–

za MS, J. Herbst, Rechtsanwalt,

–

za austrijsku vladu, A. Posch, J. Schmoll i M.-T. Rappersberger, u svojstvu agenata,

–

za njemačku vladu, J. Möller, P. Busche, M. Hellmann i D. Klebs, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, S. Grünheid i M. Wasmeier, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 1. prvog podstavka i članka 2. točke (c) podtočke i. Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL 2014., L 130, str. 1. i ispravak SL 2015., L 143, str. 16.).

2

Zahtjev je upućen u okviru zahtjeva za izvršenje europskog istražnog naloga u Austriji koji je izdao Finanzamt für Steuerstrafsachen und Steuerfahndung Düsseldorf (Porezna uprava za porezne kaznene predmete i poreznu istragu u Düsseldorfu, Njemačka) (u daljnjem tekstu: Porezna uprava za porezne kaznene predmete u Düsseldorfu), u vezi s osobom MS.

3

Uvodne izjave 5. do 8. Direktive 2014/41 glase kako slijedi:

4

U članku 1. te direktive, naslovljenom „Europski istražni nalog i obveza njegova izvršenja”, u stavku 1. prvom podstavku propisano je:

„Europski istražni nalog (EIN) sudska je odluka koju izdaje ili potvrđuje pravosudno tijelo države članice (‚država izdavateljica’) radi izvršavanja jedne ili nekoliko posebnih istražnih mjera u drugoj državi članici (‚država izvršiteljica’) u svrhu pribavljanja dokaza u skladu s odredbama ove Direktive.”

5

U skladu s člankom 2. navedene direktive, naslovljenim „Definicije”:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]”

6

U skladu s člankom 4. te direktive, naslovljenim „Vrste postupaka za koje se može izdati EIN”:

„EIN se može izdati:

7

Člankom 33. Direktive 2014/41, naslovljenim „Obavijesti”, u stavcima 1. i 2., propisuje se:

„1.   Svaka država članica do 22. svibnja 2017. [Europsku k]omisiju obavješćuje o sljedećem:

[…]

2.   Svaka država članica također može Komisiji dostaviti popis potrebnih dokumenata koje bi zahtijevala na temelju članka 22. stavka 4.”

8

Obrazac koji se odnosi na europski istražni nalog iz Priloga A toj direktivi sadržava, među ostalim, odjeljak K, u kojem osobito treba navesti vrstu tijela koje je izdalo europski istražni nalog, odnosno pravosudno tijelo ili drugo nadležno tijelo kako je definirano pravom države izdavateljice. Taj obrazac također sadržava odjeljak L, u kojem se, prema potrebi, moraju navesti podaci o pravosudnom tijelu koje je potvrdilo europski istražni nalog.

9

Pismom obavijesti Stalnog predstavništva Savezne Republike Njemačke pri Europskoj uniji od 14. ožujka 2017. ta je država članica navela, u skladu s člankom 33. stavcima 1. i 2. Direktive 2014/41:

„U Njemačkoj tijela izdavatelji i tijela izvršitelji – ovisno o pravilima o nadležnosti koja se na pojedinačni slučaj primjenjuju u saveznim zemljama – mogu biti, s jedne strane, sva pravosudna tijela, a osobito Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof [(Glavni državni odvjetnik pri Saveznom vrhovnom sudu, Njemačka)], državna odvjetništva, opća državna odvjetništva i Zentrale Stelle in Ludwigsburg [(Središnji ured za istrage nacionalsocijalističkih zločina u Ludwigsburgu, Njemačka)], kao i svi nadležni kazneni sudovi.

S druge strane, tijela izdavatelji i tijela izvršitelji također mogu biti upravna tijela koja su na temelju njemačkog prava nadležna za progon i kažnjavanje upravnih prekršaja.

Što se tiče zahtjeva koje njemačka upravna tijela upućuju drugoj državi članici Unije u skladu s člankom 2. točkom (c) [Direktive 2014/41] predviđeno je da ih u načelu mora potvrditi državno odvjetništvo pri regionalnom sudu na čijem području upravno tijelo ima sjedište. Odstupajući od prethodno navedenog, savezne zemlje mogu nadležnost za tu potvrdu dodijeliti sudu ili utvrditi mjesnu nadležnost državnog odvjetništva nadležnog za potvrđivanje […].

Zahtjeve njemačkih poreznih tijela, koja na temelju članka 386. stavka 2. Abgabenordunga [(njemački Porezni zakonik, u verziji objavljenoj 1. listopada 2002. (BGBl. 2002. I, str. 3866.; BGBl. 2003. I, str. 61.))] samostalno vode kaznene istrage, ne treba potvrditi pravosudno tijelo ili sud. U takvom slučaju, na temelju članka 399. stavka 1. njemačkog Poreznog zakonika i članka 77. stavka 1. Gesetza über die internationale Rechtshilfe in Strafsachen [(njemački Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, u verziji objavljenoj 27. lipnja 1994. (BGBl. 1994. I, str. 1537.))], porezna tijela preuzimaju prava i obveze državnog odvjetništva te sama djeluju u svojstvu pravosudnog tijela u smislu članka 2. točke (c) [Direktive 2014/41]”.

10

Porezna uprava za porezne kaznene predmete u Düsseldorfu vodi istragu protiv osobe MS zbog porezne utaje. Ta je osoba u svojstvu direktora društva s ograničenom odgovornošću osumnjičena da nije prijavila prihod ostvaren iz poslovanja javne kuće u razdoblju od 2015. do veljače 2020., čime je utajeno oko 1,6 milijuna eura poreza.

11

U svrhu te istrage ta je porezna uprava izdala europski istražni nalog, koji je 23. srpnja 2020. uputila Staatsanwaltschaftu Graz (Državno odvjetništvo u Grazu, Austrija). Tom je odlukom navedena porezna uprava zatražila od Državnog odvjetništva u Grazu da od banke koja se nalazi u Austriji pribavi dokumente koji se odnose na dva bankovna računa otvorena na ime osobe MS, a koji se odnose na razdoblje od 1. siječnja 2015. do 28. veljače 2020.

12

U odjeljku K spomenute odluke navedeno je da ju je izdalo „pravosudno tijelo”. Posljedično, nadležna porezna uprava nije ispunila odjeljak L te odluke u kojem se, u slučaju da tu odluku potvrđuje pravosudno tijelo, moraju nalaziti podaci za kontakt s tim tijelom.

13

Iz odluke o upućivanju zahtjeva proizlazi da se prema Strafprocessordnungu (austrijski Zakonik o kaznenom postupku) banku može obvezati na podnošenje informacija i dokumenata o bankovnim računima samo na temelju istražne mjere koju mora odrediti državno odvjetništvo na temelju sudskog odobrenja.

14

Rješenjem od 5. kolovoza 2020., na zahtjev Državnog odvjetništva u Grazu, Haft- und Rechtsschutzrichterin (sudac za istražni zatvor i pravnu zaštitu) pri Landesgerichtu für Strafsachen Graz (Zemaljski kazneni sud u Grazu, Austrija) odobrio je izvršenje europskog istražnog naloga iz točke 11. ove presude. Državno odvjetništvo u Grazu 7. kolovoza 2020. naložilo je izvršenje tražene mjere.

15

MS je podnio Oberlandesgerichtu Graz (Visoki zemaljski sud u Grazu, Austrija), koji je sud koji je uputio zahtjev, žalbu protiv rješenja od 5. kolovoza 2020. Pred tim sudom MS tvrdi da Porezna uprava za porezne kaznene predmete u Düsseldorfu nije ni „pravosudno tijelo” u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 2014/41 ni „tijelo izdavatelj” u smislu članka 2. točke (c) te direktive. On navodi da ta porezna uprava stoga nije nadležna za izdavanje europskog istražnog naloga.

16

Sud koji je uputio zahtjev ističe da je pozvan odlučiti o zakonitosti izvršenja europskog istražnog naloga koji je izdala Porezna uprava za porezne kaznene predmete u Düsseldorfu. On pojašnjava da tu odluku nije potvrdilo pravosudno tijelo, kako je to predviđeno člankom 2. točkom (c) podtočkom ii. Direktive 2014/41 u slučaju kada je tijelo izdavatelj tijelo koje nije sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj nadležan u dotičnom predmetu. Stoga treba utvrditi može li se porezna uprava, koja je na temelju njemačkog prava ovlaštena za preuzimanje prava i obveza državnog odvjetništva, smatrati „pravosudn[im] tijelo[m]” u smislu članka 1. stavka 1. te direktive i „javni[m] tužitelj[em]” u smislu njezina članka 2. točke (c) podtočke i.

17

Taj sud smatra da se takvom izjednačavanju protive argumenti koji se temelje na tekstu i razlogu postojanja tih odredbi, kako su ih protumačili Sud u presudi od 8. prosinca 2020., Staatsanwaltschaft Wien (Krivotvoreni nalozi za plaćanje) (C‑584/19, EU:C:2020:1002) i nezavisni odvjetnik Campos Sánchez‑Bordona u mišljenju u predmetu Finanzamt für Steuerstrafsachen und Steuerfahndung Münster (C‑66/20, EU:C:2021:200).

18

U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev naglašava da se institucionalan položaj porezne uprave, koja na popisu pravosudnih tijela iz članka 2. točke (c) podtočke i. Direktive 2014/41 nije navedena kao tijelo izdavatelj, jasno razlikuje od položaja državnog odvjetništva, koje je pak navedeno na tom popisu.

19

Stoga je porezna uprava, za razliku od državnog odvjetništva, upravno tijelo koje je dio izvršne vlasti, nadležno u području oporezivanja te je integrirano u hijerarhijsku strukturu njemačkog Ministarstva financija, a da pritom nema nikakvu samostalnost, neovisnost i slobodu djelovanja. Poreznoj je upravi povjereno samostalno vođenje kaznene istrage samo u pogledu pojedinih utvrđenih kaznenih djela i to samo tako dugo dok ona sama ne ustupi predmet državnom odvjetništvu odnosno dok ga državno odvjetništvo samo ne preuzme, što je moguće u svakom trenutku bez posebnog obrazloženja. Kada državno odvjetništvo vodi istragu, porezna uprava ima samo ona prava i obveze koje imaju i policijske službe. Kada porezna uprava provodi samostalno istragu, ona samo „preuzima” prava i obveze koji su državnom odvjetništvu dodijeljeni u kaznenoj istrazi, pri čemu ih ona sâma ne posjeduje.

20

Suprotno tomu, institucionalni položaj državnog odvjetništva obilježen je činjenicom da ono djeluje pred sudovima kao jamac zakonitosti, da stvarno sudjeluje u sudovanju i da služi općem interesu koji se odnosi na poštovanje zakona.

21

Ipak, sud koji je uputio zahtjev priznaje da je također moguće smatrati da je porezna uprava, preuzimajući prava i obveze državnog odvjetništva, izjednačena s „pravosudn[im] tijelo[m]” i „tijelo[m] izdavatelj[em]” u smislu članka 1. stavka 1. odnosno članka 2. točke (c) podtočke i. Direktive 2014/41.

22

Naime, iz presude od 8. prosinca 2020., Staatsanwaltschaft Wien (Krivotvoreni nalozi za plaćanje) (C‑584/19, EU:C:2020:1002, t. 51. i 56. do 73.), proizlazi da je jedini uvjet za kvalifikaciju tijela iz članka 2. točke (c) podtočke i. Direktive 2014/41 kao „tijel[a] izdavatelj[a]” to da je ono nadležno za konkretan predmet i za izdavanje europskog istražnog naloga uz poštovanje jamstava predviđenih tom direktivom.

23

U tim je okolnostima Oberlandesgericht Graz (Visoki zemaljski sud u Grazu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 1. stavak 1. [prvi podstavak] i članak 2. točku (c) podtočku i. [Direktive 2014/41] tumačiti na način da se ‚pravosudn[im] tijelo[m]’ i ‚tijelo[m] izdavatelj[em]’ u smislu tih odredbi može smatrati i njemački Finanzamt für Steuerstrafsachen und Steuerfahndung [(Porezna uprava za porezne kaznene predmete i poreznu istragu)] koji je na temelju nacionalnih propisa ovlašten da u odnosu na određena kaznena djela izvršava prava i obavlja dužnosti državnog odvjetništva?”

24

Svojim jedinim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. stavak 1. prvi podstavak i članak 2. točku (c) podtočku i. Direktive 2014/41 tumačiti na način da se porezna uprava države članice, koja umjesto državnog odvjetništva te preuzimajući dodijeljena mu prava i obveze samostalno provodi porezne kaznene istrage u skladu s nacionalnim pravom iako je dio izvršne vlasti te države članice, može smatrati „pravosudn[im] tijelo[m]” i „tijelo[m] izdavatelj[em]” u smislu prvonavedene odnosno drugonavedene odredbe.

25

U svrhe tumačenja tih odredbi valja uzeti u obzir ne samo njihov tekst nego i kontekst te ciljeve propisa kojeg su one dio (vidjeti u tom smislu presudu od 8. prosinca 2020., Staatsanwaltschaft Wien (Krivotvoreni nalozi za plaćanje), C‑584/19, EU:C:2020:1002, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

26

Kao prvo, što se tiče tekstualnog tumačenja, valja podsjetiti na to da se člankom 1. stavkom 1. prvim podstavkom Direktive 2014/41 europski istražni nalog definira kao sudska odluka koju izdaje ili potvrđuje pravosudno tijelo države članice radi izvršavanja jedne ili nekoliko posebnih istražnih mjera u drugoj državi članici u svrhu pribavljanja dokaza u skladu s odredbama te direktive.

27

Pojam „pravosudno tijelo”, koji je u toj odredbi upotrijebljen, nije definiran. Dakle, navedenu odredbu valja tumačiti zajedno s drugim odredbama Direktive 2014/41, a osobito njezinim člankom 2. točkom (c).

28

Potonjom se odredbom definira što se za potrebe te direktive mora smatrati „tijelo[m] izdavatelj[em]”. Na taj se način, u skladu s člankom 2. točkom (c) podtočkom i. navedene direktive, propisuje da je tijelo izdavatelj „sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj nadležan u dotičnom predmetu”. U skladu s člankom 2. točkom (c) podtočkom ii. te direktive, tijelo izdavatelj je također „bilo koje drugo nadležno tijelo, kako je određeno u državi izdavateljici, koje u dotičnom slučaju djeluje kao istražno tijelo u kaznenom postupku s nadležnošću za prikupljanje dokaza u skladu s nacionalnim pravom.” Usto, iz potonje odredbe proizlazi da europski istražni nalog, kada ga je izdalo takvo „drugo […] tijelo”, mora potvrditi pravosudno tijelo, odnosno sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi izdavateljici, prije nego što se proslijedi tijelu izvršitelju.

29

Stoga iz jasnog teksta članka 2. točke (c) Direktive 2014/41 proizlazi da se tom odredbom razlikuju dvije kategorije tijela izdavatelja, odnosno ona iz njezine podtočke i. i podtočke ii.

30

Na taj se način člankom 2. točkom (c) podtočkom i. te direktive izričito određuju kao „tijel[a] izdavatelj[i]” suci, sudovi, istražni suci ili javni tužitelji, pod jedinim uvjetom da su nadležni u dotičnom predmetu (vidjeti u tom smislu presudu od 8. prosinca 2020., Staatsanwaltschaft Wien (Krivotvoreni nalozi za plaćanje), C‑584/19, EU:C:2020:1002, t. 50. i 51.).

31

Ta četiri tijela dijele obilježje da sva mogu sudjelovati u sudovanju (vidjeti po analogiji presudu od 27. svibnja 2019., OG i PI (Državna odvjetništva u Lübecku i Zwickau), C‑508/18 i C‑82/19 PPU, EU:C:2019:456, t. 60.). Uostalom, u skladu s tom ocjenom, kao što to proizlazi iz članka 2. točke (c) podtočke ii. Direktive 2014/41, ona se smatraju „pravosudn[im] tijel[ima]” u smislu te direktive.

32

Usto, kao što to proizlazi iz samog teksta članka 2. točke (c) podtočke i. Direktive 2014/41, a osobito upotrebe veznika „ili”, tom se odredbom taksativno navode ta četiri tijela.

33

To je tumačenje potvrđeno člankom 2. točkom (c) podtočkom ii. te direktive, kojim se propisuje druga kategorija tijela koja je obuhvaćena pojmom „tijelo izdavatelj”. Tom je kategorijom obuhvaćeno bilo koje „drugo” tijelo, koje nije navedeno u članku 2. točki (c) podtočki i. navedene direktive, pod uvjetom da je nadležno djelovati kao istražno tijelo u kaznenom postupku (vidjeti u tom smislu presudu od 16. prosinca 2021., Specializirana prokuratura (Podaci o prometu i lokaciji), C‑724/19, EU:C:2021:1020, t. 29.). Europski istražni nalog koji je izdalo takvo tijelo mora potvrditi „pravosudno tijelo” iz članka 2. točke (c) podtočke i. iste direktive, prije nego što se proslijedi tijelu izvršitelju.

34

Slijedom toga, upućivanjem u članku 2. točki (c) podtočki ii. Direktive 2014/41 na „bilo koje drugo […] tijelo” jasno se određuje da se bilo koje tijelo koje nije sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj iz članka 2. točke (c) podtočke i. te direktive mora razmatrati s obzirom na članak 2. točku (c) podtočku ii. navedene direktive. Stoga nepravosudno tijelo, kao što je to upravno tijelo, može biti obuhvaćeno pojmom „tijelo izdavatelj” u smislu članka 2. točke (c) podtočke ii. Direktive 2014/41, pod uvjetima navedenima u točki 33. ove presude.

35

Iz toga slijedi da se člankom 2. točkom (c) te direktive u podtočkama i. i ii. odražava razlikovanje između pravosudne i izvršne vlasti, koje je svojstveno načelu diobe vlasti kao obilježja funkcioniranja pravne države. Naime, pravosudnim se tijelima obično smatraju tijela koja sudjeluju u sudovanju, za razliku od, među ostalim, upravnih tijela, koja su dio izvršne vlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 10. studenoga 2016., Poltorak, C‑452/16 PPU, EU:C:2016:858, t. 35.).

36

Iz prethodno navedenog proizlazi da se člankom 2. točkom (c) Direktive 2014/41, uzimajući u obzir njegov tekst, razlikuju dvije međusobno isključive kategorije tijela izdavatelja. Položaj bilo kojeg tijela koje nije izričito navedeno u nabrajanju iz podtočke i. te odredbe mora se razmatrati s obzirom na njezinu podtočku ii.

37

Doista, porezne uprave država članica ne nalaze se među tijelima koja su taksativno navedena u podtočki i. navedene odredbe. Stoga ih treba smatrati tijelima izdavateljima u smislu članka 2. točke (c) podtočke ii. te direktive ako su ispunjeni uvjeti predviđeni tom odredbom.

38

Kao drugo, kontekst u kojem se nalazi članak 2. točka (c) Direktive 2014/41 kao i njezin cilj također potvrđuju tekstualno tumačenje te odredbe koje je navedeno u točki 36. ove presude.

39

Naime, što se tiče kontekstualnog tumačenja, važno je, kao prvo, primijetiti da se u članku 4. Direktive 2014/41, kojim se utvrđuju vrste postupaka za koje se može izdati europski istražni nalog, navode u vezi s time i postupci koje pokreće „pravosudno tijelo” i postupci koje pokreću „upravna tijela”. Tim se člankom na taj način potvrđuje relevantnost razlikovanja između tih dviju vrsta tijela u pravnom okviru koji je uspostavljen tom direktivom i, konkretnije, njezinim člankom 2. točkom (c).

40

Kao drugo, iz tumačenja svih odredbi članka 1. stavka 1. prvog podstavka i članka 2. točke (c) Direktive 2014/41 proizlazi da izdavanje europskog istražnog naloga, koji je sudska odluka, u svakom slučaju zahtijeva postupanje pravosudnog tijela. Naime, takvu odluku treba izdati sâmo to tijelo ili je ono treba potvrditi ako ju je izdalo „drugo […] tijelo” u smislu članka 2. točke (c) podtočke ii. te direktive.

41

Poput teksta tih odredbi, njihov kontekst dovodi do jasnog razlikovanja pravosudnih tijela od drugih tijela koja mogu izdati europski istražni nalog.

42

Kada je riječ o cilju Direktive 2014/41, valja podsjetiti na to da se njome nastoji, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 5. do 8., zamijeniti rascjepkan i kompliciran okvir, koji je postojao do njezina donošenja, za prikupljanje dokaza u kaznenim predmetima s prekograničnim elementima te olakšati i ubrzati pravosudnu suradnju uspostavom pojednostavnjenog i učinkovitijeg sustava utemeljenog na jedinstvenom instrumentu pod nazivom „europski istražni nalog”, kako bi se pridonijelo ostvarenju nastojanja da Unija postane područje slobode, sigurnosti i pravde na temelju visokog stupnja povjerenja koje mora postojati među državama članicama (presuda od 16. prosinca 2021., Specializirana prokuratura (Podaci o prometu i lokaciji), C‑724/19, EU:C:2021:1020, t. 36. i navedena sudska praksa).

43

U tom se pogledu ciljem pojednostavnjene i učinkovite suradnje među državama članicama zahtijeva jednostavno i nedvosmisleno utvrđivanje tijela koje je izdalo europski istražni nalog kako bi se odredilo mora li takvu odluku potvrditi pravosudno tijelo na temelju članka 2. točke (c) podtočke ii. Direktive 2014/41. Tumačenjem iz točke 36. ove presude, prema kojem su međusobno isključive dvije kategorije tijela izdavatelja u smislu članka 2. točke (c) te direktive, omogućuje se ostvarenje tog cilja, s obzirom na to da se na temelju takvog tumačenja može nedvosmisleno utvrditi je li tijelo izdavatelj obuhvaćeno podtočkom i. ili podtočkom ii. te odredbe.

44

Iz prethodno navedenog proizlazi da se tekstu članka 2. točke (c) Direktive 2014/41, kontekstu u kojem se ta odredba nalazi i cilju te direktive protivi funkcionalno tumačenje koje navode austrijska i njemačka vlada, prema kojem, kada na temelju nacionalnog prava porezna uprava preuzima prava i obveze dodijeljene javnom tužitelju, tu upravu treba izjednačiti s njime i stoga je smatrati „tijelo[m] izdavatelj[em]” u smislu članka 2. točke (c) podtočke ii. navedene direktive.

45

Naime, posljedica bi tog tumačenja bila to da bi porezna uprava bila obuhvaćena kategorijom tijela izdavatelja iz članka 2. točke (c) podtočke i. Direktive 2014/41 ili iz njezina članka 2. točke (c) podtočke ii. ovisno o pravnom okviru u kojem izvršava svoje ovlasti. Usto, navedenim bi se tumačenjem uklonilo jasno razlikovanje između pravosudnih tijela i upravnih tijela, koje je uspostavljeno tom direktivom. Posljedica bi takvog tumačenja bilo i to da bi u slučaju kada je takva uprava obuhvaćena prvom od tih odredaba bilo moguće da porezna uprava kao izvršna vlast izda europski istražni nalog bez ikakvog postupanja pravosudnog tijela. Prihvaćanje takvog pristupa bilo bi stoga izvor pravne nesigurnosti i moglo bi otežati sustav provedbe europskog istražnog naloga i time ugroziti uspostavu pojednostavnjenog i učinkovitog sustava suradnje između država članica u kaznenim stvarima.

46

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 1. stavak 1. prvi podstavak i članak 2. točku (c) podtočku i. Direktive 2014/41 treba tumačiti na način:

47

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 1. stavak 1. prvi podstavak i članak 2. točku (c) podtočku i. Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima

treba tumačiti na način: