Njome se uspostavlja jedinstveni skup pravila kojima se utvrđuje koje bi se nacionalno pravo trebalo primjenjivati na razvod braka ili zakonsku rastavu koja uključuje bračne drugove koji imaju različito državljanstvo, koji žive u zemlji koja nije njihova domovina ili koji više ne žive u istoj državi članici Europske unije (EU).
Nadopunjuje Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (vidjeti sažetak) kojom se utvrđuju pravila određivanja na kojem se sudu mora podnijeti zahtjev za razvod braka ili zakonsku rastavu.

KLJUČNE TOČKE

Države sudionice

Uredba se primjenjuje na 17 država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u pogledu ovog pitanja: Belgija, Bugarska, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Austrija, Portugal, Rumunjska i Slovenija.

Ostale države članice mogu se pridružiti u bilo kojem trenutku.

Kad se ova uredba primjenjuje?

Primjenjuje se kada je riječ o kolizijama nacionalnog zakona u slučajevima razvoda braka i zakonske rastave, tj. kada se na isti razvod braka ili zakonsku rastavu može primjenjivati nekoliko zakona (na primjer, nacionalni zakon zemlje državljanstva bračnih drugova ili nacionalni zakon zemlje njihova boravišta).

Uredba se ne primjenjuje na pitanja:

pravne sposobnosti fizičkih osoba;
postojanja, valjanosti ili priznavanja braka;
poništaja braka;
imena bračnih drugova;
imovinskih posljedica braka;
roditeljske odgovornosti;
obveze uzdržavanja;
određivanja upravitelja imovinom ili nasljeđivanja.

Odabir prava

Bračni drugovi mogu sklopiti formalni sporazum u kojem će odabrati koje će se nacionalno pravo primjenjivati na njihov razvod braka ili zakonsku rastavu, dokle god je riječ o pravu:

zemlje u kojoj bračni drugovi imaju boravište u vrijeme sklapanja sporazuma; ili
zemlje u kojoj su bračni drugovi imali zadnje boravište ako jedan od njih i dalje ima isto boravište u trenutku sklapanja sporazuma; ili
domovine bilo kojeg bračnog druga u trenutku sklapanja sporazuma; ili
zemlje u kojoj se vodi postupak.

Sporazum između bračnih drugova može se sklopiti i promijeniti u bilo kojem trenutku, a najkasnije do pokretanja postupka pred sudom.

Slučajevi u kojima nije moguć odabir prava

Ako bračni drugovi ne odaberu pravo koje bi se trebalo primjenjivati na razvod njihova braka ili zakonsku rastavu, slučaj će podlijegati pravu zemlje:

1.
u kojoj bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili, ako to nije moguće,
2.
u kojoj su bračni drugovi imali zadnje boravište, pod uvjetom da boravište nije završilo više od godine dana prije pokretanja postupka pred sudom, ako jedan bračni drug i dalje ima boravište u toj zemlji u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili, ako to nije moguće,
3.
u kojoj su oba bračna druga državljani u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili, ako to nije moguće,
4.
u kojoj se vodi postupak.

Ako nacionalno pravo koje se primjenjuje na slučaj ne uključuje zakon o razvodu braka ili jednom od bračnih drugova ne omogućuje jednak pristup razvodu braka ili zakonskoj rastavi na temelju njihova spola, primijenit će se pravo zemlje u kojoj se vodi postupak.

OTKAD SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 21. lipnja 2012.

POZADINA

Dvije druge uredbe utvrđuju pravila uspostavljanja mjerodavnog prava u slučaju kolizija nacionalnih prava. Uredba (EZ) br. 593/2008 (vidjeti sažetak) primjenjuje se na ugovorne obveze, a Uredba (EZ) br. 864/2007 (vidjeti sažetak) obuhvaća izvanugovorne obveze, isključujući obiteljske odnose i odgovornost države.

Uredba br. 1259/2010, koja sadržava pravila o mjerodavnom pravu primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu, donesena je kroz pojačanu suradnju s ciljem nadopunjivanja Uredbe (EZ) br. 2201/2003, koja sadržava pravila o nadležnosti i priznavanju i izvršenju vezano uz razvod braka i zakonsku rastavu (kao i o stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću).

Za više informacija vidjeti:

Razvod braka i rastava – Informacije o pravu u slučaju razvoda koje se primjenjuje u slučajevima međunarodnih parova u EU-u (Europska komisija)
Razvod braka i zakonska rastava (YourEurope)

GLAVNI DOKUMENT

Uredba Vijeća (EU) br. 1259/2010 od 20. prosinca 2010. o provedbi pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu (SL L 343, 29.12.2010., str. 10.–16.)

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.–115.)

Odluka Komisije (EU) 2014/1366/EU od 10. kolovoza 2016. kojom se potvrđuje sudjelovanje Estonije u pojačanoj suradnji u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu (SL L 216, 11.8.2016., str. 23.–25.)

Odluka Komisije 2014/39/EU od 27. siječnja 2014. kojom se potvrđuje sudjelovanje Grčke u pojačanoj suradnji u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu (SL L 23, 28.1.2014., str. 41.–42.)

Odluka Komisije 2012/714/EU od 21. studenoga 2012. o potvrdi sudjelovanja Litve u pojačanoj suradnji u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu (SL L 323, 22.11.2012., str. 18.–19.)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.–29.)

Sukcesivne izmjene, dopune i ispravci Uredbe (EZ) br. 2201/2003 uključene su u osnovni tekst. Ovaj pročišćeni tekst služi samo za orijentaciju.

Posljednje ažuriranje 03.06.2021

Top