Jačanje suradnje sa Švicarskom, Norveškom i Islandom: Luganska konvencija

 

SAŽETAK DOKUMENATA:

Konvencija o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

Odluka Vijeća 2009/430/EZ o sklapanju Konvencije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

ČEMU SLUŽE OVA KONVENCIJA I ODLUKA?

Cilj je Konvencije postići jednaku razinu cirkulacije sudskih odluka između zemalja EU-a i Švicarske, Norveške i Islanda. Poznata pod nazivom nova Luganska konvencija, zamjenjuje Lugansku konvenciju iz 1988.

Odlukom se sklapa konvencija uime Europske zajednice (danas EU). Njome se također utvrđuje davanje potrebnih izjava u trenutku polaganja instrumenata o ratifikaciji (priložene odluci).

KLJUČNE TOČKE

Primjena

Konvencija se primjenjuje na nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

Ne primjenjuje se na:

• porezne, carinske i upravne stvari;
• osobna stanja i pravnu i poslovnu sposobnost fizičkih osoba;
• imovinska prava proizašla iz bračnog odnosa;
• oporuke i nasljeđivanje;
• stečaj ili stečajne nagodbe;
• socijalnu sigurnost i arbitražu.

Postizanje visoke razine cirkulacije sudskih odluka

Konvencija, koju je, uz Dansku, Island, Norvešku i Švicarsku, potpisala Europska zajednica, trebala je stupiti na snagu nakon što je potpisnice ratificiraju. Danska je bila zasebna ugovorna stranka konvencije jer je izuzeta iz tadašnje Uredbe Bruxelles I. (Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001) koju je kasnije zamijenila Uredba (EU) br. 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

Ugovorne stranke svoje instrumente ratifikacije polažu kod Švicarskog saveznog vijeća koje služi kao depozitar ove konvencije. Nakon stupanja na snagu konvencija je otvorena:

• budućim članicama Europske organizacije za slobodnu trgovinu;
• zemljama EU-a koje nastupaju uime određenih neeuropskih područja koja su dijelom njihova državnog područja (na primjer, francusko prekomorsko područje kao što je Nouméa) ili za zemlje za čije su vanjske odnose odgovorne;
• svakoj drugoj državi, pod uvjetom da su sve ugovorne stranke suglasne.

Temelji se na pravilima primjenjivima među zemljama EU-a

Konvencija se pridržava trenutačnih pravila EU-a o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima među zemljama EU-a. To znači da su pravila slična u EU-u i u Švicarskoj, Norveškoj i Islandu. Konvencijom se također olakšava uzajamno priznavanje i izvršenje sudskih odluka koje su donijeli nacionalni sudovi tih zemalja.

Konvencijom se zahtijeva da se, općenito, osobe s domicilom (zakonitim boravkom) u državi obvezanoj ovom konvencijom tuže pred sudom te države, bez obzira na njihovo državljanstvo. Međutim, njome se također utvrđuju posebna pravila nadležnosti u određenim stvarima, kao što su:

• ugovori: nadležni su sudovi zemlje u kojoj se izvršava obveza;
• uzdržavanje: nadležni su sudovi u mjestu gdje uzdržavana osoba (osoba koja ima pravo na plaćanja utvrđena sudskom odlukom) ima domicil ili uobičajeno boravište;
• nedozvoljena radnja (nezakonito postupanje ili povreda prava koja rezultira ozljedom ili štetom), delikt (nezakonito postupanje za koje ozlijeđena osoba ima pravo na građanskopravni lijek) ili kvazi-delikt (nemaran postupak ili propust koji uzrokuje ozljedu ili štetu osobi ili tuđoj imovini te stoga osobu izlaže građanskopravnoj odgovornosti u nadležnostima građanskog prava): nadležni su sudovi u mjestu gdje je nastao ili mogao nastati štetan događaj.

Konvencijom se također utvrđuju posebne nadležnosti u stvarima u vezi s:

• osiguranjem;
• potrošačkim ugovorima; i
• pojedinačnim ugovorima o zapošljavanju.

U stvarima u vezi s najmovima i zakupima (posjedovanje zemljišta ili imovine u svojstvu najmoprimca) i pravima na nekretninama isključivo su nadležni sudovi ugovorne države u kojoj se nalazi nekretnina.

Konvenciji je priložen niz protokola, među ostalim, i da bi se osiguralo da se konvencija tumači što ujednačenije.

OTKAD SE ODLUKA I KONVENCIJA PRIMJENJUJU?

Odluka se primjenjuje od 27. studenoga 2009. U skladu s člankom 69. stavkom 5. konvencije, konvencija između EU-a i Norveške stupila je na snagu 1. siječnja 2010., između EU-a i Švicarske 1. siječnja 2011. te između EU-a i Islanda 1. svibnja 2011.

POZADINA

Potpisivanje konvencije označilo je velik institucionalni razvoj. U svojem Mišljenju 1/03 Sud Europskih zajednica potvrdio je da je Europska zajednica isključivo nadležna sklopiti novu Lugansku konvenciju. Potpisana 30. listopada 2007., konvencija je ključni dio prava EU-a te vrijedi neograničeno.

GLAVNI DOKUMENTI

Konvencija o nadležnosti i priznavanju te izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 147, 10.6.2009., str. 5.–43.)

Naknadne izmjene sporazuma uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.

Odluka Vijeća 2009/430/EZ od 27. studenoga 2008. o sklapanju Konvencije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 147, 10.6.2009., str. 1.–4.)

VEZANI DOKUMENTI

Konvencija o nadležnosti i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koja je potpisana u Luganu 30. listopada 2007. – Izvješće s obrazloženjem profesora Fausta Pocara (predstojnik Katedre za međunarodno pravo na Sveučilištu u Milanu) (SL C 319, 23.12.2009., str. 1.–56.)

Zapisnik ispravka Konvencije o nadležnosti i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koja je potpisana u Luganu 30. listopada 2007. (SL L 18, 21.1.2014., str. 70.–71.)

Zapisnik ispravka Konvencije o nadležnosti i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koja je potpisana u Luganu 30. listopada 2007. (SL L 147, 10.6.2009., str. 44.)

Posljednje ažuriranje 31.07.2018