1

Europska Komisija svojom žalbom traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 9. lipnja 2021., Calhau Correia de Paiva/Komisija (T‑202/17, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2021:323), kojom je Opći sud poništio odluku povjerenstva za odabir na otvorenom natječaju EPSO/AD/293/14 od 23. lipnja 2016. kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje koji je podnijela Ana Calhau Correia de Paiva nakon što je isključena s popisa uspješnih kandidata na navedenom natječaju (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Okolnosti spora opisane su u točkama 1. do 14. pobijane presude i mogu se sažeti na sljedeći način.

3

Europski ured za odabir osoblja (EPSO) objavio je 23. listopada 2014. u Službenom listu Europske unije Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/293/14 radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje administratora u razredu AD 7 u područjima prava tržišnog natjecanja, korporativnih financija, financijske ekonomije, industrijske ekonomije i makroekonomije (SL 2014., C 376 A, str. 1., u daljnjem tekstu: sporna obavijest o natječaju).

4

U odjeljku IV. sporne obavijesti bilo je predviđeno održavanje triju pristupnih testova na računalu, temeljenih na pitanjima s višestrukim izborom odgovora, dok je u njezinu odjeljku VI. bilo predviđeno da će se testovi održati u centru za procjenu kandidata te da će se sastojati od studije slučaja, rada u skupini i strukturiranog intervjua.

5

Usto, kao posebne uvjete za sudjelovanje u natječaju, ta obavijest o natječaju zahtijevala je u svojoj točki 2.3. odjeljka III., naslovljenoj „Znanje jezika”, s jedne strane, u odnosu na glavni jezik (jezik 1), temeljito znanje, barem na razini C1 Zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike (ZEROJ), jednog od službenih jezika Europske unije i, s druge strane, u odnosu na drugi jezik (jezik 2), zadovoljavajuće znanje njemačkog, engleskog ili francuskog jezika, barem na razini B2 ZEROJ‑a, pri čemu taj drugi jezik mora biti različit od glavnog jezika.

6

U točki 3. odjeljka VI. navedene obavijesti o natječaju navedeno je da će se testovi u centru za procjenu kandidata provesti na navedenom drugom jeziku.

7

Ana Calhau Correia de Paiva, portugalska državljanka, podnijela je 25. studenoga 2014. prijavu za sudjelovanje u natječaju EPSO/AD/293/14 u području prava tržišnog natjecanja. Kao glavni jezik izabrala je portugalski jezik, koji je njezin materinji jezik, a kao drugi jezik francuski jezik.

8

Ana Calhau Correia de Paiva obaviještena je dopisom od 19. ožujka 2015. da je prošla pristupne testove na računalu.

9

Dopisom od 15. travnja 2015. pozvana je na testiranje u centru za procjenu kandidata.

10

EPSO je dopisom od 16. travnja 2015. pozvao Anu Calhau Correia de Paivu da sudjeluje u studiji slučaja i ponudio joj da u okviru tog testiranja koristi tipkovnicu AZERTY FR, ostavljajući joj pritom mogućnost da umjesto toga izabere tipkovnicu QWERTY UK, AZERTY FR/BE ili QWERTZ DE. Ona je iskoristila tu mogućnost i zatražila promjenu tipkovnice kako bi navedeni test polagala na tipkovnici QWERTY UK.

11

Ana Calhau Correia de Paiva sudjelovala je u testiranjima u centru za procjenu kandidata 13. svibnja i 11. lipnja 2015.

12

Dopisom od 9. studenoga 2015. Ana Calhau Correia de Paiva obaviještena je o odluci povjerenstva za odabir o neuvrštavanju njezina imena na popis uspješnih kandidata (u daljnjem tekstu: odluka o neuvrštavanju na popis uspješnih kandidata) jer „nije [bila] među kandidatima koji su ostvarili najviše ukupne ocjene u centru za procjenu kandidata (barem 68,59 bodova)”, pri čemu je njezin ukupni rezultat iznosio 61,13 bodova.

13

Ana Calhau Correia de Paiva zatražila je 19. studenoga 2015. preispitivanje odluke o neuvrštavanju na popis uspješnih kandidata. Povjerenstvo za odabir je spornom odlukom odbilo taj zahtjev.

14

Ana Calhau Correia de Paiva je 24. kolovoza 2016. protiv odluke o neuvrštavanju na popis uspješnih kandidata podnijela žalbu u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije. U toj je žalbi tvrdila da je ograničavanje izbora vrste tipkovnice za potrebe provedbe studije slučaja činilo nejednako postupanje. Usto je tvrdila da ne postoji obrazloženje u pogledu ograničenja koja se odnose na vrste tipkovnica stavljenih na raspolaganje kandidatima i na izbor drugog jezika natječaja. Osim toga, požalila se i na trajanje postupka preispitivanja.

15

Odlukom od 22. prosinca 2016. EPSO je navedenu žalbu odbacio kao nedopuštenu zbog nepravodobnosti i odbio je kao neosnovanu.

16

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 31. ožujka 2017. Ana Calhau Correia de Paiva pokrenula je postupak za poništenje, među ostalim, sporne odluke, po potrebi uz prihvaćanje prigovora nezakonitosti protiv sporne obavijesti o natječaju i njome uspostavljenih pravila o jeziku.

17

U prilog svojoj tužbi istaknula je pet tužbenih razloga. Prvi se tužbeni razlog u biti temelji na povredi načelâ nediskriminacije, proporcionalnosti i jednakih mogućnosti zbog toga što je EPSO zahtijevao da se za potrebe provedbe studije slučaja koristi tipkovnica QWERTY UK, AZERTY FR/BE ili QWERTZ DE. Drugi do četvrtog tužbenog razloga se u biti temelje na nezakonitosti obavijesti o natječaju zbog ograničavanja izbora drugog jezika natječaja na njemački, engleski i francuski jezik. Peti se tužbeni razlog u biti temelji na nepostojanju obrazloženja EPSO‑ove odluke o odobravanju i promicanju određenih pravila o jeziku, povredi te obavijesti o natječaju i povredi prava na dobru upravu.

18

Pobijanom je presudom Opći sud najprije ispitao prigovor nezakonitosti istaknut u okviru drugog do četvrtog tužbenog razloga protiv sporne obavijesti o natječaju, kojoj Komisija osporava i dopuštenost i osnovanost.

19

Što se tiče dopuštenosti tog prigovora nezakonitosti, Opći je sud u točki 46. pobijane presude podsjetio na to da je Sud prihvatio da se povodom tužbi za poništenje podnesenih protiv pojedinačnih odluka prigovor nezakonitosti može valjano podnijeti protiv odredaba općeg akta na kojima se temelje navedene odluke odnosno protiv odredaba koje su u izravnoj pravnoj vezi s takvim odlukama (presuda od 8. rujna 2020., Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 69. i navedena sudska praksa).

20

Kad je, pak, riječ o obavijestima o natječaju, Opći je sud u točki 47. pobijane presude napomenuo, pozivajući se u tom pogledu na ustaljenu sudsku praksu Suda i, konkretnije, na točku 17. presude od 11. kolovoza 1995., Komisija/Noonan (C‑448/93 P, EU:C:1995:264), da, u okviru postupka zapošljavanja, koji predstavlja složenu administrativnu radnju sastavljenu od niza odluka, kandidat koji se prijavio na natječaj može u tužbi protiv kasnijeg akta istaknuti nepravilnost ranijih akata koji su s njim tijesno povezani. Pozivajući se na vlastitu sudsku praksu, Opći je sud u toj točki 47. pobijane presude podsjetio i na to da se takav kandidat osobito mora moći pozvati na nezakonitost obavijesti o natječaju primjenom koje je donesen akt o kojem je riječ.

21

Pozivajući se na točke 28. i 29. svoje presude od 14. prosinca 2017., PB/Komisija (T‑609/16, EU:T:2017:910), Opći je sud u točkama 49. i 50. pobijane presude podsjetio na to da se, kada se tužbeni razlog koji se temelji na nezakonitosti obavijesti o natječaju koja nije pravodobno osporena odnosi na razloge pobijane pojedinačne odluke, dopuštenost tužbe priznaje. S druge strane, u nedostatku uske veze između razloga pobijane odluke i tužbenog razloga koji se temelji na nezakonitosti obavijesti o natječaju koja nije pravodobno osporena, potonji je nedopušten.

22

S obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 19. do 21. ove presude, Opći je sud, kao prvo, u točki 54. pobijane presude istaknuo da iz „indeksa kompetencija” izdanog Ani Calhau Correia de Paivi proizlazi da je za opću kompetenciju „komunikacija”, čija je svrha procjena sposobnosti kandidata da se „jasno i precizno izražava u pismu i govoru”, dobila 5,5 od 10 bodova, što je jedna od najnižih ocjena koje je dobila prilikom procjene njezinih općih kompetencija. Opći je sud smatrao da iz te procjene implicitno, ali nužno, proizlazi utvrđenje povjerenstva za odabir u odnosu na Anu Calhau Correia de Paivu u vezi s njezinim poznavanjem francuskog jezika ili, u najmanju ruku, u vezi s vladanjem kompetencijom koja je snažno uvjetovana njezinim poznavanjem tog jezika.

23

Kao drugo, Opći je sud u točkama 55. do 57. pobijane presude potvrdio da postoji uska veza između poznavanja francuskog jezika Ane Calhau Correia de Paive, koji je izabrala kao drugi jezik, i testiranja koja je na njemu morala proći. Ocjenjujući da se to poznavanje francuskog jezika nužno odražava u testiranjima kojima se nastoje ispitati opće i posebne kompetencije, Opći je sud smatrao da je mogućnost dobivanja boljih ocjena iz testiranja veća ako se ta testiranja polažu na materinjem jeziku kandidata ili jeziku kojim kandidat jednako dobro vlada. Međutim, iako je Ana Calhau Correia de Paiva u svojoj prijavi navela da njezina razina poznavanja francuskog odgovara razini C2 ZEROJ‑a i da je dio studija završila u Belgiji i Francuskoj, Opći je sud istaknuo da ona tvrdi – pri čemu joj Komisija u tom pogledu ne prigovara – da bolje vlada portugalskim jezikom, koji je njezin materinji jezik, nego francuskim jezikom.

24

Kao treće, Opći je sud u točki 58. pobijane presude istaknuo da ograničavanje izbora drugog jezika natječaja na njemački, engleski i francuski jezik ne utječe samo na sposobnost kandidata da se izraze usmenim ili pisanim putem, nego se njime određuje i vrsta tipkovnice koju kandidati mogu koristiti za izvođenje studije slučaja. Smatrao je da okolnost da je Ana Calhau Correia de Paiva morala koristiti vrstu tipkovnice na koju nije bila naviknuta s obzirom na svoj materinji jezik utječe na izvođenje i, stoga, potencijalno i na rezultat testiranja u okviru kojega se zahtijeva da se pomoću tipkovnice napiše tekst određene duljine u ograničenom vremenu.

25

Stoga je Opći sud u točki 60. pobijane presude smatrao da postoji uska veza između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju u vezi s pravilima o jeziku natječaja čija se zakonitost osporavala. Slijedom toga, proglasio je dopuštenim prigovor nezakonitosti te obavijesti o natječaju.

26

Kad je riječ o meritumu, Opći je sud smatrao da ni razlozi navedeni u spornoj obavijesti o natječaju ni dokazi koje je Komisija pružila u prilog tim razlozima ne mogu opravdati ograničavanje izbora drugog jezika natječaja na njemački, engleski i francuski. Opći je sud stoga prihvatio navedeni prigovor nezakonitosti, proglasio tu obavijest o natječaju neprimjenjivom u ovom slučaju te prihvatio drugi do četvrtog tužbenog razloga. Slijedom toga, poništio je spornu odluku.

27

Komisija od Suda zahtijeva da:

28

Ana Calhau Correia de Paiva od Suda zahtijeva da:

29

U prilog svojoj žalbi Komisija ističe samo jedan žalbeni razlog koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava i iskrivljavanju dokaza, a dijeli se na tri dijela.

30

Komisija prvim dijelom tog žalbenog razloga ističe da je Opći sud u točki 54. pobijane presude pogrešno kvalificirao činjenice time što je iz jednog zaključka povjerenstva za odabir u pogledu poznavanja francuskog jezika Ane Calhau Correia de Paive zaključio da između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku postoji uska veza.

31

Prema mišljenju te institucije, ocjena koju je Ana Calhau Correia de Paiva dobila za opću kompetenciju u području komunikacije nije odlučujuća u ovom slučaju. Čak i da je dobila ocjenu 10/10 za tu kompetenciju, odnosno 4,5 dodatnih bodova, njezini bi bodovi i dalje bili nedostatni jer bi joj za uvrštavanje na popis uspješnih kandidata bilo potrebno dodatnih 7,46 bodova. Prema tome, smatra da je zaključak povjerenstva za odabir u pogledu kandidatkinjina poznavanja francuskog jezika nedovoljan za utvrđivanje uske veze koju zahtijeva sudska praksa.

32

Stoga je, prema Komisijinu mišljenju, pretpostavka po kojoj je uska veza dokazana ocjenom koju je dobila Ana Calhau Correia de Paiva za opću kompetenciju u području komunikacije pogrešna. Slijedom toga, ta institucija tvrdi da ta pogreška koja se tiče prava utječe na sve ocjene o dopuštenosti prigovora nezakonitosti u točkama 55. do 58. pobijane presude, u mjeri u kojoj se one temelje na toj pretpostavci.

33

Komisija drugim dijelom jedinog žalbenog razloga navodi da je Opći sud pogrešno kvalificirao činjenice i iskrivio dokaze kada je u točkama 55. do 57. pobijane presude, na temelju kriterija zasnovanog na pretpostavci da je kandidatu testove teže polagati na njegovu drugom jeziku nego na njegovu materinjem jeziku, zaključio da između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju postoji uska veza. Smatra, naime, da je Opći sud usporedio razinu portugalskog jezika Ane Calhau Correia de Paive s njezinom razinom francuskog jezika. Ta institucija napominje da Ana Calhau Correia de Paiva nije osporavala činjenicu da nije mogla pristupiti testiranjima u centru za procjenu kandidata na portugalskom jeziku, nego činjenicu da je izbor drugog jezika bio ograničen na njemački, engleski i francuski jezik. Slijedom toga, zaključuje da se na temelju činjenica koje je istaknuo Opći sud ne može se utvrditi takva uska veza.

34

Usto, Komisija tvrdi da je Opći sud u točkama 55. do 57. pobijane presude iskrivio dokaze time što je zanemario činjenicu da su u ovom slučaju, uz njezin materinji jezik, druga dva jezika kojima Ana Calhau Correia de Paiva najbolje vlada engleski i francuski jezik. Stoga ograničavanje izbora drugog jezika nije bilo takvo da bi je stavljalo u nepovoljniji položaj, s obzirom na to da su dva od dostupnih jezika bili oni za koje je tvrdila da njima vlada najbolje, na razini C2. Za to ograničavanje stoga nije moguće smatrati da je negativno utjecalo na izvedbu Ane Calhau Correia de Paive niti da je usko povezano s obrazloženjem sporne odluke.

35

Komisija trećim dijelom jedinog žalbenog razloga ističe da je Opći sud u točki 58. pobijane presude pogrešno kvalificirao činjenice time što je usku vezu, koju zahtijeva sudska praksa, utemeljio na činjenici da je Ana Calhau Correia de Paiva pisani test polagala na vrsti tipkovnice različitoj od vrste QWERTY PT, na koju je naviknuta.

36

Komisija navodi, s jedne strane, da izbor vrste tipkovnice nije povezan s obrazloženjem sporne odluke. S druge strane, smatra da je, iako je točno da je EPSO za studiju slučaja ponudio ograničeni izbor vrsta tipkovnice, riječ o zasebnom pitanju u odnosu na ono koje se odnosi na pravila o jeziku natječaja, s obzirom na to da se u spornoj obavijesti o natječaju, osim toga, uopće ne spominju vrste tipkovnica koje se kandidatima stavljaju na raspolaganje na tom testiranju. Usto, smatra da činjenica da se Ana Calhau Correia de Paiva odlučila za tipkovnicu vrste QWERTY EN, iako je u okviru studije slučaja izabrala služiti se francuskim jezikom, dokazuje da su to dva zasebna pitanja.

37

Ana Calhau Correia de Paiva smatra da jedini žalbeni razlog zapravo ima za cilj osporiti činjenice koje je utvrdio Opći sud. Stoga, kao glavno, od Suda zahtijeva da kao nedopušten odbaci žalbeni razlog u cijelosti, odnosno svaki od njegovih triju dijelova.

38

Podredno, Ana Calhau Correia de Paiva osporava osnovanost Komisijine argumentacije.

39

Kad je riječ o prigovoru nedopuštenosti koji je istaknula Ana Calhau Correia de Paiva smatrajući da se jedinim žalbenim razlogom nastoje osporiti činjenice koje je utvrdio Opći sud, valja podsjetiti na to da iz članka 256. UFEU‑a i prvog stavka članka 58. Statuta Suda Europske unije proizlazi da je samo Opći sud nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju u kojem materijalna netočnost njegovih tvrdnji proizlazi iz dijelova spisa koji su mu podneseni i, s druge strane, za ocjenu tih činjenica. Ta ocjena ne čini, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih Općem sudu, pravno pitanje koje je, kao takvo, podložno nadzoru Suda. Kad Opći sud utvrdi ili ocijeni činjenice, Sud je na temelju članka 256. UFEU‑a nadležan za nadzor pravne kvalifikacije tih činjenica i pravnih zaključaka do kojih je Opći sud došao na temelju tih činjenica (presuda od 4. veljače 2020., Uniwersytet Wrocławski i Poljska/REA, C‑515/17 P i C‑561/17 P, EU:C:2020:73, t. 47.).

40

Međutim, suprotno tvrdnjama Ane Calhau Correia de Paive, jedinim žalbenim razlogom ne osporavaju se činjenična utvrđenja Općeg suda, nego pravna kvalifikacija činjenica kao i zaključci koje je iz njih izveo u pogledu postojanja uske veze između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku.

41

Iz toga slijedi da prigovor nedopuštenosti koji je istaknula Ana Calhau Correia de Paiva treba odbiti.

42

Komisija trima dijelovima svojeg jedinog žalbenog razloga, koje valja ispitati zajedno, osporava razloge zbog kojih je Opći sud prigovor nezakonitosti sporne obavijesti o natječaju proglasio dopuštenim. Konkretnije, ta institucija u biti ističe da nijedan od elemenata koje je Opći sud iznio u točkama 54. do 58. pobijane presude ne omogućava da se utvrdi postojanje uske veze između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku koja se na taj natječaj primjenjuju i da je, posljedično, Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da je taj prigovor nezakonitosti dopušten.

43

U skladu s člankom 277. UFEU‑a, svaka se stranka u postupku o aktu opće primjene koji je donijela neka institucija, tijelo, ured ili agencija Europske unije može pred Sudom Europske unije pozvati na neprimjenjivost tog akta iz razloga određenih u članku 263. drugom stavku UFEU‑a.

44

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, ta je odredba izraz općeg načela kojim se svakoj stranci osigurava pravo da uzgredno osporava valjanost akata opće primjene na kojima se temelji takva odluka, kako bi ishodila poništenje odluke koja joj je upućena (presuda od 8. rujna 2020, Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 67. i navedena sudska praksa).

45

Budući da cilj članka 277. UFEU‑a nije omogućavanje stranci da u potporu bilo kojem pravnom sredstvu osporava primjenjivost bilo kojeg općeg akta, akt čija se nezakonitost ističe mora biti primjenjiv, izravno ili neizravno, na slučaj koji je predmet pravnog sredstva (presuda od 8. rujna 2020., Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 68. i navedena sudska praksa).

46

Stoga je Sud, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 19. ove presude, prihvatio da se povodom tužbi za poništenje podnesenih protiv pojedinačnih odluka prigovor nezakonitosti može valjano istaknuti protiv odredaba općeg akta na kojima se temelje navedene odluke odnosno protiv odredaba koje su u izravnoj pravnoj vezi s takvim odlukama.

47

Nasuprot tomu, Sud je presudio da je nedopušten prigovor nezakonitosti protiv općeg akta čiju provedbenu mjeru ne predstavlja pobijana pojedinačna odluka (presuda od 8. rujna 2020., Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 70. i navedena sudska praksa).

48

Kad je, konkretnije, riječ o dopuštenosti prigovora nezakonitosti istaknutog protiv obavijesti o natječaju, iz sudske prakse Suda proizlazi, kao prvo, da činjenica da nije pobijao obavijest o natječaju u roku ne sprečava tužitelja da se pozove na nepravilnosti koje su se pojavile tijekom odvijanja natječaja, iako se uzrok takvih nepravilnosti može pronaći u tekstu obavijesti o natječaju (presuda od 8. ožujka 1988., Sergio i dr./Komisija, 64/86, 71/86 do 73/86 i 78/86, EU:C:1988:119, t. 15.).

49

Kao drugo, tužitelj u okviru postupka zapošljavanja može u tužbi protiv kasnijih akata istaknuti nepravilnost prethodnih akata koji su s njima usko povezani. Naime, u takvom se postupku ne može zahtijevati da zainteresirane osobe podnesu onoliko tužbi koliko taj postupak sadržava akata koji na njih mogu negativno utjecati (presude od 31. ožujka 1965., Ley/Komisija, 12/64 i 29/64, EU:C:1965:28, str. 143., 158.; od 7. travnja 1965., Alfieri/Parlament, 35/64, EU:C:1965:40, str. 337., 344., i od 11. kolovoza 1995., Komisija/Noonan, C‑448/93 P, EU:C:1995:264, t. 17.). Ta se sudska praksa temelji na uzimanju u obzir posebne prirode postupka zapošljavanja, koji predstavlja složenu administrativnu radnju sastavljenu od niza odluka (presuda od 11. kolovoza 1995., Komisija/Noonan, C‑448/93 P, EU:C:1995:264, t. 19.).

50

Stoga je razlog koji se temelji na nepravilnosti obavijesti o natječaju dopušten u dijelu u kojem se odnosi na obrazloženje pobijane odluke (presuda od 6. srpnja 1988, Simonella/Komisija, 164/87, EU:C:1988:371, t. 19.). Kriterij uske veze koji proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 49. ove presude stoga pretpostavlja da su odredbe obavijesti o natječaju na čiju se nezakonitost poziva primijenjene u potporu pojedinačnoj odluci koja je predmet tužbe za poništenje.

51

Stoga je taj je kriterij, u biti, sličan kriteriju „izravne pravne veze” u smislu sudske prakse iz točke 46. ove presude, koji pretpostavlja da takva pojedinačna odluka čini provedbenu mjeru općeg akta čija se nezakonitost ističe (vidjeti u tom smislu presude od 28. lipnja 2005., Dansk Rørindustri i dr./Komisija, C‑189/02 P, C‑202/02 P, C‑205/02 P do C‑208/02 P i C‑213/02 P, EU:C:2005:408, t. 237., i od 8. rujna 2020., Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 75.).

52

U tu svrhu valja imati na umu materijalno, a ne samo formalno obrazloženje pobijane pojedinačne odluke.

53

Osim toga, postojanje takve uske veze treba otkloniti ako osporavane odredbe obavijesti o natječaju nisu ni na koji način povezane s razlozima na kojima se temelji pojedinačna pobijana odluka.

54

U ovom je slučaju natječaj EPSO/AD/293/14, poput natječaja o kojem je bila riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 11. kolovoza 1995., Komisija/Noonan (C‑448/93 P, EU:C:1995:264), otvoreni natječaj radi sastavljanja popisa uspješnih kandidata za zapošljavanje dužnosnika u Komisiji. Slijedom toga, taj je natječaj složena upravna radnja u smislu sudske prakse iz točke 49. ove presude, tako da valja, kao što je to učinio Opći sud, ispitati postojanje uske veze, u smislu iste sudske prakse, između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku.

55

Kad je riječ o obrazloženju sporne odluke, iz točke 53. pobijane presude, koju Komisija nije osporila, proizlazi da ime Ane Calhau Correia de Paive nije bilo uvršteno na popis uspješnih kandidata zbog toga što ona nije bila među kandidatima koji su ostvarili najviše bodova na testiranjima centra za procjenu kandidata.

56

Kao što to proizlazi iz točke 4. ove presude, ta su se testiranja sastojala od studije slučaja, rada u skupini i strukturiranog intervjua. Iz spisa podnesenog Sudu također proizlazi da je posredstvom tih testiranja, među ostalim, ispitivana opća kompetencija u području komunikacije o kojoj Opći sud govori u točki 54. pobijane presude, i to usmeno, tijekom strukturiranog intervjua, kao i u pisanom obliku, tijekom studije slučaja.

57

Prema Komisijinu mišljenju, Opći je sud u navedenoj točki 54. pogrešno kvalificirao činjenice time što je utvrdio da postoji uska veza između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku, s obzirom na to da bodovi koje je Ana Calhau Correia de Paiva ostvarila za opću kompetenciju u području komunikacije nisu odlučujući u ovom slučaju.

58

Međutim, kao što je to nezavisna odvjetnica u biti navela u točkama 71. i 72. svojeg mišljenja, ta Komisijina argumentacija počiva na pretpostavci prema kojoj ime Ane Calhau Correia de Paive nije bilo uvršteno na popis uspješnih kandidata zbog bodova koje je ostvarila za druge kompetencije, različite od opće kompetencije u području komunikacije. Međutim, s obzirom na to da Opći sud nije utvrdio takve kompetencije koje su odlučujuće za to neuvrštavanje na popis uspješnih kandidata, nije na Sudu da u okviru žalbe provede takvu ocjenu činjenica, osim u slučaju iskrivljavanja, na koje se Komisija ne poziva u potporu toj argumentaciji (vidjeti u tom smislu presudu od 11. lipnja 2020., Komisija/Di Bernardo, C‑114/19 P, EU:C:2020:457, t. 43.).

59

Što se tiče pravne kvalifikacije činjenica koje je utvrdio Opći sud i pravnih zaključaka koje je iz njih izveo, a čiji nadzor, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 39. ove presude, ulazi u nadležnost Suda, valja utvrditi da je u točki 54. pobijane presude Opći sud iz bodova koje je za opću kompetenciju u području komunikacije ostvarila Ana Calhau Correia de Paiva izveo zaključak da je povjerenstvo za odabir, makar i implicitno, utvrdilo kandidatkinjino poznavanje francuskog jezika ili, u najmanju ruku, vladanje kompetencijom koja je snažno uvjetovana poznavanjem tog jezika. Budući da je ocjena te opće kompetencije u području komunikacije u okviru testiranja u centru za procjenu kandidata predviđena odredbama sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku, valja smatrati da su ta pravila imala utjecaja na obrazloženje sporne odluke.

60

Dakle, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je, oslanjajući se na ocjenu iz točke 54. pobijane presude, u točkama 60. i 61. te presude smatrao da postoji uska veza između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku.

61

Opći je sud mogao – a da pritom također ne počini pogrešku koja se tiče prava – zaključiti da postoji takva uska veza na temelju utvrđenja iz točke 58. pobijane presude.

62

Naime, iako se u toj obavijesti o natječaju nigdje ne spominju vrste ponuđenih tipkovnica, valja utvrditi da je ograničavanje izbora drugog jezika natječaja odredilo isto tako ograničen izbor navedenih tipkovnica, koje predstavljaju ključno sredstvo da bi se kandidatima omogućilo da se izraze u pisanom obliku. Stoga je, kao što je to pravilno istaknuo Opći sud, taj ograničeni izbor, koji podrazumijeva da Ana Calhau Correia de Paiva nije mogla koristiti vrstu tipkovnice na koju je bila naviknuta, mogao utjecati na rezultat koji je ona ostvarila tijekom testiranja u obliku studije slučaja, pri kojem se zahtijeva da se tijekom ograničenog razdoblja sastavi tekst određene duljine, pa stoga i na sve opće kompetencije testirane tijekom navedenog testiranja.

63

S obzirom na navedeno, kao što je to nezavisna odvjetnica u biti navela u točkama 82. i 83. svojeg mišljenja, ocjene Općeg suda iz točaka 56. i 57. pobijane presude zahvaćene su pogreškom koja se tiče prava. Naime, budući da Ana Calhau Correia de Paiva svojim prigovorom nezakonitosti osporava ograničavanje izbora drugog jezika natječaja na njemački, engleski i francuski jezik, usporedba njezine razine francuskog jezika s razinom portugalskog jezika, pri čemu je portugalski njezin materinji jezik koji je izabrala kao glavni jezik natječaja, nije relevantna za utvrđivanje postojanja uske veze između obrazloženja sporne odluke i odredaba sporne obavijesti o natječaju koje se odnose na pravila o jeziku.

64

Treba, međutim, podsjetiti na to da, ako obrazloženje odluke Općeg suda sadržava povredu prava Unije, ali je njezina izreka osnovana iz drugih pravnih razloga, takva povreda nema za posljedicu ukidanje te odluke te valja zamijeniti obrazloženje (presuda od 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci, C‑622/16 P do C‑624/16 P, EU:C:2018:873, t. 48. i navedena sudska praksa).

65

U ovom slučaju, s obzirom na to da je zaključak do kojeg je Opći sud došao u točkama 60. i 61. pobijane presude opravdan na temelju ocjene iz njezinih točaka 54. i 58., kako su prikazane u točkama 22. i 24. ove presude, valja smatrati da pogreška koja se tiče prava utvrđena u točki 63. ove presude nema utjecaja na izreku pobijane presude. Naime, ta je ocjena bila dovoljna da se utvrdi da je Ana Calhau Correia de Paiva bila ovlaštena istaknuti prigovor nezakonitosti sporne obavijesti o natječaju.

66

S obzirom na sva prethodna razmatranja, jedini žalbeni razlog, a time i samu žalbu, valja odbiti kao neosnovane.

67

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

68

Budući da je u ovom slučaju Ana Calhau Correia de Paiva zahtijevala da se Komisiji naloži snošenje troškova i da Komisija nije uspjela u postupku, valja joj naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove Ane Calhau Correia de Paive povodom ove žalbe.

Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) proglašava i presuđuje: