–

za Kapniki A. Michailidis AE, P. Yatagantzidis, dikigoros,

–

za vladu Helenske Republike, E. Leftheriotou, M. Tassopoulou i A.-E. Vasilopoulou, u svojstvu agenata,

–

za Vijeće Europske unije, M. Balta, A. Nowak‑Salles i A. Tamás, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, M. Konstantinidis i B. Rechena, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na valjanost članka 3. stavka 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2062/92 od 30. lipnja 1992. o utvrđivanju ciljnih cijena, interventnih cijena te premija koje se dodjeljuju kupcima lista duhana, izvedenih interventnih cijena baliranog duhana, referentnih kakvoća i proizvodnih područja za berbu u 1992. (SL 1992., L 215, str. 22.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Kapniki A. Michaïlidis AE, s jedne strane, i Organismosa Pliromon kai Elenchou Koinotikon Enischiseon Prosanatolismou kai Engyiseon (OPEKEPE) (Tijelo za plaćanje i kontrolu potpora Zajednice za usmjeravanje i jamstva, Grčka) i Ypourgosa Agrotikis Anaptyxis kai Trofimon (ministar poljoprivrednog razvoja i prehrane, Grčka), s druge strane, u vezi s poništenjem odluke Ethnikos Organismosa Kapnou (Državni ured za duhan, Grčka), donesene u skladu s Uredbom br. 2062/92, kojom se od tog društva zahtijeva povrat premije zbog njezine nepravilne isplate.

3

Šesta uvodna izjava Uredbe Vijeća (EEZ) br. 727/70 od 21. travnja 1970. o zajedničkoj organizaciji tržišta sirovim duhanom (SL 1970., L 94, str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 860/92 od 30. ožujka 1992. (SL 1992., L 91, str. 1.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 727/70), glasila je kako slijedi:

„budući da se ti ciljevi mogu postići interventnim sustavom koji se temelji na sustavu ciljnih i interventnih cijena koji uključuje, s jedne strane, obvezu otkupa po interventnoj cijeni i, s druge strane, dodjelu premija korisnicima koji list duhana kupuju izravno od proizvođača Zajednice; da se taj sustav mora primjenjivati na način kojim se potiče poboljšanje kakvoće i prilagodba proizvodnje, posebno u smislu prijelaza uzgoja na traženije ili konkurentnije sorte”. [neslužbeni prijevod]

4

Člankom 2. stavkom 3. te uredbe određivalo se:

„3.   Ciljne i interventne cijene utvrđuju se:

Međutim, te se cijene za istu sortu mogu razlikovati za posebna područja proizvodnje u smislu članka 4. stavka 5.” [neslužbeni prijevod]

5

Člankom 3. stavcima 1. i 3. navedene uredbe propisivalo se:

„1.   Premija se dodjeljuje fizičkim ili pravnim osobama koje kupuju list duhana izravno od uzgajivača u Zajednici.

Premija se dodjeljuje samo kupcima koji su:

[…]

3.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka, a posebno uvjeti za oblike upravnog nadzora, donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17.

Tim se pravilima za primjenu utvrđuju obvezne ugovorne odredbe, osobito one o cijeni koja se odobrava uzgajivaču i iznosu premije na koju ugovor daje pravo.” [neslužbeni prijevod]

6

U skladu s člankom 4. stavcima 3. i 4. te uredbe:

„3.   Iznos premije utvrđuje se:

[…]

Tako utvrđen iznos premije vrijedi za sav duhan predmetne sorte. Međutim, ako bi za određenu sortu dodjela premije u istom iznosu za različitu kakvoću duhana te sorte mogla ometati dobro funkcioniranje zajedničke organizacije tržišta i kvalitativnu prilagodbu proizvodnje potrebama korisnikâ, iznos premije za različitu kakvoću od referentne kakvoće može se iznimno utvrditi u višem ili nižem iznosu od onog koji se uobičajeno primjenjuje na sav duhan te sorte.

Međutim, taj se iznos za istu sortu može razlikovati za posebna područja proizvodnje u smislu stavka 5.

4.   Iznos premije za sortu, koji vrijedi za berbu sljedeće kalendarske godine, utvrđuje se svake godine do 1. studenoga u skladu s postupkom utvrđenim u članku 43. stavku 2. [UEEZ‑a].” [neslužbeni prijevod]

7

Kako bi se ograničilo povećanje proizvodnje duhana u Europskoj uniji i istodobno obeshrabrila proizvodnja sorti koje dovode do poteškoća u njihovu odlaganju, Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1114/88 od 25. travnja 1988. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 727/70 o uspostavi zajedničke organizacije tržišta sirovog duhana (SL 1988., L 110, str. 35.) članku 4. potonje uredbe dodan je stavak 5. Tom se odredbom propisivalo:

„Vijeće svake godine utvrđuje u skladu s postupkom iz članka 43. stavka 2. [UEEZ‑a] najveću zajamčenu količinu, osobito s obzirom na tržišne uvjete te društveno‑gospodarske i agronomske uvjete dotičnih regija, za svaku od sorti ili skupina sorti duhana za proizvodnju Zajednice za koje se utvrđuju cijene i premije. Ukupna najveća količina za Zajednicu za svaku berbu u 1988., 1989. i 1990. utvrđuje se na 385000 tona lista duhana.

[…]” [neslužbeni prijevod]

8

Uvjeti i zahtjevi koji se odnose na ugovore o uzgoju iz članka 3. stavka 1. Uredbe br. 727/70 bili su utvrđeni Uredbom Komisije (EEZ) br. 1726/70 od 25. kolovoza 1970. o načinima dodjele premije za list duhana (SL 1970., L 191, str. 1.).

9

Člancima 2.b stavcima 1., 3. i 4. Uredbe br. 1726/70, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EEZ) br. 1413/91 od 29. svibnja 1991. (SL 1991., L 135, str. 15.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1726/70), propisivalo se:

„1.   Ugovor o uzgoju […], koji mora sadržavati barem elemente navedene u točkama 1. do 12. Priloga, sklapa se između sljedećih stranaka:

[…]

3.   Ugovor o uzgoju može biti za jednu ili više godina. Mora se zaključiti, osim u slučajevima više sile, prije 1. lipnja u godini prve primjene. […]

4.   Ugovor o uzgoju obvezno mora sadržavati:

[…]” [neslužbeni prijevod]

10

Prilog Uredbi br. 1726/70 sadržavao je tipski europski ugovor o uzgoju, čije su točke 1., 4., 5. i 8. glasile:

[…]

[…]

11

Prva, treća i sedma uvodna izjava Uredbe br. 2062/92 glasile su kako slijedi:

„budući da je [Europska k]omisija predložila reformu zajedničke organizacije tržišta duhana koja će se primjenjivati od berbe u 1993.; budući da je stoga za berbu u 1992. potrebno zadržati odredbe koje se primjenjuju na prethodnu berbu, podložno izmjenama koje su nužne kako bi se osigurao prijelaz na novi sustav; budući da s obzirom na navedeno za berbu u 1993. nije potrebno utvrđivanje najveće količine zajamčene po sortama ili skupinama sorti, kako je predviđeno u članku 4. stavku 5. prvom podstavku [Uredbe br. 727/70];

[…]

budući da se ciljne i interventne cijene lista duhana moraju utvrditi u skladu s kriterijima iz članka 2. stavka 2. [Uredbe br. 727/70] kako bi se potaknula usmjerenost proizvodnje, posebno u smislu prijelaza uzgoja na najtraženije i najkonkurentnije sorte koje su najmanje štetne za zdravlje;

[…]

budući da je premija jednaka za sve predmetne sorte duhana, bez obzira na kakvoću isporučenog duhana; budući da to, međutim, dovodi do poticaja proizvodnje duhana niske kakvoće; budući da je stoga potrebno smanjiti iznos premije za količine duhana niske kakvoće koje prerađivač otkupljuje iznad postotka koji odgovara uobičajenoj količini duhana niske kakvoće u odnosu na ukupnu berbu”. [neslužbeni prijevod]

12

Članak 3. te uredbe glasio je:

„1.   Za berbu u 1992. ciljne i interventne cijene te iznosi premije dodijeljene kupcima lista duhana, na koje se odnose članci 2. i 3. [Uredbe br. 727/70], kao i interventne cijene koje proizlaze iz pakiranog duhana, na koje se odnosi članak 6. navedene uredbe, utvrđuju se u Prilogu IV. ovoj uredbi.

[…]

3.   Ako količina duhana iz nižih klasa, kategorija ili kakvoća koju je kupio prerađivač prelazi, u odnosu na njegovu ukupnu nabavu predmetne sorte, postotak naveden u Prilogu IV., premija se smanjuje za 30 % za količinu koja prelazi predmetni postotak.” [neslužbeni prijevod]

13

Prilog IV. navedenoj uredbi predviđao je pod rednim brojem 18 da kad je riječ o razredu IV. sorte „Katerini i slične sorte”, postotak iz članka 3. stavka 3. iste uredbe iznosi 20 %.

14

Žalitelj iz glavnog postupka sklopio je prije 1. lipnja 1992. ugovore o kupnji duhana sorte Katerini s proizvođačima duhana za berbu u 1992. On je zatim primio kao predujam premiju koja je bila predviđena člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 727/70.

15

Odlukom od 22. rujna 1995. Ethnikos Organismos Kapnou (Državni ured za duhan) pozvao je žalitelja iz glavnog postupka da na temelju članka 3. stavka 3. Uredbe br. 2062/92 vrati neosnovano isplaćen dio premije u iznosu od 51564843 drahmi (GRD) (oko 151327 eura), koji mu je bio dodijeljen, s obrazloženjem da je predujam koji je primio na temelju te premije bio viši od onoga na koji je imao pravo. Naime, Ethnikos Organismos Kapnou (Državni ured za duhan) smatrao je da je količina duhana niže kategorije koju je kupio žalitelj iz glavnog postupka činila veći postotak od 20 % od njegove ukupne nabave.

16

Žalitelj iz glavnog postupka podnio je pravno sredstvo za poništenje te odluke pred Symvoulio tis Epikrateiasom (Državno vijeće, Grčka), sudom koji je uputio zahtjev, koji je to pravno sredstvo uputio Dioikitiko Protodikeiu Athinon (Upravni sud u Ateni, Grčka) kako bi se proveo postupak pune nadležnosti. Pred potonjim sudom žalitelj iz glavnog postupka isticao je, među ostalim, nevaljanost članka 3. stavka 3. Uredbe br. 2062/92, zbog retroaktivnosti te odredbe i povrede načela zaštite legitimnih očekivanja. Dioikitiko Protodikeio Athinon (Upravni sud u Ateni) odbio je presudom navedeno pravno sredstvo kao neosnovano.

17

Žalitelj iz glavnog postupka podnio je žalbu protiv te presude Dioikitiko Efeteiu Athinon (Žalbeni upravni sud u Ateni, Grčka), koji ju je odbio presudom uz obrazloženje, s jedne strane, da članak 3. stavak 3. Uredbe br. 2062/92 nema retroaktivan učinak, s obzirom na to da se ta odredba nije odnosila na datum sklapanja predmetnih ugovora o uzgoju, nego na kakvoću duhana, i da, s druge strane, tom uredbom nije povrijeđeno načelo zaštite legitimnih očekivanja.

18

Žalitelj iz glavnog postupka podnio je kasacijsku žalbu protiv te presude Symvoulio tis Epikrateiasu (Državno vijeće). Taj sud dvoji o valjanosti navedene odredbe, s obzirom na to da bi ona mogla biti protivna načelima zabrane retroaktivnosti pravnih pravila i zaštite legitimnih očekivanja.

19

Konkretno, taj sud smatra da je članak 3. stavak 3. Uredbe br. 2062/92 imao retroaktivan učinak, s obzirom na to da je ta uredba objavljena 30. srpnja 1992., odnosno nakon datuma isteka roka predviđenog Uredbom br. 1726/70 za sklapanje ugovora o uzgoju između proizvođača i prerađivača u pogledu berbe u 1992. U tom smislu navedeni sud smatra da iako se smanjenjem premije iz tog članka 3. stavka 3. nastojala poboljšati kakvoća uzgajanih sorti duhana i time njihova konkurentnost, takav cilj, koji je bio u skladu s ciljevima zajedničke organizacije tržišta u sektoru duhana, nije bilo moguće ostvariti u trenutku stupanja na snagu Uredbe br. 2062/92, s obzirom na to da je u to vrijeme već istekao taj rok i da su gospodarski subjekti na predmetnom tržištu već donijeli odluke u pogledu usmjeravanja proizvodnje pa taj cilj nije bilo moguće postići prilikom berbe u 1992. Slijedom toga, sud koji je uputio zahtjev smatra da se postavlja pitanje valjanosti članka 3. stavka 3. Uredbe br. 2062/92.

20

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev smatra da je moguće da je propisivanjem Uredbom br. 2062/92 smanjenja premije za duhan niže kakvoće nastupila povreda načela zaštite legitimnih očekivanja jer je na temelju članka 4. stavka 4. Uredbe br. 727/70 iznos premije koja je vrijedila za berbu u predmetnoj godini trebao biti utvrđen prije 1. studenoga prethodne godine, a u svakom su slučaju ugovori o uzgoju trebali biti sklopljeni prije 1. lipnja tekuće godine.

21

U tim je okolnostima Symvoulio tis Epikrateias (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Povređuju li se načelâ zabrane retroaktivnosti pravnih pravila i zaštite legitimnih očekivanja člankom 3. stavkom 3. Uredbe [br. 2062/92], kojim se utvrđuje da se premija – u slučaju kada u odnosu na ukupnu nabavu sorte o kojoj je riječ količina lista duhana niže kakvoće koju je kupio prerađivač premašuje najveći postotak iz Priloga IV. [toj uredbi] – smanjuje za 30 % za količinu koja premašuje predmetni najveći postotak?”

22

Svojim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li članak 3. stavak 3. Uredbe br. 2062/92 valjan s obzirom na načelâ zabrane retroaktivnosti pravnih pravila i zaštite legitimnih očekivanja.

23

Uvodno valja podsjetiti na to da, iako se načelu pravne sigurnosti u pravilu protivi to da se polazna točka vremenskog važenja akta Unije odredi na dan prije njegove objave, to je iznimno moguće ako to zahtijeva cilj u općem interesu, ako se uredno poštuje načelo zaštite legitimnih očekivanja te ako iz teksta, svrhe ili strukture odredaba o kojima je riječ proizlazi da im valja priznati takav učinak (presuda od 30. travnja 2019., Italija/Vijeće (Ribolovna kvota za sredozemnu sabljarku), C‑611/17, EU:C:2019:332, t. 106. i navedena sudska praksa).

24

U tim okolnostima najprije valja utvrditi ima li članak 3. stavak 3. Uredbe br. 2062/92 retroaktivan učinak, a prema kojem se članku premija – ako količina duhana iz nižih klasa, kategorija ili kakvoća koju je kupio prerađivač prelazi, u odnosu na njegovu ukupnu nabavu predmetne sorte, postotak naveden u Prilogu IV. – smanjuje za 30 % za količinu koja prelazi predmetni postotak. U slučaju potvrdnog odgovora zatim valja provjeriti može li se prihvatiti retroaktivna primjena te odredbe, u skladu sa sudskom praksom navedenom u prethodnoj točki ove presude.

25

Što se tiče, kao prvo, ocjene retroaktivnog učinka članka 3. stavka 3. Uredbe br. 2062/92, valja utvrditi da je ta uredba objavljena 30. srpnja 1992. Doista, iz članka 2.b stavka 3. Uredbe br. 1726/70 proizlazi da su radi ostvarivanja prava u pogledu berbe u 1992. na premiju predviđenu člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 727/70, fizičke ili pravne osobe koje kupuju list duhana od uzgajivača morale, osim slučajeva više sile, s potonjima sklopiti ugovore o uzgoju najkasnije do 1. lipnja 1992.

26

U tim okolnostima valja zaključiti da je Uredba br. 2062/92, uključujući njezin članak 3. stavak 3., imala retroaktivan učinak, s obzirom na to da je donesena u trenutku kada su fizičke ili pravne osobe koje kupuju list duhana od uzgajivača već morale u odnosu na potonje preuzeti ugovorne obveze u pogledu otkupa njihove proizvodnje (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 1991., Crispoltoni, C‑368/89, EU:C:1991:307, t. 14. do 16.).

27

Usto, taj retroaktivni učinak proizlazio je iz činjenice da je na temelju te odredbe godišnji iznos premije za berbu u 1992. bio utvrđen u lipnju te godine, iako je prema članku 4. stavku 4. Uredbe br. 727/70 trebao biti utvrđen do 1. studenoga 1991.

28

Što se tiče, kao drugo, pitanja može li se retroaktivna primjena članka 3. stavka 3. Uredbe br. 2062/92 opravdati ciljem u općem interesu koji to zahtijeva, valja istaknuti da retroaktivna primjena te uredbe, uključujući njezin članak 3. stavak 3., nužno proizlazi iz potrebe postizanja temeljnog cilja zajedničke organizacije tržišta duhana za 1992., odnosno pružanja financijske potpore proizvođačima i prerađivačima duhana.

29

U tim okolnostima, kao treće, valja ispitati je li uredno poštovano načelo zaštite legitimnih očekivanja. Iako je to načelo jedno od temeljnih načela Unije, u tom pogledu valja podsjetiti na to da ne postoji opravdanje za legitimna očekivanja gospodarskih subjekata u pogledu zadržavanja postojećeg stanja koje se može promijeniti u okviru diskrecijske ovlasti institucija Unije, a osobito u području kao što je to zajednička organizacija tržišta, čiji predmet obuhvaća stalnu prilagodbu s obzirom na promjene gospodarske situacije (vidjeti u tom smislu presude od 5. listopada 1994., Crispoltoni i dr., C‑133/93, C‑300/93 i C‑362/93, EU:C:1994:364, t. 57., od 17. rujna 1998., Pontillo, C‑372/96, EU:C:1998:412, t. 22. i od 26. lipnja 2012., Poljska/Komisija, C‑335/09 P, EU:C:2012:385, t. 180. i navedenu sudsku praksu).

30

Iz toga proizlazi da se gospodarski subjekti ne mogu pozivati na stečeno pravo zadržavanja pogodnosti koja za njih proizlazi iz uspostave zajedničke organizacije tržišta koju su imali u određenom trenutku (presude od 5. listopada 1994., Crispoltoni i dr., C‑133/93, C‑300/93 i C‑362/93, EU:C:1994:364, t. 58. i od 17. rujna 1998., Pontillo, C‑372/96, EU:C:1998:412, t. 23. i navedena sudska praksa).

31

To je tim više tako u situaciji kada se, kao što je to slučaj u glavnom postupku, mjerodavnim propisom Unije, u ovom slučaju Uredbom br. 727/70, obvezivalo Vijeće da svake godine utvrđuje cijene i premije za različite sorte duhana, osobito s obzirom na razvoj njihovih tržištâ i njihovu štetnost, te se izričito predviđala mogućnost njihova smanjenja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. rujna 1998., Pontillo, C‑372/96, EU:C:1998:412, t. 24.).

32

Naime, od objave Uredbe br. 1114/88 svi su operatori bili svjesni stanja nesigurnosti koje je proizlazilo iz činjenice da još nije bilo provedeno godišnje utvrđivanje cijena i premija. Konkretno, sve dok zakonodavac Unije nije utvrdio cijene i premije za berbu duhana u 1992., ti subjekti nisu mogli legitimno očekivati zadržavanje određene razine cijena i premija o kojima je riječ.

33

Usto, valja istaknuti da se na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe br. 727/70 iznos premije za kakvoće različite od referentne kakvoće iznimno mogao utvrditi u iznosu većem ili manjem od onog koji se uobičajeno primjenjivao na sav duhan predmetne sorte. Štoviše, kao što je to proizlazilo iz članka 3. stavka 3. Uredbe br. 2062/92, u vezi s njezinom prvom, trećom i sedmom uvodnom izjavom, cilj te uredbe bio je obeshrabriti proizvodnju nižih klasa, kategorija ili kakvoća sorti duhana koje su dovodile do poteškoća u njihovu odlaganju, kako bi se općenito ograničila proizvodnja duhana u Uniji.

34

Uostalom, valja podsjetiti na to da iz članka 2.b stavka 1. i točke 8. Priloga Uredbi br. 1726/70 proizlazi da su ugovori o uzgoju sklopljeni između kupaca i uzgajivača sadržavali odredbu kojom se predviđalo ponovno pregovaranje o ugovornoj cijeni u slučaju izmjene, među ostalim, premije isplaćene kupcima.

35

Prema tome, valja smatrati da člankom 3. stavkom 3. Uredbe br. 2062/92 nije bila povrijeđena zaštita legitimnih očekivanja operatora.

36

S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da razmatranjem postavljenog pitanja nije utvrđen nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost članka 3. stavka 3. Uredbe br. 2062/92 s obzirom na načela zabrane retroaktivnosti pravnih pravila i zaštite legitimnih očekivanja.

37

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Razmatranjem prethodnog pitanja nije utvrđen nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost članka 3. stavka 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2062/92 od 30. lipnja 1992. o utvrđivanju ciljnih cijena, interventnih cijena te premija koje se dodjeljuju kupcima lista duhana, izvedenih interventnih cijena baliranog duhana, referentnih kakvoća i proizvodnih područja za berbu u 1992. s obzirom na načela zabrane retroaktivnosti pravnih pravila i zaštite legitimnih očekivanja.