A.

Obuhvaća li područje primjene Direktive 2009/16/EZ (1) – i može li se stoga Port State Control (nadzor brodova koji obavlja država luke, PSC) izvršiti i u odnosu na – brod koji je tijelo za klasifikaciju države zastave klasificiralo kao teretni brod, ali koji konkretno isključivo i sustavno obavlja negospodarsku djelatnost kao što je takozvana djelatnost search and rescue (potraga i spašavanje, SAR) (kako je obavljaju [Sea Watch E.V.] i SW4 (brod Sea Watch 4) na temelju svojih statuta)?

U slučaju da […] Sud smatra da […] su područjem primjene Direktive 2009/16/EZ obuhvaćeni i brodovi (koji konkretno ne obavljaju gospodarsku djelatnost), protivi li se Direktivi koja se tumači na taj način zakonodavstvo, kao što je nacionalno zakonodavstvo iz članka 3. [Zakonodavne uredbe] br. 53/2011 kojim se prenosi članak 3. Direktive 2009/16/EZ, u kojoj se ipak u stavku 1. [članka 3. navedene zakonodavne uredbe] izričito utvrđuje područje primjene nadzora brodova koji obavlja država luke, pri čemu se taj nadzor ograničava samo na brodove koji se upotrebljavaju u gospodarske svrhe te se iz njega ne isključuju samo jahte namijenjene razonodi, nego i teretni brodovi koji konkretno ne obavljaju gospodarsku djelatnost i stoga se ne upotrebljavaju u tu svrhu?

Naposljetku, može li se, suprotno tomu, opravdano smatrati da su područjem primjene Direktive, u dijelu u kojem nakon izmjena iz 2017. obuhvaća i putničke brodove, obuhvaćeni teretni brodovi koji sustavno obavljaju takozvanu djelatnost potrage i spašavanja osoba u opasnosti na moru, pri čemu se na taj način izjednačava prijevoz osoba spašenih na moru jer su bile u životnoj opasnosti i prijevoz putnika?

B.

Može li se okolnost da brod prevozi osobe čiji broj uvelike premašuje broj osoba koji se navodi u svjedodžbi o sigurnosnoj opremi iako je razlog tomu takozvana djelatnost potrage i spašavanja ili, u svakom slučaju, okolnost da brod posjeduje svjedodžbu o sigurnosnoj opremi koja se odnosi na broj osoba koji je uvelike manji od broja koji se stvarno prevozi, opravdano smatrati odlučujućim čimbenikom iz Priloga I. dijela II. točke 2.A. ili nepredviđenim čimbenikom iz Priloga I. dijela II. točke 2.B., na koje se upućuje u članku 11. Direktive 2009/16/EZ?

C.

Može li i/ili mora li ovlast detaljnijeg inspekcijskog pregleda brodova iz članka 13. Direktive 2009/16/EZ koji država luke obavlja u pogledu brodova koji plove pod zastavom država članica obuhvaćati i ovlast da se provjeri koju konkretno djelatnost stvarno obavlja brod, neovisno o djelatnosti za koju mu je država zastave i mjerodavno tijelo za klasifikaciju izdalo svjedodžbu o klasi i odgovarajuće svjedodžbe o sigurnosti i, slijedom toga, ovlast da se provjeri posjeduje li navedeni brod svjedodžbe i, općenito, ispunjava li uvjete i/ili zahtjeve koji se propisuju pravnim pravilima donesenima na međunarodnoj razini u području sigurnosti, zaštite od onečišćenja i uvjeta života i rada na brodu i, u slučaju potvrdnog odgovora, može li se navedena ovlast izvršavati i u odnosu na brod koji konkretno sustavno obavlja takozvanu djelatnost potrage i spašavanja?

D.

Na koji način treba tumačiti pravilo 1. (rectius, članak 1.) točku (b) Konvencije SOLAS, na koju se izričito upućuje u članku 2. Direktive 2009/16/EZ i u pogledu koje stoga treba osigurati dosljedno tumačenje u skladu s pravom Zajednice u svrhu i prilikom nadzora brodova koji obavlja država luke, u dijelu u kojem propisuje, b. Vlade ugovornice obvezuju se da će objaviti sve zakone, uredbe, naredbe i pravilnike i da će poduzeti sve druge mjere potrebne da Konvencija dobije punu i cjelovitu primjenu, tako da se osigura da brod, u pogledu zaštite ljudskog života na moru, bude sposoban za službu za koju je namijenjen? Konkretno, treba li u pogledu odluke o prikladnosti broda za uslugu za koju je namijenjen, koju države luke moraju donijeti na temelju inspekcijskog pregleda brodova koji obavlja država luke, kao isključivi parametar provjere u obzir uzeti samo zahtjeve koji se utvrđuju na temelju klasifikacije i odgovarajućih svjedodžbi o sigurnosti koje brod posjeduje i koje su stečene na temelju djelatnosti koja je teoretski prijavljena ili se ipak može uzeti u obzir i usluga koju brod konkretno obavlja?

Stoga, postoji li i u pogledu navedenog međunarodnog parametra ovlast upravnih tijela država luke da ne provjere samo ispunjavaju li brodska oprema i sredstva zahtjeve koji se propisuju svjedodžbama koje izdaje država zastave i koji proizlaze iz teoretske klasifikacije broda, nego i ovlast da ocijene usklađenost svjedodžbi i odgovarajuće brodske opreme i sredstava kojima je brod opremljen i koje posjeduje s obzirom na konkretnu djelatnost koju obavlja, koja nije povezana s djelatnošću koja se navodi u svjedodžbi o klasi i koja se od nje razlikuje?

Ista razmatranja treba iznijeti u pogledu točke 1.3.1. Rezolucije IMO-a A.1138(31), Procedures for Port State Control, 2019., koja je donesena 4. prosinca 2019., u dijelu u kojem propisuje ‚Under the provisions of the relevant conventions set out in section 1.2 above, the Administration (i.e. the Government of the flag State) is responsible for promulgating laws and regulations and for taking all other steps which may be necessary to give the relevant conventions full and complete effect so as to ensure that, from the point of view of safety of life and pollution prevention, a ship is fit for the service for which it is intended and seafarers are qualified and fit for their duties.

E.

Naposljetku, ako se utvrdi postojanje ovlasti države luke da provjeri posjeduje li brod svjedodžbe i ispunjava li uvjete i/ili zahtjeve na temelju djelatnosti za koju je namijenjen, konkretno: