–

za Gesamtverband Autoteile‑Handel eV, E. Macher, M. Sacré i P. Schmitz, Rechtsanwälte,

–

za Scania CV AB, F. Hübener, B. Lutz i D. Wendel, Rechtsanwälte,

–

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, M. Huttunen i M. Noll‑Ehlers, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 61. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL 2018., L 151, str. 1. i ispravak SL 2023., L 125, str. 60.) te članka 6. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.; u daljnjem tekstu: OUZP).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Gesamtverbanda Autoteile‑Handel eV (u daljnjem tekstu: Gesamtverband), njemačkog strukovnog udruženja veleprodaje automobilskih dijelova, i društva Scania CV AB (u daljnjem tekstu: Scania), švedskog proizvođača vozila, u vezi s njegovim stavljanjem na raspolaganje informacija povezanih s ugrađenim dijagnostičkim sustavom (OBD) u vozilu te informacija o popravku i održavanju vozila.

3

Uvodne izjave 50., 52. i 62. Uredbe 2018/858 glase:

[…]

[…]

4

Članak 3. točke 40., 45., 48. i 49. Uredbe 2018/858 glasi kako slijedi:

„Za potrebe ove Uredbe i regulatornih akata navedenih u Prilogu II., osim ako se u njima drukčije navodi, primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

[…]

5

Člankom 61. te uredbe, naslovljenim „Obveze proizvođača u pogledu pružanja informacija povezanih s OBD‑om te informacija o popravku i održavanju vozila”, određuje se:

„1.   Proizvođači omogućuju neovisnim subjektima neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu, dijagnostičkoj i drugoj opremi te alatima, što uključuje potpuni referentni materijal i dostupne verzije za preuzimanje odgovarajućeg softvera, kao i informacijama o popravku i održavanju vozila. Informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka. […]

[…]

2.   Dok [Europska komisija] ne donese odgovarajuće norme u okviru rada Europskog odbora za normizaciju (CEN) ili usporedivog tijela za normizaciju, informacije povezane s OBD‑om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila moraju biti predstavljene na jednostavno dostupan način tako da ih neovisni subjekti mogu obraditi uz razuman napor.

Informacije povezane s OBD‑om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila moraju biti dostupne na internetskim stranicama proizvođača u standardiziranom obliku ili, ako to nije moguće zbog prirode informacija, u drugom primjerenom obliku. Kada je riječ o neovisnim subjektima koji nisu serviseri, informacije se također daju u strojno čitljivom obliku koji se može obraditi elektronički uobičajeno dostupnim informatičkim alatima i softverima te koji omogućava neovisnim subjektima da izvršavaju zadatke povezane sa svojim aktivnostima u lancu opskrbe na preprodajom tržištu.

[…]

4.   Pojedinosti tehničkih zahtjevâ za pristup informacijama povezanim s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila, osobito tehničke specifikacije o načinu pružanja informacija povezanih s OBD‑om u vozilu i informacija o popravku i održavanju vozila, utvrđene su u Prilogu X.

[…]”

6

Na temelju točke 2.5.1. Priloga X. navedenoj uredbi, naslovljenog „Pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila”, te informacije moraju sadržavati „nedvosmislenu identifikaciju vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice za koju je proizvođač odgovoran”.

7

U skladu s točkom 6.1. trećim i četvrtim stavkom tog priloga:

„Podaci o svim dijelovima vozila kojima je proizvođač originalno opremio vozilo, identificirano [identifikacijskim brojem vozila (VIN)] i ostalim kriterijima poput međuosovinskog razmaka, izlazne snage motora, razine opremljenosti ili dodatne opreme, i koji se mogu zamijeniti zamjenskim dijelovima koje proizvođač nudi svojim ovlaštenim servisima, zastupnicima ili trećim osobama upućivanjem na broj dijela originalne opreme (OE), moraju biti dostupni u bazi podataka koja je lako dostupna neovisnim subjektima u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka.

Ta baza podataka mora sadržavati VIN, brojeve dijelova originalne opreme (OE), nazive dijelova originalne opreme (OE), podatke o valjanosti (datumi početka i isteka), upute za ugradnju i, prema potrebi, strukturne karakteristike.”

8

Člankom 2. točkom 2. Uredbe Komisije (EU) br. 19/2011 od 11. siječnja 2011. o zahtjevima za homologaciju tipa za propisanu proizvođačevu pločicu i za identifikacijski broj vozila motornih vozila i njihovih prikolica i provedbi Uredbe (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih njima (SL 2011., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 115.), koja je stavljena izvan snage s učinkom od 5. srpnja 2022., ali je i dalje primjenjiva ratione temporis u glavnom postupku, određivalo se:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

9

Prilog I. Uredbi br. 19/2011, naslovljen „Tehnički zahtjevi”, sadržavao je dio B koji je u točki 1.2. predviđao da je „VIN […] jedinstven i nedvosmisleno dodijeljen određenom vozilu”.

10

Člankom 2. OUZP‑a, naslovljenim „Glavno područje primjene”, u stavku 1. predviđa se:

„Ova se Uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.”

11

Članak 4. te uredbe glasi kako slijedi:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

[…]”

12

Člankom 6. navedene uredbe, naslovljenim „Zakonitost obrade”, predviđa se:

„1.   Obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:

[…]

[…]

3.   Pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka (c) i (e) utvrđuje se u:

Svrha obrade određuje se tom pravnom osnovom […]. Pravom Unije ili pravom države članice mora se ostvariti cilj od javnog interesa te ono mora biti razmjerno zakonitom cilju koji se želi postići.

[…]”

13

U točki II.5. Priloga I. Direktivi Vijeća 1999/37/EZ od 29. travnja 1999. o dokumentima za registraciju vozila (SL 1999., L 138, str. 57.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 18.), kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2003/127/EZ od 23. prosinca 2003. (SL 2004., L 10, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 20., str. 75.), objašnjeno je da potvrda o registraciji vozila mora sadržavati VIN, ime i adresu imatelja te potvrde, a ispred tih podataka navode se odgovarajući usklađeni kodovi Zajednice E i C.

14

U skladu s točkom II.5. i točkom II.6. tog priloga, fizička osoba može biti navedena kao vlasnik vozila (oznake C.2 i C.4) ili kao osoba koja smije koristiti vozilo na temelju subjektivnog prava različitog od prava vlasništva (oznaka C.3).

15

Uvodna izjava 35. Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL 2019., L 172, str. 56.) glasi:

„Trebalo bi smatrati da je dokument u strojno čitljivom obliku ako je u obliku datoteke strukturirane tako da je softverske aplikacije mogu lako identificirati, prepoznati te iz nje izvaditi posebne podatke. […]”

16

Društvo Scania, jedan od najvećih proizvođača teških kamiona u Europi i „proizvođač” u smislu članka 3. točke 40. Uredbe 2018/858, omogućuje neovisnim subjektima da na internetskoj stranici ručno pristupe informacijama o vozilima, popravku i održavanju tih vozila te informacijama povezanima s OBD‑om. Ta internetska stranica omogućuje pretraživanje prema općim podacima o vozilima, kao što su model, motor ili godina proizvodnje, ili prema podacima o određenom vozilu unosom sedam posljednjih brojki VIN‑a tog vozila. Rezultati tih pretraživanja mogu se samo ispisati ili pohraniti na računalu kao datoteka u PDF formatu, što isključuje automatiziranu obradu podataka. Rezultati pretraživanja informacija o zamjenskim dijelovima mogu se pohraniti u obliku XML datoteke.

17

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da društvo Scania neovisnim subjektima ne stavlja na raspolaganje VIN‑ove. Pristup tim podacima imaju samo serviseri, i to zahvaljujući dokumentima za registraciju ili oznaci koja se nalazi na šasiji vozila koje im je klijent povjerio na održavanje ili popravak.

18

Gesamtverband, zajedno sa svojim članovima, ostvaruje 80 % prihoda slobodne distribucije automobilskih dijelova u Njemačkoj. Budući da to udruženje smatra da društvo Scania ne omogućava pristup informacijama u mjeri u kojoj mu se to nalaže člankom 61. stavcima 1. i 2. Uredbe 2018/858, zatražilo je od Landgerichta Köln (Zemaljski sud u Kölnu, Njemačka), suda koji je uputio zahtjev, da tom društvu naloži da neovisnim subjektima koji nisu serviseri iz članka 3. točke 45. te uredbe odobri pristup informacijama o popravku i održavanju vozila u smislu članka 3. točke 48. navedene uredbe, i to preko sučelja baze podataka koje omogućava strojno pretraživanje i preuzimanje rezultata u obliku elektronički obradivih skupova podataka.

19

Sud koji je uputio zahtjev smatra da ishod spora koji se pred njim vodi ovisi o tumačenju članka 61. stavaka 1. i 2. Uredbe 2018/858. Kao prvo, dvoji o tome odnosi li se obveza koja je tim stavkom 1. propisana proizvođačima vozila, da informacije pružaju na „lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka”, na sve informacije o popravku i održavanju vozila u smislu članka 3. točke 48. te uredbe ili samo na informacije o zamjenskim dijelovima iz točke 6.1. trećeg stavka Priloga X. navedenoj uredbi, na koju se upućuje u članku 61. stavku 4. iste uredbe.

20

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev ističe da, iako se člankom 61. stavcima 1. i 2. Uredbe 2018/858 proizvođaču vozila izričito ne nalaže da uspostavi sučelje baze podataka, njime se ipak zahtijeva da informacije budu „lako dostupne”. Prema mišljenju tog suda, ručno pregledavanje tih informacija, koje on smatra složenim načinom pristupa, nije u skladu s tim zahtjevom.

21

Kao treće, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li članak 61. stavke 1. i 2. Uredbe 2018/858 tumačiti na način da se njime proizvođaču vozila omogućuje da ograniči pristup informacijama o popravku i održavanju vozila na ciljana pretraživanja na temelju VIN‑a, a da pritom neovisnim subjektima ne stavi na raspolaganje ažurirani popis svih VIN‑ova svojih vozila.

22

Kao četvrto, sud koji je uputio zahtjev ističe da članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858, u dijelu u kojem se njime nalaže da se neovisnim subjektima pruže informacije u obliku „strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka”, ne znači da se format datoteke mora moći izravno elektronički obrađivati bez međukoraka kao što je pretvorba u drugi format datoteke. On, međutim, dvoji o tome može li se smatrati da su tablice i tekstovi datoteke u PDF formatu u skladu s Direktivom 2019/1024, u čijoj se uvodnoj izjavi 35. navodi da bi dokument, kako bi se smatralo da je u strojno čitljivom obliku, trebao biti u obliku datoteke strukturirane tako da je softverske aplikacije mogu lako identificirati, prepoznati te iz nje izvaditi posebne podatke.

23

Kao peto, sud koji je uputio zahtjev, iako smatra da VIN u pravilu nije osobni podatak, želi doznati treba li članak 61. Uredbe 2018/858 tumačiti na način da se njime proizvođačima automobila nalaže pravna obveza obrade podataka u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) OUZP‑a.

24

U tim je okolnostima Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

25

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 61. stavak 1. drugu rečenicu Uredbe 2018/858 tumačiti na način da se obveza predstavljanja informacija iz tog stavka na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka odnosi na sve „informacije o popravku i održavanju vozila” u smislu članka 3. točke 48. te uredbe ili samo na informacije o zamjenskim dijelovima iz točke 6.1. Priloga X. navedenoj uredbi.

26

Člankom 61. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe 2018/858 proizvođačima automobila nalaže se da neovisnim subjektima omoguće neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup, među ostalim, „informacijama o popravku i održavanju vozila” u smislu članka 3. točke 48. te uredbe. Na temelju članka 61. stavka 1. druge rečenice navedene uredbe, sve te informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka.

27

Stoga iz samog teksta potonje odredbe proizlazi da se u njoj predviđena obveza odnosi na iste informacije kao što su one navedene u prvoj rečenici članka 61. stavka 1. te uredbe, odnosno, među ostalim, na informacije o popravku i održavanju vozila.

28

Iako su, u skladu s člankom 61. stavkom 4. Uredbe 2018/858, „[p]ojedinosti tehničkih zahtjevâ za pristup […] informacijama o popravku i održavanju vozila, osobito tehničke specifikacije o načinu pružanja [tih] informacija […], utvrđene […] u Prilogu X.” i iako se treći stavak točke 6.1. tog priloga odnosi samo na informacije o dijelovima vozila koji se mogu zamijeniti zamjenskim dijelovima, ta odredba sama po sebi ipak ne uređuje opseg pristupa informacijama o popravku i održavanju vozila. Ona stoga ne može dovesti do smanjenja tih informacija na one koje se odnose na zamjenske dijelove.

29

S obzirom na prethodno navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 61. stavak 1. drugu rečenicu Uredbe 2018/858 treba tumačiti na način da se obveza predstavljanja informacija iz tog stavka na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka odnosi na sve „informacije o popravku i održavanju vozila” u smislu članka 3. točke 48. te uredbe, a ne samo na informacije o zamjenskim dijelovima iz točke 6.1. Priloga X. navedenoj uredbi.

30

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 61. stavak 1. drugu rečenicu i članak 61. stavak 2. drugi podstavak Uredbe 2018/858 tumačiti na način da se tim odredbama proizvođačima automobila nalaže da, kao prvo, informacije o popravku i održavanju vozila učine dostupnima preko sučelja baze podataka koje omogućuje strojno pretraživanje s preuzimanjem rezultatâ; kao drugo, uspostave bazu podataka koja omogućuje pretraživanje ne samo na temelju VIN‑a nego i drugih unosa i, kao treće, te informacije stave na raspolaganje neovisnim subjektima u datotekama čiji format služi izravnoj elektroničkoj obradi skupova podataka sadržanih u tim datotekama.

31

Kao prvo, kao što je to navedeno u točki 26. ove presude, člankom 61. stavkom 1. Uredbe 2018/858 proizvođačima automobila nalaže se da neovisnim subjektima omoguće neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup, među ostalim, informacijama o popravku i održavanju vozila te da ih predstave „na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka”.

32

Tim člankom 61. stavkom 2. drugim podstavkom prvom rečenicom od proizvođača se zahtijeva da informacije o popravku i održavanju vozila učine dostupnima na internetskim stranicama proizvođača u standardiziranom obliku ili, ako to nije moguće zbog prirode informacija, u drugom primjerenom obliku. Drugom rečenicom tog drugog podstavka navedenim se proizvođačima nalaže da te informacije daju neovisnim subjektima koji nisu serviseri u strojno čitljivom obliku koji se može obraditi elektronički uobičajeno dostupnim informatičkim alatima i softverima te koji omogućava tim subjektima da izvršavaju zadatke povezane sa svojim aktivnostima u lancu opskrbe na preprodajom tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2022., ADPA i Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑390/21, EU:C:2022:837, t. 28.).

33

Dok Komisija ne donese odgovarajuće norme, isti proizvođači moraju, na temelju članka 61. stavka 2. prvog podstavka Uredbe 2018/858, navedene informacije predstaviti na „[lako] dostupan način” tako da ih neovisni subjekti mogu obraditi „uz razuman napor”.

34

Međutim, člankom 61. te uredbe ne predviđa se obveza proizvođača automobila da uspostave sučelje koje se može koristiti za pretraživanje baza podataka tih proizvođača.

35

Kao drugo, u skladu s trećim stavkom točke 6.1. Priloga X. Uredbi 2018/858, na koju se upućuje u članku 61. stavku 4. te uredbe, „[p]odaci o svim dijelovima vozila kojima je proizvođač originalno opremio vozilo, identificirano VIN‑om i ostalim kriterijima poput međuosovinskog razmaka, izlazne snage motora, razine opremljenosti ili dodatne opreme, i koji se mogu zamijeniti zamjenskim dijelovima koje proizvođač nudi svojim ovlaštenim servisima, zastupnicima ili trećim osobama upućivanjem na broj dijela originalne opreme (OE), moraju biti dostupni u bazi podataka koja je lako dostupna neovisnim subjektima u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka”.

36

Iz samog teksta trećeg stavka te točke 6.1. proizlazi da su proizvođači, kad je riječ o informacijama o dijelovima koji se mogu zamijeniti zamjenskim dijelovima, dužni uspostaviti bazu podataka (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2019., Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑527/18, EU:C:2019:762, t. 32.) koja omogućava pretraživanje ne samo na temelju VIN‑a nego i „ostalih kriterija” predviđenih tom odredbom.

37

To je tumačenje u skladu s ciljem osiguravanja učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila, kako je naveden u uvodnim izjavama 50. i 52. Uredbe 2018/858. U tu se svrhu neovisnim subjektima, kao što su izdavači tehničkih informacija i proizvođači dijelova, mora omogućiti da za izvršavanje svojih zadataka povezanih sa svojim aktivnostima u lancu opskrbe na preprodajnom tržištu mogu provoditi pretraživanja na temelju svih sredstava navedenih u prethodnoj točki ove presude.

38

Kao treće, obvezom proizvođača da informacije o popravku i održavanju vozila stave na raspolaganje neovisnim subjektima u formatu koji omogućuje elektroničku obradu, predviđenom člankom 61. stavkom 1. Uredbe 2018/858, treba se tim subjektima omogućiti „preuzimanje tehničkih informacija” (vidjeti u tom smislu presudu od 27. listopada 2022., ADPA i Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑390/21, EU:C:2022:837, t. 27.).

39

Usto, valja istaknuti da prema uvodnoj izjavi 35. Direktive 2019/1024, kako bi se moglo smatrati da je dokument u strojno čitljivom obliku, on mora biti „u obliku datoteke strukturirane tako da je softverske aplikacije mogu lako identificirati, prepoznati te iz nje izvaditi posebne podatke”.

40

Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je stavljanje na raspolaganje informacija u obliku kao što je onaj koji nudi društvo Scania pogodno samo za neizravnu elektroničku obradu i zahtijeva da navedeni subjekti izvrše međukorak pretvorbe datoteka koje se ne mogu automatski obraditi u izravno obradivi format. Pod uvjetom da to u konačnici provjeri sud koji je uputio zahtjev, ne može se smatrati da je takvo stavljanje na raspolaganje u skladu s člankom 61. stavkom 1. drugom rečenicom i člankom 61. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe 2018/858.

41

To je tumačenje u skladu s ciljem osiguravanja učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila, kako je naveden u uvodnim izjavama 50. i 52. Uredbe 2018/858. U tom je smislu ključno, kao što je to Komisija istaknula u svojim pisanim očitovanjima, da neovisni subjekti iz formata u kojem im proizvođači stavljaju na raspolaganje potrebne informacije mogu izdvojiti tehničke podatke i pohraniti te podatke odmah nakon njihova prikupljanja u svrhu njihove ponovne uporabe.

42

S obzirom na prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 61. stavak 1. drugu rečenicu i članak 61. stavak 2. drugi podstavak Uredbe 2018/858 treba tumačiti na način da se:

43

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858 tumačiti na način da se njime proizvođačima automobila propisuje „pravna obveza” u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) OUZP‑a da VIN‑ove vozila koja proizvode stave na raspolaganje neovisnim subjektima kao „voditeljima obrade” u smislu članka 4. točke 7. te uredbe.

44

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, treba, kao prvo, ispitati je li VIN obuhvaćen pojmom „osobni podaci” u smislu članka 4. točke 1. OUZP‑a, kojim je taj pojam definiran kao „svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi”.

45

Ta se definicija primjenjuje ako su, zbog svojeg sadržaja, svrhe i učinka, predmetne informacije povezane s određenom osobom (presuda od 8. prosinca 2022., Inspektor v Inspektorata kam Visshia sadeben savet (Svrhe obrade osobnih podataka – Kaznena istraga), C‑180/21, EU:C:2022:967, t. 70.). Kako bi se odredilo može li se utvrditi identitet pojedinca, trebalo bi uzeti u obzir sva sredstva koja voditelj obrade u smislu članka 4. točke 7. OUZP‑a ili bilo koja druga osoba mogu razumno upotrijebiti u svrhu izravnog ili neizravnog utvrđivanja identiteta pojedinca, a da pritom nije nužno da se sve informacije potrebne za utvrđivanje identiteta dotične osobe nalaze u posjedu samo jednog subjekta (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2016., Breyer, C‑582/14, EU:C:2016:779, t. 42. i 43.).

46

Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 34. i 39. svojeg mišljenja, podatak poput VIN‑a – koji je člankom 2. točkom 2. Uredbe br. 19/2011 definiran kao alfanumerički kôd koji je proizvođač dodijelio vozilu kako bi se osigurala ispravna identifikacija tog vozila i koji kao takav nema „osobni” karakter – postaje osobni za onoga tko ima razumnu mogućnost uporabe sredstava koja omogućuju da se taj podatak poveže s određenom osobom.

47

Iz točke II.5. Priloga I. Direktivi 1999/37 proizlazi da se VIN mora nalaziti u potvrdi o registraciji vozila kao i ime i adresa imatelja te potvrde. Usto, na temelju točaka II.5. i II.6. tog priloga, fizička osoba može biti navedena kao vlasnik vozila ili kao osoba koja smije koristiti vozilo na temelju subjektivnog prava različitog od prava vlasništva.

48

U tim je okolnostima VIN osobni podatak, u smislu članka 4. točke 1. OUZP‑a, pojedinca koji je naveden u toj potvrdi, s obzirom na to da osoba koja ima pristup tom VIN‑u može na raspolaganju imati mogućnost uporabe sredstava koja joj omogućuju da utvrdi identitet vlasnika vozila s tim brojem ili osobe koja smije koristiti to vozilo na temelju subjektivnog prava različitog od prava vlasništva.

49

Kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točkama 34. i 41. svojeg mišljenja, ako neovisni subjekti mogu razumno raspolagati sredstvima koja im omogućuju da VIN povežu s pojedincem čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, taj VIN za njih predstavlja osobni podatak u smislu članka 4. točke 1. OUZP‑a, a neizravno i za proizvođače automobila koji ga stavljaju na raspolaganje, iako VIN za te proizvođače sam po sebi nije osobni podatak, osobito ne kada vozilo kojem je taj VIN dodijeljen nije u vlasništvu pojedinca.

50

Ako iz provjere navedene u prethodnoj točki ove presude proizlazi da VIN treba smatrati osobnim podatkom, on ulazi u područje primjene OUZP‑a na temelju njegova članka 2. stavka 1. i stoga ga treba obrađivati u skladu s tom uredbom.

51

Pojam „obrada” definiran je u članku 4. točki 2. OUZP‑a kao svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima, kao što su otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način. Taj pojam stoga obuhvaća stavljanje na raspolaganje VIN‑a od strane „voditelja obrade”, u smislu članka 4. točke 7. te uredbe, kada se na temelju tog VIN‑a može utvrditi identitet pojedinca.

52

Člankom 6. OUZP‑a utvrđuju se uvjeti zakonitosti obrade takvih podataka. U skladu sa stavkom 1. točkom (c) tog članka zakonita je obrada koja je nužna radi poštovanja pravne obveze voditelja obrade.

53

Usto, u članku 6. stavku 3. OUZP‑a navodi se da obradu treba temeljiti na pravu Unije ili pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe, da se tom pravnom osnovom trebaju odrediti svrhe obrade i ostvariti cilj od javnog interesa te da ona mora biti razmjerna zakonitom cilju koji se želi postići.

54

Kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 62. Uredbe 2018/858, propisi o zaštiti osobnih podataka moraju se primjenjivati kadgod se mjerama predviđenima tom uredbom obuhvaća obrada osobnih podataka.

55

S obzirom na prethodno navedeno, kao drugo valja ispitati sadržaj i doseg članka 61. stavka 1. Uredbe 2018/858.

56

Tom se odredbom, kao što je to već istaknuto u točkama 26. i 31. ove presude, najprije nalaže proizvođačima automobila da neovisnim subjektima stave na raspolaganje, među ostalim, informacije o popravku i održavanju vozila koje su u članku 3. točki 48. te uredbe definirane kao „sve informacije, uključujući sve njihove naknadne izmjene i dopune, koje su potrebne za dijagnostiku, servisiranje i pregled vozila, njegovu pripremu za tehnički pregled, popravak, reprogramiranje, ponovno postavljanje početnih postavki vozila ili koje su potrebne za daljinsku dijagnostičku potporu vozilu ili za ugradnju dijelova i opreme na vozila, a koje proizvođači osiguravaju svojim ovlaštenim partnerima, trgovcima i serviserima ili koje proizvođači upotrebljavaju u svrhu popravaka i održavanja”.

57

Usto, u točki 2.5.1. Priloga X. Uredbi 2018/858, na koju se upućuje u članku 61. stavku 4. te uredbe, pojašnjava se da informacije o popravku i održavanju vozila uključuju „nedvojbenu identifikaciju vozila”. Osim toga, u skladu s točkom 6.1. četvrtim stavkom tog priloga, VIN mora biti naveden u bazi podataka koju je proizvođač dužan uspostaviti na temelju trećeg stavka te točke 6.1. u pogledu dijelova vozila kojima je proizvođač originalno opremio vozilo i koji se mogu zamijeniti zamjenskim dijelovima.

58

Stoga se tim odredbama prava Unije proizvođačima automobila nalaže „pravna obveza” u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) OUZP‑a da neovisnim subjektima stave na raspolaganje, među ostalim podacima, i VIN‑ove. Takva „pravna obveza” u skladu je s prvim uvjetom zakonitosti obrade osobnih podataka navedenim u točki 52. ove presude.

59

Nadalje, člankom 61. stavkom 1. Uredbe 2018/858 određena je svrha te obveze obrade podataka, odnosno omogućavanje neovisnim subjektima neograničenog, standardiziranog i nediskriminirajućeg pristupa informacijama o, među ostalim, popravku i održavanju vozila u smislu članka 3. točke 48. te uredbe. „Pravna obveza” proizvođača da VIN‑ove svojih vozila stave na raspolaganje neovisnim subjektima u skladu je s ciljem iz uvodne izjave 52. navedene uredbe da se osigura učinkovito i nenarušeno tržišno natjecanje na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila.

60

U skladu s uvodnom izjavom 50. Uredbe 2018/858, takvo je tržišno natjecanje potrebno za bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, posebno kad je riječ o slobodnom kretanju robe, slobodi poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga. Prema tome, cilj naveden u prethodnoj točki ove presude od javnog je interesa i, slijedom toga, legitiman (vidjeti po analogiji presudu od 1. kolovoza 2022., Vyriausioji tarnybinės etikos komisija, C‑184/20, EU:C:2022:601, t. 75). Drugi uvjet zakonitosti obrade osobnih podataka naveden u točki 53. ove presude stoga je ispunjen.

61

Naposljetku, kad je riječ o trećem uvjetu zakonitosti obrade osobnih podataka iz članka 6. stavka 3. OUZP‑a kojim se zahtijeva da ta obrada bude „razmjerna zakonitom cilju koji se želi postići”, dovoljno je istaknuti, kao što je to učinio nezavisni odvjetnik u točki 52. četvrtoj alineji svojeg mišljenja, s jedne strane, da se podaci koji se odnose na određeno vozilo mogu točno identificirati samo pretraživanjem s pomoću VIN‑a i, s druge strane, da se u spisu kojim raspolaže Sud ne navodi drugi, manje zadirujuć identifikator kojim bi se ujedno osigurala učinkovitost pretrage na temelju VIN‑a i postizanje cilja od javnog interesa, koji je utvrđen u prethodnoj točki ove presude. Članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858 stoga je u skladu s trećim uvjetom iz točke 53. ove presude.

62

S obzirom na prethodno navedeno, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858, u vezi sa stavkom 4. tog članka i točkom 6.1. Priloga X. toj uredbi, treba tumačiti na način da se njime proizvođačima automobila propisuje „pravna obveza” u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) OUZP‑a da VIN‑ove vozila koja proizvode stave na raspolaganje neovisnim subjektima kao „voditeljima obrade” u smislu članka 4. točke 7. te uredbe.

63

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje: