–

za SO, J. Öhlböck, Rechtsanwalt,

–

za Nationale Anti‑Doping Agentur Austria GmbH (NADA), A. Sammer, u svojstvu agenta, uz asistenciju P. Lohbergera i A. Schütza, Rechtsanwälte,

–

za World Anti‑Doping Agency (WADA), D. P. Cooper, solicitor, uz asistenciju A.-S. Oberschelp de Meneses, avocate, K. Van Quathem, B. Van Vooren, advocaten, i L. Waty, avocat,

–

za belgijsku vladu, P. Cottin i J.-C. Halleux, u svojstvu agenata,

–

za francusku vladu, R. Bénard i A.-L. Desjonquères, u svojstvu agenata,

–

za latvijsku vladu, E. Bardiņš, J. Davidoviča i K. Pommere, u svojstvu agenata,

–

za luksemburšku vladu, A. Germeaux i T. Schell, u svojstvu agenata,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, M. Heller i H. Kranenborg, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 1. točaka (a) i (c), članka 6. stavka 3. te članaka 9. i 10. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.) (u daljnjem tekstu: OUZP).

2

Zahtjev je upućen u okviru arbitražnog postupka između natjecateljske atletičarke SO i neovisne antidopinške agencije Nationale Anti‑Doping Agentur Austria GmbH (NADA) u vezi s NADA‑inom odlukom o objavi sankcija koje su osobi SO izrečene zbog povrede nacionalnog antidopinškog propisa.

3

International Association of Athletics Federations (Međunarodni atletski savez, u daljnjem tekstu: IAAF) donio je IAAF Competition Rules 2014‑2015 (Natjecateljska pravila IAAF‑a za 2014. – 2015.), čijim se pravilom 32.2. točkama (b) i (f), kao i člancima 2.2. i 2.6. IAAF Anti‑Doping Rulesa (Antidopinška pravila IAAF‑a) iz 2017. zabranjuju „upotreba ili pokušaj upotrebe zabranjene tvari ili zabranjenog sredstva” te „posjedovanje zabranjene tvari ili zabranjenog sredstva”.

4

Člankom 5. OUZP‑a propisuju se načela obrade osobnih podataka, dok se u njegovu članku 6. navode uvjeti u kojima je takva obrada zakonita. Članci 9. i 10. navedene uredbe sadržavaju pravila za obradu posebnih kategorija osobnih podataka kao i za obradu osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela.

5

Člankom 77. te uredbe, naslovljenim „Pravo na pritužbu nadzornom tijelu”, u stavku 1. određuje se:

„Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili sudski pravni lijek, svaki ispitanik ima pravo podnijeti pritužbu nadzornom tijelu, osobito u državi članici u kojoj ima uobičajeno boravište, u kojoj je njegovo radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja, ako ispitanik smatra da obrada osobnih podataka koja se odnosi na njega krši ovu Uredbu.”

6

Članak 78. navedene uredbe, naslovljen „Pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv nadzornog tijela”, stavak 1. glasi:

„Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv pravno obvezujuće odluke nekog nadzornog tijela koja se na nju odnosi.”

7

Člankom 79. iste uredbe‚ naslovljenim „Pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv voditelja obrade ili izvršitelja obrade”‚ u stavku 1. propisuje se:

„Ne dovodeći u pitanje nijedan dostupan upravni ili izvansudski pravni lijek, uključujući pravo na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu na temelju članka 77., ispitanik ima pravo na učinkoviti sudski pravni lijek ako smatra da su mu zbog obrade njegovih osobnih podataka protivno ovoj Uredbi prekršena njegova prava iz ove Uredbe.”

8

Člankom 5. Anti‑Doping‑Bundesgesetza 2021 (Antidopinški savezni zakon iz 2021.) od 23. prosinca 2020. (BGBl. I, 152/2020, u daljnjem tekstu: ADBG), naslovljenim „Unabhängige Dopingkontrolleinrichtung” (Neovisno tijelo za kontrolu dopinga, Austrija), u stavku 1. propisuje se da je zadaća tog tijela, među ostalim, podnošenje zahtjeva za ispitivanje, u skladu s člankom 18. ADBG‑a, Österreichische Anti Doping Rechtskommissionu (Austrijska antidopinška pravna komisija, u daljnjem tekstu: ÖADR), kada smatra da je povrijeđen ADBG, te da u skladu s člankom 20. stavkom 2. i člankom 23. stavkom 2. ADBG‑a ima svojstvo stranke u postupcima pred Unabhängige Schiedskommissionom (Neovisna arbitražna komisija, Austrija) (u daljnjem tekstu: USK).

9

Člankom 5. stavkom 5. ADBG‑a određuje se:

„Dužnosti neovisnog tijela za kontrolu dopinga obavlja neprofitno društvo s ograničenom odgovornošću čija je tvrtka [NADA]. […] [NADA] obrađuje osobne podatke u svojstvu voditelja obrade u smislu članka 4. stavka 7. OUZP‑a.”

10

Člankom 6. ADBG‑a, naslovljenim „Odredbe o zaštiti podataka”, u stavku 1. propisuje se:

„Neovisno tijelo za kontrolu dopinga ovlašteno je obrađivati osobne podatke kao voditelj obrade u skladu s člankom 4. točkom 7. OUZP‑a, u mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća na temelju i za potrebe [ADBG‑a], posebno u okviru zadaća [ÖADR‑a] i [USK‑a]. […]”

11

Člankom 7. ADBG‑a, naslovljenim „[ÖADR]”, u stavku 1. određuje se, među ostalim, da ÖADR provodi disciplinske postupke za odgovarajući nadležni savezni sportski savez u skladu s antidopinškim pravilima nadležnog međunarodnog sportskog saveza (antidopinški postupci). U skladu s člankom 7. stavkom 7. ADBG‑a, ÖADR se osniva pri Neovisnom tijelu za kontrolu dopinga. U članku 7. stavku 8. ADBG‑a navodi se da se njegov članak 6. primjenjuje mutatis mutandis.

12

Članak 8. ADBG‑a, naslovljen „[USK]”, glasi:

„(1)   [USK] je komisija koja je neovisna o državnim tijelima, pojedincima i neovisnom tijelu za kontrolu dopinga. Članovi USK‑a ne smiju prethodno sudjelovati u istrazi sportašice ili sportaša ili bilo koje druge osobe, ni u odluci o podnošenju zahtjeva za ispitivanje sportašice ili sportaša ili bilo koje druge osobe, kao ni u odluci koju im je sâm ÖADR uputio na razmatranje. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 23. stavka 10. točaka 1. i 2., USK se osniva pri neovisnom tijelu za kontrolu dopinga kako bi preispitivao odluke ÖADR‑a u antidopinškim postupcima.

(2)   USK se sastoji, pod uvjetom da u njemu sudjeluje najmanje 50 % žena, od predsjedateljice ili predsjedatelja i sedam članova koji posjeduju sljedeće kvalifikacije:

Predsjedateljica ili predsjedatelj odnosno njezin ili njegov zamjenik ili zamjenica za svaki postupak imenuju iz redova članova USK‑a barem jednog člana s diplomom prava i iskustvom u vođenju službenih istražnih postupaka, barem jednu stručnjakinju ili stručnjaka za analitičku kemiju ili toksikologiju i barem jednog člana kao stručnjakinju ili stručnjaka za sportsku medicinu.

(3)   Predsjedateljicu ili predsjedatelja i članove iz stavka 2. točaka 1. do 4. imenuje na četiri godine [Bundesminister für Kunst, Kultur, öffentlichen Dienst und Sport (savezni ministar umjetnosti, kulture, javne službe i sporta, Austrija)]. Jedan od članova imenuje se zamjenikom predsjedateljice ili predsjedatelja. Mandati se mogu obnoviti i prijevremeno opozvati zbog ozbiljnih razloga. Predsjedateljica ili predsjedatelj i članovi mogu u svakom trenutku odstupiti s dužnosti. Ako predsjedateljica ili predsjedatelj ili član odstupe prije isteka mandata, na preostalo razdoblje dotičnog mandata imenuje se nova osoba. USK odlučuje većinom glasova, a kvorum je postignut ako su prisutni predsjedateljica ili predsjedatelj i barem dva člana. U slučaju izjednačenosti broja glasova, odlučujući je glas predsjedateljice ili predsjedatelja. USK također može donositi odluke pisanim postupkom kada rasprava na sastanku nije potrebna jer su okolnosti jasne, a ni predsjedateljica odnosno predsjedatelj ni bilo koji član ne protive se takvom donošenju odluke. Odredbe članka 5. stavka 3. primjenjuju se na USK.

[…]

(6)   Članak 6. [ADBG‑a] primjenjuje se mutatis mutandis.”

13

Člankom 20. ADBG‑a, naslovljenim „Postupci pred [ÖADR‑om]”, u biti se određuje da je ÖADR nadležan za vođenje antidopinških postupaka na temelju zahtjeva za ispitivanje koje podnosi neovisno tijelo za kontrolu dopinga i za donošenje prvostupanjskih odluka u slučaju povrede antidopinških pravila nadležnog međunarodnog sportskog saveza.

14

Člankom 21. ADBG‑a u stavku 3. propisuje se:

„ÖADR mora najkasnije 20 dana nakon pravomoćnosti odluke obavijestiti [saveznu sportsku organizaciju], sportske organizacije, sportašice, odnosno sportaše, druge osobe te organizatorice i organizatore natjecanja kao i javnost o izrečenim sigurnosnim mjerama (primjerice suspendiranjima) i odlukama u antidopinškim postupcima navodeći ime dotične osobe, trajanje zabrane i razloga za zabranu, a da se pritom ne može izvesti zaključak o njezinu zdravlju. Ta obavijest može izostati kada je riječ o posebno zaštićenim osobama, amaterkama ili amaterima kao i osobama koje su odavanjem informacija ili drugih naznaka bitno pridonijele otkrivanju potencijalnih antidopinških prekršaja. U slučaju amaterki i amatera informacije se otkrivaju zbog javnog zdravlja ako je utvrđen antidopinški prekršaj u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkama 3. i 9. do 11.”

15

Članak 23. ADBG‑a, naslovljen „Postupci pred [USK‑om]”, stavak 1. glasi:

„Stranke iz stavka 2. mogu u roku od četiri tjedna od dostave zatražiti od USK‑a preispitivanje odluka iz članka 20. USK mora preispitati odluku u pogledu zakonitosti te je može, zbog nezakonitosti, ukinuti bez donošenja zamjenske odluke ili izmijeniti na svaki način. Zahtjev za preispitivanje nema odgodni učinak na odluku iz članka 20., osim ako tako ne odredi USK.”

16

U članku 23. stavku 2. ADBG‑a navodi se da je neovisno tijelo za kontrolu dopinga stranka u postupku pred USK‑om.

17

U skladu s člankom 23. stavkom 3. ADBG‑a, na postupak pred USK‑om primjenjuju se mutatis mutandis članak 580. stavci 1. i 2., članak 588. stavak 2., članak 592. stavci 1. i 2., članci 594., 595., 597. do 602. i 604., članak 606. stavci 1. do 5., članak 608. stavci 1. i 2. i članak 610. Zivilprozessordnunga (Zakonik o građanskom postupku, u daljnjem tekstu: ZPO). USK provodi postupak na temelju važećih antidopinških pravila nadležnog međunarodnog sportskog saveza. Osim toga, stranke u tom postupku mogu zatražiti da bude javan.

18

Člankom 23. stavkom 4. ADBG‑a određuje se:

„USK mora u roku od šest tjedana od primitka zahtjeva za preispitivanje donijeti odluku ili organizirati raspravu. Nakon usmenog dijela postupka konačna odluka mora biti donesena u pisanom obliku s obrazloženjem u roku od četiri tjedna. Postupak se mora dovršiti u roku od šest mjeseci od zaprimanja zahtjeva za preispitivanje, pri čemu se u skladu sa stavkom 2. točkom 1. u rok uračunavaju i odgode koje je prouzročila stranka. U slučaju izjednačenosti broja glasova, odlučujući je glas predsjedateljice ili predsjedatelja. Odluke se donose u pisanom obliku s obrazloženjem. Neovisno o USK‑ovom arbitražnom pravorijeku, [Svjetska antidopinška agencija (u daljnjem tekstu: WADA)], Međunarodni olimpijski odbor, Međunarodni paraolimpijski odbor i relevantni međunarodni savez za pojedini sport mogu se na USK‑ovu odluku žaliti [Sportskom arbitražnom sudu (u daljnjem tekstu: CAS), sa sjedištem u Lausanni (Švicarska)]. U slučajevima povezanima sa sudjelovanjem na međunarodnom natjecanju ili u slučajevima međunarodnih sportašica ili sportaša, odluke se mogu pobijati izravno pred CAS‑om. Za rješavanje građanskopravnih sporova, nakon iscrpljivanja unutarnjih pravnih sredstava u antidopinškom postupku, i dalje postoji mogućnost pokretanja građanskog postupka.”

19

Člankom 23. ADBG‑a u stavku 14. određuje se:

„USK mora obavijestiti [saveznu sportsku organizaciju], sportske organizacije, sportašice, odnosno sportaše, druge osobe i organizatorice, odnosno organizatore natjecanja kao i javnost o svojim odlukama navodeći ime dotične osobe, trajanje zabrane i razloge za zabranu, a da se pritom ne može izvesti zaključak o njezinu zdravlju. Ta obavijest može izostati kada je riječ o posebno zaštićenim osobama, amaterkama ili amaterima kao i osobama koje su odavanjem informacija ili drugih naznaka bitno pridonijele otkrivanju potencijalnih antidopinških prekršaja. U slučaju amaterki i amatera informacije se otkrivaju zbog javnog zdravlja ako je utvrđen antidopinški prekršaj u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkama 3. i 9. do 11.”

20

Verfahrensordnung der Unabhängigen Schiedskommission nach dem Anti‑Doping‑Bundesgesetz 2021 (Poslovnik neovisne arbitražne komisije iz Saveznog antidopinškog zakona iz 2021.) od 1. siječnja 2021. u članku 1. stavku 3. navodi da su članovi USK‑a neovisni u obavljanju svojih dužnosti. Člankom 5. navedenog poslovnika propisuju se razlozi zbog kojih se može isticati pristranost jednog ili više tih članova kao i posljedice koje iz toga proizlaze.

21

U članku 9. stavku 1. navedenog poslovnika navodi se da se stranke u postupku mogu koristiti svim dokaznim sredstvima koja su predviđena ZPO‑om.

22

Među člancima ZPO‑a u verziji od 23. prosinca 2020. (BGBl., 148/2020), kojima se uređuje arbitražni postupak, članak 597. odnosi se na pravila koja se odnose na tužbu i odgovor na tužbu u arbitražnom postupku, člankom 598. propisuje se mogućnost organiziranja rasprave, a člankom 599., među ostalim, propisuju se pravila o izvođenju dokaza pred arbitražnim sudom.

23

Člankom 607. ZPO‑a u biti se propisuje da pravorijek arbitražnog suda proizvodi među strankama učinke pravomoćne sudske odluke.

24

Osoba SO bila je natjecateljska sportašica od 1998. do 2015. Ona je bila i odgovorna osoba u udruzi koja je član Atletskog saveza Beča (Austrija).

25

Na temelju rezultata istrage koju je proveo Bundeskriminalamt (Savezni ured kriminalističke policije, Austrija), NADA je 2021. podnijela ÖADR‑u zahtjev za ispitivanje slučaja osobe SO jer je smatrala da je ona povrijedila antidopinška pravila.

26

Odlukom od 31. svibnja 2021. ÖADR je proglasio osobu SO krivom zbog kršenja pravila 32.2. točki (b) i (f) Natjecateljskih pravila IAAF‑a za 2014. – 2015. te članaka 2.2. i 2.6. Antidopinških pravila IAAF‑a iz 2017. (u daljnjem tekstu: sporna odluka). Konkretno, ÖADR je utvrdio da je osoba SO od svibnja 2015. do travnja 2017. posjedovala tvari čiju je upotrebu tijekom tog razdoblja AMA zabranila profesionalnim sportašima na koje se primjenjuju Natjecateljska pravila IAAF‑a, odnosno eritropoetin (poznat i kao EPO), genotropin (omnitrop) i testosteron (androgel) te da ih je barem djelomično upotrebljavala tijekom 2015.

27

Na temelju tih utvrđenja, ÖADR je spornom odlukom proglasio nevažećima sve rezultate koje je osoba SO ostvarila između 10. svibnja 2015. i dana stupanja na snagu te odluke te joj je oduzeo sve nagrade za sudjelovanje i/ili ostvareni rezultat koje je primila. Usto, ÖADR joj je izrekao zabranu sudjelovanja na sportskim natjecanjima bilo koje vrste u trajanju od četiri godine s učinkom od 31. svibnja 2021.

28

Tijekom postupka pred ÖADR‑om osoba SO zahtijevala je da se sporna odluka ne objavi javnosti, u skladu s člankom 21. stavkom 3. ADBG‑a, među ostalim, tako da se ne otkriju i ne objave njezino ime ni druga individualna obilježja. ÖADR je u spornoj odluci odbio taj zahtjev.

29

Osoba SO podnijela je USK‑u zahtjev za preispitivanje u kojem je zahtijevala da se sporna odluka izmijeni na način da se javnost ne obavijesti, objavom njezina punog imena na slobodno dostupnoj internetskoj stranici, o dopinškim prekršajima koje je počinila i kazni koja joj je izrečena.

30

Odlukom od 21. prosinca 2021. USK je potvrdio poništenje svih natjecateljskih rezultata koje je postigla osoba SO, uključujući oduzimanje svih naslova, medalja, nagrada, nagrada za sudjelovanje i ostvareni rezultat koje je primila nakon 10. svibnja 2015. kao i zabranu njezina sudjelovanja na svim (nacionalnim i međunarodnim) natjecanjima u trajanju od četiri godine počevši od 31. svibnja 2021.

31

Međutim, USK je odlučio donijeti zasebnu odluku o zahtjevu da se ne objave dopinški prekršaji koje je počinila osoba SO, kao ni sankcije koje iz toga proizlaze, odlučujući pritom donijeti tu odluku naknadno.

32

U tim je uvjetima USK odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

33

Postupak predviđen člankom 267. UFEU‑a predstavlja sredstvo suradnje između Suda i nacionalnih sudova na temelju kojeg Sud nacionalnim sudovima pruža elemente za tumačenje prava Unije koji su im potrebni za rješavanje sporova koji se pred njima vode (presuda od 9. ožujka 2010., ERG i dr., C‑378/08, EU:C:2010:126, t. 72. i rješenje od 9. siječnja 2024., Bravchev, C‑338/23, EU:C:2024:4, t. 18.).

34

Iz toga proizlazi da tijelo koje je uputilo zahtjev, kako bi bilo ovlašteno obratiti se Sudu u okviru prethodnog postupka, mora moći biti kvalificirano kao „sud” u smislu članka 267. UFEU‑a, što je na Sudu da provjeri na temelju zahtjeva za prethodnu odluku (rješenja od 13. prosinca 2018., Holunga, C‑370/18, EU:C:2018:1011, t. 13. i od 19. svibnja 2022., Frontera Capital, C‑722/21, EU:C:2022:412, t. 11.).

35

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, kako bi odredio je li tijelo koje je uputilo zahtjev za prethodnu odluku o kojem je riječ „sud” u smislu članka 267. UFEU‑a, što je pitanje koje je obuhvaćeno isključivo pravom Unije, Sud uzima u obzir sve elemente, primjerice, među ostalim, je li tijelo utemeljeno na zakonu, je li ono stalno, je li njegova nadležnost obvezna, provodi li kontradiktorni postupak, primjenjuje li pravna pravila te je li neovisno (vidjeti u tom smislu presude od 30. lipnja 1966., Vaassen‑Göbbels, 61/65, EU:C:1966:39, str. 395.; od 3. svibnja 2022., CityRail, C‑453/20, EU:C:2022:341, t. 41. i od 21. prosinca 2023., Krajowa Rada Sądownictwa (Ostanak suca na dužnosti), C‑718/21, EU:C:2023:1015, t. 40.).

36

Iz ustaljene sudske prakse Suda također proizlazi da su nacionalni sudovi ovlašteni obratiti se Sudu samo ako je pred njima u tijeku spor i ako trebaju odlučiti u postupku s ciljem donošenja odluke sudske naravi. Stoga, ovlaštenje tijela da podnese Sudu zahtjev za prethodnu odluku procjenjuje se kako na temelju strukturnih tako i na temelju funkcionalnih kriterija (vidjeti u tom smislu presudu od 3. svibnja 2022., CityRail, C‑453/20, EU:C:2022:341, t. 42. i 43. i navedenu sudsku praksu).

37

Što se tiče tih strukturnih kriterija, iz elemenata spisa podnesenog Sudu, a osobito iz odredbi ADBG‑a, proizlazi da USK ispunjava kriterije koji se odnose na njegovu utemeljenost na zakonu, stalnost, svojstvo obvezne nadležnosti kao i na kontradiktornost postupka koji se pred njim vodi.

38

Nasuprot tomu, postavlja se pitanje ispunjava li USK kriterij neovisnosti.

39

Što se tiče tog kriterija, valja naglasiti da je neovisnost nacionalnih sudova, koja je neophodna za djelotvornu sudsku zaštitu, svojstvena zadaći suđenja (vidjeti u tom smislu presudu od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 41. i 42.). Ona je, dakle, nužna za dobro funkcioniranje sustava pravosudne suradnje, koji čini mehanizam zahtjeva za prethodnu odluku propisan člankom 267. UFEU‑a, jer, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, taj mehanizam može pokrenuti samo tijelo koje ispunjava, među ostalim, taj kriterij neovisnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 56. i navedenu sudsku praksu).

40

Pojam neovisnosti sadržava dva aspekta (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2006., Wilson, C‑506/04, EU:C:2006:587, t. 49. i 50. i od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 57.).

41

Prvim se aspektom, vanjske prirode, zahtijeva da predmetno tijelo svoje dužnosti izvršava posve samostalno, a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu u odnosu na bilo koga i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke (presuda od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 57. i navedena sudska praksa).

42

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je nesmjenjivost članova predmetnog tijela jamstvo svojstveno neovisnosti sudaca jer se njime nastoji zaštititi osobu zaduženu za suđenje (presuda od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 58. i navedena sudska praksa).

43

Konkretno, načelo nesmjenjivosti, čiju temeljnu važnost valja istaknuti, osobito nalaže da suci mogu ostati na dužnosti dok ne dosegnu dobnu granicu obveznog odlaska u mirovinu ili do isteka njihova mandata, u slučaju da su imenovani na određeno vrijeme. Iako nema apsolutnu primjenu, od navedenog su načela moguća izuzeća samo ako to opravdavaju legitimni i važni razlozi, uz poštovanje načela proporcionalnosti. Tako je općeprihvaćeno da suci mogu biti opozvani ako zbog nesposobnosti za rad ili teške povrede ne mogu nastaviti s obnašanjem svoje dužnosti, uz poštovanje primjerenog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 59. i navedenu sudsku praksu).

44

Jamstvo nesmjenjivosti članova suda tako nalaže da se slučajevi opoziva članova predmetnog tijela utvrde posebnim propisom, i to izričitim zakonskim odredbama u kojima su sadržana jamstva koja premašuju ona predviđena općim pravilima upravnog i radnog prava koja se primjenjuju u slučaju nezakonitog opoziva (vidjeti u tom smislu presude od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 60. i od 26. siječnja 2023., Construct, C‑403/21, EU:C:2023:47, t. 44.).

45

Drugi aspekt pojma „neovisnost, unutarnje prirode, povezan je s pojmom nepristranosti i odnosi se na jednaku udaljenost prema strankama spora i njihovim pripadajućim interesima u pogledu predmeta spora. Tim se aspektom zahtijeva poštovanje objektivnosti i nepostojanje bilo kakvog interesa u rješavanju spora osim stroge primjene pravnog pravila (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

46

Tako, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, pojam „neovisnost” podrazumijeva prije svega da predmetno tijelo ima svojstvo treće strane u odnosu na tijelo koje je donijelo odluku protiv koje je podneseno pravno sredstvo (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 62. i navedenu sudsku praksu).

47

Ta jamstva neovisnosti i nepristranosti pretpostavljaju postojanje pravila, osobito u pogledu sastava tijela, imenovanja, trajanja dužnosti kao i razloga za nesudjelovanje u odlučivanju, izuzeće i opoziv njegovih članova, koja omogućuju da se otkloni svaka legitimna sumnja kod osoba u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na navedeno tijelo i njegove neutralnosti u odnosu na međusobno suprotstavljene interese (presuda od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 63. i navedena sudska praksa).

48

U tom pogledu, što se tiče USK‑a, valja utvrditi da se člankom 1. stavkom 3. i člankom 5. njegova Poslovnika iz Saveznog antidopinškog zakona iz 2021. navodi da su njegovi članovi neovisni u obavljanju svojih dužnosti i da podliježu načelu nepristranosti.

49

Međutim, na temelju članka 8. stavka 3. ADBG‑a, članove USK‑a imenuje savezni ministar umjetnosti, kulture, javne službe i sporta na mandat od četiri godine, koji se može obnoviti i prijevremeno opozvati „zbog ozbiljnih razloga”, pri čemu taj pojam nije definiran nacionalnim zakonodavstvom.

50

Konkretno, nesmjenjivost članova USK‑a nije zajamčena nikakvim posebnim pravilom.

51

Time se položaj članova USK‑a razlikuje, primjerice, od položaja tijela koje je uputilo zahtjev u predmetu u kojem je donesena presuda od 6. listopada 2015., Consorci Sanitari del Maresme (C‑203/14, EU:C:2015:664), na način da, kao što to proizlazi iz točaka 11. i 20. te presude, članovi tog tijela uživaju jamstvo nesmjenjivosti tijekom trajanja svojeg mandata od kojeg se može odstupiti samo zbog razloga izričito navedenih u propisu kojim se uređuje funkcioniranje navedenog tijela.

52

Usto, donošenje odluke o opozivu članova USK‑a samo je na saveznom ministru umjetnosti, kulture, javne službe i sporta, odnosno članu izvršne vlasti, a da prethodno nisu utvrđeni ni precizni kriteriji ni jamstva.

53

Iz toga slijedi da se mjerodavnim nacionalnim zakonodavstvom ne jamči zaštita članova USK‑a od vanjskih pritisaka, izravnih ili neizravnih, koji mogu dovesti u sumnju njihovu neovisnost, tako da to tijelo ne ispunjava zahtjev neovisnosti koji je svojstven sudu, promatrano s njegova vanjskog aspekta.

54

Iz svih prethodnih elemenata proizlazi da se USK ne može kvalificirati kao „sud” u smislu članka 267. UFEU‑a.

55

Međutim, ta ga okolnost ne oslobađa obveze da zajamči primjenu prava Unije prilikom donošenja svojih odluka i da, prema potrebi, izuzme iz primjene nacionalne odredbe koje su protivne odredbama prava Unije koje imaju izravan učinak, s obzirom na to da se takve obveze, naime, nalažu svim nadležnim nacionalnim tijelima, a ne samo sudovima (presuda od 21. siječnja 2020., Banco de Santander, C‑274/14, EU:C:2020:17, t. 78. i navedena sudska praksa).

56

Osim toga, valja istaknuti da iz spisa kojim Sud raspolaže te iz informacija koje je NADA navela na raspravi proizlazi da je osoba SO podnijela pritužbu Österreichische Datenschutzbehördeu (austrijsko tijelo za zaštitu podataka) zbog povrede zaštite podataka, u skladu s člankom 77. stavkom 1. OUZP‑a. To je tijelo donijelo negativnu odluku, protiv koje je podnesen sudski pravni lijek Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud, Austrija), u skladu s člankom 78. stavkom 1. OUZP‑a (vidjeti u tom pogledu presudu od 7. prosinca 2023., SCHUFA Holding (Otpis dugova), C‑26/22 i C‑64/22, EU:C:2023:958, t. 52. i 70.). Taj je postupak prekinut u iščekivanju odgovora Suda na pitanja postavljena u ovom predmetu.

57

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da ovaj zahtjev za prethodnu odluku nije dopušten.

58

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred tijelom koje je uputilo zahtjev, na tom je tijelu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:

Zahtjev za prethodnu odluku koji je odlukom od 21. prosinca 2021. uputio Unabhängige Schiedskommission Wien (Neovisna arbitražna komisija u Beču, Austrija) nije dopušten.