1

Žalitelj, društvo WhatsApp Ireland Ltd., svojom žalbom zahtijeva ukidanje rješenja Općeg suda Europske unije od 7. prosinca 2022., WhatsApp Ireland/Europski odbor za zaštitu podataka (T‑709/21, EU:T:2022:783), kojim je taj sud odbacio kao nedopuštenu tužbu tog društva za poništenje Odluke Europskog odbora za zaštitu podataka 1/2021 od 28. srpnja 2021., donesene na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35., u daljnjem tekstu: OUZP), nakon istrage koju je proveo Data Protection Commission (nadzorno tijelo za zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba, Irska), na temelju članka 56. te uredbe u pogledu prekogranične obrade koju društvo WhatsApp Ireland provodi u okviru pružanja svojih usluga u Europskoj uniji.

2

Aktom podnesenim tajništvu Suda 15. svibnja 2023. Computer & Communications Industry Association (u daljnjem tekstu: CCIA), međunarodno udruženje koje okuplja poduzetnike aktivne u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija, zatražio je – na temelju članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 130. Poslovnika Suda, primjenjivog na žalbeni postupak na temelju članka 190. stavka 1. tog Poslovnika – da mu se dopusti intervencija u ovaj postupak u potporu zahtjevu društva WhatsApp Ireland.

3

U prilog svojem zahtjevu CCIA podsjeća na uvjete utvrđene sudskom praksom Suda i Općeg suda koja se odnosi na pravo strukovnih udruženja na intervenciju – među ostalim, rješenjem predsjednika Suda od 10. ožujka 2023., Illumina/Komisija (C‑611/22 P, EU:C:2023:205, t. 10.) i rješenjem od 23. rujna 2019., Google i Alphabet/Komisija (T‑604/18, EU:T:2019:743, t. 51.) – prema kojoj se udruženju može dopustiti intervencija u predmet, kao prvo, ako ono zastupa velik broj poduzetnika koji posluju u sektoru o kojem je riječ, kao drugo, ako njegova svrha uključuje zaštitu interesa njegovih članova, kao treće, ako se u predmetu javljaju temeljna pitanja koja utječu na funkcioniranje sektora o kojem je riječ i stoga, kao četvrto, ako buduća presuda može znatno utjecati na interese njegovih članova.

4

U tom pogledu CCIA ističe da se, kad je riječ o prvom i drugom uvjetu utvrđenom tom sudskom praksom, odluke Europskog odbora za zaštitu podataka, donesene na temelju članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a, mogu usvojiti samo u slučajevima koji se odnose na prekograničnu obradu osobnih podataka, pri čemu takve obrade obično provode vodeća tehnološka društva, od kojih je velik broj član CCIA‑a. Osim toga, sudovi Unije već su priznali da svrha tog udruženja uključuje zaštitu interesa njegovih članova.

5

Kad je riječ o trećem uvjetu iz navedene sudske prakse, CCIA podsjeća na to da se u ovom predmetu pojavljuje pitanje ima li društvo na koje se odnosi odluka Europskog odbora za zaštitu podataka, donesena na temelju članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a, pravo osporavati takvu odluku izravno pred sudom Unije. Odluke Europskog odbora za zaštitu podataka obvezujuće su u pogledu vodećeg nadzornog tijela, u smislu te odredbe, tako da to tijelo može biti obvezno zaključiti da određeno postupanje predmetnog društva predstavlja povredu OUZP‑a i povećati iznos novčane kazne koju treba izreći, a takva novčana kazna ima narav kaznene sankcije, u smislu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.

6

Uskraćivanje predmetnom društvu prava na podnošenje tužbe sudu Unije, kao što je to učinio Opći sud u rješenju od 7. prosinca 2022., WhatsApp Ireland/Europski odbor za zaštitu podataka (T‑709/21, EU:T:2022:783), ima za učinak oduzimanje tom društvu njegova prava na djelotvoran sudski nadzor, kako je zajamčeno tim člankom 6. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Ta odluka obvezuje takvo društvo da podnese tužbu nacionalnim sudovima, koji ne raspolažu ovlašću poništenja akta Unije, nego u najboljem slučaju mogu uputiti Sudu zahtjev za prethodnu odluku u slučaju dvojbi o tumačenju pravilâ prava Unije. Međutim, prethodni postupak ne može zamijeniti tužbu za poništenje jer Sud u okviru tog postupka nema potpunu nadležnost u pogledu svih činjeničnih i pravnih pitanja, premda se u odlukama Europskog odbora za zaštitu podataka pojavljuju složena činjenična pitanja. U tim okolnostima, ovaj predmet otvara važna pitanja za CCIA i njegove članove.

7

Što se tiče četvrtog uvjeta uspostavljenog sudskom praksom navedenom u točki 3. ovog rješenja, CCIA tvrdi da ishod ovog postupka može utjecati na funkcioniranje sektora informacijskih i komunikacijskih tehnologija te osobito utjecati na njegove članove, s obzirom na to da usluge i proizvodi koje nude po svojoj prirodi uključuju prekograničnu obradu osobnih podataka. S obzirom na to, na taj se sektor osobito odnosi postupak iz članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a i stoga odluke Europskog odbora za zaštitu podataka.

8

Nakon što je tajnik Suda – u skladu s člankom 131. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 190. stavka 1. – dostavio strankama zahtjev za intervenciju koji je podnio CCIA, Europski odbor za zaštitu podataka podnio je očitovanja o tom zahtjevu u za to određenom roku te je zahtijevao da se taj zahtjev odbije.

9

Usto, dopisima podnesenima tajništvu Suda 30. svibnja i 1. lipnja 2023. WhatsApp Ireland i Europski odbor za zaštitu podataka zatražili su, na temelju članka 131. Poslovnika, da se za određene odlomke prilogâ žalbi i odgovoru na žalbu odredi povjerljivo postupanje u odnosu na CCIA.

10

Na temelju članka 40. drugog i trećeg stavka Statuta Suda Europske unije, svaka osoba koja dokaže svoj pravni interes za ishod postupka pred Sudom, osim postupaka među državama članicama, među institucijama Unije ili između država članica i institucija Unije, može se uključiti u taj postupak.

11

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, pojam „pravni interes za ishod postupka” u smislu te odredbe treba definirati s obzirom na sâm predmet postupka te ga valja razumjeti kao izravan i stvaran interes isključivo u odnosu na to kako će biti odlučeno o samom zahtjevu, a ne kao interes u odnosu na istaknute razloge ili argumente. Naime, pojam „ishod postupka” upućuje na konačnu odluku koja se zahtijeva, kakva bi se nalazila u izreci buduće presude ili rješenja (rješenje predsjednika Suda od 1. rujna 2022., Google i Alphabet/Komisija, C‑48/22 P, EU:C:2022:667, t. 6. i navedena sudska praksa).

12

U tom pogledu, osobito valja provjeriti utječe li pobijani akt izravno na podnositelja zahtjeva za intervenciju i je li njegov pravni interes za ishod postupka nedvojben. Međutim, u načelu, pravni interes za ishod postupka može se smatrati dovoljno izravnim samo ako taj ishod može izmijeniti pravni položaj podnositelja zahtjeva za intervenciju (rješenje predsjednika Suda od 1. rujna 2022., Google i Alphabet/Komisija, C‑48/22 P, EU:C:2022:667 t. 7. i navedena sudska praksa).

13

Međutim, iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da se reprezentativnom strukovnom udruženju, čiji je cilj zaštita interesa svojih članova, može dopustiti intervencija ako se u postupku pojavljuju načelna pitanja koja mogu utjecati na navedene interese. Stoga zahtjev koji se odnosi na izravan i stvaran pravni interes takvog udruženja za ishod postupka treba smatrati ispunjenim ako to udruženje dokaže da se nalazi u takvoj situaciji, i to neovisno o pitanju može li ishod postupka izmijeniti pravni položaj udruženja kao takvog (rješenje predsjednika Suda od 10. ožujka 2023., Illumina/Komisija, C‑611/22 P, EU:C:2023:205, t. 8. i navedena sudska praksa).

14

Naime, cilj takvog širokog tumačenja prava na intervenciju u korist reprezentativnih strukovnih udruženja jest omogućiti da se bolje ocijeni kontekst predmeta pokrenutih pred sudom Unije, istodobno izbjegavajući višestruke pojedinačne intervencije kojima se ugrožava učinkovitost i dobro odvijanje postupka. Međutim, za razliku od fizičkih ili pravnih osoba koje djeluju za vlastiti račun, reprezentativna strukovna udruženja mogu zahtijevati intervenciju u postupak koji se vodi pred Sudom ne kako bi branila pojedinačne interese, nego kako bi branila kolektivne interese svojih članova. Naime, intervencija takvog udruženja pruža perspektivu svih tih kolektivnih interesa na koje utječe temeljno pitanje o kojem ovisi ishod postupka i stoga može omogućiti Sudu da bolje ocijeni kontekst u kojem mu je predmet podnesen (rješenje predsjednika Suda od 10. ožujka 2023., Illumina/Komisija, C‑611/22 P, EU:C:2023:205, t. 9. i navedena sudska praksa).

15

Stoga, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 13. ovog rješenja i, konkretnije, kao što to proizlazi iz sudske prakse Općeg suda, udruženju se može dopustiti intervencija u predmet, kao prvo, ako ono zastupa velik broj poduzetnika koji posluju u sektoru o kojem je riječ, kao drugo, ako njegova svrha uključuje zaštitu interesa njegovih članova, kao treće, ako se u predmetu javljaju temeljna pitanja koja utječu na funkcioniranje sektora o kojem je riječ i stoga, kao četvrto, ako buduća presuda može znatno utjecati na interese njegovih članova (rješenje predsjednika Suda od 10. ožujka 2023., Illumina/Komisija, C‑611/22 P, EU:C:2023:205, t. 10.).

16

Međutim, valja naglasiti da je zahtjev za intervenciju koji je bio predmet rješenja predsjednika Suda od 10. ožujka 2023.Illumina/Komisija (C‑611/22 P, EU:C:2023:205) prihvaćen s obzirom na činjenicu da je predmetni postupak mogao imati „poseban utjecaj” na tri sektora koje je Komisija izričito navela u svojim smjernicama o primjeni odredbe čije su tumačenje i doseg bili u središtu navedenog postupka, a među kojima je bio i poseban sektor u kojem su bili aktivni članovi udruženja koje je podnijelo zahtjev za intervenciju (rješenje predsjednika Suda od 10. ožujka 2023., Illumina/Komisija,C‑611/22 P, EU:C:2023:205, t. 15. do 17.). Stoga valja pojasniti da udruženje koje zahtijeva intervenciju u postupak ne može dokazati da su ispunjeni prvi i treći uvjet iz točke 15. ovog rješenja pukim pozivanjem na činjenicu da se u postupku pojavljuju načelna pitanja koja se odnose na sektor u kojem su njegovi članovi aktivni, u okolnostima u kojima ta pitanja također utječu na velik broj drugih sektora djelatnosti. Kad ne bi bilo tako, bio bi ugrožen cilj naveden u točki 14. ovog rješenja, koji se sastoji, među ostalim, od izbjegavanja višestrukih intervencija. Takvo udruženje stoga usto mora, na temelju objektivnih i vjerodostojnih elemenata, dokazati da se na sektor u kojem su njegovi članovi aktivni utječe na način koji se kvalitativno razlikuje od utjecaja na te druge sektore.

17

Međutim, u ovom slučaju CCIA nije dokazao da je sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija „sektor na koji se odnosi” načelno pitanje koje se postavlja u ovom postupku, u smislu da bi ishod postupka utjecao na funkcioniranje navedenog sektora na način koji se kvalitativno razlikuje od utjecaja na druge sektore djelatnosti.

18

Točno je da se postupak iz članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a odnosi na sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija, s obzirom na to da usluge i proizvodi koje nude poduzetnici iz tog sektora uključuju prekograničnu obradu osobnih podataka.

19

Međutim, kako je to pravilno primijetio Europski odbor za zaštitu podataka u svojim očitovanjima o zahtjevu za intervenciju, ti se postupci odnose na sve sektore djelatnosti u kojima poduzetnici obrađuju znatne količine osobnih podataka u različitim državama članicama. Međutim, CCIA se pozvao samo na posljedice za ostvarivanje prava na djelotvornu sudsku zaštitu do kojih će dovesti ishod ovog postupka, osobito s obzirom na to da se njime u biti može riješiti načelno pitanje mijenja li se odlukom koju je donio Europski odbor za zaštitu podataka na temelju članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a pravni položaj društva čiji su podaci u pitanju, tako da je riječ o aktu koji to društvo može pobijati.

20

Valja utvrditi da će te posljedice utjecati na poduzetnike u bilo kojem sektoru koji može biti predmet postupka na temelju članka 65. stavka 1. točke (a) OUZP‑a. Međutim, CCIA nije iznio razloge zbog kojih bi odgovor koji bi se mogao dati na navedeno načelno pitanje, koje se odnosi na mogućnost pobijanja odluka donesenih na temelju te odredbe, objektivno utjecao na interese poduzetnika aktivnih u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija na način koji se kvalitativno razlikuje od utjecaja na interese poduzetnika aktivnih u drugim sektorima, koji također obrađuju znatne količine osobnih podataka.

21

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da CCIA nije dokazao da ima pravni interes za ishod postupka u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije te stoga njegov zahtjev za intervenciju treba odbiti.

22

Budući da je CCIA‑ov zahtjev za intervenciju odbijen, zahtjev za povjerljivo postupanje koji su zajednički podnijeli WhatsApp Ireland i Europski odbor za zaštitu podataka u odnosu na to udruženje postao je bespredmetan, tako da o tom zahtjevu nije potrebno odlučiti.

23

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1., stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da CCIA nije uspio u svojem zahtjevu za intervenciju te s obzirom na to da Europski odbor za zaštitu podataka nije podnio zahtjev da mu se naloži snošenje troškova, valja odlučiti da će CCIA i Odbor snositi vlastite troškove u vezi s CCIA‑ovim zahtjevom za intervenciju.

Slijedom navedenog, predsjednik Suda rješava: