1

Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a Češka Republika zahtijeva djelomično poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2021/2020 od 17. studenoga 2021. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2021., L 413, str. 10., u daljnjem tekstu: pobijana odluka), u dijelu u kojem se odnosi na izdatke koje je imala u razdoblju od 2015. do 2017. u iznosu od 43470836,30 eura (u daljnjem tekstu: pobijani financijski ispravak).

2

Europska komisija pokrenula je istragu AA/2017/010/CZ protiv Češke Republike kako bi provjerila je li njezina kontrola potpora isplaćenih poljoprivrednicima u okviru EFJP‑a i EPFRR‑a provedena u skladu sa zakonodavstvom Unije za razdoblje od 2015. do 2017. (u daljnjem tekstu: „istraga”) na temelju članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549.) i članka 34. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 908/2014 od 6. kolovoza 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanje i drugih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, pravila o kontroli, jamstava i transparentnosti (SL 2014., L 255, str. 59.), u verziji koja je bila na snazi u trenutku istrage.

3

Komisija je u okviru istrage od 18. do 22. rujna 2017. provela provjeru na licu mjesta u Češkoj Republici.

4

Dopisom od 30. studenoga 2017. (u daljnjem tekstu: dopis o utvrđenju) Komisija je obavijestila češka tijela o rezultatima svojih provjera u skladu s člankom 34. stavkom 2. Provedbene uredbe br. 908/2014. U tom dopisu Komisija je, među ostalim, istaknula da sustav kontrole koji je Češka Republika uspostavila kako bi provjerila dodjelu potpora po površini poljoprivrednicima iz EFJP‑a i EPFRR‑a nije u skladu sa zakonodavstvom Unije. Osim toga, zatražila je od čeških tijela da dostave detaljan opis poduzetih korektivnih mjera.

5

Dopisom od 29. ožujka 2018. Češka Republika dostavila je Komisiji svoja očitovanja na dopis o utvrđenju.

6

Dopisom od 4. lipnja 2018. Komisija je pozvala Češku Republiku na bilateralni sastanak, u skladu s člankom 34. stavkom 2. Provedbene uredbe br. 908/2014.

7

Komisija je 11. rujna 2018. Češkoj Republici dostavila zapisnik s tog bilateralnog sastanka te je od nje zatražila dodatne informacije u pogledu, među ostalim, klasifikacije trajnih travnjaka.

8

Dopisom od 1. listopada 2018. Češka Republika dostavila je Komisiji svoja očitovanja o zapisniku s bilateralnog sastanka. U tom dopisu ona joj je, među ostalim, dostavila informacije o detaljnim pravilima o podnošenju zahtjeva za potporu i za plaćanje, u skladu s člankom 13. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (SL 2014., L 181, str. 48.).

9

Dopisom od 11. prosinca 2018. Češka Republika dostavila je Komisiji dodatne informacije, među ostalim, u pogledu odbijanja nekoliko zahtjeva za plaćanja u okviru sustava aktivnog poljoprivrednika, u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608.).

10

Dopisom od 6. svibnja 2019. Komisija je obavijestila češka tijela o postojanju povrede obveze u pogledu minimalnog stupnja kontrole koju treba provesti na temelju članka 35. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 od 17. srpnja 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe br. 1306/2013 u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog razvoja i višestruke sukladnosti (SL 2014., L 227, str. 69.) za program potpore za „ekologizaciju” (u daljnjem tekstu: program ekologizacije) te je od njih zatražila dodatne informacije. Te su informacije češka tijela dostavila dopisom od 4. srpnja 2019.

11

Dopisom od 20. prosinca 2019. Komisija je češkim tijelima poslala preliminarne zaključke istrage (u daljnjem tekstu: preliminarni zaključci), u skladu s člankom 34. stavkom 3. trećim podstavkom Provedbene uredbe br. 908/2014. U tom dopisu Komisija je potvrdila svoje stajalište, koje je već izneseno u dopisu o utvrđenju, u pogledu nesukladnosti sustava kontrole koji je uspostavila Češka Republika kako bi provjerila dodjelu potpora po površini isplaćenih poljoprivrednicima u okviru EFJP‑a i EPFRR‑a od 2015. do 2017. Osim toga, obavijestila je Češku Republiku o njezinu pravu na pokretanje postupka mirenja, u skladu s člankom 40. stavkom 1. Provedbene uredbe br. 908/2014.

12

Konkretnije, što se tiče nesukladnosti sustava kontrole koji je uspostavila Češka Republika, Komisija je osobito istaknula nedostatke koji se odnose na pet ključnih kontrola.

13

Kao prvo, Komisija je smatrala da su pri utvrđivanju statusa aktivnog poljoprivrednika podnositelja zahtjeva za potporu češka tijela povrijedila članak 9. stavak 2. Uredbe br. 1307/2013 (u daljnjem tekstu: povreda u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika).

14

U tom pogledu Komisija je tvrdila da su češka tijela počinila sljedeće povrede:

15

Kao drugo, Komisija je utvrdila nedostatke u sustavu kontrole koji su uspostavila češka tijela u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, čime su povrijedila članak 4. stavak 1. točku (h) Uredbe br. 1307/2013 (u daljnjem tekstu: povreda u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka).

16

Kao treće, Komisija je istaknula da su češka tijela povrijedila odredbe prava Unije koje se odnose na odabir uzorka korisnika potpore koji ona treba kontrolirati (u daljnjem tekstu: povreda u pogledu odabira kontrolnog uzorka). Povreda u pogledu odabira kontrolnog uzorka sadržavala je dva dijela:

17

Kao četvrto, Komisija je istaknula povredu članka 63. Uredbe br. 1306/2013 i članka 7. Provedbene uredbe br. 809/2014, kojima se predviđa da se, nakon proglašenja neprihvatljivosti površine za potporu, plaćanja neopravdano isplaćena poljoprivrednicima za tu površinu moraju vratiti te se primjenjuju administrativne kazne. Međutim, prema Komisijinu mišljenju, sustav koji su češka tijela uspostavila za utvrđivanje neprihvatljivih površina godišnjim ažuriranjem sustava za identifikaciju poljoprivrednih čestica (u daljnjem tekstu: SIPČ) nije omogućavao provjeru je li površina koja nije prihvatljiva za potporu za jednu godinu bila dopuštena i za prethodne godine te trebala dovesti do pokretanja postupka povrata neosnovanih plaćanja. Stoga su, prema Komisijinu mišljenju, nakon utvrđenja postojanja neprihvatljive površine u 2017. češka tijela trebala provjeriti je li ista površina bila neprihvatljiva u 2015. i 2016. (u daljnjem tekstu: povreda u pogledu povrata neosnovanih plaćanja).

18

Kao peto, Komisija je istaknula povredu članka 13. stavka 1. Uredbe br. 640/2014 (u daljnjem tekstu: povreda u pogledu nepravodobnog podnošenja zahtjeva). U tom pogledu Komisija je istaknula da su češka tijela, kada su zahtjevi za potporu ili za plaćanje bili podneseni putem interneta u rokovima predviđenima člankom 13. stavkom 1. Uredbe br. 640/2014 bez elektroničkog potpisa, a zatim ih je podnositelj zahtjeva osobno potpisao u nadležnom uredu u sljedećih pet dana, trebala primijeniti smanjenje od 1 % po radnom danu iznosa potpore na koju je podnositelj zahtjeva imao pravo, kako je to predviđeno člankom 13. stavkom 1. te uredbe (u daljnjem tekstu: smanjenje od 1 %). Naime, prema Komisijinu mišljenju, datum podnošenja tih zahtjeva bio je datum kad ih je podnositelj osobno potpisao, a ne datum njihova podnošenja putem interneta, a taj je datum bio nakon isteka rokova predviđenih člankom 13. stavkom 1. Uredbe br. 640/2014. Stoga je, prema Komisijinu mišljenju, bila riječ o nepravodobnim zahtjevima koji su trebali dovesti do primjene smanjenja od 1 %.

19

Dana 4. veljače 2020. češka tijela zatražila su mirenje na temelju članka 40. stavka 1. Provedbene uredbe br. 908/2014.

20

Tijelo za mirenje dostavilo je 5. listopada 2020. svoje izvješće u kojem je zaključilo da mirenje nije moguće.

21

Dopisom od 13. studenoga 2020. Češka Republika poslala je Komisiji dodatne informacije.

22

Dopisom od 26. ožujka 2021. Komisija je Češkoj Republici dostavila konačne zaključke istrage (u daljnjem tekstu: konačni zaključci), u skladu s člankom 34. stavkom 4. Provedbene uredbe br. 908/2014.

23

Najprije, Komisija je u konačnim zaključcima potvrdila svoje stajalište da je Češka Republika povrijedila pet ključnih kontrola.

24

Nadalje, Komisija je u konačnim zaključcima odlučila primijeniti paušalni ispravak od 2 % na sredstva koja je vratila Češkoj Republici na temelju sustava financijske discipline za razdoblje od 2015. do 2017.

25

Komisija je podsjetila na to da su sredstva koja su prvotno povučena iz plaćanja poljoprivrednicima vraćena češkim tijelima sljedećim provedbenim uredbama (u daljnjem tekstu: uredbe o povratu):

26

Budući da je iznos sredstava koje je Komisija vratila putem uredbi o povratu trebao odražavati iznos prvotno povučenih iznosa izravnih plaćanja za poljoprivrednike, Komisija je u konačnim zaključcima odlučila ta sredstva podvrgnuti paušalnom ispravku od 2 %, u skladu s ispravcima koje je u okviru istrage primijenila za programe JPP i ekologizacije kao i za program za mlade poljoprivrednike (u daljnjem tekstu: program MP) i za program dobrovoljne vezane potpore (u daljnjem tekstu: program DVP). Iznos tog paušalnog ispravka stoga je iznosio 654697,95 eura.

27

Naposljetku, Komisija je u konačnim zaključcima za sve povrede koje se stavljaju na teret Češkoj Republici predložila da se iz financiranja Unije isključi iznos od 44098570,70 eura, koji proizlazi iz primjene financijskog ispravka u skladu s člankom 12. stavcima 6. do 8. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 907/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe br. 1306/2013 u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura (SL 2014., L 255, str. 18.).

28

Dopisom od 21. listopada 2021. Komisija je Češkoj Republici dostavila sažeto izvješće (u daljnjem tekstu: sažeto izvješće), u kojem je podsjetila na različite faze istrage, sadržaj očitovanja koja je Češka Republika iznijela tijekom postupka potvrde o sukladnosti i obrazloženje svojih konačnih zaključaka.

29

Komisija je 17. studenoga 2021. donijela pobijanu odluku kojom se Češkoj Republici nalaže financijski ispravak u iznosu od 44098570,70 eura.

30

Prije završetka istrage Komisija je pokrenula naknadnu istragu protiv Češke Republike kako bi dublje ispitala određena pitanja koja su već bila predmet istrage (AA/2020/012/CZ, u daljnjem tekstu: naknadna istraga), na temelju članka 52. Uredbe br. 1306/2013 i članka 34. Provedbene uredbe br. 908/2014. Naknadna istraga bila je osobito usmjerena na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

31

Od 31. kolovoza 2020. do 4. rujna 2020. u okviru naknadne istrage Komisija je provela naknadnu provjeru na licu mjesta u Češkoj Republici.

32

Dopisom od 23. listopada 2020. Komisija je obavijestila češka tijela o rezultatima svojih provjera, u skladu s člankom 34. stavkom 2. Provedbene uredbe br. 908/2014. U tom je dopisu, među ostalim, navela da su naknadnom istragom otkriveni nedostaci u klasifikaciji trajnih travnjaka, čime je povrijeđen članak 4. stavak 1. točka (h) Uredbe br. 1307/2013. Prema njezinu mišljenju, bila je riječ o istim nedostacima kao oni koji su utvrđeni u preliminarnim zaključcima istrage. Osim toga, Komisija je od čeških tijela zatražila da dostave dodatne informacije.

33

Komisija i češka tijela sastali su se 1. srpnja 2021. na naknadnom bilateralnom sastanku.

34

Dopisom od 30. srpnja 2021. češka su tijela Komisiji dostavila dodatne informacije u pogledu klasifikacije trajnih travnjaka u smislu članka 4. stavka 1. točke (h) Uredbe br. 1307/2013 (u daljnjem tekstu: dopis od 30. srpnja 2021.).

35

Komisija je 24. kolovoza 2021. Češkoj Republici dostavila zapisnik s naknadnog bilateralnog sastanka. U tom dokumentu Komisija:

36

Češka Republika od Općeg suda zahtijeva da:

37

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

38

U prilog svojoj tužbi Češka Republika ističe šest tužbenih razloga, kojima osporava, prvim, povredu u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika, drugim, povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, trećim, povredu u pogledu odabira kontrolnog uzorka, četvrtim, povredu u pogledu povrata neosnovanih plaćanja, petim, povredu u pogledu nepravodobnog podnošenja zahtjeva i, šestim, sustav financijske discipline.

39

Prvi tužbeni razlog, kojim se osporava povreda u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika, sastoji se od dvaju dijelova.

40

U okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga Češka Republika ističe dva prigovora.

41

Tim prvim prigovorom Češka Republika tvrdi da nije povrijedila članak 9. stavak 2. treći podstavak Uredbe br. 1307/2013. Njezin odabir primjene samo jednog kriterija kako bi dokazala poštovanje ne samo uvjeta predviđenog člankom 9. stavkom 2. trećim podstavkom točkom (b) Uredbe br. 1307/2013, prema kojem poljoprivredne aktivnosti podnositelja zahtjeva nisu beznačajne (u daljnjem tekstu: uvjet iz točke (b)), nego i uvjeta predviđenog člankom 9. stavkom 2. trećim podstavkom točkom (c) te uredbe, prema kojem se glavna djelatnost ili predmet poslovanja podnositelja zahtjeva sastoji od obavljanja poljoprivredne djelatnosti (u daljnjem tekstu: uvjet iz točke (c)), nije nezakonit.

42

Komisija osporava taj prigovor.

43

Uvodno valja smatrati da članak 9. stavak 2. prvi podstavak Uredbe br. 1307/2013 uspostavlja jednostavnu pretpostavku prema kojoj se fizičke ili pravne osobe te skupine fizičkih ili pravnih osoba koje obavljaju djelatnost s popisa za isključenje ne smatraju aktivnim poljoprivrednicima i nisu prihvatljive za izravna plaćanja iz EFJP‑a i EPFRR‑a (u daljnjem tekstu: jednostavna pretpostavka). Međutim, u skladu s člankom 9. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe br. 1307/2013, te iste fizičke ili pravne osobe i skupine fizičkih ili pravnih osoba mogu oboriti jednostavnu pretpostavku ako podnesu provjerljive dokaze, u skladu sa zahtjevima država članica, kojima se dokazuje da je ispunjen jedan od sljedećih triju uvjeta:

44

Kriteriji za primjenu uvjeta predviđenih člankom 9. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe br. 1307/2013 pojašnjeni su člankom 13. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 639/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe br. 1307/2013 te o izmjeni Priloga X. toj Uredbi (SL 2014., L 181, str. 1.). Tom se odredbom predviđa:

45

U tom kontekstu valja analizirati četiri argumenta koja je istaknula Češka Republika.

46

Prvim argumentom Češka Republika ističe da su kriteriji za tumačenje uvjeta iz točke (b) i uvjeta iz točke (c) utvrđeni člankom 13. stavcima 1. i 3. Delegirane uredbe br. 639/2014.

47

U tom pogledu Češka Republika tvrdi da se člankom 13. stavkom 1. prvim podstavkom i člankom 13. stavkom 3. prvim podstavkom Delegirane uredbe br. 639/2014 utvrđuju dva različita kriterija za ocjenu poštovanja uvjeta iz točke (b) i uvjeta iz točke (c). Naime, prema njezinu mišljenju, tom se odredbom predviđa da se, kako bi se dokazalo poštovanje uvjeta iz točke (b), mora dokazati da su barem trećina prihoda podnositelja zahtjeva za potporu poljoprivredni prihodi (u daljnjem tekstu: kriterij poljoprivrednih prihoda) i da se, kako bi se dokazalo poštovanje uvjeta iz točke (c), mora dokazati da podnositelj zahtjeva za potporu obavlja poljoprivrednu aktivnost koja je upisana u službeni registar poduzeća ili istovrijednu službenu evidenciju. Međutim, Češka Republika ističe da, odstupajući od tih kriterija, članak 13. stavak 1. treći podstavak i članak 13. stavak 3. treći podstavak Delegirane uredbe br. 639/2014 državama članicama daju mogućnost da utvrde alternativne kriterije za dokazivanje da podnositelj zahtjeva za potporu ispunjava uvjet iz točke (b) i uvjet iz točke (c).

48

Usto, prema mišljenju Češke Republike, člankom 13. stavkom 1. prvim podstavkom i člankom 13. stavkom 3. prvim podstavkom Delegirane uredbe br. 639/2014 ne predviđa se nikakvo ograničenje u pogledu izbora država članica alternativnih kriterija koje treba utvrditi kako bi se dokazalo da su uvjet iz točke (b) i uvjet iz točke (c) ispunjeni i navedene države se ne sprečavaju da upotrebljavaju isti kriterij kako bi dokazale da su ta dva uvjeta ispunjena, s obzirom na to da one u tom pogledu raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću.

49

Slijedom toga, Češka Republika smatra da je u ovom slučaju bila slobodna primijeniti kriterij poljoprivrednih prihoda kako bi dokazala da su uvjet iz točke (b) i uvjet iz točke (c) ispunjeni. Naime, riječ je o relevantnom kriteriju za dokazivanje ne samo toga da poljoprivredne aktivnosti podnositelja zahtjeva nisu beznačajne (uvjet iz točke (b)) nego i da je poljoprivredna djelatnost glavna djelatnost ili da je dio predmeta poslovanja podnositelja zahtjeva (uvjet iz točke (c)).

50

Valja smatrati da, iako je nesporno da članak 13. stavak 1. treći podstavak i članak 13. stavak 3. treći podstavak Delegirane uredbe br. 639/2014 državama članicama daju mogućnost da odrede alternativne kriterije uz one koje oni definiraju i ne predviđaju nikakvo ograničenje u pogledu njihova izbora, države članice ipak moraju primijeniti te alternativne kriterije kako bi ocijenile poštovanje triju uvjeta navedenih u članku 9. stavku 2. trećem podstavku Uredbe br. 1307/2013.

51

Stoga činjenica da su države članice odabrale druge kriterije u smislu članka 13. stavka 1. trećeg podstavka i članka 13. stavka 3. trećeg podstavka Delegirane uredbe br. 639/2014 ne može dovesti do toga da se jedan od uvjeta iz članka 9. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe br. 1307/2013 liši predmeta i time ograniče mogućnosti kojima korisnici potpore raspolažu za obaranje jednostavne pretpostavke.

52

U ovom slučaju, time što je Češka Republika primijenila kriterij poljoprivrednih prihoda kako bi istodobno dokazala poštovanje uvjeta iz točke (b) i uvjeta iz točke (c), uvjeti na temelju kojih korisnici potpore mogu oboriti jednostavnu pretpostavku ograničeni su na dva. Tim se odabirom stoga povređuje članak 9. stavak 2. treći podstavak Uredbe br. 1307/2013, kojim se izričito predviđa da korisnik potpore ima tri različite mogućnosti za obaranje jednostavne pretpostavke.

53

Stoga prvi argument treba odbiti.

54

Drugim argumentom Češka Republika tvrdi da je odabir korištenja kriterija poljoprivrednih prihoda kako bi se istodobno dokazalo poštovanje uvjeta iz točke (b) i uvjeta iz točke (c) bio nužan zbog činjenice da u njezinu nacionalnom pravu nije postojao registar ili jednakovrijedna službena evidencija kojom se može dokazati da je glavna djelatnost ili predmet poslovanja podnositelja zahtjeva bila poljoprivredna djelatnost, kao što je to predviđeno člankom 9. stavkom 2. trećim podstavkom točkom (c) Uredbe br. 1307/2013 i člankom 13. stavkom 3. drugim podstavkom Delegirane uredbe br. 639/2014.

55

Valja napomenuti da je Češka Republika, iako u njezinu nacionalnom pravu nije postojao registar ili jednakovrijedna službena evidencija kojom se može dokazati poštovanje uvjeta iz točke (c), bila slobodna, u skladu s člankom 13. stavkom 3. trećim podstavkom Delegirane uredbe br. 639/2014, predvidjeti alternativan kriterij za dokazivanje poštovanja uvjeta iz točke (c).

56

Iz toga slijedi da je u ovom slučaju Češka Republika mogla odabrati drukčiji kriterij kako bi dokazala poštovanje uvjeta iz točke (c) bez potrebe za primjenom kriterija poljoprivrednih prihoda, koji je već upotrijebila za dokazivanje poštovanja uvjeta iz točke (b).

57

Stoga drugi argument treba odbiti.

58

Trećim argumentom Češka Republika ističe da je mogućnost primjene kriterija poljoprivrednih prihoda radi istodobnog dokazivanja poštovanja uvjeta iz točke (b) i uvjeta iz točke (c) potvrdila Komisija prilikom prezentacije državama članicama koja je održana 27. listopada 2015. u vezi s ocjenom statusa aktivnog poljoprivrednika (u daljnjem tekstu: prezentacija državama članicama).

59

Valja istaknuti da je, čak i pod pretpostavkom da prezentacija državama članicama može obvezivati Komisiju u tumačenju članka 9. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe br. 1307/2013, ona u njoj pojasnila da se kriterij poljoprivrednih prihoda može primijeniti kao alternativni kriterij za dokazivanje poštovanja uvjeta iz točke (c) samo ako ga država članica ne upotrebljava i za dokazivanje poštovanja uvjeta iz točke (b).

60

Stoga treći argument treba odbiti.

61

Četvrtim argumentom Češka Republika tvrdi da članak 9. stavak 7. Uredbe br. 1307/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni uredaba (EU) br. 1305/2013 o potpori ruralnom razvoju iz Europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), br. 1306/2013, br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i (EU) br. 652/2014 o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal (SL 2017., L 350, str. 15.), predviđa da države članice mogu odlučiti da se za dokazivanje statusa aktivnog poljoprivrednika podnositelja zahtjeva za potporu poziva samo na jedan ili dva uvjeta iz članka 9. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe br. 1307/2013.

62

Točno je da valja smatrati da članak 9. stavak 7. Uredbe br. 1307/2013, u verziji koja je trenutačno na snazi nakon stupanja na snagu Uredbe 2017/2393, predviđa da države članice mogu odlučiti da se osobe ili skupine osoba mogu pozvati samo na jedan ili dva od triju uvjeta navedenih u članku 9. stavku 2. trećem podstavku Uredbe br. 1307/2013 kako bi dokazale da su aktivni poljoprivrednici.

63

Međutim, ta je mogućnost vremenski utvrđena, s obzirom na to da se države članice na nju mogu pozvati tek od 2018., i uvjetovana je time da predmetna država članica obavijesti Komisiju najkasnije do 31. ožujka 2018., ako se odluka primjenjuje od 2018., ili do 1. kolovoza godine koja prethodi primjeni te odluke, ako se odluka primjenjuje od sljedeće godine.

64

U ovom slučaju istraga koja je dovela do donošenja pobijane odluke obuhvaća razdoblje od 2015. do 2017. Mogućnost koja je državama članicama dana novim člankom 9. stavkom 7. Uredbe br. 1307/2013 da ograniče na jedan ili dva uvjeta predviđena člankom 9. stavkom 2. trećim podstavkom navedene uredbe mogla se upotrijebiti tek od 2018., odnosno nakon nastanka činjenica u ovom slučaju, te je stoga treba smatrati irelevantnom za rješavanje ovog predmeta.

65

Stoga četvrti argument treba odbiti, a slijedom toga i prvi prigovor u cijelosti.

66

Drugim prigovorom Češka Republika tvrdi da nije povrijedila članak 9. stavak 2. Uredbe br. 1307/2013 zbog neuzimanja u obzir povezanih društava prilikom kontrole statusa aktivnog poljoprivrednika podnositelja zahtjeva za potporu.

67

U tom pogledu Češka Republika tvrdi da se izraz „skupine fizičkih ili pravnih osoba” iz članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 odnosi samo na skupine fizičkih ili pravnih osoba bez povezanih društava. Prema njezinu mišljenju, to znači da poštovanje uvjeta predviđenih tom odredbom koji podnositelju zahtjeva za potporu omogućuju stjecanje statusa aktivnog poljoprivrednika treba provjeriti samo s obzirom na čitavu skupinu.

68

Komisija osporava taj prigovor.

69

Uvodno valja istaknuti da pojam „skupine fizičkih ili pravnih osoba” iz članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013, na koji se upućuje u točki 43. ove presude, nije definiran ni Uredbom br. 1307/2013 ni Delegiranom uredbom br. 639/2014, koja ipak predviđa kriterije za provedbu članka 9. Uredbe br. 1307/2013.

70

Što se tiče povezanih društava, valja istaknuti da nikakav spomen i a fortiori nikakva definicija tog pojma nisu sadržani ni u Uredbi br. 1307/2013 ni u Delegiranoj uredbi br. 639/2014 ni u Smjernicama Komisije DSCG/2014/29 od 15. travnja 2014., kojima se utvrđuju kriteriji za tumačenje članka 9. Uredbe br. 1307/2013.

71

Međutim, u prezentaciji državama članicama Komisija je navela da članak 9. stavak 2. Uredbe br. 1307/2013 treba tumačiti na način da djelatnosti obuhvaćene popisom za isključenje mogu obavljati fizičke ili pravne osobe ili njihove skupine izravno ili preko povezanog društva.

72

Usto, u dopisu upućenom njemačkom Ministarstvu prehrane i poljoprivrede 29. siječnja 2016., koji je zatim stavljen na raspolaganje drugim državama članicama, Komisija je navela da, u smislu članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013, „povezano društvo” znači svaki subjekt koji je izravno ili neizravno povezan s podnositeljem zahtjeva za potporu odnosom kontrole u obliku potpunog ili većinskog vlasništva.

73

U tom kontekstu valja analizirati četiri argumenta koja je Češka Republika istaknula u potporu svojem drugom prigovoru.

74

Prvim argumentom Češka Republika tvrdi da iz teksta članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 ne proizlazi da društva povezana s podnositeljem zahtjeva za potporu treba uzeti u obzir prilikom kontrole države članice poštovanja uvjeta za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika. Prema mišljenju Češke Republike, iz toga slijedi da članak 9. stavak 2. Uredbe br. 1307/2013 treba tumačiti na način da se njime želi navesti da se izravna plaćanja ne dodjeljuju fizičkim osobama, pravnim osobama ili skupinama fizičkih ili pravnih osoba koje same obavljaju neku od djelatnosti s popisa za isključenje.

75

Komisija osporava taj argument.

76

Kao prvo, može se primijetiti da se pojam „povezana društva” ne nalazi u tekstu članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013.

77

Kao drugo, valja istaknuti da skupina u biti označava skup subjekata koji su međusobno povezani unutar iste organizacije. Stoga pojam „skupina” (groupement) treba tumačiti na način da se podudara s pojmom „skupina” (groupe) i na način da se odnosi na sve fizičke ili pravne osobe koje su međusobno povezane u okviru više ili manje strukturirane društvene organizacije. Iz toga slijedi da skupina fizičkih ili pravnih osoba uključuje povezana društva.

78

U tim okolnostima valja smatrati da, u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe br. 1307/2013, podnositelj zahtjeva za potporu, skupina fizičkih ili pravnih osoba, može obavljati djelatnosti obuhvaćene popisom za isključenje kako izravno tako i preko povezanog društva koje je dio iste skupine. Isto tako, ako podnositelj zahtjeva za potporu nije skupina, nego fizička ili pravna osoba koja je dio skupine, on može obavljati djelatnosti obuhvaćene popisom za isključenje izravno ili preko povezanog društva koje je dio iste skupine.

79

Stoga prvi argument treba odbiti.

80

Drugim argumentom Češka Republika ističe da pojam „aktivni poljoprivrednik” u smislu članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 treba tumačiti s obzirom na pojam „poljoprivrednik”, u skladu s njezinim člankom 4. stavkom 1. točkom (a). Međutim, i pojam „aktivni poljoprivrednik” i pojam „poljoprivrednik” odnose se na same podnositelje zahtjeva, isključujući povezana društva.

81

Komisija osporava taj argument.

82

Valja istaknuti da prema članku 4. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1307/2013 poljoprivrednik znači fizička ili pravna osoba ili skupina fizičkih ili pravnih osoba, bez obzira na pravni status dodijeljen takvoj skupini i njezinim članovima na temelju nacionalnog prava, čije se poljoprivredno gospodarstvo nalazi na prostornom području primjene Ugovorâ kako je utvrđeno u članku 52. UEU‑a u vezi s člancima 349. i 355. UFEU‑a.

83

Postojanje veze između pojma „aktivni poljoprivrednik” u smislu članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 i pojma „poljoprivrednik” u smislu njezina članka 4. stavka 1. točke (a) potvrđuje sudska praksa u kojoj se pojašnjava da osoba, kako bi mogla imati status aktivnog poljoprivrednika, mora prethodno ispunjavati zahtjeve iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1307/2013 u pogledu pojma „poljoprivrednik” (vidjeti u tom smislu presudu od 7. travnja 2022., Avio Lucos, C‑176/20, EU:C:2022:274, t. 54.).

84

Međutim, postojanje veze između pojma „poljoprivrednik” i pojma „aktivni poljoprivrednik” ne može dovesti u pitanje zaključak iz točke 78. ove presude prema kojem, u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe br. 1307/2013, podnositelj zahtjeva za potporu može obavljati djelatnosti obuhvaćene popisom za isključenje kako izravno tako i preko povezanog društva koje je dio iste skupine.

85

Naime, suprotno onomu što tvrdi Češka Republika, iz teksta članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1307/2013 ne proizlazi da, kako bi se mogla kvalificirati kao poljoprivrednik, fizička osoba, pravna osoba ili skupina fizičkih ili pravnih osoba mora izravno obavljati svoje djelatnosti.

86

Stoga drugi argument treba odbiti.

87

Trećim argumentom Češka Republika tvrdi da je uključivanje povezanih društava u područje primjene članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 protivno svrsi te odredbe, a to je ograničiti izravna plaćanja na temelju ZPP‑a na poljoprivrednike koji sami obavljaju poljoprivrednu djelatnost koja nije marginalna.

88

Komisija osporava taj argument.

89

Valja istaknuti da je cilj propisa o pojmu „aktivni poljoprivrednik” pojašnjen u uvodnoj izjavi 10. Uredbe br. 1307/2013, u kojoj se navodi, među ostalim, sljedeće:

„Iskustvo stečeno u provođenju različitih programa potpore poljoprivrednicima pokazalo je da je potpora u određenom broju slučajeva dodijeljena fizičkim ili pravnim osobama čija poslovna namjena nije bila, ili je bila samo marginalno usmjerena na poljoprivrednu djelatnost. Kako bi se osigurala bolja usmjerenost potpore, države članice trebale bi se suzdržati od dodjele izravnih plaćanja određenim fizičkim i pravnim osobama osim ako te osobe mogu pokazati da njihova poljoprivredna djelatnost nije marginalna.”

90

Iz toga slijedi da se, suprotno onomu što tvrdi Češka Republika, uvodnom izjavom 10. Uredbe br. 1307/2013 ne zahtijeva da djelatnosti obuhvaćene popisom za isključenje obavlja izravno podnositelj zahtjeva, bez obzira na to je li riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi ili skupini fizičkih ili pravnih osoba.

91

S obzirom na njegovu svrhu, a to je izbjegavanje rizika od prijevare u odnosu na proračun Unije i ograničavanje plaćanja na temelju ZPP‑a samo na poljoprivrednike koji stvarno obavljaju poljoprivrednu djelatnost, članak 9. stavak 2. Uredbe br. 1307/2013 treba tumačiti na način da se primjenjuje neovisno o činjenici obavlja li podnositelj zahtjeva, fizička ili pravna osoba ili skupina fizičkih ili pravnih osoba, neku od djelatnosti s popisa za isključenje izravno ili preko povezanih društava.

92

Naime, ako se povezana društva ne bi uzela u obzir, podnositelji zahtjeva mogli bi raspodijeliti svoje djelatnosti između više povezanih pravnih subjekata kako bi zaobišli ograničenja postavljena tom odredbom u pogledu priznavanja njihova statusa aktivnog poljoprivrednika. Kontrola koju provode nadležna tijela država članica stoga bi bila ograničena na poljoprivredne djelatnosti koje izravno obavlja podnositelj zahtjeva, isključujući poljoprivredne djelatnosti koje se obavljaju preko povezanih društava.

93

U tom pogledu Češka Republika u replici tvrdi da se članak 60. Uredbe br. 1306/2013 odnosi na rizik da podnositelj zahtjeva za potporu namjerno podijeli svoje djelatnosti na više pravnih subjekata kako bi zaobišao primjenu članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013.

94

Međutim, kao prvo, valja istaknuti da članak 60. Uredbe br. 1306/2013 nije dovoljan za izbjegavanje rizika od prijevare u proračunu Unije koji bi proizišao iz podjele djelatnosti podnositelja zahtjeva na temelju statusa aktivnog poljoprivrednika. Naime, tom se odredbom predviđa sljedeće:

„Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, niti jedna pogodnost koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo ne odobrava se fizičkoj ili pravnoj osobi za koju se utvrdi da su uvjeti za stjecanje tih pogodnosti stvoreni umjetno i suprotno ciljevima tog zakonodavstva.”

95

Kao drugo, prema ustaljenoj sudskoj praksi, dokaz umjetnog stvaranja uvjeta u smislu članka 60. Uredbe br. 1306/2013 zahtijeva, s jedne strane, skup objektivnih okolnosti iz kojih proizlazi da se, bez obzira na formalno poštovanje pretpostavki predviđenih propisom Unije, ne postiže cilj tog propisa i, s druge strane, subjektivni element koji se sastoji od namjere stjecanja pogodnosti koja proizlazi iz navedenog propisa, tako da se umjetno stvore uvjeti potrebni za njezino stjecanje (vidjeti u tom smislu presude od 21. srpnja 2005., Eichsfelder Schlachtbetrieb, C‑515/03, EU:C:2005:491, t. 39. i od 7. veljače 2023., Confédération paysanne i dr. (Nasumična mutageneza in vitro), C‑688/21, EU:C:2023:75, t. 33.).

96

U tim okolnostima, s obzirom na široko područje primjene članka 60. Uredbe br. 1306/2013 i ograničenja u pogledu dokazivanja utvrđena sudskom praksom iz točke 95. ove presude, moguće je da zlouporaba koja se sastoji od zaobilaženja primjene pravila o statusu aktivnog poljoprivrednika ne ulazi u područje primjene članka 60. Uredbe br. 1306/2013, ali da ipak predstavlja povredu članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013.

97

Stoga se ne može tvrditi da je samo ta odredba dovoljna kako bi se izbjegao rizik da podnositelj zahtjeva za potporu svoje djelatnosti podijeli na više pravnih subjekata kako bi izbjegao kontrolu svojeg statusa aktivnog poljoprivrednika na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013.

98

Stoga treći argument treba odbiti.

99

Četvrtim argumentom Češka Republika ističe da, u skladu s načelom pravne sigurnosti, Komisija može nametnuti financijski ispravak državi članici samo ako povreda koju joj stavlja na teret jasno i precizno proizlazi iz primjenjivog pravnog okvira. Međutim, u ovom slučaju uključivanje povezanih društava u područje primjene članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 ne proizlazi jasno i precizno iz primjenjivog pravnog okvira.

100

Komisija osporava taj argument.

101

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, svaka obveza nametnuta državama članicama koja bi mogla imati financijske posljedice za njih mora biti dovoljno jasna i precizna kako bi im se omogućilo da shvate njezin doseg i da po njoj postupe. Naime, načelo pravne sigurnosti, kao opće načelo prava Unije, zahtijeva da pravna pravila budu jasna, precizna i predvidljivih učinaka, kako bi se zainteresirane osobe mogle snaći u situacijama i pravnim odnosima u pravnom poretku Unije (vidjeti u tom smislu presude od 6. rujna 2018., Češka Republika/Komisija, C‑4/17 P, EU:C:2018:678, t. 58.; od 17. studenoga 2022., Avicarvil Farms, C‑443/21, EU:C:2022:899, t. 46. i od 19. prosinca 2019., Češka Republika/Komisija, T‑509/18, EU:T:2019:876, t. 40.).

102

Međutim, u ovom slučaju jasno i precizno proizlazi, u smislu te sudske prakse, da skupina fizičkih ili pravnih osoba ili fizička ili pravna osoba koja je dio skupine može obavljati djelatnosti koje su obuhvaćene popisom za isključenje kako izravno tako i preko povezanog društva koje je dio iste skupine.

103

U tim okolnostima četvrti argument treba odbiti.

104

Slijedom toga, treba odbiti drugi prigovor i stoga prvi dio prvog tužbenog razloga u cijelosti.

105

Drugim dijelom prvog tužbenog razloga Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti jer iznos financijskog ispravka koji se odnosi na navodnu povredu u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika ne odgovara težini sporne nesukladnosti.

106

Uvodno valja istaknuti da se člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 1306/2013 predviđaju tri vrste ispravaka: „izračunani” ispravak, „ekstrapolirani” ispravak i „paušalni” ispravak. Osim toga, njime se utvrđuje hijerarhija među tim ispravcima. Naime, izračunani ispravak primjenjuje se kada se mogu točno utvrditi neopravdano potrošeni iznosi. Ako to nije slučaj, može se primijeniti ekstrapolirani ispravak ili paušalni ispravak, pri čemu se paušalni ispravak primjenjuje samo ako zbog prirode slučaja ili zbog toga što država članica nije dostavila Komisiji potrebne informacije nije moguće uz razmjeran napor preciznije utvrditi financijsku štetu prouzročenu Uniji.

107

Osim toga, iz članka 12. stavka 6. Delegirane uredbe br. 907/2014 proizlazi da Komisija može primijeniti paušalni ispravak samo ako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu izračunanog ispravka ili ekstrapoliranog ispravka ili ako je priroda slučaja takva da nije moguće jasno odrediti iznose koje treba isključiti, uzimajući u obzir prirodu i težinu povrede i vlastitu procjenu rizika od financijske štete za Uniju. Prilikom primjene paušalnog ispravka Komisija, uz razmjeran napor, mora uzeti u obzir i vrstu utvrđene nesukladnosti i utvrditi, među ostalim, je li riječ o nedostatku u ključnoj ili sekundarnoj kontroli.

108

Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo proporcionalnosti, kao opće načelo prava Unije, zahtijeva da akti institucija Unije ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje željenog cilja (vidjeti presudu od 12. veljače 2020., Mađarska/Komisija, T‑505/18, neobjavljenu, EU:T:2020:56, t. 105. i navedenu sudsku praksu). Stoga, ako postoji izbor između više prikladnih mjera, valja primijeniti onu koja je najmanje ograničavajuća i prouzročeni nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni zadanim ciljevima (vidjeti presudu od 3. ožujka 2016., Španjolska/Komisija, T‑675/14, neobjavljenu, EU:T:2016:123, t. 51. i navedenu sudsku praksu).

109

U ovom slučaju Komisija je Češkoj Republici naložila jedinstveni paušalni ispravak za dva elementa povrede u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika koji se osporavaju u okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga, odnosno za povredu članka 9. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe br. 1307/2013 zbog upotrebe samo jednog kriterija za dokazivanje poštovanja dvaju od triju uvjeta predviđenih tom odredbom i za povredu članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 zbog neuzimanja u obzir povezanih društava prilikom kontrole statusa aktivnog poljoprivrednika podnositelja zahtjeva za potporu. Naime, paušalni ispravak koji je naložila Komisija iznosi 5 % na 10 % plaćanja koja je Češka Republika izvršila protivno odredbama o statusu aktivnog poljoprivrednika.

110

U tom kontekstu valja analizirati dva prigovora koja je Češka Republika istaknula u okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga.

111

Češka Republika tim prvim prigovorom ističe da navodna povreda u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika nije prouzročila nikakvu financijsku štetu Uniji koja bi mogla opravdati Komisijino određivanje pobijanog financijskog ispravka.

112

U tom pogledu Češka Republika ističe da, kao što je to navedeno u dopisu od 11. prosinca 2018. i dopisu češkog Ministarstva poljoprivrede od 9. listopada 2015., nakon odbijanja zahtjevâ za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013, njezina tijela nisu upotrijebila iznose namijenjene aktivnim poljoprivrednicima u korist drugih poljoprivrednika u okviru različitih programa potpore. Slijedom toga, Češka Republika tvrdi da odbijanje zahtjevâ za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika nije dovelo do povećanja plaćanja drugim poljoprivrednicima i da nikakva financijska šteta ne proizlazi iz odbijanja tih zahtjeva.

113

Osim toga, Češka Republika smatra da se nijedan od podnositelja zahtjeva kojima su njezina tijela odbila priznati status aktivnog poljoprivrednika primjenom kriterija poljoprivrednih prihoda radi dokazivanja poštovanja uvjeta iz točke (c) ne bi mogao koristiti takvim statusom i s tim povezanim plaćanjima iz EFJP‑a i EPFRR‑a da je bio prihvaćen drukčiji kriterij. Stoga, prema mišljenju Češke Republike, zbog odbijanja tih zahtjeva za potporu ne može nastati nikakva financijska šteta za proračun Unije.

114

Komisija osporava taj prigovor.

115

Uvodno valja istaknuti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, na Komisiji da, kada osporava rezultate provjera koje su provela nacionalna tijela i kako bi dokazala postojanje povrede pravila ZPP‑a, podnese dokaz svoje ozbiljne i razumne sumnje u pogledu kontrola koje su provela nacionalna tijela ili podataka koje su ona dostavila. Komisija ne mora iscrpno dokazati manjkavost tih kontrola ili nepravilnost tih podataka. To ublažavanje zahtjeva u pogledu dokaza koji Komisija mora podnijeti objašnjava se činjenicom da je država članica u najboljem položaju za prikupljanje i provjeru podataka potrebnih za poravnanje računa poljoprivrednih fondova (vidjeti u tom smislu presude od 19. prosinca 2019., Grčka/Komisija, T‑295/18, neobjavljenu, EU:T:2019:880, t. 77. i navedenu sudsku praksu i od 25. lipnja 2020., Poljska/Komisija, T‑506/18, neobjavljenu, EU:T:2020:282, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

116

Stoga, prema sudskoj praksi, ako Komisija izrazi ozbiljnu i razumnu sumnju, na državi članici je da podnese najdetaljniji i najpotpuniji dokaz o provođenju svojih kontrola ili o svojim podacima i, prema potrebi, o netočnosti Komisijinih tvrdnji (vidjeti presudu od 12. studenoga 2015., Italija/Komisija, T‑255/13, neobjavljenu, EU:T:2015:838, t. 55. i navedenu sudsku praksu).

117

Iz toga slijedi da dotična država članica ne može oboriti Komisijine tvrdnje a da ne potkrijepi vlastite navode dokazima o postojanju pouzdanog i djelotvornog sustava kontrole. Ako joj ne uspije dokazati da su Komisijine tvrdnje netočne, one čine dokaze koji mogu stvoriti ozbiljne sumnje u provođenje primjerenog i učinkovitog skupa mjera praćenja i kontrole (vidjeti presude od 19. prosinca 2019., Grčka/Komisija, T‑295/18, neobjavljenu, EU:T:2019:880, t. 77. i navedenu sudsku praksu i od 25. lipnja 2020., Poljska/Komisija, T‑506/18, neobjavljenu, EU:T:2020:282, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

118

U ovom slučaju, u okviru postupka potvrde o sukladnosti koji je doveo do pobijane odluke, Komisija je smatrala da odbijanje zahtjevâ za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika može dovesti do opasnosti od povećanja plaćanja koja je Češka Republika izvršila drugim poljoprivrednicima na temelju različitih programa potpora. U tom pogledu Komisija je istaknula da iznos izravnih plaćanja koja se svake godine mogu dodijeliti državi članici ne može prijeći gornju granicu utvrđenu u skladu s člankom 6. Uredbe br. 1307/2013. Stoga, prema Komisijinu mišljenju, nakon odbijanja zahtjevâ za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika mogao bi postojati rizik da će Češka Republika, u granicama dopuštene gornje granice, upotrijebiti iznose namijenjene plaćanju na temelju odredbi kojima se uređuje status aktivnog poljoprivrednika kako bi većim iznosima financirala poljoprivrednike u okviru drugih programa potpore. Povećanje plaćanja izvršenih na temelju drugih programa potpore za Komisiju čini rizik za proračun Unije jer nije potkrijepljeno elementima koji su specifični za te programe potpora, nego je samo posljedica odbijanja zahtjevâ za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika.

119

U tim okolnostima, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 115. i 117. ove presude, kako bi otklonila ozbiljnu i razumnu sumnju koju je izrazila Komisija, Češka Republika morala je podnijeti najdetaljniji i najpotpuniji dokaz da odbijanje zahtjevâ za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 ne uzrokuje financijsku štetu za proračun Unije.

120

Međutim, ovdje to nije bio slučaj.

121

Kao prvo, točno je da je Češka Republika u dopisu od 11. prosinca 2018. navela devet podnositelja zahtjeva koji su bili isključeni iz statusa aktivnog poljoprivrednika na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 te je istaknula da to isključenje nije uzrokovalo financijsku štetu za proračun Unije jer nije dovelo do povećanja plaćanja izvršenih drugim poljoprivrednicima. Međutim, ona nije podnijela nikakav dokaz u potporu svojim tvrdnjama.

122

Kao drugo, Češka Republika u tužbi upućuje na dopis koji je Odjel za izravna plaćanja njezina Ministarstva poljoprivrede 27. listopada 2015. poslao upravi Odjela za izravna plaćanja i potpore za okoliš Nacionalnog fonda za intervencije u poljoprivredi, u kojem je navedeno da je češki ministar poljoprivrede odobrio stope jedinstvenih plaćanja po površini, plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš te plaćanja za mlade poljoprivrednike. Međutim, nije sporno da taj dopis nije bio dostavljen Komisiji u okviru postupka potvrde o sukladnosti i da stoga nije mogao biti uzet u obzir prilikom donošenja pobijanog financijskog ispravka. Čak i pod pretpostavkom da je taj dopis poslan Komisiji u okviru postupka potvrde o sukladnosti, valja napomenuti da on ne sadržava dokaz da odbijanje zahtjevâ za pristup statusu aktivnog poljoprivrednika za razdoblje od 2015. do 2017. na temelju članka 9. stavka 2. Uredbe br. 1307/2013 nije uzrokovalo financijsku štetu Uniji. Naime, on za 2015. samo utvrđuje stopu određenih poljoprivrednih plaćanja.

123

Kao treće, Češka Republika nije podnijela nijedan dokaz u potporu svojoj tvrdnji prema kojoj nijedan od podnositelja zahtjeva kojima su njezina tijela odbila pristup statusu aktivnog poljoprivrednika primjenom kriterija poljoprivrednih prihoda radi dokazivanja poštovanja uvjeta iz točke (c) ne bi mogao steći takav status i s njime povezana plaćanja u okviru EFJP‑a i EPFRR‑a da je bio primijenjen drukčiji kriterij.

124

Slijedom toga, prvi prigovor treba odbiti.

125

Drugim prigovorom Češka Republika tvrdi da je, pod pretpostavkom da je povreda u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika prouzročila financijsku štetu Uniji, tu štetu Komisija trebala precizno izračunati i da nije trebala biti predmet paušalnog ispravka.

126

Komisija osporava taj prigovor.

127

Uvodno valja podsjetiti na to da Komisija može primijeniti paušalni ispravak ako uz razmjeran napor nije moguće preciznije utvrditi financijsku štetu prouzročenu Uniji, osobito zato što joj država članica nije dostavila potrebne informacije na temelju članka 52. stavka 2. Uredbe br. 1306/2013.

128

U tom pogledu valja istaknuti da se u dopisu od 11. prosinca 2018. precizira ukupan broj podnositelja zahtjeva isključenih iz statusa aktivnog poljoprivrednika, ali se ne navodi šteta koju je to isključenje moglo prouzročiti EFJP‑u i EPFRR‑u.

129

Usto, ni dopis od 11. prosinca 2018. ni naknadni dokumenti koje su češka tijela poslala Komisiji u okviru postupka potvrde o sukladnosti ne daju naznake o financijskoj šteti koja može proizići iz neuzimanja u obzir povezanih društava u okviru kontrole statusa aktivnog poljoprivrednika podnositelja zahtjeva za potporu.

130

U tim okolnostima, uzimajući u obzir važnost i narav utvrđene nesukladnosti, koja je proizlazila iz nedostatka ključne kontrole, i nemogućnost točnog određivanja, uz razmjeran napor, financijske štete prouzročene Uniji zbog odbijanja zahtjevâ za potporu koji se odnose na status aktivnog poljoprivrednika, ne može se smatrati da je Komisija povrijedila članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti kada je zbog povrede u pogledu statusa aktivnog poljoprivrednika Češkoj Republici odredila paušalni ispravak u visini od 5 % na 10 % plaćanja izvršenih protivno pravu Unije.

131

Stoga treba odbiti drugi prigovor i, prema tome, drugi dio prvog tužbenog razloga.

132

Slijedom navedenog, prvi tužbeni razlog treba odbiti.

133

Drugi tužbeni razlog kojim se osporava povreda u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka sastoji se od dvaju dijelova.

134

U okviru prvog dijela drugog tužbenog razloga Češka Republika ističe tri prigovora.

135

Prvim prigovorom Češka Republika tvrdi da je Komisija, time što u okviru istrage nije uzela u obzir rezultate naknadne istrage kojima je odbijeno postojanje povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, povrijedila članak 52. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013, članak 34. stavke 1. i 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 i načelo dobre uprave.

136

Uvodno valja podsjetiti na to da su se istraga i naknadna istraga vremenski preklapale. Istraga je pokrenuta 18. rujna 2017. (tj. na početku prve provjere na licu mjesta) te je okončana, nakon što je 21. listopada 2021. poslano sažeto izvješće, donošenjem pobijane odluke 17. studenoga 2021. Naknadna istraga započela je 31. kolovoza 2020. (tj. na početku naknadne provjere) i završila, u odnosu na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, 24. kolovoza 2021. donošenjem zapisnika s naknadnog bilateralnog sastanka na temelju kojeg se moglo zaključiti pitanje postojanja navedene povrede.

137

U tim okolnostima, uzimajući u obzir činjenicu da su sažeto izvješće i pobijana odluka doneseni nakon zaključenja, u okviru naknadne istrage, pitanja koje se odnosi na postojanje povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, valja ispitati je li Komisija u okviru istrage trebala riješiti pitanje koje se odnosi na postojanje povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka uzimajući u obzir elemente koji su se pojavili tijekom naknadne istrage.

138

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Uredbe br. 1306/2013, ako smatra da rashodi države članice nisu nastali u skladu s pravom Unije, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje iznose koje treba isključiti iz financiranja Unije.

139

Također valja istaknuti da se člankom 34. stavcima 1. i 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 Komisijina odluka da iz financiranja Unije isključi izdatke nastale za državu članicu protivno primjenjivim pravilima podvrgava poštovanju postupka potvrde o sukladnosti.

140

Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, među jamstvima koja u upravnim postupcima dodjeljuje pravni poredak Unije nalazi se, među ostalim, načelo dobre uprave iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. U skladu s tom odredbom, pravo na dobru upravu uključuje, među ostalim, pravo svake osobe da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njezine predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku. To pravo odražava opće načelo prava Unije (presude od 8. svibnja 2014., N., C‑604/12, EU:C:2014:302, t. 49. i od 1. lipnja 2016., Wolf Oil/EUIPO – SCT Lubricants (CHEMPIOIL), T‑34/15, neobjavljena, EU:T:2016:330, t. 69. i 70.).

141

U tom pogledu valja smatrati da načelo dobre uprave ne nalaže institucijama Unije da unedogled produljuju upravne postupke, nego se odražava u odredbama kojima se predviđaju rokovi za odvijanje navedenih postupaka i za slanje informacija država članica institucijama Unije u okviru tih postupaka. Određivanje tih rokova omogućuje pomirenje zahtjeva da se upravni postupci odvijaju u razumnom roku s pravom na obranu kao i osiguravanje da institucije Unije pravodobno dobiju relevantne informacije od država članica i da mogu pažljivo i nepristrano uzeti u obzir sve relevantne informacije u konkretnom slučaju.

142

Što se tiče postupka potvrde o sukladnosti, načelo dobre uprave proizlazi iz članka 52. stavka 1. Uredbe br. 1306/2013 i članka 34. stavaka 1. i 6. Provedbene uredbe br. 908/2014, koji obvezu Komisije da pažljivo uzme u obzir informacije koje su dostavile države članice uvjetuje time da one poštuju rokove predviđene tim odredbama za njihovo prosljeđivanje.

143

U tom kontekstu valja analizirati tri argumenta koja je Češka Republika istaknula u potporu svojem prvom prigovoru.

144

Prvim argumentom Češka Republika ističe da se rokovi predviđeni člankom 52. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 34. stavcima 1. i 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 za dostavljanje podataka države članice Komisiji u okviru postupka potvrde o sukladnosti ne primjenjuju kada ona mora ocijeniti postojanje povrede prava Unije, nego samo kada mora utvrditi iznos financijskog ispravka koji treba primijeniti. To, prema mišljenju Češke Republike, znači da se Komisija može pozvati na nepravodobnost informacija koje je dostavila država članica kada mora odrediti iznos financijskog ispravka, ali ne i kada mora odlučiti o postojanju konstitutivnih elemenata povrede prava Unije.

145

Komisija osporava taj argument.

146

Valja istaknuti da iz teksta članka 52. stavka 1. Uredbe br. 1306/2013 i članka 34. stavaka 1. i 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 proizlazi da je utvrđivanje iznosa koje treba isključiti iz financiranja Unije neodvojivo povezano s Komisijinim utvrđenjem o postojanju povrede prava Unije. Naime, Komisija ne može naložiti financijski ispravak ako nisu ispunjeni konstitutivni elementi povrede pravila Unije, što je nužan preduvjet za eventualno određivanje iznosa financijskog ispravka.

147

Slijedom toga, rokovi za slanje informacija država članica predviđeni člankom 52. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 34. stavcima 1. i 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 ne mogu se tumačiti na način da se primjenjuju samo kada Komisija mora utvrditi iznose koje treba isključiti iz financiranja Unije i da se ne odnose na slučaj u kojem Komisija mora ocijeniti postojanje povrede prava Unije, s obzirom na to da su ta ocjena povrede i to utvrđivanje financijskog ispravka neodvojivo povezani.

148

Stoga prvi argument treba odbiti.

149

Drugim argumentom Češka Republika ističe da informacije koje se odnose na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka koje je ona dostavila Komisiji u okviru naknadne istrage nisu bile nove i da su već bile proslijeđene tijekom istrage. Slijedom toga, vremensko ograničenje predviđeno člankom 34. stavkom 6. Provedbene uredbe br. 908/2014, prema kojem države članice ne mogu dostaviti informacije Komisiji nakon što je ona poslala preliminarne zaključke (osim u slučajevima predviđenima tom odredbom), nije primjenjivo u ovom slučaju.

150

Komisija osporava taj argument.

151

Kao prvo, valja podsjetiti na to da je Komisija u dopisu o utvrđenju, koji je poslan 30. studenoga 2017., istaknula nedostatke u sustavu kontrole koji su uspostavila češka tijela u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, čime je povrijeđen članak 4. stavak 1. točka (h) Uredbe br. 1307/2013.

152

Kao drugo, u zapisniku s bilateralnog sastanka od 11. rujna 2018. Komisija je od čeških tijela zatražila dodatne informacije o klasifikaciji zemljišta na ugaru te je ponovila svoje sumnje u pogledu sukladnosti sustava kontrole s pravilom da su trajni travnjaci zemljište koje se koristi za uzgoj trave ili drugog zeljastog krmnog bilja (zasijanog ili samoniklog) koje nije bilo uključeno u plodored na gospodarstvu najmanje pet godina i, ako države članice tako odluče, nije obrađivano pet godina.

153

Kao treće, Komisija je u preliminarnim zaključcima, među ostalim, istaknula da:

154

Kao četvrto, pitanje postojanja povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka nije bilo predmet zahtjeva za mirenje koji su podnijela češka tijela.

155

Kao peto, nijedna informacija o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka nije bila uključena među dodatne informacije koje su češka tijela dostavila Komisiji nakon primitka izvješća tijela za mirenje.

156

Kao šesto, valja istaknuti da je u konačnim zaključcima i sažetom izvješću, ponavljajući argumente navedene u točki 153. ove presude, Komisija potvrdila postojanje povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka te je donošenjem pobijane odluke Češkoj Republici naložila financijski ispravak od 14923784,40 eura za tu povredu.

157

Kao sedmo, valja podsjetiti na to da su češka tijela, kao što je to navedeno u zapisniku s naknadnog bilateralnog sastanka, prvi put na tom sastanku i u dopisu od 30. srpnja 2021. Komisiji dostavila objašnjenja, primjere i jasne i potkrijepljene informacije o sustavu klasifikacije travnjaka smještenih na obradivom zemljištu i zemljištu na ugaru.

158

Iz zapisnika s naknadnog bilateralnog sastanka također proizlazi da je na temelju tih informacija Komisija odlučila zaključiti pitanje postojanja povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka u okviru naknadne istrage te je izrazila žaljenje što te informacije, koje su bile relevantne i u okviru istrage, češka tijela nisu dostavila u okviru postupka potvrde o sukladnosti koji je doveo do donošenja pobijane odluke.

159

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, prema sudskoj praksi navedenoj u točkama 115. do 117. ove presude, u okviru postupka potvrde o sukladnosti na državi članici da podnese najdetaljniji i najpotpuniji dokaz o provedbi svojih kontrola ili o svojim podacima i, prema potrebi, o netočnosti Komisijinih tvrdnji. Stoga, ako dotična država članica u rokovima predviđenima člankom 52. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 34. Provedbene uredbe br. 908/2014 ne uspije dokazati da su Komisijina utvrđenja netočna, ona čine elemente koji mogu stvoriti ozbiljne sumnje u provedbu primjerenog i učinkovitog skupa mjera praćenja i kontrole.

160

U ovom slučaju u okviru istrage Češka Republika nije podnijela najdetaljniji i najpotpuniji dokaz o provedbi svojih kontrola u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka i nije uspjela dokazati da su Komisijina utvrđenja netočna. Naime, Češka Republika tek je tijekom naknadne istrage prvi put pružila detaljna objašnjenja i dodatne dokaze koji su Komisiji omogućili da provjeri nepostojanje povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

161

U tim okolnostima drugi argument treba odbiti.

162

Trećim argumentom Češka Republika ističe da je Komisija u okviru istrage morala uzeti u obzir informacije o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka koje su češka tijela dostavila tijekom naknadne istrage. Naime, riječ je o informacijama koje ispunjavaju dva uvjeta iz članka 34. stavka 6. Provedbene uredbe br. 908/2014, a koji državi članici omogućuje da Komisiji dostavi informacije nakon što je ona poslala preliminarne zaključke.

163

Komisija osporava taj argument.

164

Valja podsjetiti na to da se člankom 34. stavkom 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 predviđa da se informacije koje država članica dostavi nakon što joj je Komisija dostavila preliminarne zaključke istrage mogu uzeti u obzir samo:

165

U tom pogledu valja smatrati da, iako je francuska verzija članka 34. stavka 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 dvosmislena u pogledu toga jesu li uvjeti utvrđeni tom odredbom kumulativni ili alternativni, iz analize drugih jezičnih verzija te odredbe proizlazi da su ti uvjeti kumulativni. Primjerice, u portugalskoj verziji članka 34. stavka 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 navodi se da država članica može Komisiji poslati informacije nakon što joj je ona dostavila preliminarne zaključke istrage ako su ispunjena dva kumulativna uvjeta predviđena tom odredbom. Osim toga, stranke su na raspravi potvrdile tu kumulativnu narav.

166

U ovom slučaju, kao što je to navedeno u točki 157. ove presude, informacije o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka češka tijela dostavila su Komisiji tijekom naknadnog bilateralnog sastanka i u dopisu od 30. srpnja 2021., odnosno nakon što je Komisija 20. prosinca 2019. poslala preliminarne zaključke istrage.

167

Stoga valja ocijeniti jesu li u ovom slučaju ispunjena dva uvjeta predviđena člankom 34. stavkom 6. Provedbene uredbe br. 908/2014 kako bi se mogle uzeti u obzir nepravodobno dostavljene informacije.

168

Kad je riječ o prvom uvjetu iz članka 34. stavka 6. točke (a) Provedbene uredbe br. 908/2014, valja smatrati da su informacije koje su češka tijela dostavila na naknadnom bilateralnom sastanku i 30. srpnja 2021. u vezi s povredom u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka bile potrebne kako bi se izbjeglo veliko precjenjivanje financijske štete nanesene proračunu Unije. Naime, bila je riječ o izbjegavanju nalaganja financijskog ispravka za povredu koja se u okviru naknadne istrage smatrala nepostojećom. Naime, to što Komisija nije uzela u obzir te informacije u okviru istrage dovelo je do precjenjivanja financijske štete prouzročene Uniji u iznosu od 14923784,40 eura koji je jednak iznosu financijskog ispravka naloženom Češkoj Republici zbog povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

169

Uvjet predviđen člankom 34. stavkom 6. točkom (a) Provedbene uredbe br. 908/2014 stoga je u ovom slučaju ispunjen.

170

Kad je riječ o drugom uvjetu iz članka 34. stavka 6. točke (b) Provedbene uredbe br. 908/2014, valja istaknuti da slanje informacija o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka na naknadnom bilateralnom sastanku i 30. srpnja 2021. nije bilo opravdano vanjskim faktorima. Navedene informacije već su bile dostupne tijekom istrage, ali nisu bile na jasan i potkrijepljen način proslijeđene Komisiji. Iz toga slijedi da je Češka Republika morala i mogla poslati te informacije Komisiji poštujući rokove predviđene člankom 34. stavkom 6. Provedbene uredbe br. 908/2014.

171

Slijedom toga, u ovom slučaju nije ispunjen uvjet predviđen člankom 34. stavkom 6. točkom (b) Provedbene uredbe br. 908/2014.

172

Stoga treba odbiti treći argument i, prema tome, prvi prigovor u cijelosti.

173

Drugim prigovorom Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja jer je odluka o zatvaranju, u okviru naknadne istrage, pitanja postojanja povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka kod nje stvorila legitimno očekivanje o nenametanju, čak i u okviru istrage, financijskog ispravka za navedenu povredu.

174

Prema mišljenju Češke Republike, to je očekivanje tim više legitimno jer je zbog drugog nedostatka u sustavu kontrole koji su uspostavila češka tijela radi provjere dodjele potpora u okviru EFJP‑a i EPFRR‑a koji se odnosi na prijavu poljoprivrednih površina Komisija u konačnim zaključcima istrage uzela u obzir rezultate naknadne istrage i odlučila zaključiti odgovarajuću točku.

175

Komisija osporava taj prigovor.

176

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo zaštite legitimnih očekivanja jedno je od temeljnih načela Unije. Pravo pozivanja na to načelo ima svaki pojedinac kod kojeg je institucija Unije stvorila utemeljena očekivanja. Precizne, bezuvjetne i dosljedne informacije koje dolaze iz ovlaštenih i pouzdanih izvora čine jamstva koja mogu pobuditi takva očekivanja, kakav god bio oblik u kojem su priopćena. Nasuprot tomu, nitko se ne može pozvati na povredu navedenog načela ako ne postoje precizna jamstva koja mu je dala uprava (vidjeti u tom smislu presudu od 18. siječnja 2023., Rumunjska/Komisija, T‑33/21, EU:T:2023:5, t. 69. i navedenu sudsku praksu).

177

Kao prvo, valja podsjetiti na to da je Komisija u zapisniku s naknadnog bilateralnog sastanka obavijestila Češku Republiku o svojoj odluci da u okviru naknadne istrage zatvori pitanje koje se odnosi na postojanje povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

178

Međutim, zapisnik s naknadnog bilateralnog sastanka ne definira Komisijino konačno stajalište o postojanju povrede prava Unije, nego čini preliminarnu fazu postupka potvrde o sukladnosti u kojoj se mogu utvrditi razmjene između stranaka na bilateralnom sastanku (vidjeti u tom smislu presudu od 18. rujna 2003., Ujedinjena Kraljevina/Komisija, C‑346/00, EU:C:2003:474, t. 69. i 70.). Naime, Komisijino konačno stajalište o postojanju povrede prava Unije utvrđeno je samo u konačnim zaključcima istrage poslanima državi članici u skladu s člankom 34. stavkom 4. Provedbene uredbe br. 908/2014 i u sažetom izvješću koje sadržava detaljno objašnjenje razloga za isključenje određenih izdataka iz financiranja Unije.

179

U tim okolnostima, s obzirom na to da zapisnik s naknadnog bilateralnog sastanka nije izražavao konačno stajalište Komisije o postojanju povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, Češka Republika nije mogla stvoriti utemeljena i legitimna očekivanja u pogledu navedenog stajališta i neprimjene, u okviru istrage, financijskog ispravka za tu povredu.

180

Kao drugo, čak i pod pretpostavkom da se zapisnik s naknadnog bilateralnog sastanka može smatrati dokumentom kojim se utvrđuje Komisijino konačno stajalište o postojanju povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, valja istaknuti da odluka o zatvaranju, u okviru naknadne istrage, pitanja o postojanju povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka ne pruža precizne, bezuvjetne i dosljedne informacije u smislu sudske prakse navedene u točki 176. ove presude koje bi mogle stvoriti legitimno očekivanje Češke Republike da u okviru istrage neće primijeniti financijski ispravak za navedenu povredu.

181

Točno je da je Komisija u zapisniku s naknadnog bilateralnog sastanka izrazila žaljenje zbog toga što češka tijela u okviru istrage nisu poslala informacije o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka proslijeđene tijekom naknadne istrage. Prema Komisijinu mišljenju, te su informacije također bile relevantne u okviru istrage.

182

Međutim, u zapisniku s naknadnog bilateralnog sastanka Komisija se nije izjasnila o uzimanju u obzir tih novih informacija u okviru istrage i nije zauzela stajalište ni o navodnoj povredi ni o primjeni financijskog ispravka za povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

183

Iz toga slijedi da Komisija nije povrijedila načelo zaštite legitimnih očekivanja time što u okviru istrage nije uzela u obzir rezultate naknadne istrage o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

184

Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje argumentom Češke Republike prema kojem je, kad je riječ o nedostacima koje je utvrdila Komisija u pogledu prijave poljoprivrednih površina koju su učinila češka tijela, ona uzela u obzir rezultate naknadne istrage u konačnim zaključcima istrage te je odlučila zaključiti odgovarajuću točku.

185

Naime, taj argument nije relevantan. Iz konačnih zaključaka istrage proizlazi da su češka tijela tijekom naknadne provjere koju je Komisija provela u Češkoj Republici od 31. kolovoza do 4. rujna 2020. Komisiji dostavila nove informacije u pogledu prijave poljoprivrednih površina. Te je informacije, dostavljene prije donošenja konačnih zaključaka istrage 26. ožujka 2021., Komisija uzela u obzir u okviru istrage te su u konačnim zaključcima omogućile zaključenje odgovarajuće točke.

186

Iz toga slijedi da su, za razliku od informacija koje se odnose na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka koje su češka tijela dostavila nakon što je Komisija poslala konačne zaključke, informacije o prijavi poljoprivrednih površina bile dostavljene prije tog slanja.

187

Slijedom toga, uzimajući u obzir razliku koja se odnosi na razdoblje slanja tih informacija, zaključenje točke koja se odnosi na postojanje povrede u pogledu prijave poljoprivrednih površina za Češku Republiku nije moglo stvoriti nikakva legitimna očekivanja u pogledu neprimjene financijskog ispravka za povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

188

Stoga drugi prigovor treba odbiti.

189

Trećim prigovorom Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila članak 296. drugi stavak UFEU‑a jer u obrazloženju pobijane odluke i sažetom izvješću nije uputila na utvrđenja koja je iznijela u zapisniku s naknadnog bilateralnog sastanka koji je doveo do zatvaranja navoda o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka. Stoga se, prema mišljenju Češke Republike, na temelju obrazloženja pobijane odluke i sažetog izvješća ne mogu shvatiti razlozi zbog kojih Komisija u okviru istrage nije uzela u obzir rezultate naknadne istrage o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

190

Komisija osporava taj prigovor.

191

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, obveza obrazlaganja propisana člankom 296. UFEU‑a bitan je postupovni zahtjev koji se mora razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja, koje se odnosi na materijalnu zakonitost spornog akta. U tom pogledu obrazloženje mora biti prilagođeno vrsti predmetnog akta te mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela akt, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za donesenu mjeru i tako da nadležni sud može provesti nadzor (presude od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija, C‑521/09 P, EU:C:2011:620, t. 146. i 147.; od 9. rujna 2020., Grčka/Komisija, T‑46/19, neobjavljena, EU:T:2020:396, t. 47. i od 18. siječnja 2023., Rumunjska/Komisija, T‑33/21, EU:T:2023:5, t. 36.).

192

Međutim, u obrazloženju nije nužno točno navesti sve različite relevantne činjenične i pravne elemente. Naime, pitanje ispunjava li obrazloženje odluke zahtjeve navedene u točki 191. ove presude treba ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst obrazloženja nego i na njegov kontekst te na ukupnost pravnih pravila kojima se uređuje predmetno područje (vidjeti presudu od 18. siječnja 2023., Rumunjska/Komisija, T‑33/21, EU:T:2023:5, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

193

Iz toga slijedi da se, prema sudskoj praksi, u okviru postupka potvrde o sukladnosti obveza obrazlaganja smatra ispunjenom ako je država kojoj je upućena bila usko uključena u postupak izrade te odluke i ako je upoznata s razlozima zbog kojih Komisija smatra da sporne iznose ne treba staviti na teret predmetnim fondovima (vidjeti presudu od 16. veljače 2017., Rumunjska/Komisija, T‑145/15, EU:T:2017:86, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

194

U tom pogledu, kada Komisija odbije dovoljno precizne elemente ocjene koje su iznijela nadležna nacionalna tijela, ona mora iznijeti, osobito u svojim razmjenama s dotičnom državom članicom i u sažetom izvješću, elemente na kojima se temelji njezina ozbiljna i razumna sumnja u pogledu podataka koje su priopćila nacionalna tijela ili rezultata kontrola koje su ta tijela provela, tako da navedeni elementi moraju biti sadržani u aktima koje je Komisija donijela tijekom postupka potvrde o sukladnosti kao i u obrazloženju odluke donesene na kraju tog postupka (vidjeti u tom smislu presude od 16. veljače 2017., Rumunjska/Komisija, T‑145/15, EU:T:2017:86, t. 47. i od 9. rujna 2020., Grčka/Komisija, T‑46/19, neobjavljenu, EU:T:2020:396, t. 49.).

195

U ovom slučaju nije sporno da su češka tijela bila usko uključena u postupak izrade pobijane odluke i da su znala za razloge koji opravdavaju navedenu odluku. Naime, ona je donesena nakon kontradiktornog postupka tijekom kojeg su Komisija i češka tijela u više navrata imali mogućnost razmijeniti svoja stajališta o utvrđenju povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

196

Usto, valja smatrati da češka tijela u okviru istrage nisu dostavila nijedan dovoljno precizan dokaz o povredi u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

197

Osim toga, kao što je to navedeno u točkama 153. i 156. ove presude, Komisija je u preliminarnim zaključcima, konačnim zaključcima i sažetom izvješću jasno obrazložila nalaganje financijskog ispravka za povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

198

U tim okolnostima ne može se zaključiti da je Komisija povrijedila svoju obvezu obrazlaganja u smislu sudske prakse navedene u točki 193. ove presude i članka 296. drugog stavka UFEU‑a.

199

Stoga treba odbiti treći prigovor i, prema tome, prvi dio drugog tužbenog razloga u cijelosti.

200

Drugim dijelom drugog tužbenog razloga Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila članak 52. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013 time što joj je naložila pobijani financijski ispravak koji se odnosi na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka iako je njezin sustav za utvrđivanje trajnih travnjaka bio u skladu s pravom Unije.

201

Komisija osporava taj dio tužbenog razloga.

202

Valja podsjetiti na to da je zaključeno da u okviru postupka potvrde o sukladnosti koji je doveo do donošenja pobijane odluke:

203

U tim okolnostima informacije i objašnjenja koja je Češka Republika pružila u tužbi u vezi s povredom u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka i koja Komisiji nisu dostavljena u okviru postupka potvrde o sukladnosti ne mogu se uzeti u obzir jer su poslana protivno rokovima predviđenima člankom 52. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 34. Provedbene uredbe br. 908/2014.

204

Stoga treba odbiti drugi dio drugog tužbenog razloga i, prema tome, drugi tužbeni razlog u cijelosti.

205

Treći tužbeni razlog, kojim se osporava povreda u pogledu odabira kontrolnog uzorka, sastoji se od četiriju dijelova.

206

Međutim, u svojim odgovorima na mjeru upravljanja postupkom i na pitanje Općeg suda postavljeno na raspravi stranke su izričito navele da treći i četvrti dio trećeg tužbenog razloga, koji se odnose na Komisijinu povredu članka 34. stavka 2. Provedbene uredbe br. 908/2014 zbog toga što u dopisu o utvrđenju nije navedena povreda u pogledu odabira kontrolnog uzorka u vezi s ekologizacijom i na Komisijinu povredu članka 35. Provedbene uredbe br. 809/2014 zbog uzimanja u obzir nepravilnosti programa JPP u okviru programa ekologizacije, treba smatrati bespredmetnima u slučaju da Opći sud odbije drugi tužbeni razlog koji se odnosi na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka.

207

Naime, financijski ispravak koji je Komisija naložila Češkoj Republici zbog povrede u pogledu odabira kontrolnog uzorka u vezi s ekologizacijom, koji je predmet trećeg i četvrtog dijela trećeg tužbenog razloga, apsorbiran je financijskim ispravkom koji se odnosi na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka i Komisija ga nije uzela u obzir prilikom određivanja iznosa pobijanog financijskog ispravka.

208

Stoga, budući da je drugi tužbeni razlog odbijen, treći i četvrti dio trećeg tužbenog razloga valja smatrati bespredmetnima. Naime, njihovo ispitivanje nije relevantno za ocjenu osnovanosti nalaganja pobijanog financijskog ispravka.

209

Stoga valja analizirati samo prvi i drugi dio trećeg tužbenog razloga.

210

Prvim dijelom trećeg tužbenog razloga Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila članak 30. točku (a) i članak 33.a Provedbene uredbe br. 809/2014, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom 2016/1394, s obzirom na to da je za program JPP smatrala da korisnike potpore koja je predmet naknadne provjere na licu mjesta jer su tijekom prethodne godine dobili smanjenu administrativnu kaznu u smislu članka 33.a Provedbene uredbe br. 809/2014, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom 2016/1394 (u daljnjem tekstu: korisnici koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu) treba razlikovati od korisnika koji moraju biti podvrgnuti standardnoj kontroli u skladu s člankom 30. točkom (a) Provedbene uredbe br. 809/2014 (u daljnjem tekstu: korisnici podvrgnuti standardnoj kontroli).

211

U tom pogledu Češka Republika tvrdi da nije povrijedila pravo Unije jer je 2017. od 87 korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu u 2016. njih 75 bilo uključeno u uzorak od 5 % korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli, a njih 12 bilo je podvrgnuto naknadnoj kontroli na licu mjesta.

212

Komisija osporava prvi dio trećeg tužbenog razloga.

213

Valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 30. točkom (a) Provedbene uredbe br. 809/2014, za programe potpore povezane s površinom, osim plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, kontrolni uzorak za kontrole na licu mjesta koje se provode svake godine obuhvaća najmanje 5 % svih korisnika koji podnose zahtjev za osnovno plaćanje ili zahtjev za jedinstveno plaćanje po površini.

214

Također valja istaknuti da članak 33.a Provedbene uredbe br. 809/2014, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom 2016/1394, naslovljen „Dodatni stupanj kontrole za provjere na licu mjesta radi daljnjeg praćenja korisnika iz članka 19.a stavka 2. Delegirane uredbe [br. 640/2014]”, u stavku 1. određuje:

„Korisnici kojima je u skladu s člankom 19.a stavkom 2. Delegirane uredbe [br. 640/2014] izrečena smanjena administrativna kazna za program potpore ili mjeru potpore povezane s površinom nakon prekoračenja u prijavi površine utvrđenog tijekom provjere na licu mjesta u sljedećoj godini podnošenja zahtjeva podliježu daljnjoj provjeri na licu mjesta za predmetni program potpore ili mjeru potpore.”

215

Iz analize tih odredbi osobito proizlazi da se standardne kontrole prema svojem predmetu i svrsi razlikuju od daljnjih kontrola na licu mjesta.

216

Što se tiče njihova predmeta, standardne kontrole odnose se na 5 % svih korisnika koji podnose zahtjev za osnovno plaćanje ili zahtjev za jedinstveno plaćanje po površini, dok se daljnje kontrole na licu mjesta odnose samo na korisnike kojima je izrečena smanjena administrativna kazna jer su tijekom prethodne godine izvršili prekoračenje u prijavi površina prihvatljivih za potporu.

217

Što se tiče njihove svrhe, cilj je standardnih kontrola odrediti minimalan broj korisnika podvrgnutih kontroli kako bi se osiguralo da Komisija učinkovito provjeri poštuju li se odredbe za različite programe potpore i mjere potpore, dok je cilj daljnjih provjera na licu mjesta, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/1394 od 16. kolovoza 2016. o izmjeni Provedbene uredbe br. 809/2014 o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe br. 1306/2013 (SL 2016., L 225, str. 50.) da provjeri jesu li korisnici potpore, nakon primjene smanjene administrativne kazne za prvo prekoračenje u prijavi površina, počinili novu povredu koja dovodi do primjene administrativne kazne u cijelosti.

218

Posebna priroda daljnjih provjera na licu mjesta potvrđena je naslovom članka 33.a Provedbene uredbe br. 809/2014, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom 2016/1394, u kojem se one izričito kvalificiraju kao „dodatni stupanj kontrole”, što upućuje na to da se razlikuju od standardnih kontrola jer korisnike potpore podvrgavaju dodatnoj kontroli koju treba uspostaviti kada su ispunjeni uvjeti predviđeni navedenim člankom.

219

Stoga valja smatrati da Komisija nije povrijedila članak 30. točku (a) i članak 33.a Provedbene uredbe br. 809/2014, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom 2016/1394, jer je smatrala da korisnike koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu tijekom prethodne godine treba razlikovati od korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli.

220

Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje trima argumentima koje je istaknula Češka Republika.

221

Svojim prvim argumentom Češka Republika tvrdi da bi isključenje korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu iz uzorka korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli dovelo do apsurdne posljedice da korisnici koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu zbog toga što su tijekom prethodne godine prekomjerno prijavili svoje površine ne podliježu standardnoj kontroli, nego samo daljnjoj kontroli na licu mjesta. Stoga, prema mišljenju Češke Republike, ti bi poljoprivrednici imali povoljniji položaj od drugih poljoprivrednika.

222

U tom pogledu valja smatrati da se daljnje kontrole na licu mjesta ne smatraju alternativnim kontrolama, nego dodatnim kontrolama, koje su dodatak standardnim kontrolama i imaju za cilj predvidjeti sustav pojačane kontrole za korisnike koji su u prethodnoj godini dobili smanjenu administrativnu kaznu. Naime, osim standardne kontrole, oni moraju biti podvrgnuti daljnjoj kontroli na licu mjesta kako bi se provjerilo jesu li počinili novu povredu prava Unije koja bi ih izložila izricanju administrativne kazne u cijelosti. Iz toga slijedi da se korisnici koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu ne nalaze u povoljnijem položaju u odnosu na druge korisnike.

223

Stoga prvi argument treba odbiti.

224

Svojim drugim argumentom Češka Republika smatra da je isključenje korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu iz uzorka korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli protivno tekstu članka 30. točke (a) Provedbene uredbe br. 809/2014, kojim se predviđa da je 5 % svih korisnika koji podnose zahtjev za plaćanje podvrgnuto standardnoj kontroli. Međutim, prema mišljenju Češke Republike, isključenjem korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu iz uzorka korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli on više nije obuhvaćao 5 % svih korisnika, nego samo 5 % jednog njihova dijela.

225

U tom pogledu valja istaknuti da su daljnje kontrole na licu mjesta dodatne kontrole koje su, među sredstvima kojima Komisija raspolaže za provjeru sukladnosti potpora koje dodjeljuju poljoprivredni fondovi Unije s pravom Unije, dodatak standardnim kontrolama. Standardne kontrole i daljnje kontrole na licu mjesta stoga imaju različitu svrhu i područje primjene te ih nacionalna tijela ne mogu pomiješati.

226

Međutim, odabir države članice uzorka korisnika nad kojima se provodi standardna kontrola i daljnja kontrola na licu mjesta ne može u praksi zanemariti razliku između tih kontrola. Stoga je u ovom slučaju Komisija pravilno smatrala da je Češka Republika povrijedila članak 30. točku (a) i članak 33.a Provedbene uredbe br. 809/2014, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom 2016/1394, s obzirom na to da je od 87 korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu u 2016. njih 75 bilo uključeno u uzorak korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli, a 12 ih je bilo podvrgnuto daljnjoj kontroli na licu mjesta.

227

Naime, u tom scenariju uzorak korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli sastojao se u velikoj većini od korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu u odnosu na sve druge korisnike koji su trebali biti podvrgnuti kontroli, a samo je 12 korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu bilo povrgnuto daljnjoj kontroli na licu mjesta.

228

Iz toga slijedi da je Češka Republika prilikom odabira uzoraka korisnika koji trebaju biti podvrgnuti standardnoj kontroli i korisnika koji trebaju biti podvrgnuti daljnjoj kontroli na licu mjesta trebala uzeti u obzir razliku između tih kontrola, osiguravajući, s jedne strane, da svi korisnici, a ne samo velika većina onih koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu, podliježu standardnim kontrolama i, s druge strane, da svi korisnici koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu budu podvrgnuti daljnjoj kontroli na licu mjesta.

229

Stoga drugi argument treba odbiti.

230

Svojim trećim argumentom Češka Republika smatra da je isključenje korisnika koji su dobili smanjenu administrativnu kaznu iz uzorka korisnika podvrgnutih standardnoj kontroli protivno članku 34. stavku 1. Provedbene uredbe br. 809/2014, koji omogućuje da se iz kontrolnog uzorka isključe samo korisnici čiji se zahtjev smatra neprihvatljivim.

231

Članak 34. stavak 1. Provedbene uredbe br. 809/2014 glasi:

„Zahtjevi ili podnositelji zahtjeva za koje se utvrdi da nisu valjani ili prihvatljivi za plaćanje u trenutku podnošenja zahtjeva ili nakon administrativnih provjera ili provjera na licu mjesta nisu dio kontrolne populacije.”

232

U tom pogledu valja smatrati da isključenje iz kontrolnog uzorka zahtjeva ili podnositelja zahtjeva za koje se utvrdi da nisu valjani ili prihvatljivi u smislu članka 34. stavka 1. Provedbene uredbe br. 809/2014 nije relevantno u ovom predmetu, u kojem je riječ o utvrđivanju područja primjene standardnih kontrola i daljnjih kontrola na licu mjesta koje, po definiciji, pretpostavljaju da se podnositelji uključeni u kontrolni uzorak smatraju prihvatljivima i da stoga mogu biti podvrgnuti standardnoj kontroli ili daljnjoj kontroli na licu mjesta.

233

Stoga treba odbiti treći argument i, prema tome, prvi dio trećeg tužbenog razloga u cijelosti.

234

Drugim dijelom trećeg tužbenog razloga Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti jer iznos pobijanog financijskog ispravka koji se odnosi na povredu u pogledu odabira kontrolnog uzorka u vezi sa standardnim kontrolama, koji iznosi 18833,24 eura, ne odgovara težini sporne nesukladnosti.

235

Konkretnije, Češka Republika tvrdi da je Komisija, kako bi došla do tog iznosa, utemeljila svoju odluku:

236

Komisija osporava drugi dio trećeg tužbenog razloga.

237

Uvodno valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 1306/2013, Komisija procjenjuje iznose koji se isključuju iz financiranja Unije s obzirom na, među ostalim, težinu utvrđene nesukladnosti, prirodu povrede i financijsku štetu prouzročenu Uniji.

238

Osim toga, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 108. ove presude, načelo proporcionalnosti, kao opće načelo prava Unije, zahtijeva da akti institucija Unije ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje željenog cilja. Stoga, kad je moguć izbor između nekoliko prikladnih mjera, valja se odlučiti za onu koja je najmanje ograničavajuća, a njezini nedostaci ne smiju biti nerazmjerni ciljevima koji se nastoje postići.

239

Također valja podsjetiti na to da je, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 115. ove presude, na Komisiji da, kada osporava rezultate provjera koje su provela nacionalna tijela i kako bi dokazala postojanje povrede pravila ZPP‑a, podnese dokaz svoje ozbiljne i razumne sumnje u pogledu kontrola koje su provela nacionalna tijela ili podataka koje su ona dostavila. Stoga, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 116. ove presude, ako Komisija izrazi ozbiljnu i razumnu sumnju, na državi članici je da podnese najdetaljniji i najpotpuniji dokaz o provedbi svojih kontrola ili o svojim podacima i, prema potrebi, o netočnosti Komisijinih tvrdnji.

240

Međutim, u ovom slučaju Komisija nije podnijela nijedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo smatrati da je njezina sumnja u mogućnost da je financijska šteta od 6277,75 eura prouzročena Uniji tijekom 2017. također nastala i u 2015. i 2016. ozbiljna i razumna sumnja u smislu sudske prakse.

241

Kao prvo, u preliminarnim zaključcima, konačnim zaključcima i sažetom izvješću Komisija je samo navela da iznos pobijanog financijskog ispravka koji se odnosi na povredu u pogledu odabira kontrolnog uzorka u vezi sa standardnim kontrolama u iznosu od 18833,24 eura obuhvaća i rizik da se nepravilna plaćanja neće retroaktivno naplatiti za 2015. i 2016. godinu.

242

Međutim, nije pružila dokaze na temelju kojih bi se moglo razumjeti zašto je šteta koja je nastala 2017. mogla nastati i 2015. i 2016. te bi dovela do obveze retroaktivne naplate.

243

Kao drugo, kako bi potkrijepila svoje stajalište, Komisija se u preliminarnim zaključcima pozvala na članak 3. Uredbe Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL 1995., L 312, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 5.), koji, prema njezinu mišljenju, opravdava retroaktivnu naplatu iznosa pogrešno isplaćenih poljoprivrednicima.

244

Međutim, članak 3. Uredbe br. 2988/95 predviđa da, radi zaštite financijskih interesa Unije, rok zastare za pokretanje postupka zbog neosnovanih plaćanja iznosi četiri godine od nastanka nepravilnosti koja je uzrokovala financijsku štetu Uniji, pri čemu sektorski propisi mogu predvidjeti kraći rok koji ne smije biti kraći od tri godine.

245

Prema sudskoj praksi, donošenjem Uredbe br. 2988/95 i osobito njezina članka 3. stavka 1. prvog podstavka zakonodavac Unije namjeravao je uvesti opće pravilo o zastari koje se primjenjuje u tom području i kojim je želio, s jedne strane, definirati minimalni rok koji se primjenjuje u svim državama članicama i, s druge strane, odreći se mogućnosti povrata iznosa koji su nepravilno primljeni iz proračuna Unije nakon proteka razdoblja od četiri godine od dana kada je počinjena nepravilnost koja utječe na sporna plaćanja. Iz toga proizlazi da od datuma stupanja na snagu Uredbe br. 2988/95 nadležna tijela država članica mogu, u načelu i osim u sektorima za koje je zakonodavac Unije predvidio kraći rok, povratiti svaku nepravilno stečenu pogodnost iz proračuna Unije u roku od četiri godine (presude od 29. siječnja 2009., Josef Vosding Schlacht-, Kühl- und Zerlegebetrieb i dr., C‑278/07 do C‑280/07, EU:C:2009:38, t. 27. i od 29. ožujka 2012., Pfeifer & Langen, C‑564/10, EU:C:2012:190, t. 37.).

246

Upućivanje na tu odredbu stoga nije relevantno u ovom slučaju jer se na temelju nje ne može razumjeti razlog zbog kojeg bi šteta za proračun Unije iz 2017. nastala i u 2015. i 2016.

247

Kao treće, kako bi opravdala svoje tvrdnje, Komisija u odgovoru na tužbu prvi put upućuje na članak 63. Uredbe br. 1306/2013 i članak 7. Provedbene uredbe br. 809/2014, kojima se, prema njezinu mišljenju, opravdava retroaktivna naplata neosnovanih plaćanja.

248

Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, Komisija mora dovoljno precizno navesti predmet provedene istrage i propuste utvrđene tijekom te istrage u obavijesti poslanoj na temelju članka 34. stavka 2. Provedbene uredbe br. 908/2014 (vidjeti presudu od 7. rujna 2022., Slovačka/Komisija, T‑40/21, neobjavljenu, EU:T:2022:515, t. 46. i navedenu sudsku praksu).

249

Osim toga, Komisija ne može dopuniti obrazloženje pobijane odluke tijekom sudskog postupka (vidjeti u tom smislu presude od 24. svibnja 2007., Duales System Deutschland/Komisija, T‑289/01, EU:T:2007:155, t. 132. i od 15. prosinca 2021., Oltchim/Komisija, T‑565/19, EU:T:2021:904, t. 275.).

250

Iz toga slijedi da se, s obzirom na to da Komisija u dopisu o utvrđenju kao ni u naknadnim dokumentima koje je dostavila Češkoj Republici u okviru postupka potvrde o sukladnosti koji je doveo do pobijane odluke nije uputila ni na članak 63. Uredbe br. 1306/2013 ni na članak 7. Provedbene uredbe br. 809/2014, ona ne može pozvati na te odredbe kako bi potkrijepila svoje tvrdnje u pogledu postojanja financijske štete za proračun Unije u 2015. i 2016. u istom iznosu koji je nastao u 2017.

251

U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da Komisija može potkrijepiti svoje tvrdnje na temelju članka 63. Uredbe br. 1306/2013 i članka 7. Provedbene uredbe br. 809/2014, te odredbe ne pružaju dokaz da sumnja koju je izrazila u pogledu postojanja financijske štete za proračun Unije u 2015. i 2016. u istom iznosu koji je nastao u 2017. čini ozbiljnu i razumnu sumnju u smislu sudske prakse navedene u točki 115. ove presude.

252

Naime, članak 63. Uredbe br. 1306/2013 i članak 7. Provedbene uredbe br. 809/2014 propisuju postupak i rokove za povrat neosnovanih plaćanja, ali ne sadržavaju nijedan element kojim se može potkrijepiti Komisijin navod prema kojem se povreda u pogledu odabira kontrolnog uzorka u vezi sa standardnim kontrolama do koje je došlo u 2017. također nužno dogodila u 2015. i 2016.

253

U tim okolnostima valja smatrati da Komisija nije dokazala da je sumnja koju je izrazila u pogledu postojanja iste financijske štete u 2015. i 2016. poput one koja je nastala u 2017. bila ozbiljna i razumna u smislu sudske prakse navedene u točki 115. ove presude.

254

Slijedom toga, treba prihvatiti drugi dio trećeg tužbenog razloga i, prema tome, poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem je Komisija Češkoj Republici naložila pobijani financijski ispravak koji se odnosi na povredu u pogledu odabira kontrolnog uzorka u vezi sa standardnim kontrolama u iznosu od 18833,24 eura.

255

Četvrti tužbeni razlog kojim se osporava povreda u pogledu povrata neosnovanih plaćanja sastoji se od dvaju dijelova.

256

Prvim dijelom četvrtog tužbenog razloga Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila članak 63. Uredbe br. 1306/2013 i članak 7. Provedbene uredbe br. 809/2014 jer je u okviru istrage smatrala da su češka tijela putem SIPČ-a morala provjeriti prihvatljivost poljoprivredne površine ne samo za godinu obuhvaćenu postupkom povrata neosnovanih plaćanja nego i za prethodne godine.

257

U tom pogledu Češka Republika navodi da se u članku 63. Uredbe br. 1306/2013 i članku 7. Provedbene uredbe br. 809/2014 propisuje postupak koji treba slijediti za povrat neosnovano isplaćenih iznosa poljoprivrednicima za površine koje nisu prihvatljive za potporu. Međutim, te se odredbe, prema mišljenju Češke Republike, ne odnose na zasebno pitanje jesu li i na koji način države članice dužne utvrditi je li površina koja je bila neprihvatljiva za potporu u jednoj godini bila neprihvatljiva i tijekom prethodnih godina.

258

Prema mišljenju Češke Republike, iz toga slijedi da je, u skladu s člankom 63. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 7. Provedbene uredbe br. 809/2014, ona prilikom godišnjeg ažuriranja SIPČ-a bila dužna ukloniti površine neprihvatljive za potporu za koje je u tijeku postupak povrata, ali nije bila dužna provjeriti jesu li te površine bile također neprihvatljive tijekom prethodnih godina i trebaju li eventualne potpore isplaćene za te godine biti predmet povrata.

259

Komisija osporava taj dio tužbenog razloga.

260

Najprije valja istaknuti da je Komisija za povredu u pogledu povrata neosnovanih plaćanja Češkoj Republici naložila:

261

Međutim, ispravci nametnuti za programe ekologizacije i MP apsorbirani su ispravkom izrečenim zbog povrede u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka koji je predmet drugog tužbenog razloga.

262

Slijedom toga, kao što su to stranke potvrdile u svojim odgovorima na mjeru upravljanja postupkom i na pitanje koje je Opći sud postavio na raspravi, s obzirom na to da je drugi tužbeni razlog odbijen, četvrti tužbeni razlog valja smatrati bespredmetnim u dijelu u kojem se odnosi na nalaganje financijskih ispravaka za programe ekologizacije i MP. Naime, budući da su ispravci koji se odnose na programe ekologizacije i MP apsorbirani ispravkom koji se odnosi na povredu u pogledu utvrđivanja trajnih travnjaka, njihovo ispitivanje nije relevantno za ocjenu osnovanosti nalaganja pobijanog financijskog ispravka.

263

Što se tiče ispravka naloženog za program JPP, najprije valja istaknuti da se člankom 63. Uredbe br. 1306/2013 u biti predviđa da, ako se utvrdi da korisnik ne ispunjava uvjete za dodjelu potpore, predmetna država članica ne isplaćuje potporu ili je djelomično ili u potpunosti ukida, a isplaćeni iznosi, uključujući pripadajuće kamate, moraju se vratiti. Ta ista odredba propisuje da, ako je to predviđeno sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom, države članice određuju administrativne kazne. Osim toga, člankom 7. Provedbene uredbe br. 809/2014 u biti se određuje da je u slučaju neosnovanog plaćanja predmetni korisnik dužan vratiti predmetne iznose, prema potrebi, uvećane za kamate.

264

Iz toga slijedi da se člankom 63. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 7. Provedbene uredbe br. 809/2014 državama članicama ne nalaže obveza da retroaktivno provjere je li površina neprihvatljiva za potporu u jednoj godini također bila neprihvatljiva tijekom prethodnih godina.

265

Nadalje, valja podsjetiti na to da navodna obveza država članica da provedu retroaktivnu provjeru prihvatljivosti površine ne proizlazi iz članka 3. Uredbe br. 2988/95. Naime, kao što je to navedeno u točki 244. ove presude, u toj se odredbi samo navodi da je rok zastare za pokretanje postupka zbog neosnovanih plaćanja četiri godine, osim ako sektorskim propisom nije predviđen kraći rok od tri godine.

266

Naposljetku, valja istaknuti da je točno da je u presudi od 7. rujna 2022., Slovačka/Komisija (T‑40/21, neobjavljena, EU:T:2022:515, t. 54. i 55.) Opći sud naveo da je, na temelju informacija sadržanih u dopisu o utvrđenju koji je Komisija poslala na temelju članka 34. stavka 2. Provedbene uredbe br. 908/2014, Slovačka trebala u procjenu potencijalnog rizika za EFJP za godine podnošenja zahtjeva 2015. i 2016. uključiti financijski učinak neizvršenog povrata neopravdano isplaćenih potpora za tri prethodne godine podnošenja zahtjeva. Međutim, Opći sud pojasnio je da činjenica da je izračun rizika za EFJP za godine podnošenja zahtjeva 2015. i 2016. trebao uzeti u obzir utjecaj nepostojanja postupka povrata za neosnovano izvršena plaćanja za tri prethodne godine podnošenja zahtjeva proizlazi iz posebnosti slovačkog sustava kontrole za koju tijela te države nisu mogla ne znati. Stoga iz navedene presude ne proizlazi obveza države članice da retroaktivno provjeri je li površina neprihvatljiva za potporu u jednoj godini također bila neprihvatljiva tijekom prethodnih godina.

267

Iz toga proizlazi da prvi dio četvrtog tužbenog razloga treba prihvatiti.

268

Slijedom toga, bez potrebe za ispitivanjem drugog dijela četvrtog tužbenog razloga, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na financijski ispravak primijenjen na izdatke Češke Republike u okviru programa JPP, u vezi s navodnom povredom u pogledu povrata neosnovanih plaćanja, u iznosu od 17855884,41 eura.

269

Svojim petim tužbenim razlogom Češka Republika ističe nezakonitost Komisijina nalaganja pobijanog financijskog ispravka koji se odnosi na povredu u pogledu nepravodobnog podnošenja zahtjeva zbog neprimjene smanjenja od 1 % na zahtjeve za potporu ili za plaćanje podnesene putem interneta bez elektroničkog potpisa u rokovima predviđenima člankom 13. Uredbe br. 640/2014 i dopunjene, u roku od sljedećih pet dana u nadležnom uredu, vlastoručnim potpisom podnositelja zahtjeva.

270

U prilog tom tužbenom razlogu Češka Republika ističe četiri argumenta.

271

Kao prvo, Češka Republika tvrdi da nijedna odredba prava Unije ne sprečava mogućnost da se zahtjev koji je podnesen putem interneta naknadno osobno dopuni vlastoručnim potpisom podnositelja zahtjeva. U tom pogledu Češka Republika ističe da članak 13. Uredbe br. 640/2014 pojašnjava postupak koji treba slijediti u slučaju nepravodobnog podnošenja zahtjeva za potporu ili za plaćanje, ali ne određuje da su zahtjevi koji su podneseni putem interneta i naknadno osobno dopunjeni vlastoručnim potpisom podnositelja zahtjeva nepravodobni zahtjevi. Osim toga, smatra da članak 72. Uredbe br. 1306/2013 ne uključuje potpis podnositelja zahtjeva među obvezne elemente zahtjeva.

272

Kao drugo, Češka Republika ističe da je u njezinu nacionalnom pravu osobni potpis zahtjeva podnesenog putem interneta potreban za ovjeru podnošenja, ali ne čini uvjet dopuštenosti zahtjeva. Naime, vlastoručni potpis omogućuje provjeru toga je li subjekt koji podnosi zahtjev onaj za koji je zahtjev podnesen (članak 37. stavak 4. češkog Upravnog zakonika (Zákon č. 500/2004 Sb., správní řád)).

273

Kao treće, Češka Republika ističe da je u njezinu nacionalnom pravu jedino što podnositelj zahtjeva može dodati zahtjevu koji je podnesen putem interneta njegov vlastoručni potpis koji se mora dati u nadležnom uredu u roku od pet dana od podnošenja zahtjeva putem interneta. Međutim, ne može se izvršiti nikakva dopuna ili izmjena zahtjeva ni u razdoblju od trenutka podnošenja zahtjeva putem interneta do trenutka njegova osobnog potpisivanja ni u trenutku osobnog potpisivanja.

274

Kao četvrto, Češka Republika tvrdi da je osobno ovjeravanje podnošenja zahtjeva koje je prethodno izvršeno putem interneta uobičajeni mehanizam u pravu Unije predviđen, među ostalim, člankom 57. stavkom 7. Poslovnika Suda.

275

Komisija osporava te argumente.

276

Što se tiče prvog i drugog argumenta Češke Republike, koje valja razmotriti zajedno, valja smatrati da je na državama članicama da definiraju pravila kojima u svojem nacionalnom pravu utvrđuju načine podnošenja zahtjeva za potporu i za plaćanje, koji, međutim, moraju biti u skladu s pravom Unije.

277

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 13. Uredbe br. 640/2014, zahtjevi za potporu ili za plaćanje podneseni nakon isteka roka koji je odredila Komisija dovode do primjene smanjenja od 1 %.

278

Osim toga, naznaka identiteta korisnika potpore dio je informacija koje zahtjev za potporu ili za plaćanje mora sadržavati kako bi se smatrao prihvatljivim, pod uvjetom da je podnesen u rokovima određenima u skladu s člankom 13. Uredbe br. 640/2014. Naime, iako članak 72. Uredbe br. 1306/2013 ne uključuje potpis podnositelja zahtjeva među elemente koje treba sadržavati zahtjev za potporu ili za plaćanje, njime se predviđa da taj zahtjev mora sadržavati „sve ostale informacije navedene u ovoj Uredbi ili potrebne s ciljem provedbe relevantnog sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva ili navedene od strane predmetne države članice”. U tom pogledu, u članku 14. stavku 1. Provedbene uredbe br. 809/2014, kojim se utvrđuju pravila za primjenu Uredbe br. 1306/2013, pojašnjava se da, kako bi se smatrao prihvatljivim, u zahtjevu za potporu ili za plaćanje mora biti naveden, među ostalim, identitet korisnika.

279

Međutim, iz pismena stranaka proizlazi da je prema češkom pravu vlastoručni potpis zahtjeva obvezna formalnost, bez koje se zahtjev ne prihvaća. Naime, kao što su to češka tijela navela u svojim očitovanjima od 1. listopada 2018. o zapisniku s bilateralnog sastanka, podnošenje zahtjeva putem interneta bez elektroničkog potpisa treba potvrditi vlastoručnim potpisom u roku od sljedećih pet dana. U tom slučaju, ako podnositelj zahtjeva osobno potpiše zahtjev u nadležnom uredu u rokovima i u obliku propisanim zakonom, datum podnošenja zahtjeva smatra se datumom njegova podnošenja putem interneta. Međutim, ako podnositelj prijave ne potpiše zahtjev ili to ne učini u obliku propisanom zakonom, zahtjev se smatra nedopuštenim i nadležna tijela ga ne uzimaju u obzir.

280

Iz toga slijedi da vlastoručni potpis zahtjeva podnesenog putem interneta bez elektroničkog potpisa ispunjava ne samo funkciju ovjere podnošenja zahtjeva, kao što to navode češka tijela, nego je i uvjet dopuštenosti zahtjeva. Naime, nadležna tijela obrađuju samo zahtjeve koji su osobno dopunjeni vlastoručnim potpisom podnositelja zahtjeva.

281

Slijedom toga, iako su u ovom slučaju zahtjevi bili podneseni putem interneta bez elektroničkog potpisa u rokovima predviđenima člankom 13. Uredbe br. 640/2014, oni nisu sadržavali vlastoručni potpis podnositelja zahtjeva, koji je ipak bio odlučujuća informacija za provjeru njihova identiteta i za odlučivanje o njihovoj prihvatljivosti u smislu članka 72. Uredbe br. 1306/2013 u vezi s člankom 14. stavkom 1. Provedbene uredbe br. 809/2014.

282

U tim okolnostima valja smatrati da su, s obzirom na to da na dan njihova podnošenja putem interneta zahtjevi nisu sadržavali bitan element za odlučivanje o njihovoj prihvatljivosti i da je taj element, odnosno vlastoručni potpis podnositelja zahtjeva, bio unesen nakon isteka rokova predviđenih člankom 13. Uredbe br. 640/2014, navedeni zahtjevi bili su nepravodobni, što je trebalo dovesti do primjene smanjenja od 1 %.

283

Stoga prvi i drugi argument treba odbiti.

284

Što se tiče trećeg argumenta, treba smatrati da on nije relevantan u ovom slučaju. Naime, iako u razdoblju od datuma podnošenja putem interneta do datuma osobnog potpisivanja sadržaj zahtjeva za potporu ili za plaćanje nije bio izmijenjen, oni su na dan njihova podnošenja bili nepotpuni jer nisu sadržavali potpise te stoga nisu ispunjavali kriterije prihvatljivosti predviđene pravom Unije.

285

Stoga treći argument treba odbiti.

286

Što se tiče četvrtog argumenta, valja istaknuti da u ovom slučaju također nije relevantna okolnost da Sud u članku 57. stavku 7. svojeg Poslovnika dopušta da stranke tajništvu podnesu potpisani izvornik postupovnih akata najkasnije deset dana nakon slanja primjerka tog dokumenta. U svakom slučaju, situacija iz članka 57. stavka 7. Poslovnika Suda razlikuje se od one o kojoj je ovdje riječ jer, u skladu s tom odredbom, izvorni dokument koji stranke dostavljaju Sudu u roku od deset dana mora biti isti kao onaj koji je prethodno proslijeđen, uključujući i u pogledu njegova potpisa koji je morao biti stavljen prilikom slanja primjerka postupovnih akata.

287

Stoga treba odbiti četvrti argument i, prema tome, peti tužbeni razlog u cijelosti.

288

Svojim šestim tužbenim razlogom Češka Republika tvrdi da je Komisija povrijedila članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti jer paušalni ispravak od 2 % koji joj je naložila u okviru sustava financijske discipline ne odgovara težini utvrđene nesukladnosti.

289

Komisija osporava taj tužbeni razlog.

290

Uvodno valja istaknuti da se postupak financijske discipline, predviđen člancima 25. i 26. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 8. Uredbe br. 1307/2013, razlikuje od postupka potvrde o sukladnosti predviđenog člankom 52. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 34. Provedbene uredbe br. 908/2014.

291

Naime, cilj je postupka potvrde o sukladnosti omogućiti Komisiji, nakon kontradiktornog postupka, da iz financiranja Unije isključi izdatke države članice koji su protivni pravu Unije.

292

Cilj je sustava financijske discipline omogućiti državama članicama da Komisiji prenesu sredstva koja su prvotno bila namijenjena za izravna plaćanja poljoprivrednicima kako bi stvorile financijsku pričuvu namijenjenu financiranju eventualne krize koja bi mogla nastati u poljoprivrednom sektoru. Međutim, ako se ta sredstva ne iskoriste, Komisija ih u sljedećim godinama vraća državama članicama, koje ih zatim prenose poljoprivrednicima na koje se prvotno odnosilo smanjenje izravnih plaćanja na koja su imali pravo.

293

U ovom slučaju Komisija je povrat sredstava prvotno uskraćenih poljoprivrednicima u okviru sustava financijske discipline izvršila Češkoj Republici uredbama o povratu.

294

U prilog svojem tužbenom razlogu Češka Republika ističe dva argumenta.

295

Svojim prvim argumentom Češka Republika tvrdi da bi, s obzirom na to da paušalni ispravak naložen u okviru sustava financijske discipline odražava ispravke koje je Komisija primijenila u okviru istrage za programe JPP, MP, ekologizacije i DVP, njegov iznos trebao biti isti kao i iznos ispravaka naloženih za svaki od tih programa. Međutim, Češka Republika ističe da je za program DVP Komisija u okviru istrage primijenila paušalni ispravak od 5 % na 10 % izdataka nastalih protivno tom programu. Iz toga slijedi, prema mišljenju Češke Republike, da je isti ispravak od 5 % na 10 % nastalih izdataka Komisija trebala primijeniti prilikom određivanja, za program DVP, iznosa paušalnog ispravka naloženog u okviru sustava financijske discipline.

296

U tom pogledu nije sporno da su u ovom slučaju, u okviru postupka potvrde o sukladnosti koji je doveo do pobijane odluke, češka tijela Komisiji dostavila jedinstvenu proračunsku liniju za sve programe potpora koji su predmet financijske discipline. To znači da češka tijela nisu za svaki program potpora navela iznos sredstava koji je najprije isplaćen Komisiji, a zatim ga je Komisija prenijela uredbama o povratu, nego su navela jedinstveni iznos za sve različite programe potpora. Stoga je Komisija taj jedinstveni iznos uzela u obzir radi određivanja iznosa paušalnog ispravka naloženog u okviru sustava financijske discipline.

297

Međutim, u zahtjevu za mirenje od 4. veljače 2020. Češka Republika prigovorila je Komisiji da prilikom izračuna paušalnog ispravka koji se odnosi na sustav financijske discipline za program DVP nije primijenila smanjeni ispravak koji odgovara onom od 5 % na 10 % izdataka nastalih protivno pravu Unije koji je za isti program primijenila u okviru istrage.

298

Ni u svojem dopisu od 13. studenoga 2020., koji je uslijedio nakon primitka izvješća tijela za mirenje, ni u svojim naknadnim razmjenama češka tijela Komisiji nisu dostavila informacije na temelju kojih bi se unutar jedinstvene proračunske stavke koja se odnosi na sredstva koja su bila predmet uredbi o povratu točno razlikovao dio koji se odnosi na program DVP.

299

U tim okolnostima Komisija je u konačnim zaključcima i sažetom izvješću odlučila primijeniti jedinstveni paušalni ispravak od 2 % na ukupna sredstva koja su bila predmet postupka financijske discipline.

300

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 1306/2013 i člankom 12. stavkom 2. Delegirane uredbe br. 907/2014, Komisija isključenje izdatka iz financiranja Unije temelji na utvrđivanju neopravdano potrošenih iznosa samo ako ih je moguće utvrditi razmjernim naporima.

301

Osim toga, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 108. ove presude, načelo proporcionalnosti zahtijeva da akti institucija Unije ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje željenog cilja.

302

Međutim, u ovom slučaju Češka Republika nije Komisiji dostavila informacije koje bi joj omogućile da u proračunskoj stavci koja se odnosi na sredstva koja su bila predmet uredbi o povratu utvrdi dio koji se odnosi na program DVP. Stoga je Komisija s pravom odlučila, u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe br. 1306/2013, člankom 12. stavkom 2. Delegirane uredbe br. 907/2014 i načelom proporcionalnosti, na temelju sustava financijske discipline primijeniti jedinstveni paušalni ispravak za sve programe potpore.

303

Stoga prvi argument treba odbiti.

304

Svojim drugim argumentom Češka Republika ističe da, ako Opći sud u cijelosti ili djelomično poništi ispravke za programe JPP, MP, ekologizacije i DVP koje je Komisija naložila u okviru postupka potvrde o sukladnosti koji je doveo do donošenja pobijane odluke, on također mora automatski i općenito, za odgovarajući iznos, poništiti ispravak nametnut u okviru sustava financijske discipline jer više ne odgovara financijskoj šteti koja je navodno nanesena proračunu Unije.

305

U tom pogledu valja istaknuti da je nalaganje ispravka u okviru sustava financijske discipline povezano s ispravcima koje je Komisija naložila u okviru postupka potvrde o sukladnosti za programe potpore koji su predmet financijske discipline. Naime, kako bi se, koliko je to moguće, zajamčila podudarnost između izravnih plaćanja isplaćenih svake godine poljoprivrednicima i sredstava ubranih iz tih plaćanja na osnovi financijske discipline, koja će možda biti vraćena tim poljoprivrednicima u sljedećim godinama, ako Komisija u okviru postupka potvrde o sukladnosti nametne ispravak zbog nepravilnosti utvrđenih u izravnim plaćanjima, ona je dužna također naložiti ispravak sredstava koja su predmet financijske discipline.

306

Međutim, ne može se utvrditi nikakav automatizam između Komisijine primjene, u okviru postupka potvrde o sukladnosti, ispravka za određeni program potpore i njezina nalaganja ispravka za iznose koji proizlaze iz tog programa potpora koji su bili predmet povrata državama članicama na temelju financijske discipline.

307

Kao prvo, u skladu s člankom 26. Uredbe br. 1306/2013, iznosi preneseni Komisiji na temelju financijske discipline vraćaju se, prema potrebi, poljoprivrednicima primjenom fiksne stope prilagodbe koja se primjenjuje na sva plaćanja izvršena u okviru različitih programa potpore.

308

Tako iznos ispravka u okviru sustava financijske discipline Komisija izračunava paušalno za sve programe potpora i on nije nužno povezan s iznosom ispravka koji je ona naložila u okviru postupka potvrde o sukladnosti za nepravilnosti utvrđene u izravnim plaćanjima isplaćenima poljoprivrednicima u vezi s posebnim programom potpore.

309

Kao drugo, kao što je to navedeno u točki 302. ove presude, mogućnost Komisije da među sredstvima koja su predmet financijske discipline razmjernim naporima utvrdi ona koja se odnose na svaki program potpora na koji se odnosi postupak potvrde o sukladnosti ovisi o dostupnim informacijama koje su u svakom pojedinačnom slučaju dostavile države članice.

310

Stoga se ne može tvrditi da bi potpuno ili djelomično poništenje pobijanog financijskog ispravka za određeni program potpora automatski i općenito dovelo do poništenja paušalnog ispravka u okviru sustava financijske discipline.

311

Stoga treba odbiti drugi argument i, prema tome, šesti tužbeni razlog u cijelosti.

312

S obzirom na prethodna razmatranja, treba poništiti pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome Češkoj Republici nalaže pobijani financijski ispravak zbog, s jedne strane, povrede u pogledu odabira kontrolnog uzorka u vezi sa standardnim kontrolama, u iznosu od 18833,24 eura i, s druge strane, povrede u pogledu povrata neosnovanih plaćanja, u iznosu od 17855884,41 eura, i u preostalom dijelu odbiti tužbu.

313

U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Budući da je tužba djelomično prihvaćena, treba odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deseto vijeće)

proglašava i presuđuje: