Ovom direktivom uvode se mjere za poboljšanje zdravlja i sigurnosti osoba na radu. Utvrđuju se obveze poslodavaca¹ i zaposlenika² kako bi se smanjile nesreće na radu i profesionalne bolesti na radnom mjestu.

KLJUČNE TOČKE

Direktiva se primjenjuje na sve sektore javne i privatne djelatnosti (industrijske, poljoprivredne, trgovinske, administrativne, uslužne, obrazovne, kulturne, zabavne i ostale).

U njoj se navodi da poslodavci:

imaju dužnost osigurati zdravlje i sigurnost svoje radne sage. To uključuje procjenu i izbjegavanje rizika, razvoj sveobuhvatne politike sigurnosti i omogućivanje odgovarajuće obuke osoblja;
imenuju osobu odgovornu za sprječavanje rizika na poslu;
poduzimaju potrebne mjere prve pomoći, protupožarne mjere i mjere za evakuaciju radnika;
procjenjuju rizike s kojima se mogu suočiti određeni radnici i osiguravaju provedbu nužnih zaštitnih mjera;
zaposlenicima i/ili njihovim predstavnicima pružaju sve važne informacije o mogućim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima i mjerama koje su poduzete kako bi se spriječili;
savjetuju se sa zaposlenicima i/ili njihovim predstavnicima te ih uključuju u rasprave o zdravlju i sigurnosti na radu;
osiguravaju da svaki zaposlenik dobije primjerenu obuku iz područja sigurnosti i zdravlja koja je važna za njegov posao.

Ostale ključne točke

Svaki zaposlenik odgovoran je u okvirima svojih mogućnosti voditi računa o vlastitoj sigurnosti i zdravlju te sigurnosti i zdravlju kolega.
Posebno se trebaju zaštititi zaposlenici koji mogu biti posebno osjetljivi na moguće rizike i opasnosti na radnom mjestu.
Direktiva se ne primjenjuje na neke specifične sektore državne uprave, kao što su policija, oružane snage ili elementi zaštite građana.

KLJUČNI POJMOVI

Zaposlenik: svaka osoba koju zapošljava poslodavac, uključujući novake i vježbenike, ali ne i kućne pomoćnice.
Poslodavac: svaka osoba koja je u poslovnom odnosu s nekime i snosi odgovornost za poduzeće.