilježnika daje tom nalogu ovršnost, ona se temelji na nepostojanju dužnikova pobijanja tražbine koja se izvršava.

115

Kad je riječ o zadaćama u području nasljeđivanja, valja istaknuti, s jedne strane, da na temelju članka 83. stavka 1. Zakona o ostavinskom postupku, javni bilježnik može prenijeti nasljedstvo samo ako nema neslaganja među nasljednicima i, s druge strane, da je on, u slučaju neslaganja, u skladu s člankom 85. stavkom 1. tog zakona, dužan prenijeti nasljedstvo privremeno, a o sporu odlučuje sud u okviru postupka povodom nasljedničke tužbe.

116

Budući da se zadaće povjerene javnom bilježniku u vezi s nasljeđivanjem stoga obavljaju na osnovi sporazuma i ne zahvaćaju ovlasti suda u slučaju nepostojanja sporazuma stranaka, ne mogu se prema tome kao takve smatrati izravno i posebno povezanima s izvršavanjem javnih ovlasti.

117

Taj zaključak ne poništava činjenica da, kao što to ističe Mađarska, javni bilježnik ima ovlast donošenja određenih zaštitnih i pripremnih mjera radi organizacije ostavinske rasprave kao i da od različitih javnih tijela zahtijeva priopćenje određenih informacija i dostavu određenih dokumenata. S tim u vezi valja pojasniti da su te mjere pomoćne u odnosu na glavnu zadaću javnog bilježnika da izvrši prijenos nasljedstva (vidjeti, par analogiam, presudu od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 83.). Međutim, kao što proizlazi iz točaka 115. i 116. ove presude, ne može se smatrati da je ta zadaća izravno i posebno povezana s izvršavanjem javnih ovlasti.

118

Kad je riječ o djelatnostima javnih bilježnika u području javnobilježničkog pologa, valja istaknuti da one ne uključuju ovlasti odlučivanja jer je uloga javnih bilježnika ograničena na provjeru poštovanja zakonom određenih pretpostavki.

119

Kad je riječ o djelatnosti solemnizacije povjerene javnim bilježnicima u mađarskom pravnom poretku, valja istaknuti da su, kao što proizlazi iz članka 112. Zakona o javnom bilježništvu, njezin predmet akti koji odražavaju jednostrane obveze ili sporazume koje su stranke slobodno sklopile. Intervencija javnog bilježnika prema tome pretpostavlja prethodno postojanje pristanka stranaka ili suglasnosti njihovih volja.

120

U tom pogledu, Sud je presudio da djelatnost solemnizacije tako povjerene javnim bilježnicima ne podrazumijeva sama po sebi izravnu i posebnu povezanost s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a (vidjeti analogijom osobito presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C‑47/08, EU:C:2011:334, t. 92.).

121

Osim toga, Sud je presudio da činjenica da određena djelatnost uključuje sastavljanje akata koji imaju učinke kao što su dokazna snaga i ovršnost ne može biti dovoljna kako bi se tu djelatnost smatralo izravno i posebno povezanom s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 73. i navedenu sudsku praksu).

122

Naime, što se tiče, osobito, dokazne snage javnobilježničkog akta, valja pojasniti da je ona dio sustava dokazivanja utvrđenog Zakonikom o građanskom postupku. Stoga dokazna snaga koju zakon daje određenom aktu izravno ne utječe na to podrazumijeva li djelatnost koja uključuje izradu tog akta sama po sebi izravnu i posebnu povezanost s izvršavanjem javnih ovlasti, kao što to zahtijeva sudska praksa (presuda od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 74. i navedena sudska praksa).

123

Osim toga, kao što to osobito proizlazi iz članka 195. stavaka 6. i 7. Zakonika o građanskom postupku, što se tiče javnih isprava, uvijek je moguće podnijeti dokaz o protivnom.

124

Stoga se ne može tvrditi da javnobilježnički akt zbog svoje dokazne snage bezuvjetno veže sud u izvršavanju njegove diskrecijske ovlasti, s obzirom na to da nije sporno da sud donosi odluku prema svojem unutarnjem uvjerenju, vodeći računa o svim činjenicama i dokazima prikupljenima tijekom sudskog postupka. Osim toga, načelo sudske slobodne ocjene dokaza je utvrđeno člankom 206. Zakonika o građanskom postupku (vidjeti analogijom presudu od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 76. i navedenu sudsku praksu).

125

Ovršnost javne isprave također ne odražava to da javni bilježnik ima ovlasti koje su povezane s izravnim i posebnim izvršavanjem javnih ovlasti. Naime, iako stavljanje potvrde o ovršnosti na javnu ispravu od strane javnog bilježnika potonju čini ovršnom, ta ovršnost počiva na volji stranaka da sklope akt ili sporazum nakon što je javni bilježnik provjerio njihovu usklađenost sa zakonom, i da im daju navedenu ovršnost (presuda od 24. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C‑47/08, EU:C:2011:334, t. 103.).

126

Osim toga, nije sporno da osim stavljanja potvrde o ovršnosti javni bilježnik nema nikakvu ulogu u prisilnom izvršenju. Stoga on nema nikakvu ovlast prisile s tim u vezi.

127

Razmatranja navedena u točkama 125. i 126. ove presude također se primjenjuju na potvrdu o ovršnosti koju javni bilježnik stavlja u okviru izvršenja tražbina navedenih u javnobilježničkim aktima i ovrhe njegovih formalnih odluka.

128

Kad je riječ o argumentu Mađarske koji se temelji na presudi od 17. lipnja 1999., Unibank (C‑260/97, EU:C:1999:312), valja utvrditi da se predmet u kojem je donesena ta presuda nije odnosio na tumačenje članka 51. prvog stavka UFEU‑a, već na tumačenje članka 50. Konvencije od 27. rujna 1968. o [sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 1972., L 299, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.). Osim toga, Sud je u točkama 15. i 21. navedene presude presudio da je, kako bi isprava bila kvalificirana kao „javna” u smislu članka 50. te konvencije, potrebno sudjelovanje ili javnog tijela ili drugog tijela koje je ovlastila država u kojoj je sudska odluka donesena.

129

Kad je riječ o argumentu te države članice koji se odnosi na uredbe br. 44/2001 i br. 805/2004, Sud je već presudio da se ti akti odnose na priznavanje i izvršenje javnih isprava koje su službeno sastavljene ili registrirane u državi članici i u njoj su ovršne i, slijedom toga, ne utječu na tumačenje članka 51. prvog stavka UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Belgija, C‑47/08, EU:C:2011:334, t. 120.). Isto vrijedi i kad je riječ o Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.) koja je zamijenila Uredbu br. 44/2001.

130

Što se tiče nadležnosti javnog bilježnika u području prethodnog izvođenja dokaza, valja istaknuti da je cilj tog postupka prikupljanje dokaza u odnosu na koje podnositelj zahtjeva ima pravni interes radi eventualnog kasnijeg pokretanja parničnog postupka, što, međutim ne ulazi u nadležnost javnog bilježnika. Tako Zakon o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima određuje da nije moguće prethodno izvoditi dokaze ako je u glavnom predmetu u tijeku građanska parnica ili kazneni postupak. Stoga su nadležnosti javnog bilježnika u području prethodnog izvođenja dokaza pomoćne ili pripremne djelatnosti u odnosu na izvršavanje javnih ovlasti.

131

Isto vrijedi i kad je riječ o zadaćama koje su javnom bilježniku povjerene u okviru postupka određivanja sudskog vještaka, pri čemu se taj postupak pokreće ako utvrđenje ili ocjena važne činjenice ili bilo koje druge okolnosti za podnositelja zahtjeva traži posebne stručne sposobnosti. Kao u slučaju prethodnog izvođenja dokaza, od javnog bilježnika se, u skladu s člankom 21. stavkom 2. Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima, ne može zahtijevati određivanje sudskog vještaka ako je, kad je riječ o pitanju o kojem podnositelj zahtjeva želi dobiti stručno mišljenje, u tijeku drugi sudski postupak u kojem je podnositelj zahtjeva tužitelj ili tuženik ili se protiv njega vodi kazneni postupak.

132

Kad je riječ o nadležnosti javnog bilježnika za amortizaciju izgubljenih, ukradenih ili uništenih vrijednosnih papira i potvrda, valja istaknuti da, kao što to ističe Mađarska, ona ne podrazumijeva građanskopravnu ništavost pravnog odnosa na kojem se temelji vrijednosni papir, već samo stvara mogućnost izdavanja novog vrijednosnog papira koji nadomješta prethodni. Stoga ta nadležnost javnog bilježnika ne uključuje izvršavanje ovlasti odlučivanja.

133

Taj zaključak ne poništava okolnost da javni bilježnik može osobi ili tijelu koje je na temelju izgubljenog, ukradenog ili uništenog vrijednosnog papira dužno izvršiti isplatu naložiti da to ne učini i da, po potrebi, iznos koji je u međuvremenu dospio stavi u sudski polog. Naime, te mjere su pomoćne i nužne u odnosu na glavnu zadaću javnog bilježnika navedenu u prethodnoj točki ove presude.

134

Kad je riječ o djelatnostima u području raskida registriranog partnerstva, valja istaknuti da je, u skladu s člancima 36/A do 36/D Zakona o izvanparničnim javnobilježničkim postupcima, javni bilježnik nadležan za raskid registriranog partnerstva samo ako su registrirani partneri zajedno i slobodno podnijeli zahtjev u tom smislu, ako nijedan od partnera nema dijete glede kojeg su oba partnera zajedno preuzela obvezu uzdržavanja i ako su se registrirani partneri sporazumjeli o pitanjima obveze uzdržavanja koju je jedan preuzeo prema drugom, korištenju zajedničkog stana i podjeli partnerske stečevine, pri čemu je za raskid registriranog partnerstva u ostalim slučajevima nadležan sud.

135

Mora se utvrditi da nadležnost javnog bilježnika u području raskida registriranog partnerstva, koja se temelji isključivo na volji stranaka i ostavlja netaknutima isključiva prava suda za slučajeve nepostojanja sporazuma među njima, nije izravno i posebno povezana s izvršavanjem javnih ovlasti (vidjeti analogijom presudu od 10. rujna 2015., Komisija/Latvija, C‑151/14, EU:C:2015:577, t. 68. do 70.).

136

Kad je riječ o upisu informacija u registar izjava o partnerstvu kao i državnu maticu vjenčanih i državni registar životnog partnerstva, Sud je već presudio da djelatnostima koje se odnose na mjere objave akata javni bilježnik izravno i posebno ne izvršava javne ovlasti (vidjeti analogijom presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Luksemburg, C‑51/08, EU:C:2011:336, t. 113.).

137

Što se tiče odlučivanja u nasljednim stvarima u slučaju smrti fizičkih osoba ili prestanka pravnih osoba čije su izjave upisane u upisnik založnih prava na pokretninama, čuvanja akata i pologa novca, dragocjenosti i vrijednosnih papira, valja utvrditi da Mađarska ne navodi nijedan konkretan argument kojim bi dokazala da su takve djelatnosti povezane s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a.

138

Osim toga, sama Mađarska priznaje da djelatnost čuvanja akata u elektroničkim arhivima nije povezana s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu te odredbe.

139

Konačno, što se tiče posebnog statusa javnih bilježnika u mađarskom pravnom poretku, dovoljno je podsjetiti da provjeru toga jesu li predmetne djelatnosti obuhvaćene odstupanjem iz članka 51. prvog stavka UFEU‑a treba izvršiti s obzirom na prirodu predmetnih djelatnosti samih po sebi, a ne s obzirom na taj status kao takav (presuda od 1. prosinca 2011., Komisija/Nizozemska, C‑157/09, neobjavljena, EU:C:2011:794, t. 84.).

140

U tim okolnostima valja zaključiti da javnobilježničke djelatnosti, kako su bile definirane u mađarskom pravnom poretku na dan isteka roka određenog u drugom dodatnom obrazloženom mišljenju, nisu povezane s izvršavanjem javnih ovlasti u smislu članka 51. prvog stavka UFEU‑a.

141

Slijedom toga, valja utvrditi da uvjet državljanstva određen mađarskim zakonodavstvom za pristup zanimanju javnog bilježnika predstavlja diskriminaciju na temelju državljanstva koja je zabranjena člankom 49. UFEU‑a.

142

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja smatrati da je Komisijina tužba osnovana.

143

Slijedom toga, valja utvrditi da je Mađarska, time što je propisala uvjet državljanstva za pristup zanimanju javnog bilježnika, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 49. UFEU‑a.

144

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Mađarskoj naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.

145

U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika, države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Slijedom toga, Češka Republika će snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) proglašava i presuđuje: