—

za G. Balázsa, M. Miszkuly, ügyvéd,

—

za Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél‑alföldi Regionális Vám- és Pénzügyőri Főigazgatósága, B. Gyenge, jogtanácsos,

—

za mađarsku vladu, M. Fehér i G. Koós, u svojstvu agenata,

—

za grčku vladu, I. Bakopoulos i V. Stroumpouli, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, A. Tokár i K. Mifsud‑Bonnici, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 4. stavka 1. i članka 5. Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (SL L 350, str. 58.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 61., str. 59.), kako je izmijenjena Uredbom br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. rujna 2003. o prilagodbi odredbi u vezi s odborima koji pomažu Komisiji u obavljanju njezinih provedbenih ovlasti predviđenih aktima koji podliježu postupku iz članka 251. Ugovora o EZ‑u, s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ (SL L 284, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 96., u daljnjem tekstu: Direktiva 98/70), kao i članka 1. točaka 6. i 11. Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih standarda i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 204, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 58.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2006/96/EZ od 20. studenoga 2006. o prilagodbi određenih direktiva u području slobodnog kretanja robe zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske (SL L 363, str. 81., u daljnjem tekstu: Direktiva 98/34)

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između G. Balásza i Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél‑alföldi Regionális Vám- és Pénzügyőri Főigazgatósága (glavna porezna uprava regije Del‑alföld, koja je dio državne porezne i carinske uprave, u daljnjem tekstu: regionalna porezna uprava) u vezi sa zakonitošću upravne odluke kojom mu se izriče, među ostalim, porezna novčana kazna jer nije platio trošarine na svoje zalihe dizelskog goriva.

3

U članku 1. Direktive 98/70, naslovljenom „Područje primjene“, navodi se:

„Ova Direktiva utvrđuje tehničke specifikacije u vezi sa zaštitom zdravlja i okoliša koje se odnose na goriva koja koriste vozila opremljena motorima na obično paljenje i motorima na kompresijsko paljenje.“

4

Članak 4. te direktive, naslovljen „Dizelsko gorivo“, u stavku 1. točki (e) propisuje:

„Ne kasnije od 1. siječnja 2009. države članice [...] osiguravaju da dizelsko gorivo može biti na tržištu na njihovom području samo ako zadovoljava specifikaciju za okoliš iz Priloga IV. s iznimkom za najviši sadržaj sumpora do 10 mg/kg.“

5

Člankom 5. spomenute direktive, naslovljenim „Slobodan promet“, propisano je:

„Niti jedna država članica ne smije zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište goriva koja udovoljavaju zahtjevima ove Direktive.“

6

U članku 6. iste direktive, naslovljenom „Trgovina gorivima sa strožim specifikacijama u pogledu zaštite okoliša“, navodi se:

„1.   Odstupajući od odredaba članaka 3., 4. i 5., a u skladu s člankom 95. stavkom 10. Ugovora, država članica može poduzeti mjere za podnošenje zahtjeva da u određenim dijelovima svog područja goriva mogu biti na tržištu samo ako zadovoljavaju specifikacije u pogledu zaštite okoliša, za cjelinu ili dio flote vozila, strože od onih prema ovoj Direktivi. One su predviđene da zaštite zdravlje stanovništva u određenoj zasebnoj sredini ili okolišu, u posebnim ekološki ili okolišno osjetljivim područjima u toj državi članici, ako onečišćenje vode, atmosfersko ili u zemlji predstavlja, ili se opravdano može očekivati da predstavlja, ozbiljan i stalan problem za ljudsko zdravlje ili okoliš.

2.   Država članica koja želi iskoristiti izuzeće od stavka 1. Komisiji unaprijed podnosi zahtjev s obrazloženjem. Obrazloženje mora sadržavati dokaze o tome da je izuzeće u skladu s načelom proporcionalnosti i da neće poremetiti slobodno kretanje ljudi i robe.

[...]“

7

U Prilogu IV. Direktive 98/70 utvrđuju se specifikacije u pogledu zaštite okoliša za goriva na tržištu koja koriste vozila opremljena motorom na kompresijsko paljenje. U tom prilogu određene su granične vrijednosti za sljedeće parametre: cetanski broj, gustoću na 15 °C, destilaciju, policikličke aromatske ugljikovodike i udio sumpora.

8

Uvodna izjava 31. Direktive 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina, dizelskoga goriva i plinskog ulja i uvođenju mehanizma praćenja i smanjivanja emisija stakleničkih plinova, o izmjeni Direktive Vijeća 1999/32/EZ u pogledu specifikacije goriva koje se koristi na plovilima na unutarnjim plovnim putovima i stavljanju izvan snage Direktive 93/12/EEZ (SL L 140, str. 88.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 55., str. 13.) navodi:

„Primjereno je prilagoditi Prilog IV. Direktivi 98/70/EZ kako bi se omogućilo stavljanje na tržište dizelskoga goriva sa sadržajem biogoriva (B7) većim od sadržaja predviđenog normom EN 590:2004 (B5). Tu normu treba ažurirati s tim u skladu i u njoj utvrditi granične vrijednosti tehničkih parametara koji nisu obuhvaćeni tim Prilogom, kao što su oksidacijska stabilnost, plamište, ostatak ugljika, sadržaj pepela, sadržaj vode, ukupno onečišćenje, korozija na bakru, mazivost, kinematički viskozitet, točka zamagljenja, točka začepljenja filtra goriva, sadržaj fosfora, indeks kiselosti, peroksidi, varijacija indeksa kiselosti, naslage na brizgaljkama i dodavanje aditiva za stabilnost.“

9

Članak 1. Direktive 98/34 određuje:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[...]

[...]

[...]“

10

Člankom 8. stavkom 1. podstavkom 1. te direktive određeno je:

„Pridržavajući se članka 10., države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju sve nacrte tehničkih propisa, osim ako se njima u cijelosti prenosi tekst međunarodne ili europske norme, u kom su slučaju dovoljne informacije o toj normi; one Komisiji istodobno dostavljaju obrazloženje u kojemu navode razloge za donošenje tehničkog propisa, ako to već nije pojašnjeno u nacrtu.“

11

Kao što proizlazi iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 285.), Europska unija priznaje Europski odbor za normizaciju kao europsku organizaciju za normizaciju.

12

Europski odbor za normizaciju je 1993. prvi puta usvojio normu za europska dizelska goriva, odnosno normu EN 590:1993, koja je propisivala, među ostalim, plamište ili točku zapaljenja, koja označava najnižu temperaturu pri kojoj ishlapi dovoljno goriva da zajedno sa zrakom tvori plinsku smjesu koja je zapaljiva u kontaktu s izvorom izgaranja, a koja iznosi manje od 55 °C za ta goriva. Ta ista vrijednost bila je preuzeta u normama EN 590:1999, EN 590:2009 i EN 590:2013, koje su zamijenile gore navedenu.

13

U vrijeme činjenica iz glavnog postupka zahtjevi u vezi s kakvoćom plinskog ulja bili su uređeni ministarskom uredbom 20/2008 ministra prometa, komunikacija i energije od 22. kolovoza 2008. o zahtjevima u vezi s kakvoćom goriva. Ta uredba, kojom se prenosila Direktiva 98/70, nije sadržavala nikakav zahtjev u pogledu plamišta dizelskih goriva.

14

Međutim, takav zahtjev u pogledu plamišta dizelskog goriva bio je sadržan u mađarskoj normi MSZ EN 590:2009, kojom se prenosila europska norma EN 590:2009.

15

Člankom 3. točkama (c) i (h) Zakona XXVIII iz 1995. o nacionalnoj normizaciji predviđeno je:

„Sljedeća temeljna načela primjenjuju se u vezi s nacionalnom normizacijom:

[...]

[...]

16

Člankom 6. stavkom 1. spomenutog zakona određeno je:

„Primjena nacionalne norme je dobrovoljna.“

17

Članak 8. stavak 1. točka (b) tog zakona propisuje:

„Mađarski ured za normizaciju ima sljedeće zadaće:

[...]

18

Članak 110. stavak 13. Zakona CXXVII iz 2003. o posebnim pravilima o trošarinama i stavljanju u prodaju proizvoda na koje se plaćaju trošarine (u daljnjem tekstu: Zakon o trošarinama) propisuje:

„Iz spremnikâ [benzinskih postaja, osim onih koje opskrbljuju zrakoplove] mogu se prodavati samo [...] plinsko ulje koje je obuhvaćeno tarifnim brojem 2710 19 41, mazut obuhvaćen tarifnim brojevima 2710 19 41 i 2710 19 45 [...] kao i biodizel i etanol E85 koji su u skladu s važećim mađarskim normama, i to samo putem pumpe za gorivo. [...]“

19

Dana 5. listopada 2009. zalihe dizelskog goriva G. Balásza bile su podvrgnute poreznoj kontroli na temelju propisa o trošarinama.

20

Tijekom analize uzorka koji je tom prilikom prikupljen utvrđeno je da plamište dizelskog goriva nije bilo u skladu sa zahtjevima mađarske norme MSZ EN 590:2009. Naime, izmjerena vrijednost iznosila je 44 °C umjesto više od 55 °C, što je dopuštena vrijednost na temelju te norme.

21

À Kiskőrös (Mađarska), lokalna ispostava financijske uprave županije Bács‑Kiskun, koja je dio nacionalne porezne uprave, odlukom od 21. ožujka 2013. utvrdio je da je G. Balázs povrijedio Zakon o trošarinama i naložio mu je plaćanje iznosa od 4.418.080 mađarskih forinti (HUF) (oko 14.138 eura) s osnove porezne novčane kazne, 883.616 HUF (oko 2.828 eura) s osnove trošarina, te 58.900 HUF (oko 189 eura) s osnove troškova vještačenja. Regionalna porezna uprava potvrdila je tu odluku 13. lipnja 2013.

22

G. Balász osporava tu odluku pred Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za upravne i radne sporove u Kecskemétu) pozivajući se osobito na Direktivu 98/34 i Zakon XXVIII iz 1995. o nacionalnom normiranju, prema kojem je primjena nacionalne norme, poput mađarske norme MSZ EN 590:2009, dobrovoljna.

23

Sud koji je uputio zahtjev usto navodi da ta norma nije bila dostupna na mađarskom jeziku u vrijeme porezne kontrole o kojoj je riječ u glavnom postupku.

24

U tim okolnostima Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za upravne i radne sporove u Kecskemétu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

25

Regionalna porezna uprava dovela je na raspravi u pitanje dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku uz obrazloženje da prethodna pitanja nisu povezana s činjeničnim stanjem iz glavnog postupka. Ona smatra da se odluka koja se pobija pred sudom koji je uputio zahtjev odnosi samo na neplaćene trošarine i da se njome ne kažnjava posebno povreda zahtjevâ u vezi s kakvoćom dizelskih goriva.

26

U tom pogledu valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi pitanja o tumačenju prava Unije koja uputi nacionalni sud unutar pravnog i činjeničnog okvira koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću, i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati, uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja (vidjeti osobito presude Budějovický Budvar, C‑478/07, EU:C:2009:521, t. 63.; Zanotti, C‑56/09, EU:C:2010:288, t. 15., kao i Melki i Abdeli, C‑188/10 i C‑189/10, EU:C:2010:363, t. 27.).

27

U predmetnom slučaju, čak i ako odluka koja se pobija pred sudom koji je uputio zahtjev nema izravno za cilj kažnjavanje povrede zahtjevâ u vezi s kakvoćom dizelskih goriva, to ne mijenja činjenicu da se, kao što je to navela regionalna porezna uprava, na temelju rezultata ispitivanja plamišta moglo u svakom slučaju zaključiti da je G. Balász prodavao gorivo za koje se plaća viši porez od onoga koji se primjenjuje na dizelska goriva.

28

U tim okolnostima nije moguće tvrditi da tumačenje prava Unije koje je zatražio sud koji je uputio zahtjev očito nema nikakve veze s predmetom spora u glavnom postupku.

29

Sukladno navedenome, zahtjev za prethodnu odluku je dopušten.

30

Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 4. stavak 1. i članak 5. Direktive 98/70 tumačiti na način da se protive tome da država članica u svojem nacionalnom pravu predvidi, uz zahtjeve u vezi s kakvoćom sadržane u toj direktivi, takve dodatne zahtjeve koji se odnose na prodaju dizelskih goriva, poput onog koji se odnose na plamište, o kojem je riječ u glavnom postupku.

31

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, najprije treba istaknuti, s jedne strane, da u skladu s člankom 5. Direktive 98/70, nijedna država članica ne smije zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na tržište goriva koja udovoljavaju zahtjevima te direktive.

32

S druge strane, iz pravne osnove na kojoj se temeljila Direktiva 98/70 i njezine kasnije izmjene, odnosno članka 100. A Ugovora o EZ‑u i članka 95. UEZ‑a (sada članak 114. UFEU‑a), koji se odnose na harmoniziranje zakonodavstava država članica čiji je cilj uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, kao i iz uvodne izjave 1. te direktive, proizlazi da se tom direktivom žele uskladiti propisi država članica kako bi se otklonile razlike u području specifikacija za goriva.

33

Stoga iz sadržaja članka 5. Direktive 98/70 kao i iz njezina cilja proizlazi da se njome, što se tiče, među ostalim, specifikacija utvrđenih u njezinom članku 4. stavku 1., tumačenom u vezi s prilozima II. i IV. toj direktivi, propisuju iscrpni zahtjeve od kojih države članice mogu odstupiti samo ako su ispunjeni strogi uvjeti iz članka 6. iste direktive.

34

Međutim, kao što je istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 39. do 47. svojeg mišljenja, utvrđenje iz prethodne točke vrijedi samo u granicama materijalnog područja primjene Direktive 98/70, odnosno pod uvjetom da je riječ o tehničkim specifikacijama za goriva koje se tom direktivom žele uskladiti.

35

Naime, iz sadržaja članka 1. spomenute direktive, koji određuje njezino područje primjene, proizlazi da se ta direktiva odnosi na tehničke specifikacije koje se primjenjuju na njome obuhvaćena goriva radi zaštite zdravlja i okoliša.

36

U skladu s tim ciljem Direktive 98/70, specifikacije predviđene u njezinim prilozima I. i IV. nazvane su „specifikacije u pogledu okoliša“.

37

Osim toga, sustav odstupanja predviđen u članku 6. spomenute direktive odnosi se samo na donošenje specifikacija u pogledu okoliša koje su strože od onih predviđenih tom direktivom, odnosno, kao što proizlazi iz stavka 1. tog članka, specifikacija kojima se štiti „zdravlje stanovništva u određenoj zasebnoj sredini ili okolišu, u posebnim ekološki ili okolišno osjetljivim područjima [...]“.

38

Slijedi da Direktiva 98/70 nema za cilj uskladiti sve zahtjeve u vezi s kakvoćom ili tehničke specifikacije koje bi se mogle primjenjivati na obuhvaćena goriva i, posljedično, zabraniti državama članicama da predvide ograničenja ili odstupanja u tom pogledu, nego se odnosi samo na tehničke specifikacije za goriva povezane s okolišem, to jest one koje su utemeljene na okolišnim i zdravstvenim razmatranjima.

39

Što se tiče specifikacije plamišta dizelskog goriva, o kojoj je riječ u glavnom postupku, treba utvrditi da iz tehničke definicije tog parametra, kako je iznesena u točki 12. ove presude, kao i iz navoda stranaka glavnog postupka na raspravi, proizlazi da ta specifikacije ponajprije služi osiguranju sigurnosti dizelskog goriva kao proizvoda i da je usto važna za funkcioniranje i zaštitu motora automobilskih vozila. Na taj način, određivanjem plamišta također se štite potrošači od štete koja bi mogla nastati njihovim vozilima.

40

Slijedom navedenog, Direktiva 98/70, a osobito njezin članak 5., ne primjenjuje se na specifikaciju poput plamišta o kojoj je riječ u glavnom postupku te stoga njoj ne može biti protivno da države članice stavljanje na tržište dizelskih goriva podvrgnu takvom zahtjevu, ako on ne predstavlja tehničku specifikaciju koja se odnosi na zdravlje i okoliš u smislu te direktive.

41

Osim toga, treba istaknuti da se u uvodnoj izjavi 31. Direktive 2009/30 izričito poziva na prilagođavanje norme EN 590:2004 i utvrđivanje „granične vrijednosti tehničkih parametara koji nisu obuhvaćeni [Prilogom IV. Direktivi 98/70]“, uključujući i plamište, što potvrđuje činjenicu da ta direktiva nije prepreka takvoj vrsti dodatnih parametara.

42

Stoga, pod uvjetom da specifikacija o kojoj je riječ u glavnom postupku nije obuhvaćena područjem koje Direktiva 98/70 harmonizira, treba podsjetiti, kao prvo, da iz sudske praske Suda proizlazi da država članica može, na svojem području, podvrgnuti stavljanje na tržište proizvoda koji nije obuhvaćen tehničkim specifikacijama koje su usklađene ili priznate na razini Unije samo onim zahtjevima koji su u skladu s obvezama iz UFEU‑a, a osobito, u predmetnom slučaju, s načelom slobodnog kretanja robe iz članaka 34. UFEU‑a i 36. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude Komisija/Portugal, C‑432/03, EU:C:2005:669, t. 35., i Lidl Magyarország, C‑132/08, EU:C:2009:281, t. 45.).

43

Kao drugo, potrebno je napomenuti da je sukladno članku 8. Direktive 98/34, na državama članicama da Komisiji dostave, prije njihova stupanja na snagu, prijedloge propisa kojima se tehničkim specifikacijama dodjeljuje obvezujući karakter kako bi se omogućio preventivni nadzor s obzirom na odredbe o slobodnom kretanju robe i, osobito, što se tiče opravdanja za prepreke koje bi u tom smislu mogle biti uspostavljene (vidjeti u tom smislu presude Sandström, C‑433/05, EU:C:2010:184, t. 42., kao i Belgische Petroleum Unie i dr., C‑26/11, EU:C:2013:44, t. 49. i 50.).

44

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 4. stavak 1. i članak 5. Direktive 98/70 treba tumačiti na način da se ne protive tome da država članica u svojem nacionalnom pravu predvidi, uz zahtjeve u vezi s kakvoćom sadržane u toj direktivi, takve dodatne zahtjeve koji se odnose na prodaju dizelskih goriva, poput onog koji se odnosi na plamište o kojem je riječ u glavnom postupku, ako nije riječ o tehničkoj specifikaciji dizelskih goriva koja je povezana sa zaštitom zdravlja i okoliša u smislu spomenute direktive.

45

Najprije valja istaknuti da iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje proizlazi da je mađarska norma MSZ EN 590:2009, koja predviđa specifikaciju plamišta dizelskog goriva o kojem je riječ u glavnom postupku i kojom se prenosi europska norma EN 590:2009, postala obvezujuća u mađarskom pravu na temelju članka 110. stavka 13. Zakona o trošarinama.

46

U tom smisla, sud koji je uputio zahtjev drugim pitanjem u biti pita treba li članak 1. točke 6. i 11. Direktive 98/34 tumačiti na način da se protivi tome da država članica učini obvezujućom nacionalnu normu poput mađarske norme MSZ EN 590:2009 o kojoj je riječ u glavnom postupku.

47

U tom pogledu treba primijetiti, kao prvo, da ništa ne upućuje na to da bi iz članka 1. točke 6. Direktive 98/34, koji samo sadržava definiciju, među ostalim, europske i nacionalne norme u smislu te direktive, i iz točke 11. tog članka, kojim se definira pojam „tehnički propis“, proizlazilo da zakonodavac države članice takvoj normi ne može dodijeliti, u cijelosti ili djelomično, obvezujući karakter.

48

Kao drugo, valja istaknuti da iz sadržaja članka 8. stavka 1. podstavka 1. Direktive 98/34 slijedi da država članica može učiniti europsku ili međunarodnu normu obvezujućom na način da je prenese u tehnički propis, koji samo po sebi ima obvezujuću snagu. Kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 65. svojeg mišljenja, nema razloga smatrati da isto ne vrijedi u slučaju nacionalne norme, osobito ako ona, kao u glavnom predmetu, odgovara europskoj normi.

49

U tim okolnostima, na drugo pitanje treba odgovoriti da članak 1. točke 6. i 11. Direktive 98/34 treba tumačiti na način da se ne protivi tome da država članica učini obvezujućim nacionalnu normu poput mađarske norme MSZ EN 590:2009 o kojoj je riječ u glavnom postupku.

50

Najprije treba primijetiti da iz informacija koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da u vrijeme činjenica iz glavnog postupka nacionalna norma MSZ EN 590:2009 nije bila dostupna na mađarskom jeziku, nego samo na engleskom.

51

U tom kontekstu i s obzirom na kriterij dostupnosti javnosti normi, propisan člankom 1. točkom 6. Direktive 98/34, sud koji je uputio zahtjev trećim pitanjem želi saznati treba li tu odredbu tumačiti na način da se njome zahtijeva da nacionalna norma u smislu te odredbe bude dostupna na službenom jeziku predmetne države članice.

52

U tom pogledu, kao što je već bilo istaknuto u točki 47. ove presude, članak 1. točka 6. Direktive 98/34 sadržava samo definiciju norme u smislu te direktive, pri čemu cilj te odredbe nije propisati zahtjeve u pogledu normi kao takve, nego uspostaviti postupak pružanja informacija u području tehničkih standarda i propisa te, slijedom toga, preventivni nadzor radi zaštite slobodnog kretanja robe (vidjeti u tom smislu presudu Belgische Petroleum Unie i dr., C‑26/11, EU:C:2013:44, t. 49.).

53

Stoga se u nedostatku bilo kakvog navoda u tom smislu u spomenutoj direktivi ne može zaključiti da njezin članak 1. točka 6. sadržava zahtjev prema kojem norma u smislu te odredbe, koja je dostupna na engleskom jeziku, mora biti dostupna na jeziku predmetne države članice.

54

S obzirom na prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti da članak 1. točku 6. Direktive 98/34 treba tumačiti na način da se njime ne zahtijeva da norma u smislu te odredbe bude dostupna na službenom jeziku predmetne države članice.

55

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje: