–

za TAP Portugal, K. Brecke, B. Liebert i U. Steppler, Rechtsanwälte,

–

za flightright GmbH, M. Michel i R. Weist, Rechtsanwälte,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–

za portugalsku vladu, P. Barros da Costa, C. Chambel Alves, L. Guerreiro i P. Pisco Santos, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, G. Braun, G. Wilms i N. Yerrell, u svojstvu agenata,

1

Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.).

2

Zahtjevi su podneseni u okviru sporova između TAP‑a Portugal (u daljnjem tekstu: TAP) i flightrighta GmbH (predmet C‑156/22) odnosno Myflyrighta GmbH (predmeti C‑157/22 i C‑158/22) u vezi s pravom na odštetu putnicima na temelju Uredbe br. 261/2004, nakon što je let otkazan zbog iznenadne smrti kopilota zrakoplova netom prije predviđenog polaska leta.

3

Uvodne izjave 1., 14. i 15. Uredbe br. 261/2004 glase:

[…]

4

Člankom 5. te uredbe, naslovljenim „Otkazivanje leta”, određeno je:

„(1)   U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici:

[…]

[…]

3.   Stvarni zračni prijevoznik nije dužan platiti odštetu u skladu s člankom 7., ako može dokazati da je do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nije moglo izbjeći čak ni ako su sve razumne mjere poduzete.

[…]”

5

Članak 7. stavak 1. navedene uredbe, naslovljen „Pravo na odštetu”, glasi:

„Pozivanjem na ovaj članak, putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od:

U određivanju udaljenosti, kao baza se uzima mjesto odredišta na koje će, zbog uskraćivanja ukrcaja ili otkazivanja leta, putnici stići s određenim vremenskim zakašnjenjem u odnosu na vrijeme dolaska predviđenim redom letenja.”

6

Tri spojena predmeta odnose se na otkazivanje jednog te istog leta, a dotični putnici prenijeli su svoja prava koja su nastala zbog tog otkazivanja na društva flightright (predmet C‑156/22) odnosno Myflyright (predmeti C‑157/22 i C‑158/22), koja pružaju pravnu pomoć putnicima u zračnom prometu.

7

TAP je 17. srpnja 2019. trebao, kao stvarni zračni prijevoznik, pružiti uslugu leta s polaskom iz Stuttgarta (Njemačka) i odredištem u Lisabonu (Portugal) te polaskom predviđenim za 6:05 sati.

8

Istog je dana u 4:15 sati kopilot koji je trebao izvesti let o kojem je riječ pronađen mrtav u krevetu svoje hotelske sobe. Šokirana tim događajem, cijela se posada proglasila nesposobnom za izvođenje leta. Budući da izvan TAP‑ove baze nije bio dostupan nijedan član zamjenskog osoblja, let s polaskom u 6:05 sati je otkazan. Zamjenska je posada zatim napustila Lisabon letom u 11:25 sati koji je u Stuttgart stigao u 15:20 sati. Nakon toga, putnici su premješteni na zamjenski let za Lisabon predviđen za 16:40 sati.

9

TAP je društvima flightright i Myflyright odbio isplatiti odštetu predviđenu člankom 7. stavkom 1. Uredbe br. 261/2004, pri čemu je istaknuo da je iznenadna smrt kopilota izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. te uredbe.

10

U trima predmetima o kojima je riječ, Amtsgericht Nürtingen (Općinski sud u Nürtingenu, Njemačka) naložio je TAP‑u plaćanje te odštete na temelju toga što, kao i neočekivana i iznenadna bolest, nepredvidljiva i nagla smrt člana posade (u daljnjem tekstu: iznenadna bolest ili smrt) nije vanjski događaj koji utječe na prijevoznika jer je on dio rizika svojstvenih djelatnostima zračnog prijevoznika.

11

TAP je podnio žalbu Landgerichtu Stuttgart (Zemaljski sud u Stuttgartu, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev. Potonji sud objašnjava da se, prema njegovim istraživanjima, s pristupom koji je primijenio Amtsgericht Nürtingen (Općinski sud u Nürtingenu) slaže dio njemačke sudske prakse, kao i francuski Cour de cassation (Kasacijski sud, Francuska). Suprotno tomu, nizozemski je sud nedavno presudio da iznenadnu bolest člana posade treba smatrati vanjskim događajem izvan kontrole zračnog prijevoznika.

12

Smatrajući da zračni prijevoznik načelno mora osigurati sposobnost za let i raspoloživost svojih zaposlenika te stoga načelno mora imati na raspolaganju određeni broj članova zamjenskog osoblja, sud koji je uputio zahtjev ipak tvrdi da je problematika o kojoj je riječ sporna u europskoj sudskoj praksi i pravnoj teoriji.

13

U tim je okolnostima Landgericht Stuttgart (Zemaljski sud u Stuttgartu) odlučio prekinuti postupak u trima predmetima koji se pred njim vode i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 5. stavak 3. Uredbe […] br. 261/2004 tumačiti na način da postoji izvanredna okolnost u smislu te odredbe ako se otkaže let iz zračne luke izvan baze stvarnog zračnog prijevoznika jer član posade raspoređen na taj let (u ovom predmetu: kopilot), koji je propisane redovite liječničke preglede prošao bez ograničenja, netom prije početka leta odjednom i za zračnog prijevoznika nepredvidivo premine ili se tako teško razboli da ne može izvesti let?”

14

Odlukom predsjednika Suda od 4. travnja 2022., predmeti C‑156/22 do C‑158/22 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog dijela postupka te u svrhu donošenja presude.

15

Svojim pitanjem, koje je isto formulirano u trima predmetima koji se pred njim vode, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 tumačiti na način da je iznenadni izostanak, zbog bolesti ili smrti, člana posade prijeko potrebnog za izvođenje leta, a do čega je došlo neposredno prije predviđenog polaska tog leta, obuhvaćen pojmom „izvanredne okolnosti” u smislu te odredbe.

16

U tom pogledu valja podsjetiti na to da na temelju članka 5. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 261/2004, putnici čiji je let otkazan imaju pravo na to da im stvarni zračni prijevoznik isplati odštetu u skladu s člankom 7. stavkom 1. te uredbe, osim ako su prethodno obaviješteni o tom otkazivanju u rokovima predviđenima u članku 5. stavku 1. točki (c) podtočkama i. do iii. navedene uredbe.

17

Međutim, članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004, u vezi s njezinim uvodnim izjavama 14. i 15., oslobađa stvarnog zračnog prijevoznika te obveze isplate odštete ako on može dokazati da je do otkazivanja došlo zbog „izvanrednih okolnosti” koje se nisu mogle izbjeći čak ni uz poduzimanje svih razumnih mjera.

18

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, pojam „izvanredne okolnosti” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 obuhvaća događaje koji prema svojoj prirodi ili zbog svojeg uzroka nisu dio redovnog obavljanja djelatnosti predmetnog zračnog prijevoznika te su izvan njegove stvarne kontrole, pri čemu su ta dva uvjeta kumulativna, a to jesu li oni ispunjeni treba ocjenjivati od slučaja do slučaja (presude od 23. ožujka 2021., Airhelp, C‑28/20, EU:C:2021:226, t. 23. i od 7. srpnja 2022., SATA International – Azores Airlines (Kvar u sustavu ponovnog punjenja gorivom), C‑308/21, EU:C:2022:533, t. 20.).

19

Međutim, uzimajući u obzir, s jedne strane, cilj te uredbe, naveden u njezinoj uvodnoj izjavi 1., koji se sastoji u osiguravanju visoke razine zaštite putnika i, s druge strane, činjenicu da članak 5. stavak 3. navedene uredbe odstupa od načela prava putnikâ na odštetu u slučaju otkazivanja njihova leta, pojam „izvanredne okolnosti” u smislu te odredbe treba tumačiti usko (presuda od 23. ožujka 2021., Airhelp, C‑28/20, EU:C:2021:226, t. 24. i navedena sudska praksa).

20

Najprije valja utvrditi je li iznenadan izostanak člana posade prijeko potrebnog za izvođenje leta zbog bolesti ili smrti, a do čega je došlo neposredno prije predviđenog polaska tog leta, po svojoj prirodi ili zbog svojeg uzroka, događaj koji nije dio redovnog obavljanja djelatnosti stvarnog zračnog prijevoznika.

21

U tom pogledu valja utvrditi da su mjere koje se odnose na osoblje stvarnog zračnog prijevoznika dio njegova redovnog obavljanja djelatnosti. To je slučaj s mjerama koje se odnose na uvjete rada i primitke od rada osoblja takvog prijevoznika (presuda od 23. ožujka 2021., Airhelp, C‑28/20, EU:C:2021:226, t. 29.), u koje ulaze mjere koje se odnose na planiranje posade i radnog vremena.

22

Dakle, stvarni se zračni prijevoznici u obavljanju svojih djelatnosti mogu redovito suočiti s iznenadnim izostankom, zbog bolesti ili smrti, jednog ili više članova osoblja koji su prijeko potrebni za izvođenje leta, čak i neposredno prije njegova polaska. Stoga je upravljanje situacijom prouzročenom takvim izostankom neodvojivo povezano s pitanjem planiranja posade i radnog vremena osoblja, zbog čega je takav iznenadan događaj dio redovnog obavljanja djelatnosti stvarnog zračnog prijevoznika.

23

Valja pojasniti da kada je, kao u ovom slučaju, uzrok izostanka iznenadna smrt člana osoblja prijeko potrebnog za izvođenje leta, do koje je došlo neposredno prije njegova polaska, takva se situacija, koliko god bila tragična i konačna, s pravnog stajališta ne razlikuje od one u kojoj se let ne može izvesti zato što se takav član osoblja iznenadno razbolio neposredno prije polaska leta. Tako je sam izostanak, zbog bolesti ili smrti, jednog ili više članova posade, čak i ako je iznenadan, a ne točan zdravstveni uzrok tog izostanka događaj koji je dio redovnog obavljanja djelatnosti tog prijevoznika zbog čega potonji mora biti spreman za nastanak takvih nepredviđenih događaja u okviru planiranja svoje posade i radnog vremena svojeg osoblja.

24

Osim toga, činjenica da je do takvog iznenadnog izostanka došlo iako je dotični član posade bez ograničenja prošao redovite liječničke preglede propisane primjenjivim propisom, ne može dovesti u pitanje zaključak naveden u točki 22. ove presude. Naime, svaka se osoba, uključujući onu koja je uspješno prošla redovite liječničke preglede, može u svakom trenutku iznenadno razboljeti ili umrijeti.

25

Budući da prvi od dvaju kumulativnih uvjeta navedenih u točki 18. ove presude nije ispunjen, nije potrebno provjeriti je li ispunjen drugi od tih uvjeta.

26

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na pitanje koje je isto formulirano u trima glavnim predmetima valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da je iznenadan izostanak, zbog bolesti ili smrti, člana posade prijeko potrebnog za izvođenje leta, a do kojeg je došlo neposredno prije predviđenog polaska tog leta, nije obuhvaćen pojmom „izvanredne okolnosti” u smislu te odredbe.

27

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91

treba tumačiti na način da:

iznenadan izostanak, zbog bolesti ili smrti, člana posade prijeko potrebnog za izvođenje leta, a do kojeg je došlo neposredno prije predviđenog polaska tog leta, nije obuhvaćen pojmom „izvanredne okolnosti” u smislu te odredbe.