—

poništi Provedbenu odluku Vijeća 2020/1117 od 27. srpnja 2020. o imenovanju europskih tužitelja Ureda europskog javnog tužitelja, u dijelu u kojom je njome José Eduardo Moreira Alves d’Oliveira Guerra, kandidat kojeg je odredio Portugal, imenovan europskim tužiteljem Ureda europskog javnog tužitelja kao član privremenog osoblja u razredu AD 13 na razdoblje od tri godine od 29. srpnja 2020. koje se ne može obnavljati.

—

naloži snošenje troškova Vijeću Europske unije.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila koja se primjenjuju na imenovanje europskih tužitelja koja jamče načelo neovisnosti Ureda europskog javnog tužitelja. Tužiteljica tvrdi da činjenica da je portugalska vlada u dopisu poslanom Vijeću Europske unije 29. studenoga 2019. osporila rangiranje kandidata koje je predložila sama Vlada a koje je sastavilo povjerenstvo za odabir, predviđeno člankom 14. stavkom 3. Uredbe (EU) 2017/1939, i izrazila sklonost drugom kandidatu te činjenica da se Vijeće složilo, dovode u pitanje strukturu postupka imenovanja europskih tužitelja kojoj je cilj jamčiti neovisnost Ureda europskog javnog tužitelja i europskih tužitelja. Legitimnost europskih tužitelja proizlazi iz institucija Unije koje sudjeluju u postupku imenovanja, osobito Vijeća Europske unije ali i Europskog parlamenta, a ne iz sudjelovanja nacionalnih vlada. Predmetni dopis portugalske vlade i činjenica da ga je Vijeće prihvatilo ozbiljno dovode u pitanje neovisnost i stoga kredibilitet Ureda europskog javnog tužitelja i europskih tužitelja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u temeljima odluke. Tužiteljica osobito tvrdi da je dopis od 29. studenoga 2019., koji je portugalska vlada poslala Vijeću, sadržavao dvije velike pogreške, koje je uostalom priznala i sama Vlada. Te su se pogreške sastojale od toga da je kandidat kojeg je odabrala portugalska vlada u šest navrata naveden kao „zamjenik javnog tužitelja José Guerra” i od tvrdnje da je navedeni tužitelj obavljao dužnosti provođenja istrage i podizanja optužnice u važnom predmetu u području kaznenih djela usmjerenih protiv financijskih interesa Europske unije. Međutim, tužitelj imenovan pobijanim aktom nije niti je bio zamjenik javnog tužitelja a nije ni sudjelovao u istražnoj fazi navedenog predmeta. Iako je točno da Vijeće poriče da su te dvije pogreške bile relevantne za njegovu odluku, također je točno da ih ono nikad nije spomenulo niti ih je ispravilo, unatoč tomu što je prihvatilo ostale tvrdnje koje je portugalska vlada navela u dopisu. Vijeće se pogreškama bavilo tek nakon objave predmetnih činjenica, što je uostalom dovelo do znatnog negodovanja javnosti kako u Portugalu tako u Europi.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na iskrivljavanju ovlasti. Tužiteljica tvrdi da se ciljevi s obzirom na koje su dodijeljene ovlasti Vijeću Europske unije u području postupka odabira i imenovanja europskih tužitelja sastoje od jamčenja neovisnosti tijela i od imenovanja najsposobnijih nacionalnih kandidata koji daju sva jamstva neovisnosti za izvršavanje dužnosti europskog tužitelja. Intervencija portugalske vlade i djelovanje Vijeća bili su namijenjeni ili su barem doveli do rezultata koji je različit od navedenih. Odabir i potom imenovanje europskog tužitelja pobijanim aktom ne pridonose nužno imenovanju najsposobnijih nacionalnih kandidata koji daju sva jamstva neovisnosti za obnašanje dužnosti europskog tužitelja, nauštrb ciljeva koji proizlaze iz navedenih uredbi i odluka i ugrožavaju legitimnost imenovanih tužitelja i kredibilitet samog tijela.