Godišnje izvješće o europodručju iz 2009.

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Komunikacija (COM(2009) 527 završna verzija) – Godišnje izvješće o europodručju 2009.

KOJI JE CILJ OVE KOMUNIKACIJE?

• Njom se detaljno opisuje odgovor europodručja na gospodarsku krizu iz 2008. te prijedlog kako poboljšati funkcioniranje Gospodarske i monetarne unije.
• Njome se utvrđuje potreba šireg makroekonomskog nadzora financijskih sustava unutar europodručja kako bi se ubuduće mogao dati brži i učinkovitiji koordinirani odgovor u obliku politike.

KLJUČNE TOČKE

• Nakon gospodarske krize, koja je započela u ljeto 2007. i dosegla svoj vrhunac 2008., znakovi stabilnosti počinju se pojavljivati unutar financijskog sustava. Tijekom cijele krize euro je učinkovito štitio europodručje od turbulentnih kretanja tečajnih i kamatnih stopa koje su ranije bile pogubne za zemlje Europske unije (EU) u vrijeme potresa na financijskom tržištu. Sposobnost europodručja da reagira brzo i koordinira se sa središnjim bankama pomogla je u stabilizaciji cijelog međunarodnog monetarnog sustava.
• Financijska kriza pokazala je prednosti članstva u europodručju, povećavajući njegovu privlačnost za zemlje EU-a koje nisu članice tog područja. Prednosti uključuju omogućavanje domaćim institucijama pristupa likvidnosti Europske središnje banke.
• Međutim, euro ne uspijeva zaštititi europodručje od svih gospodarskih problema – posebice onih povezanih s makroekonomskim neravnotežama. Kriza je naglasila određene slabosti unutar europodručja. Neravnoteže unutar europodručja značile su da su neka gospodarstva bila više izložena krizi od ostalih. Prije krize mnoge su zemlje europodručja ignorirale rizik neravnoteža, ali financijska kriza ukazala je na potrebu za promjenom.

Odgovor europodručja na krizu

• Postojao je manjak zadovoljavajućih nadzornih organa koji su propustili djelovati brzo i pružiti koordinirani odgovor kada je kriza započela. Inicijalne odgovore pretežno je definiralo stanje na domaćem planu pojedinih zemalja europodručja. U listopadu 2008. prvi sastanak na vrhu Euroskupine pomogao je u stvaraju odgovora na razini EU-a, dok je Europska komisija pripremila zajedničku strategiju za provedbu nacionalnih planova za spas banaka.
• Komisija je nakon toga predstavila formalne pravne prijedloge, što je rezultiralo novim sustavom Europskog financijskog nadzora. Cilj je bio pojačati prudencijalni nadzor pojedinih financijskih institucija kao i financijskog sustava u cjelini.
• Uz ravnanje unutarnjim politikama, EU također predvodi regulatornu reformu financijskih tržišta, pomažući u stvaraju i razvoju inicijativa i obveza skupine G20.
• Fiskalna konsolidacija unutar europodručja, sukladno Paktu za stabilnost i rast, značila je da se većina zemalja bila u stanju bolje nositi s krizom no ranije. Međutim, fiskalna konsolidacija nije bila dovršena u nekim zemljama europodručja u kojima su razine javnog duga ostale visoke pa su javne financije postale ovisne o fiskalnim prihodima. Kao rezultat neke zemlje europodručja nisu bile u stanju adekvatno doprinijeti zajedničkim fiskalnim poticajima koji su bili utvrđeni Europskim planom gospodarskog oporavka.
• Kao rezultat njihove čvrste gospodarske i financijske povezanosti uz zajedničku valutu i jedinstvenu monetarnu politiku, zemljama europodručja ključna je koordinacija. Odgovor europodručja na krizu mogao je biti brži i učinkovitiji da je koordinacija između zemalja članica bila učinkovitija.

Put prema napretku–širi makroekonomski nadzor

• Kriza je ukazala na potrebu da zemlje članice europodručja napreduju sukladno planu reformi EMU@10 i primjenjuju ga. U komunikaciji od 7. svibnja 2008. Komisija je predložila program reformističke politike za poboljšanje funkcioniranja Gospodarske i monetarne unije (EMU) u odnosu na lako promjenjivo globalno okruženje, sve starije populacije i sve veću zabrinutost u vezi s energijom i klimatskim promjenama. Dio programa reformi na području vanjske politike predložio je da europodručje odigra važnu ulogu u globalnom gospodarskom upravljanju.
• S neravnotežama unutar europodručja nitko se nije bavio prije financijske krize. Stoga je potrebanširi nadzor kako bi se uspostavio koordinirani odgovor putem politike. Taj širi nadzor trebao bi uključivati događaje na financijskom tržištu. Preveliki dugovi u privatnom sektoru rezultirali su neodrživim gospodarskim trendovima. Takve financijske neravnoteže potrebno je otkrivati i reagirati na njih ranije.
• Nadzor je potrebno proširiti kako bi osigurao održive javne financije. Nizak rast uz sve veći dug postavlja javne financije u neizvjestan položaj u vrijeme kada se počinje pojavljivati utjecaj starenja populacije. Potrebna je konkretna strateška obveza kako bi se postigla pojačana fiskalna suradnja koja na adekvatan način uravnotežuje pitanja stabilizacije i održivosti sukladno Paktu za stabilnost i rast.
• Koordinacija svih politika i zemalja europodručja mora se poboljšati kako bi se omogućile razborite izlazne strategije. Takva koordinacija mora se sastojati od zajedničkih sporazuma o prikladnom odabiru vremena, tempa i redoslijeda normalizacije postavki politika.

GLAVNI DOKUMENT

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj središnjoj banci – Godišnje izvješće o europodručju 2009. (COM(2009) 527 završna verzija, 7.10.2009.)

VEZANI DOKUMENTI

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj središnjoj banci - EMU@10: uspjesi i izazovi nakon 10 godina od osnivanja Ekonomske i monetarne unije {SEC(2008) 553} (COM(2008) 238 završna verzija, 7.5.2008.)

Posljednje ažuriranje 28.03.2017