—

za austrijsku vladu, C. Pesendorfer, u svojstvu agenta,

—

za Europsku komisiju, B.-R. Killmann i D. Martin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) te članka 2. stavaka 1. i 2. točke (a) i članka 6. stavaka 1. i 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).

2

Zahtjev je upućen u okviru postupka koji Georg Felber vodi protiv Bundesministerin für Unterricht, Kunst und Kultur (saveznog ministra za obrazovanje, umjetnost i kulturu, u daljnjem tekstu: ministar), u vezi s odbijanjem potonjeg da prilikom izračuna njegovih mirovinskih prava uzme u obzir razdoblja školovanja koja su prethodila stupanju Georga Felbera u službu.

3

U skladu s člankom 1. Direktive 2000/78, „svrha ove Direktive je utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja“

4

Članak 2. te direktive predviđa:

„1.   Za potrebe ove Direktive ‚načelo jednakog postupanja’ znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.

2.   Za potrebe stavka 1.:

[...]“

5

Članak 3. iste direktive, naslovljen „Područje primjene“, u stavcima 1. i 3. određuje:

„U granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na:

[...]

[...]

[...]

3.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na isplate bilo koje vrste koje se provode iz javnih ili sličnih sustava, uključujući javne sustave socijalne sigurnosti i socijalne zaštite.“

6

Slijedom toga, člankom 6. iste direktive predviđeno je:

„1.   Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.

Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:

[...]

2.   Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad, obuhvaćajući, u okviru tih sustava, određivanje različitih dobnih granica za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika te korištenje, u okviru tih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da nemaju za posljedicu diskriminaciju na temelju spola.“

7

Članak 7. Direktive 2000/78, naslovljen „Pozitivne mjere“, u stavku 1. predviđa:

„Kako bi se zajamčila potpuna jednakost u praksi, načelo jednakog postupanja ne sprječava države članice da zadrže ili donesu posebne mjere za sprječavanje ili izjednačavanje neravnopravnog položaja povezanog s bilo kojim od temelja iz članka 1.“

8

Člancima 53. i 56. Saveznog zakona o mirovinskim pravima saveznih službenika, njihovih nadživjelih i članova njihove obitelji (Zakon o mirovinama iz 1965.) (Bundesgesetz über die Pensionsansprüche der Bundesbeamten, ihrer Hinterbliebenen und Angehörigen (Pensionsgesetz 1965)) od 18. studenoga 1965. (BGBl., 340/1965, u daljnjem tekstu: PG 1965), u verziji koja je bila na snazi u trenutku nastanka činjenica koje su bile povod glavnom postupku, bilo je propisano:

„Razdoblja koja su prethodila stupanju u službu koja se uzimaju u obzir prilikom izračuna mirovinskih bodova

Članak 53.

(1)   Mirovinska razdoblja su ona nabrojena u stavcima 2. do 4. ako su prethodila datumu od kojeg počinje teći razdoblje savezne službe koje se može uzeti u obzir za mirovinu. Ta se razdoblja uzimaju u obzir putem uračunavanja.

(2)   Uračunavaju se sljedeća razdoblja:

[...]

[...]

Neuzimanje u obzir i nepriznavanje

Članak 54.[...]

(2)   Ne uzimaju se u obzir sljedeća mirovinska razdoblja:

[...]

Posebni doprinos

Članak 56.

(1)   Službenik mora uplatiti posebni doprinos ako Bund za mirovinska razdoblja koja se uzimaju u obzir ne zaprimi dogovoreni iznos u skladu s pravilima socijalnog prava [...]“.

9

Georg Felber, rođen 1956., obavlja zanimanje profesora i službenik je u službi Bunda (savezne države) od 1991.

10

Prilikom izračuna njegovih mirovinskih prava, mirovinska razdoblja koja su prethodila njegovu stupanju u upravnu službu bila su određena odlukom donesenom 1992. Samo razdoblja obrazovanja i profesionalne aktivnosti ostvarena nakon navršenih 18 godina života bila su uzeta u obzir prilikom izračuna mirovinskih prava Georga Felbera. Slijedom toga, razdoblje obrazovanja koje je potonji ostvario prije navršenih 18 godina života, u ovom slučaju tri godine školovanja, nisu uračunata. Pozivajući se na presudu Hütter (C‑88/08, EU:C:2009:381), Georg Felber zatražio je da se to razdoblje uzme u obzir ili dokupi plaćanjem posebnog doprinosa.

11

Landesschulrat für Salzburg (Školski savjet pokrajine Salzburg) odlukom od 25. studenoga 2010. odbio je njegov zahtjev s obrazloženjem da na temelju članka 54. stavka 2. točke (a) nije moguće uzeti u obzir razdoblja obrazovanja ostvarena prije navršenih 18 godina života kad je riječ o službenicima na koje se, poput Georga Felbera, odnosi članak 88. stavak 1. PG‑a 1965., s obzirom na to da su bili zaposleni prije 1. svibnja 1995. Georg Felber protiv te odluke Landesschulrata für Salzburg podnio je žalbu ministru, koji je odlukom od 1. prosinca 2011. odbio njegovu žalbu.

12

Georg Felber zatim je protiv te odluke podnio žalbu Verfassungsgerichtshofu (Ustavni sud), koji se odlukom od 5. ožujka 2012. oglasio nenadležnim u korist suda koji je uputio zahtjev. Verfassungsgerichtshof je ipak ocijenio da je odstupanje pravila relevantnih za priznavanje razdoblja obrazovanja koja prethode stupanju u službu prilikom izračuna iznosa mirovina od pravila relevantnih za priznavanje tih razdoblja prilikom određivanja iznosa plaća službenika u skladu s ustavnim načelom jednakog postupanja.

13

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, u skladu s presudom Hütter (EU:C:2009:381), potrebno je provesti novi nediskriminatorni izračun razdoblja profesionalne aktivnosti i razdoblja obrazovanja koja je djelatnik o kojem je riječ ostvario prije navršenih 18 godina života. Slijedom toga, taj se sud pita je li potrebno provesti novi nediskriminatorni izračun ne samo prava na plaću nego i mirovinskih prava.

14

U tim uvjetima, sud koji je uputio zahtjev odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

15

Svojim pitanjima sud koji je uputio zahtjev traži od Suda da protumači načelo nediskriminacije na temelju dobi, propisano člankom 21. Povelje te implementirano u Direktivi 2000/78.

16

Kako to proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, kad države članice donose mjere koje ulaze u područje primjene Direktive 2000/78, koja konkretizira načelo nediskriminacije na temelju dobi u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja, one moraju poštovati tu direktivu (vidjeti u tom smislu presude Tyrolean Airways Tiroler Luftfahrt, C‑132/11, EU:C:2012:329, t. 22. i Prigge i dr., C‑447/09, EU:C:2011:573, t. 48.).

17

U tim okolnostima, pitanja postavljena u okviru glavnog postupka koji se vodi između pojedinca i državne uprave valja ispitati samo s obzirom na Direktivu 2000/78.

18

Svojim prvim i trećim pitanjem, koja valja proučiti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. stavke 1. i 2. točku (a) i članak 6. stavke 1. i 2. Direktive 2000/78 tumačiti na način da im je protivan nacionalni propis prema kojemu se prilikom odlučivanja o pravu na mirovinu i izračuna njezina iznosa ne mogu uzeti u obzir razdoblja školovanja koja je službenik ostvario prije navršenih 18 godina života, dok se ta razdoblja uzimaju u obzir kad su ostvarena nakon navršenih 18 godina života.

19

Kao prvo, valja provjeriti ulazi li nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku u područje primjene Direktive 2000/78. U tom pogledu, iz njezina članka 3. stavka 1. točki (a) i (c) proizlazi da se ona primjenjuje, u granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, „na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela“, u odnosu na, s jedne strane, „uvjete za pristup zapošljavanju, [...] uključujući mjerila odabira i uvjete za primanje u radni odnos, bez obzira na to o kojoj se vrsti djelatnosti radi te na svim profesionalnim razinama“ i, s druge strane, „zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće“.

20

Slijedom toga, područje primjene Direktive 2000/78 treba se shvatiti tako da, s obzirom na članak 3. stavak 1. točku (c) i stavak 3., u vezi s uvodnom izjavom 13., ne pokriva sustave socijalne sigurnosti i socijalne zaštite čije se pogodnosti ne smatraju plaćom u smislu koji se tom pojmu pripisuje radi primjene članka 157. stavka 2. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude Dansk Jurist- og Økonomforbund, C‑546/11, EU:C:2013:603, t. 25. i HK Danmark, C‑476/11, EU:C:2013:590, t. 25.).

21

Pojam ‚plaće’ u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a podrazumijeva sva primanja u gotovini ili u naravi, sadašnja ili buduća, pod uvjetom da ih, makar i posredno, poslodavac plaća radniku u vezi sa zaposlenjem (presude Dansk Jurist- og Økonomforbund, EU:C:2013:603, t. 26. i HK Danmark, EU:C:2013:590, t. 26.).

22

U glavnom postupku riječ je o neuzimanju u obzir prilikom izračuna mirovinskih bodova razdoblja školovanja koja je Georg Felber ostvario prije navršenih 18 godina života i prije stupanja u službu Bunda.

23

Kao što to proizlazi iz odluke o upućivanju prethodnog pitanja, iznos mirovine ovisi o mirovinskim razdobljima kao i o plaći koju je službenik primao. Mirovina jest buduće plaćanje u gotovini, koje poslodavac isplaćuje svojim zaposlenicima, u izravnoj povezanosti s njihovim radnim odnosom. Naime, u nacionalnom pravu ta se mirovina smatra primitkom od rada koji se nastavlja isplaćivati u okviru odnosa zasnovanog u javnoj službi koji se nastavlja i nakon službenikova umirovljenja. Ta mirovina s tog naslova predstavlja plaću u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a.

24

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da, oduzevši jednom dijelu službenika mogućnost uzimanja u obzir prilikom izračuna takve mirovine razdoblja školovanja ostvarenih prije navršenih 18 godina života, članak 54. stavak 2. točka (a) PG‑a 1965 utječe na uvjete koji se odnose na plaće tih službenika, u smislu članka 3. stavka 1. točke (c) Direktive 2000/78. Slijedom toga, potonja se primjenjuje na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku.

25

Kao drugo, kad je riječ o pitanju predstavlja li nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku različito postupanje na temelju dobi, glede zapošljavanja i obavljanja zanimanja, valja utvrditi da, u skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive 2000/78, „načelo jednakog postupanja“ znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1. te direktive, među kojima je i dob. Članak 2. stavak 2. točka (a) te direktive pobliže određuje da se za potrebe primjene stavka 1. tog članka radi o izravnoj diskriminaciji kad se prema nekoj osobi postupa lošije nego prema drugoj ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1. navedene direktive.

26

U skladu s člankom 53. stavkom 2. točkom (h) PG‑a 1965, mora se uzeti u obzir razdoblje cjelovitog obrazovnog ciklusa koji je službenik ostvario u prvom ili drugom dijelu srednje škole tehničkog ili strukovnog usmjerenja, akademiji ili srodnoj obrazovnoj ustanovi, pod uvjetom da nije premašeno propisano trajanje obveznog obrazovanja. Međutim, člankom 54. stavkom 2. točkom (a) PG‑a 1965 to je uzimanje u obzir ograničeno na razdoblja koja službenik ostvari nakon navršenih 18 godina života.

27

Kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev, nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku daje prednost osobama koje završe ili započnu takav obrazovni ciklus nakon svojeg osamnaestog rođendana, s obzirom na to da će se samo njima uzeti u obzir razdoblja školovanja koja su ostvarili u prvom ili drugom dijelu srednje škole tehničkog ili strukovnog usmjerenja, prije stupanja u službu Bunda. Takvim se propisom uspostavlja različito postupanje prema osobama ovisno o dobi u kojoj su ostvarile školsko obrazovanje. To mjerilo može dovesti do različitog postupanja prema osobama koje su završile tu istu vrstu obrazovnog ciklusa, i to isključivo na temelju dobi tih osoba. Slijedom toga, takvom se odredbom uspostavlja razlika u postupanju izravno utemeljena na kriteriju dobi, u smislu članka 2. stavaka 1. i 2. točke (a) Direktive 2000/78 (vidjeti analogijom presudu Hütter, EU:C:2009:381, t. 38.).

28

Kao treće, valja ispitati je li ta razlika u postupanju ipak opravdana u smislu članka 6. stavka 1. Direktive 2000/78.

29

Prvim podstavkom te odredbe pojašnjeno je da države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.

30

Kad je riječ, kao prvo, o pitanju je li cilj nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku legitiman, Sud je dosljedno zauzeo stav da države članice imaju široku marginu prosudbe, ne samo u izboru cilja u području socijalne politike i politike zapošljavanja već također u definiranju mjera kojima se taj cilj može ostvariti (presuda Specht i dr., C‑501/12 do C‑506/12, C‑540/12 i C‑541/12, EU:C:2014:2005, t. 46. i navedena sudska praksa).

31

U tom pogledu iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da je uzimanje u obzir razdoblja koja su prethodila stupanju službenika u službu, a koja je isti ostvario izvan odnosa službe, iznimka koja je uvedena kako se, kad je riječ o stjecanju mirovinskih prava, službenike koji su prije stupanja u službu Bunda završili viši stupanj obrazovanja ne bi stavljalo u nepovoljniji položaj u odnosu na one čije zapošljavanje nije uvjetovano nikakvim posebnim obrazovanjem i koji su, slijedom toga, mogli stupiti u službu Bunda već s navršenih 18 godina života. S obzirom na to, pravila službeničkog mirovinskog sustava osmišljena su na način da se cjelokupna karijera koju valja uzeti u obzir prilikom izračuna iznosa mirovine računa od najniže dobi potrebne za stupanje u državnu službu. Cilj nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku jest ujednačiti datum početka plaćanja doprinosa za mirovinski sustav i tako održati dob umirovljenja. U tom kontekstu, neuzimanje u obzir razdoblja školskog obrazovanja ostvarenih prije navršenih 18 godina opravdano je činjenicom da osoba o kojoj je riječ, načelno, tijekom tih razdoblja ne obavlja nikakvu plaćenu aktivnost koja bi zahtijevala plaćanje doprinosa za mirovinski sustav.

32

Budući da takav cilj omogućava osiguranje poštovanja načela jednakog postupanja za sve osobe u sektoru o kojem je riječ i u vezi s bitnim elementom njihova radnog odnosa, poput trenutka odlaska u mirovinu, on predstavlja legitiman cilj politike zapošljavanja (vidjeti analogijom presudu Komisija/Mađarska, C‑286/12, EU:C:2012:687, t. 61.).

33

Kao drugo, valja ispitati, u skladu sa samim člankom 6. stavkom 1. Direktive 2000/78, jesu li, u okviru široke margine prosudbe priznate državama članicama, spomenute u točki 29. ove presude, sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna.

34

S jedne strane, kad je riječ o primjerenosti članka 54. stavka 2. točke (a) PG‑a 1965, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da je najniža dob za zapošljavanje u javnoj službi 18 godina te da slijedom toga službenik može sudjelovati i doprinositi službeničkom mirovinskom sustavu tek od navršenih 18 godina života.

35

Slijedom toga, neuzimanje u obzir razdoblja školskog obrazovanja ostvarenih prije navršenih 18 godina života, predviđeno tom odredbom, primjereno je za postizanje legitimnog cilja koji se sastoji u donošenju politike zapošljavanja kojom će se svim članovima službeničkog mirovinskog sustava omogućiti da započnu uplaćivati doprinose u istoj dobi, da steknu pravo na punu mirovinu, i time zajamčiti jednakost postupanja među službenicima.

36

S druge strane, kad je riječ o pitanju premašuje li nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku ono što je nužno za postizanje zadanog cilja, valja upozoriti da se zahtjevom koji je povod glavnom postupku ne traži uzimanje u obzir razdoblja zaposlenja, kao što je to u predmetu u kojem je donesena presuda Hütter (EU:C:2009:381), već samo razdoblja obrazovanja ostvarenih u prvom ili drugom dijelu srednje škole tehničkog ili strukovnog usmjerenja.

37

U vezi s tim, nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku u skladu je s opravdanjem koje je istaknuo sud koji je uputio zahtjev, koje se odnosi na neuračunavanje u mirovinu razdoblja tijekom kojih osoba o kojoj je riječ nije uplaćivala doprinose u mirovinski sustav.

38

Naime, s jedne strane, razdoblja školskog obrazovanja poput onih o kojima o kojima je riječ u točki 35. ove presude ne zahtijevaju plaćanje takvih doprinosa. S druge strane, kad je riječ o razdobljima školovanja koja je službenik ostvario nakon navršenih 18 godina života, iz odluke o upućivanju prethodnog pitanja proizlazi da se ona ne smatraju mirovinskim razdobljima koja se mogu izjednačiti s godinama službe i stoga pri izračunu mirovinskih bodova mogu biti uzeta u obzir samo pod uvjetom, navedenim u članku 56. PG‑a 1965, da se u mirovinski sustav uplati posebni doprinos koji odgovara doprinosima koji nedostaju. Iz očitovanja austrijske vlade proizlazi da taj posebni doprinos predstavlja činidbu u zamjenu za doprinose koje osoba o kojoj je riječ tijekom tih godina školovanja nije uplatila u mirovinski sustav putem obveznih doprinosa. Taj posebni doprinos stoga ispunjava ulogu kompenzacije.

39

U takvim okolnostima, vodeći računa o širokoj margini prosudbe priznatoj državama članicama ne samo prilikom postizanja cilja određenog u socijalnoj politici i politici zapošljavanja već i prilikom određivanja mjera kojima se on može ostvariti, mjera poput one predviđene člankom 54. stavkom 2. točkom (a) PG‑a 1965 primjerena je za ostvarenje prethodno spomenutih ciljeva i ne premašuje ono što je nužno za njihovo ostvarenje.

40

Slijedom navedenog, na prvo i treće pitanje valja odgovoriti da članak 2. stavke 1. i 2. točku (a) i članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 valja tumačiti na način da im nije protivan nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, prema kojemu se prilikom odlučivanja o pravu na mirovinu i izračuna njezina iznosa ne uzimaju u obzir razdoblja školovanja koja je službenik ostvario prije navršenih 18 godina života, s obzirom na to da je on, s jedne strane, objektivno i razumno opravdan legitimnim ciljem vezanim uz politiku zapošljavanja i tržišta rada i, s druge strane, predstavlja primjereno i nužno sredstvo za ostvarenje tog cilja.

41

Uzimajući u obzir odgovor na prvo i treće pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje.

42

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članak 2. stavke 1. i 2. točku (a) i članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da im nije protivan nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, prema kojemu se prilikom odlučivanja o pravu na mirovinu i izračuna njezina iznosa ne uzimaju u obzir razdoblja školovanja koja je službenik ostvario prije navršenih 18 godina života, s obzirom na to da je on, s jedne strane, objektivno i razumno opravdan legitimnim ciljem vezanim uz politiku zapošljavanja i tržišta rada i, s druge strane, predstavlja primjereno i nužno sredstvo za ostvarenje tog cilja.