Hitne akcije pomoći bave se trenutačnim potrebama, ali bi također trebale pronaći način za jačanje otpornosti za buduće krize pružanjem dugoročnih razvojnih prednosti te jačanjem upravljanja rizikom. Taj se pristup naziva Povezivanje pomoći, obnove i razvoja (LRRD).

U raspravi o izazovima koje međunarodna zajednica treba riješiti u situacijama nakon krize, Komunikacijom se utvrđuju mjere za poboljšanje doprinosa EU-a i nastoji se učinkovito povezati neposrednu pomoć s dugoročnim politikama razvoja.

KLJUČNE TOČKE

Komunikacija se odnosi na tri kategorije krize:

prirodne katastrofe, kao što su glad, poplave i potresi. Potrebna je neposredna pomoć, no veći izazov predstavlja spremnost na katastrofu, poput sustava za rano upozorenje na glad te sadnja za sprječavanje poplava;
nasilne sukobe. Oni mogu predstavljati poseban izazov zbog sukoba interesa među stranama ili dugoročnih nestabilnosti. EU mora djelovati u širokom kontekstu jer pomoć predstavlja opasnost od negativnih posljedica poput korupcije ili produljenja sukoba;
strukturne i druge vrste kriza. To uključuje zemlje koje pate od nazadovanja političkih, gospodarskih i socijalnih uvjeta, poput Ukrajine, Moldavije i Bjelorusije, gdje bi pomoć mogla imati iskrivljeni učinak stvaranjem ovisnosti ili potpirivanjem napetosti. Pomoć u razvoju može pomoći poboljšanjem institucionalnih struktura te uklanjanjem prepreka u proizvodnji i trgovini.

Kako bi se učinkovitije odgovorilo na situacije nakon krize, predlaže se sljedeći pristup:

Europska komisija treba usvojiti ulogu za ranu koordinaciju i suradnju, jačajući vezu između humanitarne pomoći i razvoja;
u zemljama koje su sklone prirodnim katastrofama pojačanu pozornost treba obratiti na spremnost i sprječavanje katastrofe i strategijama humanitarne pomoći i strategijama razvojne suradnje;
strategijama oporavka i razvoja nakon krize ili katastrofe trebalo bi se pokušati riješiti uzroke ranjivosti te uključiti smanjenje rizika od katastrofa i spremnost – koji se ponekad nazivaju „ponovna izgradnja boljeg”;
u konfliktnim situacijama vezu između pomoći i razvoja potrebno je sagledati u širem gospodarskom, socijalnom i političkom kontekstu;
pomoć u slučaju nužde mora biti dosljedna s dugoročnim razvojnim ciljevima;
mora se voditi računa o dugoročnim partnerstvima kao što je Sporazum iz Cotonoua između zemalja u razvoju i EU-a;
međunarodne inicijative moraju biti bolje koordinirane, uključujući jačanje pristupa „Prijatelji”*;
Komisija bi trebala smanjiti kašnjenja i brzo mobilizirati primjerene resurse, uz uključivanje odgovarajućih partnera, osiguravanjem jednostavnijeg postupka donošenja odluka unutar EU-a te prihvaćanjem višeg stupnja tehničkog rizika.
potrebno je sastaviti programe rada kao odgovor na krizne situacije koji obuhvaćaju potrebno djelovanje i mjere te eliminiraju potrebu za odobrenjem pojedinačnog projekta;
postupci natječaja i ugovori trebali bi biti fleksibilniji u odnosu na obnovu, pomoć izbjeglicama, pomoć u hrani i sigurnost hrane te mine;
novi propisi mogli bi biti organiziraniji kako bi obuhvatili pitanja obnove, pomoći izbjeglicama i mina;
trebala bi se provesti široka rasprava o idejama koje se iznose u cilju daljnjeg poboljšanja mogućnosti EU-a za pozitivan utjecaj na ishode.

Neke od rasprava u ovoj komunikaciji nastavljaju se i dalje su razrađene u komunikaciji Komisije iz 2012. o Pristupu EU-a otpornosti: Učenje iz krize sigurnosti hrane.

POZADINA

Otpornost i Povezivanje pomoći, obnove i razvoja

KLJUČNI POJMOVI

* Pristup„prijatelji”: strategija Ujedinjenih naroda koja ima u cilju uključivanje najvećega mogućeg broja međunarodnih darovatelja koji koordiniraju svoje djelovanje u određenoj zemlji.

DOKUMENT

Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu – povezivanje pomoći, obnove i razvoja – procjena (COM(2001) 153 završna verzija od 23.4.2001.)

VEZANI DOKUMENTI

Komunikacija Komisije Europskom Parlamentu i Vijeću – Pristup EU-a otpornosti: Učenje iz krize sigurnosti hrane (COM(2012) 586 završna verzija od 3.10.2012.)

Posljednje ažuriranje 26.11.2015

Top

All