—

proglasi da je tužitelj ispravno ispunio svoje ugovorne obveze i da u cijelosti ima pravo na plaćanje troškova traženih za SANAD projekt i da poništi obavijest o terećenju br. 3242113938 s obzirom na to da povređuje primjenjive zakone time što odbijene troškove proglašava neprihvatljivima; i

—

naloži REA-i snošenje troškova postupka pred Općim sudom ili, u slučaju da se zahtjevi iz ove tužbe ne prihvate, ne naloži tužitelju snošenje troškova s obzirom na složenost ovog predmeta.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se „završno revizorsko izvješće” koje se odnosi na naknade za upućeno osoblje koje su dodijeljene tužitelju za razmjenu znanja i međusektorsku mobilnost mora smatrati da nije obuhvaćeno područjem primjene Sporazuma (GA) jer ga je REA iznimno pokrenula s obzirom na paušalno financiranje koje je primjereno za istraživanje koje se temelji na rezultatima te stoga nije podložno naknadnoj provjeri, ali i zbog toga što je izvješće sastavljeno s istražnim pristupom kada je riječ o pretpostavci postojanja sustavnih pogrešaka koje, međutim, nemaju sustavnu narav i na temelju odredbi različitih vrsta postupaka.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da bi, podredno, ako se smatra da je takva kontrola obuhvaćena područjem primjene GA-a, nadležni dužnosnik trebao poduzeti ex ante provjeru na temelju dokaza dobivenih mehanizmima elektroničke provjere uspostavljenih u organizaciji primateljici (KU), koja je posebno zadužena za prikupljanje podataka o upućivanju u vlastitim prostorijama te ju je tuženik trebao nadzirati. Time što je to propustio učiniti, potonji je povrijedio uvjete GA-a za pravilno ocjenjivanje prema primjenjivim zakonima.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da, čak i ako bi se smatralo da revizija ulazi u područje primjene ugovora i da je teret dokazivanja načelno na tužitelju, do odbijanja troškova upućivanja tijekom naknadne provjere zbog sustavnih pogrešaka koje nisu prikladne za takvu provjeru s obzirom na to da se odnose na paušalno financiranje, došlo je uz povredu načela dobre vjere, ne samo prilikom primjene Financijske uredbe 2018/1046 (1), koja je bila na snazi u vrijeme revizije (članak 181. stavak 2.), nego i prilikom općenitog ispunjavanja ugovora: pozivajući se na nezakonitu diskrecijsku ovlast, tijelo nadležno za reviziju utvrdilo je nedostatnost obavljene revizije za paušalno financiranje i umjesto da je ocijeni na temelju korisnikovih ovjerenih i povijesnih podataka, dalo prednost vrsti dokaza koja se odnosi na činjenice koje dovode do aktivnosti obuhvaćenih paušalnim financiranjem. Takva inverzija u redoslijedu dokazivanja lišila je tužitelja prava na tumačenje njegovih ugovornih obveza u njegovu korist u pravnom kontekstu nejasnoće uvjeta, koji su uzrokovani tada primjenjivom Financijskom uredbom (966/2012) (2), kao i kontradiktornim ponašanjem tuženika prilikom nadzora provedbe GA-a.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da bi pravilnim razmatranjem različitih dokaza, kako vanjskih tako unutarnjih, ali i zavaravajućih smjernica prije i tijekom provedbe, trebalo zanemariti nepodudarnosti i praznine otkrivene u dokazima ili ih barem uzeti u obzir u odgovarajućoj mjeri pri čemu oni neće biti u potpunosti odbačeni zbog svoje sustavne prirode, osobito u slučajevima u kojima ih treba zanemariti kao nematerijalne ili s neznatnim učinkom u skladu s općim načelom proporcionalnosti.