—

za nizozemsku vladu, M. Bulterman i J. Langer, u svojstvu agenata,

—

za Irsku, E. Creedon i J. Quaney kao i A. Joyce, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Fennellya, barrister,

—

za švedsku vladu, A. Falk, C. Meyer‑Seitz, U. Persson i N. Otte Widgren kao i E. Karlsson i L. Swedenborg, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, D. Martin i M. van Beek, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje načela nediskriminacije na temelju dobi kao i članka 3. stavka 1. točke (c) i članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).

2

Ovaj zahtjev upućen je u okviru spora između J. J. de Langea i Staatssecretarisa van Financiën (držani tajnik za financije, Nizozemska) o odbijanju potonjeg da J. J. de Langeu prizna pravo na potpuni odbitak troškova osposobljavanja.

3

U skladu s člankom 1. Direktive 2000/78, njezina svrha je „utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja”.

4

Članak 2. navedene direktive glasi kako slijedi:

„1.   Za potrebe ove Direktive ‚načelo jednakog postupanja’ znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.

2.   Za potrebe stavka 1.:

[…]”

5

Članak 3. iste direktive, naslovljen „Područje primjene”, određuje:

„1.   U granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na:

[…]

[…]”

6

Članak 6. Direktive 2000/78 glasi kako slijedi:

„1.   Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.

Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:

[…]”

7

Članak 16. Direktive 2000/78, naslovljen „Usklađenost”, određuje:

„Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se:

[…]”

8

Članak 6.30 Wet inkomstenbelasting 2001 (Zakon o porezu na dohodak iz 2001.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon o porezu na dohodak), određuje:

„1.   Troškovi osposobljavanja mogu se odbiti ako njihov ukupni iznos premašuje 500 eura i, osim toga, [za pohađanje osposobljavanja] izvan redovitog razdoblja studiranja, do ukupnog iznosa koji ne premašuje 15000 eura.

[…]

3.   Redovito razdoblje studiranja je razdoblje koje mora navesti porezni obveznik, u trajanju ne duljem od 16 kalendarskih tromjesečja, tijekom kojega porezni obveznik, stariji od 18 godina ali koji još nije napunio 30 godina, posvećuje najveći dio vremena koje bi mogao posvetiti zaposlenju osposobljavanju koje zahtijeva toliku predanost da on pored [osposobljavanja] ne može raditi u punom radom vremenu.”

9

J. J. de Lange je tijekom 2008. u dobi od 32 godine započeo osposobljavanje za prometnog pilota. U svojoj prijavi poreza na dohodak i doprinosa za socijalno osiguranje za 2009. on je kao osobni odbitak naveo iznos od 44057 eura na ime troškova za to osposobljavanje.

10

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da propis o kojem je riječ u glavnom postupku osobama koje nisu navršile 30 godina omogućuje da pod određenim uvjetima od svojeg oporezivog dohotka u potpunosti odbiju troškove strukovnog osposobljavanja. Suprotno tomu, za osobe koje su navršile 30 godina to je pravo na odbitak ograničeno na iznos od 15000 eura.

11

Stoga je nizozemska porezna uprava na temelju članka 6.30 Zakona o porezu na dohodak zainteresiranoj osobi priznala pravo na paušalni odbitak u visini od samo 15000 eura.

12

Budući da je tužba J. J. Langea odbijena u prvostupanjskom i žalbenom postupku, on je podnio kasacijsku žalbu pred sudom koji je uputio zahtjev.

13

Taj sud dvoji o primjenjivosti Direktive 2000/78 i načela nediskriminacije na temelju dobi na porezni režim odbitka troškova studiranja. On se, po potrebi, pita može li biti opravdana razlika u postupanju koja nastaje na temelju takvog režima, a sastoji se u dodjeli ili nedodjeli prava na potpuni odbitak na temelju, osobito, kriterija dobi.

14

U tim je okolnostima Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

U slučaju negativnog odgovora na prvo prethodno pitanje:

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo prethodno pitanje:

15

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. stavak 1. točku (b) Direktive 2000/78 tumačiti na način da porezni režim, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, u okviru kojeg se oporezivanje troškova strukovnog osposobljavanja neke osobe razlikuje ovisno o njezinoj dobi, ulazi u materijalno područje primjene te direktive.

16

Ponajprije valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, kako iz naslova i preambule tako i iz sadržaja i krajnjeg cilja Direktive 2007/78 proizlazi da se njome želi uspostaviti opći okvir koji bi svakoj osobi osigurao jednakost postupanja „pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja”, pružajući tako učinkovitu zaštitu od diskriminacije na temelju nekog od razloga iz njezina članka 1., među kojima je i dob (presude od 26. rujna 2013., Dansk Jurist- og Økonomforbund, C‑546/11, EU:C:2013:603, t. 23. i navedena sudska praksa, i od 2. lipnja 2016., C, C‑122/15, EU:C:2016:391, t. 19.).

17

Članak 3. stavak 1. točka (b) Direktive 2000/78 osobito predviđa da se u granicama nadležnosti prenesenih na Uniju potonja primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na pristup svim vrstama i razinama profesionalne orijentacije, strukovnog osposobljavanja, daljnjeg strukovnog osposobljavanja i prekvalifikacije, uključujući iskustvo u praktičnom radu.

18

S tim u vezi valja ukazati na to da, kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev, iako postojanje i opseg prava na odbitak, kao što je predviđeno člankom 6.30 Zakona o porezu na dohodak, samo po sebi ne uvjetuju pristup strukovnom osposobljavanju, ostaje činjenica da financijske posljedice koje iz toga proizlaze mogu utjecati na stvarnu dostupnost takvog osposobljavanja.

19

Nizozemska vlada ističe da je cilj porezne pogodnosti o kojoj je riječ u glavnom postupku olakšanje pristupa osposobljavanju mladim osobama i poboljšanje njihova položaja na tržištu rada. Naime, cilj prava na odbitak iz članka 6.30 Zakona o porezu na dohodak je pomoć mladim osobama na način da im se tijekom određenog redovitog razdoblja studiranja nude porezne pogodnosti koje im omogućuju da lakše studiraju tijekom tog razdoblja i da tako ostvare dobar položaj u na tržištu rada.

20

U tim okolnostima može se smatrati da se porezni režim, poput onoga o kojem je riječ uglavnom postupku, odnosi na pristup strukovnom osposobljavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Direktive 2000/78.

21

Stoga, i s obzirom na članak 16. točku (a) Direktive 2000/78, na temelju koje su države članice dužne poduzeti potrebne mjere kako bi se ukinuli svi zakoni i drugi propisi koji su protivni načelu jednakog postupanja, članak 3. stavak 1. točka (b) te direktive treba razumjeti na način da se on također odnosi na poreznu odredbu, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, donesene u cilju olakšanja pristupa osposobljavanju mladim osobama, a time i poboljšanja njihova položaja na tržištu rada (vidjeti, per analogiam, presudu od 21. srpnja 2005., Vergani, C‑207/04, ECLI:EU:C:2005:495, t. 26.).

22

Iz prethodno navedenog proizlazi da članak 3. stavak 1. točku (b) Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da porezni režim, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, u okviru kojeg se oporezivanje troškova strukovnog osposobljavanja neke osobe razlikuje ovisno o njezinoj dobi, ulazi u materijalno područje primjene te direktive, s obzirom na to da je njegov cilj olakšanje pristupa osposobljavanju mladim osobama.

23

S obzirom na odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje jer je ono postavljeno za slučaj da Sud utvrdi da Direktiva 2000/78 nije primjenjiva u glavnom postupku.

24

Svojim trećim i četvrtim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 tumačiti na način da mu se protivi porezni režim, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji osobama koje nisu navršile 30 godina omogućuje da pod određenim uvjetima od svojeg oporezivog dohotka u potpunosti odbiju troškove strukovnog osposobljavanja, dok je za osobe koje su navršile tu dob to pravo na odbitak ograničeno.

25

U skladu s tom odredbom, valja ispitati je li različito postupanje na temelju dobi osoba koje pohađaju takvo osposobljavanje objektivno i razumno opravdano legitimnim ciljem, jesu li sredstva upotrijebljena za njegovo ostvarenje prikladna i ne prelaze li ono što je nužno za ostvarenje cilja koji želi postići nacionalni zakonodavac.

26

Članak 6. stavak 1. točka (a) Direktive 2000/78 predviđa, osim toga, da različito postupanje može, među ostalim, uključivati postavljanje posebnih uvjeta za pristup zapošljavanju i strukovnom osposobljavanju, za zapošljavanje i obavljanje zanimanja, uključujući uvjete u pogledu otkaza i naknada za rad, za mlade osobe, radi poticanja njihove strukovne integracije ili osiguranja njihove zaštite.

27

Stoga cilj poboljšanja položaja mladih na tržištu rada radi poticanja njihove strukovne integracije ili osiguranja njihove zaštite valja smatrati legitimnim u smislu članka 6. stavka 1. Direktive 2000/78.

28

Stoga valja ispitati jesu li sredstva koja su upotrijebljena za postizanje tog cilja prikladna i nužna.

29

Kao prvo, što se tiče prikladnosti poreznog režima, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, nije sporno da takav režim može poboljšati položaj mladih osoba na tržištu rada jer on za njih predstavlja poticajnu mjeru s obzirom na strukovna osposobljavanja. Međutim, zadaća suda koji je uputio zahtjev jest da provjeri je li to doista tako.

30

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev dvoji o nužnoj potrebi spornog poreznog režima.

31

S tim u vezi, nizozemska vlada ukazuje na to da taj režim, iako priznaje pravo na odbitak svih troškova osposobljavanja od oporezivog dohotka samo osobama mlađima od 30 godina, ne stavlja zbog toga osobe starije od 30 godina u pretjerano slabiji položaj. Naime, potonji svake godine imaju pravo na odbitak troškova osposobljavanja do 15000 eura, neovisno o tome je li riječ o troškovima preddiplomskog ili nekog kasnijeg stupnja studija.

32

Nizozemska vlada dodaje da se takvo pravo na odbitak može koristiti bez ograničenja u vremenu, dok je mogućnost da osobe mlađe od 30 godina odbiju sve svoje troškove osposobljavanja ograničena na redovito razdoblje studiranja od šesnaest kalendarskih tromjesečja. Konačno, ta vlada naglašava da troškovi osposobljavanja prosječno iznose 15000 eura godišnje.

33

Konačno, kad je riječ o pitanju je li opravdano osobe starije od 30 godina isključiti iz prava na potpuni odbitak troškova osposobljavanja, nizozemska vlada ističe da su te osobe u pravilu već imale priliku obrazovati se i obavljati profesionalnu djelatnost, tako da one, s obzirom na to da se nalaze u boljoj financijskoj situaciji od one u kojoj se nalaze mlade osobe koje su tek napustile obrazovni sustav, mogu barem djelomično preuzeti financijski teret novog osposobljavanja.

34

Vodeći računa o širokoj margini prosudbe priznate državama članicama i socijalnim partnerima u području socijalne politike i zapošljavanja, ne čini se da država članica koja primjenjuje porezni režim, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku prekoračuje ono što je nužno za postizanje cilja poboljšanja položaja mladih osoba na tržištu rada.

35

S obzirom na prethodna razmatranja, na treće i četvrto pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da mu se ne protivi porezni režim, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji osobama koje nisu navršile 30 godina omogućuje da pod određenim uvjetima od svojeg oporezivog dohotka u potpunosti odbiju troškove strukovnog osposobljavanja, dok je za osobe koje su navršile tu dob to pravo na odbitak ograničeno s obzirom na to da je, s jedne strane, taj režim objektivno i razumno opravdan legitimnim ciljem politike zapošljavanja i tržišta rada i da su, s druge strane, sredstva upotrijebljena za ostvarenje tog cilja prikladna i nužna. Zadaća suda koji je uputio zahtjev jest da provjeri je li to doista tako u glavnom predmetu.

36

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje: