Konvencija o nuklearnoj sigurnosti

 

SAŽETAK DOKUMENATA:

Konvencija o nuklearnoj sigurnosti – Izjava Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s odredbama članka 30. stavka 4. točke iii. Konvencije o nuklearnoj sigurnosti

Odluka 1999/819/ Euratom – o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti.

ČEMU SLUŽE OVA KONVENCIJA I ODLUKA?

• Konvencija o nuklearnoj sigurnosti je međunarodna konvencija koja ima za cilj poboljšati nuklearnu sigurnost u svijetu. Sve zemlje EU-a imaju svojstvo stranke ove konvencije. Zajednica ustanovljena Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) ima zajedničku sudbenost sa zemljama EU-a na područjima koje ova konvencija uređuje.
• Odlukom se odobrava pristupanje Konvenciji Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). Odluka je izmijenjena 2004. da bi se uzelo u obzir pristupanje Europskoj uniji novih zemalja članica.

KLJUČNE TOČKE

Odgovornosti Euratoma

• Euratom ne posjeduje nuklearna postrojenja kako je to definirano konvencijom.
• Glavna odgovornost za sigurnost nuklearnih postrojenja je na vlasniku odgovarajuće licence u zemlji EU-a na čijem se teritoriju postrojenje nalazi.
• Odgovornosti Euratoma u okviru konvencije proističu iz Ugovora Euratom (glava II, poglavlje 3), koji uređuje zaštitu zdravlja radnika i šire javnosti od opasnosti ionizirajućeg zračenja, kao što je potvrdio Sud Europske unije (Presuda C-29/99)

Ciljevi

• Konvencija ima sljedeće ciljeve:
  • postići i održati visoku razinu nuklearne sigurnosti jačanjem nacionalnih mjera i putem tehničke suradnje;
  • stvoriti i održavati djelotvornu zaštitu od radioloških opasnosti u nuklearnim postrojenjima, u cilju zaštite ljudi i okoliša, itd.;
  • spriječiti nuklearne nezgode i ograničiti njihove posljedice.
• Konvencija ne donosi detaljne sigurnosne standarde, ali predstavlja opredjeljenje za primjene osnovnih sigurnosnih načela za nuklearna postrojenja.

Područje primjene

Konvencija se primjenjuje na sigurnost nepokretnih civilnih nuklearnih elektrana, uključujući kapacitete za skladištenje, rukovanje i zbrinjavanje radioaktivnih materijala koji se nalaze na istom zemljištu i izravno su povezani s radom nuklearne elektrane.

Provedba

• Stranke ove konvencije opredijeljene su za utvrđivanje i održavanje zakonodavnog, regulatornog i upravnog okvira za osiguranje sigurnosti nuklearnih postrojenja, koji omogućava:
  • utvrđivanje mjerodavnih nacionalnih sigurnosnih propisa;
  • sustav za izdavanje dozvola za rad nuklearnih postrojenja te zabranu rada nuklearnih postrojenja bez dozvole;
  • sustav inspekcije i procjenjivanja stanja. Sveobuhvatne i sustavne sigurnosne procjene provodit će se prije izgradnje i stavljanja nuklearnog postrojenja u pogon i tijekom cijeloga njegovoga radnog vijeka;
  • izvršavanje propisa i određivanje pretpostavki za izdavanje dozvola (suspenzije, poništenje dozvola, itd.).
• Svaka stranka osnovat će neovisno upravljačko tijelo zaduženo za izdavanje dozvola i za pravilnu provedbu propisa. Funkcije ovog tijela moraju se djelotvorno razdvojiti od funkcija drugih organizacija koje rade na promaknuću ili se bave upotrebom nuklearne energije.
• Imaoci dozvole ustanovit će politike dužnog prvenstva sigurnosti i programe za osiguravanje kvalitete da bi osigurali ispunjavanje ovih uvjeta. Mjere spremnosti u hitnim slučajevima moraju se također donijeti, s detaljnim postupcima za informiranje relevantnih institucija kao što su bolnice.
• Svaka stranka u ovoj konvenciji podnosit će drugim strankama izvještaj o mjerama koje je poduzela u cilju ispunjavanja svojih obaveza iz ove Konvencije. Izvještaji se pregledaju na redovnim sastancima ugovornih stranki.

Sigurnost postrojenja

• Upravljačko tijelo ovlašteno je za izdavanje radnih dozvola za nuklearna postrojenja. Konvencija definira pravila procjene za svaku fazu radnog vijeka postrojenja: lociranje, projekt i izgradnju te pogon.
• Pri odabiru lokacije uzet će se u obzir, između ostalog, i utjecaj lokacije na sigurnost postrojenja i utjecaj postrojenja na ljude i okoliš. Druge ugovorne stranke u blizini lokacije bit će konzultirane ako bi postrojenje moglo imati posljedice po njih.
• U pogledu projekta i izgradnje, moraju se uspostaviti sigurnosne mjere za sprečavanje ispuštanja radioaktivnih tvari, a tehnika i oprema koji se koriste moraju biti provjereni iskustveno ili putem testiranja.
• Ovlaštenje za rad nuklearnog postrojenja temelji se na sigurnosnoj analizi i programu za stavljanje u pogon. Upravljanje postrojenjem mora biti usklađeno s propisima koje donose nacionalna tijela. Moraju se utvrditi i programi za prikupljanje i analiziranje podataka.
• Svako postrojenje mora imati planove za djelovanje u hitnim slučajevima na lokaciji i izvan nje, radi zaštite radnika, stanovništva, okoliša, itd. u slučaju radiološke opasnosti.

Organizacijska utanačenja

Stranke će se sastajati jednom svake tri godine. Europska komisija zastupa Euratom na ovim sastancima, na kojima stranke podnose izvještaje o mjerama poduzetim u cilju ispunjavanja obveza iz ovog ugovora. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) odredit će tajništvo za sastanke ugovornih stranaka.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

Konvencija je stupila na snagu 24. listopada 1996.

POZADINA

Više informacija možete pronaći ovdje:

• Nuklearna sigurnost (Europska komisija)
• Konvencija o nuklearnoj sigurnosti (Međunarodna agencija za atomsku energiju).

GLAVNI DOKUMENTI

Konvencija o nuklearnoj sigurnosti – Izjava Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s odredbama članka 30. stavka 4. točke iii. Konvencije o nuklearnoj sigurnosti (SL L 318, 11.12.1999., str. 21.–30.)

Odluka Komisije 1999/819/Euratom od 16. studenoga 1999. pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti iz 1994. (SL L 318, 11.12.1999., str. 20.)

Naknadne izmjene Odluke 1999/819/Euratom ugrađene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

VEZANI DOKUMENTI

Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.–22.)

Pogledati pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 12.05.2020