—

za Fidelidade Mundial – Companhia de Seguros SA, R. Simões Correia, advogada,

—

za portugalsku vladu, L. Inez Fernandes kao i V. Silva i F. Almeida, u svojstvu agenata,

—

za nizozemsku vladu, M. Bulterman i J. Langer, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, M. França, J.‑P. Keppenne i D. Martin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 20., 21., stavka 1. i članka 31. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (u daljnjem tekstu: Povelja).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Sindicato Nacional dos Profissionais de Seguros e Afins i Fidelidade Mundial – Companhia de Seguros SA (u daljnjem tekstu: Fidelidade Mundial) zbog ukidanja regresa za godišnji odmor i božićnice koji su se isplaćivali radnicima potonjeg.

3

U Portugalu Zakon br. 64-B/2011 od 30. prosinca 2011., kojim je potvrđen državni proračun za 2012. godinu (Diário da República, serija 1., br. 250., od 30. prosinca 2011., u daljnjem tekstu: Zakon o državnom proračunu za 2012.), u svom članku 20. predviđa da će smanjenja plaća radnika u javnom sektoru usvojena Zakonom br. 55-A/2010 od 31. prosinca 2010. (Diário da República, serija 1., br. 25., od 31. prosinca 2010., u daljnjem tekstu: Zakon o državnom proračunu za 2011.) ostati na snazi tijekom 2012.

4

Članak 21. Zakona o državnom proračunu za 2012., naslovljen „Suspenzija plaćanja regresa za godišnji odmor i božićnice ili sličnih isplata“, određuje:

„1   – Dok je program ekonomske i financijske pomoći (PAEF) na snazi, na ime izvanredne mjere proračunske stabilnosti suspendiraju se plaćanje regresa za godišnji odmor i božićnice ili bilo koja druga isplata koja je istovjetna trinaestoj i/ili četrnaestoj mjesečnoj plaći osobama navedenima u članku 19. stavku 9. [Zakona o državnom proračunu za 2011.], kako je izmijenjen zakonima br. 48/2011 od 26. kolovoza 2011. i 60-A/2011 od 30. studenoga 2011., čija osnovna mjesečna plaća prelazi 1100 eura.

2   – U slučaju osoba navedenih u članku 19. stavku 9. [Zakona o državnom proračunu za 2011.], kako je izmijenjen zakonima br. 48/2011 od 26. kolovoza 2011. i 60-A/2011 od 30. studenoga 2011., čija je osnovna mjesečna plaća jednaka ili veća od 600 eura, a ne prelazi 1100 eura, isplate predviđene prethodnim stavkom se smanjuju; te osobe primaju iznos koji se obračunava na sljedeći način: regres, božićnica, slične isplate = 1320 – 1, 2 x osnovna mjesečna plaća.

3   – Odredbe prethodnih stavaka odnose se na sve isplate, neovisno o njihovim formalnim nazivima, koje, izravno ili neizravno, odgovaraju isplatama iz tih stavaka, osobito na ime dodatnih isplata na mjesečnu plaću.

4   – Odredbe stavaka 1. i 2. odnose se također na ugovore o pružanju usluga koji su s fizičkim ili pravnim osobama sklopljeni na paušalnoj osnovi, predviđajući mjesečne isplate tijekom cijele godine uvećane za jednu ili dvije isplate u jednakom iznosu.

5   – Odredbe ovoga članka primjenjuju se nakon smanjenja plaća predviđenog člankom 19. [Zakona o državnom proračunu za 2011.], kako je izmijenjen zakonima br. 48/2011 od 26. kolovoza 2011. i br. 60-A/2011 od 30. studenoga 2011., kao i člankom 23. navedenog zakona.

6   – Odredbe ovoga članka primjenjuju se na regres za godišnji odmor na koji bi osobe navedene u gore navedenim člancima imale pravo, bilo da se odnose na dopuste iskorištene na početku 2012. godine ili kasnije, uključujući razmjerne isplate zbog prestanka ili mirovanja radnog odnosa.

7   – Odredbe prethodnog članka primjenjuju se mutatis mutandis na božićnicu.

8   – Odredbe ovoga članka također se primjenjuju na rezervno osoblje ili osoblje u sličnom položaju bez obzira na to je li ono doista zaposleno ili ne.

9   – Sustav predviđen ovim člankom obvezujući je i izvanredan te ima prednost pred svim ostalim suprotnim odredbama, posebnim ili izvanrednim, kao i pred instrumentima kolektivnog uređenja radnog odnosa i ugovorima o radu te njima nije moguće od njega odstupiti niti ga je njima moguće izmijeniti“.

5

U skladu s člankom 35. stavkom 3. kolektivnog ugovora sklopljenog između Associação Portuguesa de Seguradores (portugalska udruga društava za osiguranje) i Sindicatos da actividade Seguradora (sindikati iz sektora osiguranja), koji se primjenjuje na stranke iz glavnog postupka (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor), „regres za godišnji odmor odgovara stvarnoj plaći radnika na dan 31. listopada one godine tijekom koje se dopusti koriste“.

6

U skladu s člankom 44. navedenog kolektivnog ugovora „radnik ima pravo na iznos koji odgovara stvarnoj plaći i koji se isplaćuje s plaćom za mjesec studeni. Taj je iznos jednak onome na koji radnik ima pravo na dan 31. prosinca.“

7

Fidelidade Mundial, portugalsko osiguravajuće društvo, dioničko je društvo čiji je kapital isključivo javni. Potpisnik je kolektivnog ugovora.

8

Primjenjujući Zakon o državnom proračunu za 2012. kojem je cilj bio smanjiti javnu potrošnju, Fidelidade Mundial je u cijelosti ukinuo isplatu regresa za godišnji odmor predviđenog kolektivnim ugovorom radnicima čija je mjesečna plaća jednaka ili viša od 1100 eura i djelomično radnicima koji primaju mjesečnu plaću u iznosu između 600 i 1100 eura.

9

Zakon o državnom proračunu za 2012. dopunio je odredbe Zakona o državnom proračunu za 2011., kojem je također bio cilj smanjiti javnu potrošnju.

10

Odlučujući u drugom sporu, koji se odnosi na članak 19. Zakona o državnom proračunu za 2011., i ozbiljno sumnjajući u usklađenost toga članka s pravom Unije, Tribunal do Trabalho do Porto u tom je pogledu već bio uputio zahtjev za prethodnu odluku, koji je Sud zaprimio 8. ožujka 2012. (predmet C‑128/12).

11

Ne čekajući da Sud odluči u navedenom predmetu, isti je sud uputio Sudu ovaj zahtjev za prethodnu odluku kojim postavlja pitanja slična onima postavljenima u predmetu C‑128/12.

12

U tim je okolnostima odlučivanje Suda o predmetnom zahtjevu za prethodnu odluku suspendirano do odluke Suda u predmetu C‑128/12.

13

U navedenom je predmetu doneseno rješenje Sindicato dos Bancários do Norte i dr. (C‑128/12, EU:C:2013:149). U točki 12. tog rješenja Sud je utvrdio da, bez obzira na sumnje koje je izrazio sud koji je uputio zahtjev u odnosu na usklađenost Zakona o državnom proračunu za 2011. s načelima i ciljevima utvrđenima Ugovorima, odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku nije sadržavala nijedan konkretan element koji bi omogućio utvrđenje da je navedeni zakon imao za cilj provedbu prava Unije. Stoga se u točki 14. istog rješenja Sud proglasio očito nenadležnim za odlučivanje o zahtjevu za prethodnu odluku koji se odnosi na članak 19. Zakona o državnom proračunu za 2011. koji je uputio Tribunal do Trabalho do Porto.

14

Nakon donošenja navedenog rješenja Tribunal do Trabalho do Porto pozvan je da se izjasni o tome ostaje li kod svog zahtjeva za prethodnu odluku u ovom predmetu.

15

Navedeni je sud na to pitanje odgovorio potvrdno te je preformulirao svoju odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku i ponovio svoje sumnje o usklađenosti članka 21. Zakona o državnom proračunu za 2012. s pravom Unije.

16

U tim je okolnostima Tribunal do Trabalho do Porto ostao pri svojoj odluci da prekine postupak i uputio Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika, kad je očito nenadležan za odlučivanje u nekom predmetu, Sud može, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem.

18

U okviru zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a Sud može tumačiti pravo Unije samo u granicama nadležnosti koja je dodijeljena Uniji (vidjeti rješenja Corpul Naţional al Poliţiştilor, C‑434/11, EU:C:2011:830, t. 13. i Sindicato dos Bancários do Norte i dr., EU:C:2013:149, t. 9.).

19

S tim u vezi valja podsjetiti na to da se Sud u svom rješenju donesenom u predmetu Sindicato dos Bancários do Norte i dr. (EU:C:2013:149) oglasio očito nenadležnim za odlučivanje o pitanjima koja je postavio Tribunal do Trabalho do Porto u vezi sa Zakonom o državnom proračunu za 2011. jer odluka kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku nije sadržavala nijedan konkretan element iz kojeg bi bilo moguće zaključiti da potonji zakon ima za cilj provedbu prava Unije.

20

Međutim, sumnje o usklađenosti Zakona o državnom proračunu za 2012. s pravom Unije, koje je izrazio sud koji je uputio zahtjev, iste su naravi kao i one koje su navele isti sud da pokrene postupak pred Sudom u okviru predmeta u kojem je doneseno rješenje Sindicato dos Bancários do Norte i dr. (EU:C:2013:149) i koje su se odnosile na usklađenost Zakona o državnom proračunu za 2011. s navedenim pravom. Povrh toga, treba ustvrditi da su pitanja postavljena u ovom predmetu slična onima u vezi s kojima je Sud donio navedeno rješenje.

21

Iz toga proizlazi da se samom činjenicom što je preformulirao svoju odluku kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku, ponavljajući sumnje koje je već izrazio prilikom zahtjeva za prethodnu odluku o Zakonu o državnom proračunu za 2011., ne uspostavlja nadležnost Suda za odgovaranje na ovaj zahtjev za prethodnu odluku.

22

Pod tim uvjetima valja utvrditi da je Sud očito nenadležan za odlučivanje o ovom zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal do Trabalho do Porto.

23

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) rješava:

Sud Europske unije očito je nenadležan za odlučivanje o zahtjevu za prethodnu odluku koji je odlukom od 22. svibnja 2012. (predmet C‑264/12), uputio Tribunal do Trabalho do Porto (Portugal).