1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999. (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum), priloženog Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Carlosa Álvareza Santirsa i Consejería de Educación, Cultura y Deporte del Principado de Asturias (Ministarstvo obrazovanja, kulture i sporta autonomne zajednice Kneževine Asturije, u daljnjem tekstu: Ministarstvo obrazovanja), u vezi s odlukom potonjeg da zainteresiranoj osobi ne dopusti sudjelovanje u postupku uključenja u prvi plan ocjenjivanja nastavničke funkcije.

3

U skladu s člankom 1. Direktive 1999/70, njezina je svrha „staviti na snagu Okvirni sporazum [...], zaključen [...] između općih međusektorskih organizacija (ETUC, UNICE i CEEP)”.

4

Članak 2. prvi stavak te direktive propisuje:

„Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 10. srpnja 2001. [i moraju poduzeti] sve potrebne mjere, kako bi u svakom trenutku mogle zajamčiti ostvarivanje rezultata predviđenih ovom Direktivom. [...]”.

5

U skladu s člankom 1. Okvirnog sporazuma, njegova je svrha, s jedne strane, poboljšati kvalitetu rada na određeno vrijeme osiguranjem primjene načela nediskriminacije i, s druge strane, uspostaviti okvir za sprečavanje zlouporaba koje proizlaze iz primjene uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme.

6

Članak 2. Okvirnog sporazuma, naslovljen „Područje primjene”, u stavku 1. propisuje:

„Ovaj Sporazum se primjenjuje na radnike koji rade na određeno vrijeme, koji su sklopili ugovor o radu ili se nalaze u radnom odnosu na način utvrđen zakonom, kolektivnim ugovorima ili praksom u svakoj pojedinoj državi članici.”

7

Članak 3. Okvirnog sporazuma, naslovljen „Definicije”, određuje:

„U smislu ovog Sporazuma pojam

8

Članak 4. Okvirnog sporazuma, naslovljen „Načelo nediskriminacije”, u stavku 1. propisuje:

„U pogledu uvjeta zapošljavanja, prema radnicima zaposlenim na određeno vrijeme ne smije se postupati na nepovoljniji način nego prema usporedivim radnicima zaposlenim na neodređeno vrijeme, jedino zato što prvi imaju ugovor ili se nalaze u radnom odnosu na određeno vrijeme, osim ako drukčije postupanje nije opravdano iz objektivnih razloga.”

9

Ley del Principado de Asturias 3/1985, de Ordenación de la Función Pública de la Administración del Principado de Asturias (Zakon Kneževine Asturije 3/1985 o organizaciji javne službe Kneževine Asturije) od 26. prosinca 1985. (BOE br. 59 od 10. ožujka 1986., str. 9083.) u članku 6. određuje „privremene službenike” kao osobe koje su zakonito imenovane radi privremenog popunjavanja upražnjenih mjesta u upravi Kneževine Asturije dok se ta mjesta ne popune karijernim službenicima ili radi zamjene i preuzimanja zadataka upućenih službenika ili službenika na posebnom dopustu.

10

U skladu s člankom 106. Ley Orgánica 2/2006 de éducación (Organski zakon 2/2006 o obrazovanju) od 3. svibnja 2006. (BOE br. 106 od 4. svibnja 2006., str. 17158.), uprave nadležne za obrazovanje, uz sudjelovanje nastavničkog kadra, izrađuju planove ocjenjivanja nastavničke funkcije radi poboljšanja kvalitete obrazovanja i profesorskog rada.

11

Prema Ley del Principado de Asturias 6/2009, de Evaluación de la Función Docente y sus Incentivos (Zakon Kneževine Asturije br. 6/2009 o ocjenjivanju javne službe obrazovanja i s time povezanim poticajnim mjerama) od 29. prosinca 2009. (BOE br. 53 od 2. ožujka 2010., str. 20432.), planovi ocjenjivanja parametar su funkcioniranja i mjerenja asturijskog sustava obrazovanja analizom i ocjenjivanjem funkcija koje obavlja nastavničko osoblje. S tim u vezi, planovi ocjenjivanja, među ostalim, moraju uzeti u obzir čimbenike poput izostajanja, opterećenja glavnog profesora, sudjelovanja u zajedničkim projektima poboljšanja i eksperimentalnim projektima u području izvanškolskih aktivnosti, dodatnog sudjelovanja, izvršavanja zadataka uprave ili doprinosa nastavničkog osoblja kolektivnim ciljevima ustanove koji su određeni u općem godišnjem programu.

12

Na temelju članka 2. Zakona 6/2009, planovi ocjenjivanja nastavničke funkcije predviđeni su za službenike koji pripadaju nastavničkom kadru utvrđenom Organskim zakonom 2/2006, dio su upravnog osoblja i imaju pet godina radnog staža.

13

Članak 3. Zakona 6/2009 određuje da oni koji ispunjavaju kriterije određene u planovima ocjenjivanja primaju financijski poticaj koji im se odobrava kao potvrđivanje nastavničke funkcije, prema pravilima i u iznosu koji odredi regionalni odbor prilikom odobravanja plana njezina ocjenjivanja.

14

Mjerodavni propis tako određuje odobravanje financijskog poticaja u iznosu od 206,53 eura mjesečno za službenike iz podskupine A1 i u iznosu od 132,18 eura mjesečno za službenike iz podskupine A2.

15

Carlos Álvarez Santirso, zaposlen kao privremeni službenik, ovisno o upražnjenim mjestima, 16 godina radi na različitim mjestima profesora sekundarnog obrazovanja u centrima za javno obrazovanje autonomne zajednice Asturije.

16

Nastavno na odluku Ministarstva obrazovanja od 6. travnja 2015. o pokretanju postupka za zahtjev za uključenje u prvi plan ocjenjivanja nastavničke funkcije, C. Álvarez Santirso podnio je zahtjev u propisanom obliku i roku.

17

Ministarstvo obrazovanja odlukom od 5. lipnja 2015. odobrilo je konačni popis primljenih osoba nakon postupka zahtjeva za uključenje u prvi plan ocjenjivanja nastavničke funkcije. Zahtjev C. Álvareza Santirsa odbijen je s obrazloženjem da je podnositelj privremeni službenik, a uključenje u plan ocjenjivanja ograničeno je na karijerne službenike koji imaju najmanje pet godina rada u službi.

18

C. Álvarez Santirso pokrenuo je protiv te odluke upravni spor pred Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo no 1 de Oviedo (Upravni sud br. 1 u Oviedu, Španjolska), ističući nejednakost plaća između karijernih i privremenih službenika koja se temelji samo na privremenoj naravi zapošljavanja potonjih.

19

Zastupnici Kneževine Asturije ističu da je predmetna razlika u postupanju opravdana iz objektivnih razloga koji se odnose na obrazovanje, sposobnost i zasluge koji su dokazani uspjehom u postupku odabira, s obzirom na to da karijerni službenici moraju ispunjavati strože kriterije, što opravdava veću plaću. Osim toga, ako bi se privremenim službenicima dala plaća koja odgovara sustavu profesionalnog razvoja karijernih službenika, to bi dovelo do obrnute diskriminacije u odnosu na potonje, s obzirom na to da ostanak karijernog službenika na njegovu radnom mjestu, na koje je raspoređen na temelju zasluga, ovisi o rezultatu njegova ocjenjivanja.

20

Sud koji je uputio zahtjev izražava sumnje u usklađenost propisa o kojem je riječ s člankom 4. stavkom 1. Okvirnog sporazuma, osobito s obzirom na sudsku praksu Suda na temelju koje sama privremena narav radnog odnosa, bez ikakva opravdanja iz objektivnih razloga, ne može biti dostatna da se opravda razlika u postupanju kad je riječ o uvjetima zapošljavanja, bilo da je riječ o priznavanju dodatne naknade u obliku trogodišnjeg dodatka (presuda od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819), razvrstavanju u viši platni razred (presuda od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557) ili pravu na šestogodišnji dodatak za stručno osposobljavanje (rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67).

21

U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev naglašava da predmetni nacionalni propis primjenu planova ocjenjivanja nastavnika ograničava na karijerne službenike, a isključuje privremene službenike, iako se oni mogu pozivati na zahtijevanih pet godina rada u službi i ispunjavaju tražene kriterije u području obrazovanja, sudjelovanja u ustanovi i doprinosa kolektivnim ciljevima koje ona slijedi. Naime, budući da te različite kriterije koji se ocjenjuju mogu ispunjavati i karijerni i privremeni službenici, taj sud smatra da ne postoje objektivni elementi zbog kojih bi se planovi ocjenjivanja ograničili samo na karijerne službenike.

22

Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da je posljedica pozitivne ocjene isključivo odobravanje financijskog poticaja te, dakle, ni na koji način nije povezana sa sustavom promaknuća ili profesionalnog napredovanja.

23

U tim je okolnostima Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo no 1 de Oviedo (Upravni sud br. 1 u Oviedu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 4. [Okvirnog sporazuma] tumačiti na način da mu se protivi propis kao što je Zakon [6/2009] od 29. prosinca 2009., koji u članku 2. kao pretpostavku za uključenje u plan ocjenjivanja (i u konačnici primanje financijskih poticaja koji su s time povezani) propisuje svojstvo karijernog službenika, pri čemu su isključeni privremeni službenici?”

24

Tim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. točku 1. Okvirnog sporazuma tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, koji uključenje u plan ocjenjivanja nastavničke funkcije i, u slučaju pozitivne ocjene, primanje financijskog poticaja koji iz toga proizlazi ograničava na nastavnike koji su zaposleni u okviru radnog odnosa na neodređeno vrijeme kao karijerni službenici, a isključuje one koji su zaposleni u okviru radnog odnosa na određeno vrijeme kao privremeni službenici.

25

Na temelju članka 99. svojeg Poslovnika, kad se odgovor na pitanje postavljeno u prethodnom postupku može jasno izvesti iz sudske prakse ili kad odgovor ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji, Sud može u svakom trenutku na prijedlog suca izvjestitelja i nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika odlučiti obrazloženim rješenjem.

26

U ovom predmetu valja primijeniti tu odredbu. Naime, odgovor na prethodno pitanje može se jasno izvesti iz sudske prakse Suda (vidjeti osobito presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819; rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167; presudu od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557; rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67; presude od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, od 12. prosinca 2013., Carratù, C‑361/12, EU:C:2013:830 i rješenje od 7. ožujka 2013., Bertazzi i dr., C‑393/11, neobjavljeno, EU:C:2013:143).

27

Najprije, iz te sudske prakse proizlazi da se Direktiva 1999/70 i Okvirni sporazum primjenjuju na sve radnike koji pružaju usluge uz naknadu u okviru radnog odnosa na određeno vrijeme koji ih veže za njihova poslodavca (presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 28.; od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 42.; rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 26.; presuda od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 40. i rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 31.).

28

Zahtjevi navedeni u Okvirnom sporazumu stoga se primjenjuju na ugovore i radne odnose na određeno vrijeme sklopljene s upravama i drugim tijelima javnog sektora (presuda od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 38., rješenja od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 27. i od 9. veljače 2012.Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 32.).

29

Budući da je C. Álvarez Santirso, kao privremeni službenik zaposlen u okviru ugovora o radu na određeno vrijeme, obavljao funkcije profesora sekundarnog obrazovanja tijekom razdoblja duljeg od 16 godina u različitim centrima za javno obrazovanje autonomne zajednice Asturije, on potpada pod Direktivu 1999/70 i Okvirni sporazum.

30

Zatim, s obzirom na to da članak 4. točka 1. Okvirnog sporazuma u pogledu uvjeta zapošljavanja propisuje zabranu postupanja prema radnicima zaposlenima na određeno vrijeme na nepovoljniji način nego prema usporedivim radnicima zaposlenima na neodređeno vrijeme jedino zato što prvi imaju ugovor ili se nalaze u radnom odnosu na određeno vrijeme, osim ako drukčije postupanje nije opravdano iz objektivnih razloga, valja odrediti potpada li sudjelovanje u planu ocjenjivanja nastavničke funkcije i financijski poticaj koji iz toga proizlazi u slučaju pozitivne ocjene pod pojam „uvjeta zapošljavanja” u smislu te odredbe.

31

U tom pogledu treba podsjetiti da je, u skladu s člankom 1. točkom (a) Okvirnog sporazuma, jedan od njegovih ciljeva poboljšati kvalitetu rada na određeno vrijeme osiguranjem primjene načela nediskriminacije. Također, treći odlomak preambule navedenog Okvirnog sporazuma utvrđuje da on „prikazuje pripremljenost socijalnih partnera da uspostave opći okvir za osiguranje jednakog postupanja s radnicima zaposlenima na određeno vrijeme kako bi ih se zaštitilo od diskriminacije”. Uvodna izjava 14. Direktive 1999/70 u tom smislu upućuje na to da je cilj Okvirnog sporazuma, među ostalim, poboljšanje kvalitete rada na određeno vrijeme određivanjem minimalnih zahtjeva za osiguranje primjene načela nediskriminacije (presuda od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 47., rješenja od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 29. i od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 34.).

32

Svrha je članka 4. Okvirnog sporazuma primjena navedenog načela na radnike zaposlene na određeno vrijeme radi sprečavanja da se poslodavac radnim odnosom takve prirode koristi kako bi tim radnicima uskratio prava koja se priznaju onima zaposlenima na neodređeno vrijeme (presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 37.; od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 48., rješenja od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 30. i od 9. veljače 2012.Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 35.).

33

Imajući u vidu ciljeve koje slijedi Okvirni sporazum, njegov članak 4., dakle, treba razumjeti tako da izražava načelo socijalnog prava Unije koje se ne može usko tumačiti (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 38.; od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 49.; rješenja od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 31. i od 9. veljače 2012.Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 36.).

34

Sud je pri tome presudio da je odlučujući kriterij za određivanje pripada li neka mjera u „uvjete zapošljavanja” u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom upravo mjerilo zapošljavanja, odnosno radni odnos između poslodavca i radnika (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2013., Carratù, C‑361/12, EU:C:2013:830, t. 35.).

35

Pod pojam „uvjeta zapošljavanja” u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma stoga potpadaju trogodišnji dodaci za radni staž (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 47.; od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 50. do 58. i rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 32. do 34.), šestogodišnji dodatak za stručno osposobljavanje (vidjeti u tom smislu rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 38.) kao i pravila o razdoblju službe koje treba napuniti kako bi se službenika moglo razvrstati u viši platni razred ili o izračunu razdoblja službe koje se traži za godišnje izvješće o ocjeni (vidjeti u tom smislu presudu od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 46. i navedenu sudsku praksu).

36

U ovom slučaju, iako je u načelu na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi narav i ciljeve mjera o kojima je riječ, valja utvrditi da iz elemenata spisa koje je Sudu dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da se sudjelovanje u planu ocjenjivanja i financijski poticaj koji iz toga proizlazi u slučaju pozitivne ocjene također moraju smatrati „uvjetima zapošljavanja” u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma.

37

Naime, s jedne strane pretpostavka od pet godina radnog staža koji se zahtijeva za sudjelovanje u planu ocjenjivanja odgovara odlučujućem kriteriju navedenom u točki 34. ovog rješenja.

38

S druge strane, dobivanje pozitivne ocjene tijekom plana ocjenjivanja nema nikakav utjecaj na sustav promaknuća i profesionalnog napredovanja, nego je njegova posljedica isključivo dodatak plaći. Međutim, element plaće u obliku financijskog poticaja mora se, kao uvjet zapošljavanja, dodijeliti radniku zaposlenom na određeno vrijeme jednako kao i onom zaposlenom na neodređeno vrijeme.

39

Tumačenje članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma koje bi iz definicije pojma „uvjeta zapošljavanja” isključilo pravo na sudjelovanje u planu ocjenjivanja i financijski poticaj koji iz toga proizlazi u slučaju pozitivne ocjene dovelo bi, suprotno ciljevima koje slijedi ta odredba, do smanjenja područja primjene zaštite radnika na određeno vrijeme od diskriminacije.

40

Naposljetku, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se, u pogledu uvjeta zapošljavanja u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma, prema radnicima zaposlenima na određeno vrijeme ne smije postupati na nepovoljniji način nego prema onima zaposlenima na neodređeno vrijeme koji se nalaze u usporedivom položaju, osim ako drukčije postupanje nije opravdano iz objektivnih razloga (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 42. i 47.; od22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 53.; rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 34.; presudu od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 56., 57. i 64. i rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 40.).

41

Budući da je u ovom slučaju nesporno da postoji razlika u postupanju između karijernih službenika zaposlenih u okviru ugovora o radu na neodređeno vrijeme i privremenih službenika zaposlenih u okviru ugovora o radu na određeno vrijeme, kao prvo valja ispitati jesu li položaji radnika zaposlenih na određeno vrijeme i onih zaposlenih na neodređeno vrijeme, o kojima je riječ u glavnom postupku, usporedivi.

42

S tim u vezi, valja podsjetiti da je pojam „usporedivi radnik, zaposlen na neodređeno vrijeme” određen u članku 3. stavku 2. Okvirnog sporazuma kao „radnik koji je zaključio ugovor o radu ili se nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, u istom poduzeću, koji obavlja isti ili slični posao/zanimanje, pri čemu se u obzir uzima stručna osposobljenost/vještine” (rješenja od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 36. i od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 42.).

43

Radi ocjene obavljaju li radnici isti ili sličan posao u smislu Okvirnog sporazuma, treba, u skladu s člankom 3. točkom 2. i člankom 4. točkom 1. Okvirnog sporazuma, ispitati može li se, vodeći računa o cijelom nizu čimbenika poput naravi posla, uvjeta stručnog osposobljavanja i radnih uvjeta, smatrati da se ti radnici nalaze u položajima koji su usporedivi (presuda od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 42. i navedena sudska praksa; rješenja od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 37. i od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 43.).

44

U načelu je na sudu koji je uputio zahtjev, a ne na Sudu, da utvrdi nalaze li se karijerni službenici i privremeni službenici u usporedivom položaju (vidjeti analogijom rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 39.; presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 67.; od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 43. i navedenu sudsku praksu i rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 44.).

45

Međutim, ne čini se da nastavničke funkcije u glavnom postupku kako ih obavljaju profesori zaposleni kao karijerni službenici i oni zaposleni kao privremeni službenici zahtijevaju akademske kvalifikacije ili različito iskustvo. Upravo suprotno, iz navoda iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da te dvije kategorije profesora obavljaju slične funkcije i imaju istovjetne obveze, među ostalim, s obzirom na kriterije navedene u planu ocjenjivanja koji se odnose na osposobljavanje, doprinos ciljevima ustanove i sudjelovanje u njezinim aktivnostima.

46

Stoga proizlazi da je jedini element po kojem se u ovom slučaju mogu razlikovati položaj profesora koji je zaposlen kao privremeni službenik i položaj karijernog službenika, koji je kandidat za uključenje u plan ocjenjivanja, privremena narav ugovora o radu koji ga veže za njegova poslodavca.

47

U tom slučaju, kao drugo, valja provjeriti postoji li objektivan razlog u smislu članka 4. stavka 1. Okvirnog sporazuma koji opravdava utvrđenu razliku u postupanju.

48

S tim u vezi, valja podsjetiti da pojam „objektivni razlozi” iz članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma ne treba razumjeti kao da omogućava opravdanje razlike u postupanju prema radnicima zaposlenima na određeno vrijeme i onima zaposlenima na neodređeno vrijeme na temelju činjenice da je ta razlika u postupanju propisana nacionalnim općim i apstraktnim pravnim pravilom, poput zakona ili kolektivnog ugovora (presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 57.; od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 54.; rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 40.; presuda od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 72. i rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 47.).

49

Pozivanje na samu privremenu narav posla osoblja u javnoj upravi nije u skladu s tim zahtjevima i stoga ne može predstavljati objektivan razlog u smislu članka 4. točke 1. Okvirnog sporazuma (presuda od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 56.; rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 42.; presuda od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 74. i rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 49.).

50

Naime, razlika u postupanju kad je riječ o uvjetima zapošljavanja između radnika zaposlenih na određeno vrijeme i onih zaposlenih na neodređeno vrijeme ne može se opravdati kriterijem koji na općenit i apstraktan način upućuje upravo na trajanje zaposlenja. Priznavanjem da je sama privremena narav radnog odnosa dovoljna za opravdanje takve razlike oduzela bi se bit ciljevima Direktive 1999/70 i Okvirnog sporazuma. Umjesto poboljšanja kvalitete rada na određeno vrijeme i poticanja jednakosti u postupanju koja se zahtijeva kako Direktivom 1999/70 tako i Okvirnim sporazumom, primjenom takvog kriterija produljilo bi se održavanje nepovoljnog položaja radnika zaposlenih na određeno vrijeme (presuda od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 57., rješenja od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 43. i od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 50.).

51

Navedeni pojam tako zahtijeva da utvrđeno nejednako postupanje bude opravdano postojanjem preciznih i točnih elemenata koji karakteriziraju uvjet zapošljavanja o kojem je riječ, u posebnom kontekstu u kojem se nalazi i na temelju objektivnih i transparentnih kriterija, kako bi se provjerilo odgovara li ta nejednakost stvarnoj potrebi, može li postići cilj koji se želi ostvariti i je li nužna za tu svrhu. Navedeni elementi mogu, među ostalim, proizlaziti iz osobite naravi zadaća za čije su obavljanje sklopljeni ugovori na određeno vrijeme i njima svojstvenim karakteristikama ili, ovisno o slučaju, postizanju zakonitog objektivnog cilja socijalne politike države članice (presude od 13. rujna 2007., Del Cerro Alonso, C‑307/05, EU:C:2007:509, t. 53. i 58.; od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 55.; rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 41.; presuda od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 73. i rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 48.).

52

U ovom slučaju zastupnici Kneževine Asturije samo su naveli da su zahtjevi za primanje u službu privremenih službenika manji te su se pozvali na eventualnu obrnutu diskriminaciju na štetu karijernih službenika.

53

S tim u vezi, valja utvrditi da, uzimajući u obzir marginu prosudbe koju imaju države članice kad je riječ o njihovim vlastitim javnim upravama, one u načelu mogu a da to nije u suprotnosti s Direktivom 1999/70 i Okvirnim sporazumom propisati uvjete radnog staža za pristup određenim poslovima, ograničiti pristup promaknuću internim putem na karijerne službenike i od njih zahtijevati da dokažu profesionalno iskustvo koje odgovara razredu neposredno nižem od onoga koji je predmet postupka odabira (presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 76.; od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 57. kao i rješenje od 7. ožujka 2013., Bertazzi i dr., C‑393/11, neobjavljeno, EU:C:2013:143, t. 43.).

54

Međutim, neovisno o toj margini prosudbe, primjena kriterija koje utvrđuju države članice mora se izvršiti transparentno i mora se moći provjeriti da bi se spriječilo svako isključenje radnika zaposlenih na određeno vrijeme samo na temelju trajanja ugovora ili radnih odnosa kojima se dokazuje njihov radni staž i njihovo profesionalno iskustvo (presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 77.; od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 59. i rješenje od 7. ožujka 2013., Bertazzi i dr., C‑393/11, neobjavljeno, EU:C:2013:143, t. 44.).

55

Kada u okviru postupka odabira takvo različito postupanje proizlazi iz potrebe da se uzmu u obzir objektivni zahtjevi koji se odnose na mjesto koje treba popuniti i koji su nepovezani s time što je odnos koji veže privremenog službenika i njegova poslodavca određenog trajanja, ono može biti valjano opravdano u smislu članka 4. točke 1. i/ili točke 4. Okvirnog sporazuma (presude od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 79.; od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 61., kao i rješenje od 7. ožujka 2013., Bertazzi i dr., C‑393/11, neobjavljeno, EU:C:2013:143, t. 46.).

56

Suprotno tomu, općenita i apstraktna pretpostavka prema kojoj se radni staž od pet godina može ispuniti samo svojstvom karijernog službenika a da se u obzir ne uzimaju osobito posebna narav zadataka koje potonji moraju ispuniti i njima svojstvene karakteristike nije u skladu sa zahtjevima sudske prakse koja se odnosi na članak 4. stavak 1. Okvirnog sporazuma, kako je navedena u točkama 48. do 51. ovog rješenja.

57

Osim toga, kad je riječ o navodnom cilju koji se sastoji od izbjegavanja pojave obrnute diskriminacije na štetu karijernih službenika, valja primijetiti da, iako taj cilj doista može biti „objektivan razlog” u smislu članka 4. točke 1. i/ili 4. Okvirnog sporazuma, njime se ni u kojem slučaju ne može opravdati neproporcionalan propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji potpuno i u svim okolnostima isključuje uzimanje u obzir razdoblja službe koje su napunili radnici zaposleni u okviru ugovora o radu na određeno vrijeme za potrebe određivanja njihova radnog staža i prema tome iznosa njihove plaće (presuda od 18. listopada 2012., Valenza i dr., C‑302/11 do C‑305/11, EU:C:2012:646, t. 62. i rješenje od 7. ožujka 2013., Bertazzi i dr., C‑393/11, neobjavljeno, EU:C:2013:143, t. 47.)

58

To je osobito tako kada, kao u predmetu o kojem je riječ u glavnom postupku, nacionalni propis određuje uključenje u plan ocjenjivanja nastavničke funkcije kao i pravo na dodatak plaći u slučaju pozitivne ocjene samo profesora zaposlenih kao karijerni službenici koji imaju pet godina radnog staža, iako profesori zaposleni kao privremeni službenici ispunjavaju potpuno iste kriterije za uključenje, ali nemaju pravo na te prednosti.

59

Naposljetku, valja podsjetiti da je članak 4. točka 1. Okvirnog sporazuma bezuvjetan i dovoljno precizan da se pred nacionalnim sudom pojedinci na njega mogu pozivati protiv države (vidjeti u tom smislu presudu od 22. prosinca 2010., Gavieiro Gavieiro i Iglesias Torres, C‑444/09 i C‑456/09, EU:C:2010:819, t. 78. do 83.; rješenje od 18. ožujka 2011., Montoya Medina, C‑273/10, neobjavljeno, EU:C:2011:167, t. 46.; presudu od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C‑177/10, EU:C:2011:557, t. 56. i rješenje od 9. veljače 2012., Lorenzo Martínez, C‑556/11, neobjavljeno, EU:C:2012:67, t. 53.).

60

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 4. točku 1. Okvirnog sporazuma treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, koji bez ikakva opravdanja iz objektivnih razloga uključenje u plan ocjenjivanja nastavničke funkcije i, u slučaju pozitivne ocjene, primanje financijskog poticaja koji iz toga proizlazi ograničava na nastavnike koji su zaposleni u okviru radnog odnosa na neodređeno vrijeme kao karijerni službenici, a isključuje one koji su zaposleni u okviru radnog odnosa na određeno vrijeme u svojstvu privremenih službenika.

61

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Članak 4. točku 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onog u glavnom postupku, koji bez ikakva opravdanja iz objektivnih razloga uključenje u plan ocjenjivanja nastavničke funkcije i, u slučaju pozitivne ocjene, primanje financijskog poticaja koji iz toga proizlazi ograničava na nastavnike koji su zaposleni u okviru radnog odnosa na neodređeno vrijeme kao karijerni službenici, a isključuje one koji su zaposleni u okviru radnog odnosa na određeno vrijeme u svojstvu privremenih službenika.