1

Svojom žalbom Ryanair DAC zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 17. veljače 2021., Ryanair/Komisija (T‑259/20, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2021:92), kojom je on odbio njegovu tužbu za poništenje Odluke Komisije C(2020) 2097 final od 31. ožujka 2020. o državnoj potpori SA.56765 (2020/N) – Francuska – COVID-19: moratorij na plaćanje zrakoplovnih pristojbi namijenjen poduzetnicima javnog zračnog prijevoza (SL 2020., C 294, str. 8., u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Okolnosti spora, kako proizlaze iz pobijane presude, mogu se sažeti na sljedeći način.

3

Francuska Republika prijavila je u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a 24. ožujka 2020. Europskoj komisiji mjeru potpore u obliku moratorija na plaćanje pristojbe za civilno zrakoplovstvo i pristojbe solidarnosti na zrakoplovnim kartama koje duguju zračni prijevoznici (u daljnjem tekstu: predmetni program potpore).

4

Predmetni program potpore imao je za cilj osigurati da zračni prijevoznici koji su nositelji operativne licencije izdane u Francuskoj na temelju članka 3. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL 2008., L 293, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 164.; u daljnjem tekstu: francuska licencija) mogu zadržati dovoljno likvidnosti do ukidanja ograničenja ili zabrana putovanja u vezi s pandemijom bolesti COVID-19 te do povrata uobičajene poslovne aktivnosti. Njime se predviđalo da će se plaćanje pristojbe za civilno zrakoplovstvo i pristojbe solidarnosti na zrakoplovnim kartama za razdoblje od ožujka do prosinca 2020. odgoditi do 1. siječnja 2021. i rasporediti na razdoblje od 24 mjeseca, do 31. prosinca 2022. Točan iznos pristojbi trebalo je odrediti ovisno o broju prevezenih putnika i broju letova izvršenih iz francuske zračne luke. Usto, predmetni program potpore trebao je koristiti poduzetnicima javnog zračnog prijevoza koji su nositelji francuske licencije, što je podrazumijevalo da imaju „glavno poslovno sjedište” u Francuskoj.

5

Komisija je 31. ožujka 2020. donijela spornu odluku kojom je, nakon što je zaključila da predmetni program potpore čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, ocijenila njegovu spojivost s unutarnjim tržištem i, konkretnije, s obzirom na članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU‑a.

6

U tom pogledu, kao prvo, Komisija je osobito smatrala da pandemija bolesti COVID-19 čini izvanredni događaj u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a i da postoji uzročna veza između štete nastale zbog tog događaja i štete koja se nadoknađuje predmetnim programom potpore, s obzirom na to da se tim programom nastoji smanjiti kriza likvidnosti zračnih prijevoznika zbog te pandemije pružanjem odgovora na novčane potrebe poduzetnika javnog zračnog prijevoza koji su nositelji francuske licencije.

7

Kao drugo, nakon što je podsjetila na to da iz sudske prakse Suda proizlazi da se može nadoknaditi samo gospodarska šteta koja je izravno nastala zbog izvanrednog događaja i da naknada ne može premašiti iznos te štete, Komisija je, na prvom mjestu, smatrala da je predmetni program potpore proporcionalan u odnosu na iznos očekivane štete, s obzirom na to da je iznos planirane potpore bio manji od poslovne štete koja se očekivala zbog krize koja proizlazi iz pandemije bolesti COVID-19.

8

Na drugom mjestu, Komisija je smatrala da je predmetni program potpore utvrđen na nediskriminirajući način s obzirom na to da su među korisnike programa bili uključeni svi zračni prijevoznici koji su nositelji francuskih licencija. U tom je pogledu istaknula da činjenica da je potpora dodijeljena u obliku moratorija na određene pristojbe koje također terete proračun zračnih prijevoznika koji su nositelji operativnih licencija koje su izdale druge države članice ne utječe na njezin nediskriminirajući karakter jer je cilj predmetnog programa potpore bio nadoknaditi štetu koju su pretrpjeli zračni prijevoznici koji su nositelji francuskih licencija. Predmetni program potpore stoga je ostao proporcionalan s obzirom na svoj cilj nadoknađivanja štete nastale zbog pandemije bolesti COVID-19. Konkretno, predmetnim programom potpore doprinosi se očuvanju strukture zračnog sektora u pogledu zračnih prijevoznika koji su nositelji francuskih licencija. Posljedično, Komisija je smatrala da su francuska tijela u toj fazi dokazala da se predmetnim programom potpore ne premašuje šteta koja je izravno nastala zbog krize uslijed pandemije bolesti COVID-19.

9

Komisija je stoga odlučila da neće istaknuti prigovore na predmetni program potpore, imajući u vidu obveze koje je preuzela Francuska Republika, a osobito obvezu da joj dostavi na odobrenje detaljnu metodologiju u pogledu načina na koji ta država članica namjerava za svakog korisnika naknadno odrediti iznos štete povezane s krizom nastalom zbog pandemije bolesti COVID-19.

10

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 8. svibnja 2020. Ryanair je pokrenuo postupak za poništenje sporne odluke.

11

U prilog svojoj tužbi Ryanair je istaknuo četiri tužbena razloga, od kojih se prvi temeljio na povredi načela nediskriminacije na temelju državljanstva i slobodnog pružanja usluga, drugi na očitoj pogrešci u ocjeni prilikom ispitivanja proporcionalnosti predmetnog programa potpore s obzirom na štetu nastalu zbog pandemije bolesti COVID-19, treći na tome da je Komisija povrijedila njegova postupovna prava time što je odbila pokrenuti službeni istražni postupak unatoč postojanju ozbiljnih sumnji koje su trebale dovesti do pokretanja takvog postupka i četvrti na tome da je Komisija povrijedila članak 296. drugi stavak UFEU‑a.

12

Pobijanom presudom Opći sud odbio je prvi, drugi i četvrti tužbeni razlog koje je istaknuo Ryanair kao neosnovane. Što se tiče trećeg tužbenog razloga, smatrao je, osobito s obzirom na razloge koji su doveli do odbijanja prvih dvaju tužbenih razloga, da nije potrebno ispitati njegovu osnovanost. Slijedom toga, Opći sud odbio je tužbu u cijelosti a da pritom nije odlučivao o njezinoj dopuštenosti.

13

Svojom žalbom Ryanair od Suda zahtijeva da:

14

Komisija od Suda zahtijeva da:

15

Francuska Republika od Suda zahtijeva da odbije žalbu.

16

U prilog svojoj žalbi Ryanair ističe pet žalbenih razloga. Prvi žalbeni razlog temelji se na pogreškama koje se tiču prava jer je Opći sud pogrešno odbio tužbeni razlog koji se temeljio na povredi načela nediskriminacije. Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i očitom iskrivljavanju činjenica prilikom ispitivanja tužbenog razloga koji se temeljio na povredi slobodnog kretanja usluga. Treći žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i očitom iskrivljavanju činjenica prilikom primjene članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a i načela proporcionalnosti kad je riječ o iznosu štete koju su pretrpjeli korisnici predmetnog programa potpore. Četvrti žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivio činjenice time što je presudio da Komisija nije povrijedila svoju obvezu obrazlaganja na temelju članka 296. drugog stavka UFEU‑a. Peti žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivio činjenice kad je odlučio da neće meritorno ispitati treći tužbeni razlog, koji se temeljio na povredi žaliteljevih postupovnih prava.

17

Svojim prvim žalbenim razlogom, koji se sastoji od četiriju dijelova i koji se odnosi na točke 28. do 51. pobijane presude, Ryanair tvrdi da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava time što je smatrao da se predmetnim programom potpore ne povređuje načelo nediskriminacije na temelju državljanstva.

18

Prvim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Ryanair tvrdi da Opći sud nije pravilno primijenio načelo zabrane svake diskriminacije na temelju državljanstva, koje je temeljno načelo pravnog poretka Europske unije. Iako je Opći sud u točkama 31. i 32. pobijane presude priznao da se različito postupanje uspostavljeno predmetnim programom potpore može izjednačiti s diskriminacijom s obzirom na jedan od kriterija prihvatljivosti, odnosno posjedovanje francuske licencije, pogrešno je smatrao da takvu diskriminaciju treba ocijeniti samo s obzirom na članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU‑a jer je ta odredba posebna odredba u smislu članka 18. UFEU‑a. Naime, ograničenje korištenja predmetnim programom potpore na zračne prijevoznike koji su nositelji francuske licencije jednako je izravnoj diskriminaciji na temelju državljanstva s obzirom na to da za dobivanje takve licencije zračni prijevoznik nužno mora imati glavno poslovno sjedište u Francuskoj.

19

Osim toga, žalitelj tvrdi da je Opći sud trebao ispitati je li takva diskriminacija opravdana razlozima javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja, u smislu članka 52. UFEU‑a, ili u svakom slučaju je li se temeljila na objektivnim razlozima, neovisnima o državljanstvu dotičnih osoba.

20

Drugim dijelom tog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud u točkama 33. i 34. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava i da je očito iskrivio činjenice u pogledu utvrđivanja cilja predmetnog programa potpore. Konkretno, pogrešno je smatrao da je cilj tog programa bilo otklanjanje štete nastale zbog pandemije bolesti COVID-19 za „zračne prijevoznike koji su snažno pogođeni” ili ublažavanje štete koju su pretrpjeli zračni prijevoznici koji posluju na predmetnom području i da je taj cilj u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU‑a, iako iz sporne odluke proizlazi da je navedeni cilj bio omogućiti zračnim prijevoznicima „koji posjeduju francusku licenciju” da zadrže dovoljnu likvidnost.

21

Trećim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Ryanair tvrdi da je pobijana presuda zahvaćena pogreškom koja se tiče prava i iskrivljavanjem činjenica jer je Opći sud u točkama 36. do 41. pobijane presude smatrao da je predmetni program potpore, od kojeg imaju koristi samo zračni prijevoznici koji su nositelji francuske licencije, prikladan za postizanje njegova cilja.

22

Ryanair primarno tvrdi da sporna odluka ne sadržava nikakvo obrazloženje kojim bi se mogla opravdati primjena kriterija prihvatljivosti povezanog s posjedovanjem francuske licencije i da je Opći sud, temeljeći se u tom pogledu na razlozima koji nisu predviđeni spornom odlukom, u točkama 37. do 39. pobijane presude izmijenio obrazloženje iako za to nije bio nadležan.

23

Podredno, Ryanair tvrdi da tri razloga koja je Opći sud iznio u tu svrhu sadržavaju pogreške koje se tiču prava ili iskrivljavaju činjenice.

24

U tom je pogledu Opći sud pogrešno protumačio Uredbu br. 1008/2008 time što je u točkama 37. do 39. pobijane presude ocijenio, kao prvo, da država članica koja je dodijelila operativnu licenciju zračnom prijevozniku može nadzirati korištenje potpore koju je dodijelila tom prijevozniku, kao drugo, da se ta država članica može uvjeriti da navedeni prijevoznik plaća pristojbe čije je plaćanje odgođeno kako bi srednjoročno smanjila svoje gubitke poreznih prihoda i, kao treće, da su zračni prijevoznici nositelji operativne licencije uže povezani s gospodarstvom države članice koja je dodijelila tu licenciju. Naime, u pogledu financijskih kontrola, rizika neplaćanja pristojbi i povezanosti s gospodarstvom države članice koja je dodijelila potporu ne postoji nikakva razlika između zračnih prijevoznika koji posjeduju operativnu licenciju koju je izdala ta država članica i onih koji posjeduju operativnu licenciju koju je izdala druga država članica. Opći sud je tako u Uredbu br. 1008/2008 uveo nadležnosti u području dodjele i praćenja potpora koje se u njoj ne nalaze te je izveo pogrešne pravne zaključke iz odredaba te uredbe koje se odnose na financijske uvjete utvrđene za dodjelu operativne licencije.

25

Četvrtim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivio činjenice time što je u točkama 43. do 48. pobijane presude smatrao da je predmetni program potpore proporcionalan.

26

Kao prvo, Opći sud se, kako bi ocijenio proporcionalnost kriterija prihvatljivosti povezanog s posjedovanjem francuske licencije, u točki 43. pobijane presude oslonio na razlog koji se temelji na tome da su zračni prijevoznici imatelji francuske licencije bili najviše pogođeni mjerama ograničavanja prometa i ograničenja kretanja koje su donijela francuska tijela, a koji se ne nalazi u spornoj odluci. Taj razlog ne može biti prikladan referentni element za ocjenu proporcionalnosti predmetnog programa potpore ako, kao što to tvrdi Opći sud, izvanredni događaj koji je predstavljen kao uzrok pretrpljene štete obuhvaća kako pandemiju bolesti COVID-19 tako i mjere ograničavanja prometa koje su donijela francuska tijela.

27

Kao drugo, Opći sud je u točki 43. pobijane presude opravdao taj kriterij prihvatljivosti, kako proizvoljan tako i diskriminirajući, temeljeći se na spornom argumentu prema kojem države članice ne raspolažu neograničenim sredstvima. Međutim, prema mišljenju Ryanaira, programi potpora mogu se uspostaviti za iznose za koje je utvrđena gornja granica i na temelju nediskriminirajućih kriterija kako bi se očuvala proračunska sredstva uz poštovanje članaka 18. i 56. UFEU‑a i ispunjavanje željenog cilja potpore.

28

Kao treće, Opći sud u pobijanoj presudi nije ocijenio učinak potpore na tržišno natjecanje kako bi ocijenio proporcionalnost te potpore. Međutim, takva je ocjena ključna za utvrđivanje, u skladu s navodima Općeg suda, prekoračuje li program potpore ono što je nužno za postizanje svojeg utvrđenog cilja.

29

Kao četvrto, Opći sud je u točki 46. pobijane presude pogrešno odbio ispitati drugi scenarij potpore jer Komisija nije mogla biti zadužena za „ispitivanje svake moguće alternativne mjere”. Opći sud se u tom pogledu pogrešno oslonio na svoju presudu od 6. svibnja 2019., Scor/Komisija (T‑135/17, EU:T:2019:287), iz koje samo proizlazi da Komisija nije bila dužna ispitati sve alternativne mjere u svojem obrazloženju.

30

Osim toga, razlog koji je Opći sud naveo u točki 47. pobijane presude, prema kojem hipotetska alternativna mjera, koja se sastoji od proširenja predmetnog programa potpore na prijevoznike koji nemaju poslovni nastan u Francuskoj, ne bi omogućila postizanje cilja predmetnog programa potpore, temelji se, upućivanjem na točke 37. do 41. te presude, na pogrešnoj pravnoj pretpostavci da na temelju Uredbe br. 1008/2008 zračni prijevoznici nositelji operativne licencije koju je izdala druga država članica mogu lakše prekinuti svoje linije prema Francuskoj i iz nje.

31

Komisija i Francuska Republika tvrde da prvi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

32

Najprije treba podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, kvalifikacija određene nacionalne mjere „državnom potporom”, u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, zahtijeva prethodno ispunjenje svih sljedećih uvjeta. Prvo, mora biti riječ o intervenciji države ili intervenciji putem državnih sredstava. Drugo, ta mjera mora biti takva da može utjecati na trgovinu među državama članicama. Treće, ona mora davati selektivnu prednost svojem korisniku. Četvrto, njome se mora narušavati ili prijetiti da će se narušiti tržišno natjecanje (presuda od 28. lipnja 2018., Njemačka/Komisija, C‑208/16 P, EU:C:2018:506, t. 79. i navedena sudska praksa).

33

Stoga se u pogledu mjera koje imaju takva obilježja i proizvode takve učinke, u smislu da bi mogle narušiti tržišno natjecanje i negativno utjecati na trgovinu između država članica, člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a utvrđuje načelo nespojivosti državnih potpora s unutarnjim tržištem.

34

Konkretno, zahtjev selektivnosti koji proizlazi iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a pretpostavlja da Komisija dokaže da gospodarska prednost u širem smislu, koja izravno ili neizravno proizlazi iz određene mjere, posebno pogoduje jednom poduzetniku ili više njih. Kako bi to učinila, na Komisiji je da posebice dokaže da mjera o kojoj je riječ uvodi razlike između poduzetnika koji se, s obzirom na cilj koji nastoje postići, nalaze u usporedivoj situaciji. Stoga je potrebno da se prednost dodjeljuje selektivno i da može staviti određene poduzetnike u povoljniji položaj u odnosu na druge (presuda od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 103. i navedena sudska praksa).

35

Međutim, člankom 107. stavcima 2. i 3. UFEU‑a predviđena su određena odstupanja od načela nespojivosti državnih potpora s unutarnjim tržištem, navedenog u točki 33. ove presude, poput onog navedenog u članku 107. stavku 2. točki (b) UFEU‑a, u vezi s potporama „za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih nepogoda ili drugih izvanrednih događaja”. Stoga su državne potpore koje se dodjeljuju u svrhu i u skladu s uvjetima predviđenima tim odredbama o odstupanju spojive ili se mogu proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem, bez obzira na činjenicu da imaju značajke i proizvode učinke navedene u točki 32. ove presude.

36

Iz toga proizlazi da se, osim ako bi se navedene odredbe o odstupanju lišile svakog korisnog učinka, državne potpore koje su dodijeljene u skladu s tim zahtjevima, odnosno kako bi se postigao cilj koji je u njima priznat i u granicama onoga što je nužno i proporcionalno za ostvarenje tog cilja, ne mogu smatrati nespojivima s unutarnjim tržištem samo s obzirom na obilježja ili samo s obzirom na učinke navedene u točki 32. ove presude, koji su svojstveni svakoj državnoj potpori, odnosno osobito zbog razloga povezanih s time da je potpora selektivna ili da bi narušila tržišno natjecanje (presuda od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 107. i navedena sudska praksa).

37

Potpora se stoga ne može smatrati nespojivom s unutarnjim tržištem zbog razloga koji su povezani isključivo s time da je potpora selektivna ili da se njome narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje (presuda od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 108.).

38

Međutim, što se tiče prvog dijela njegova prvog žalbenog razloga, kojim se Ryanair poziva na pogrešku koja se tiče prava koja se temelji na tome da Opći sud u točki 32. pobijane presude nije primijenio načelo nediskriminacije na temelju državljanstva iz članka 18. UFEU‑a, nego je predmetnu mjeru ispitao s obzirom na članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU‑a, valja podsjetiti na to da iz sudske prakse Suda proizlazi da postupak predviđen člankom 108. UFEU‑a nikada ne smije dovesti do rezultata protivnog posebnim odredbama UFEU‑a. Tako državna potpora kojom se, kao takvom ili nekim od njezinih uvjeta, povređuju odredbe ili opća načela prava Unije ne može biti proglašena spojivom s unutarnjim tržištem (presude od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 96. i od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 109.).

39

Međutim, kad je konkretno riječ o članku 18. UFEU‑a, ustaljena je sudska praksa da se taj članak samostalno primjenjuje samo u situacijama uređenima pravom Unije za koje se u UFEU‑u ne predviđaju posebna pravila o nediskriminaciji (presude od 18. srpnja 2017., Erzberger, C‑566/15, EU:C:2017:562, t. 25. i od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 110.).

40

S obzirom na to da se, kao što je to navedeno u točki 35. ove presude, člankom 107. stavcima 2. i 3. UFEU‑a predviđaju odstupanja od načela nespojivosti državnih potpora s unutarnjim tržištem iz stavka 1. tog članka te se na taj način, među ostalim, priznaju razlike u postupanju među poduzetnicima, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve predviđene tim odstupanjima, treba ih smatrati „posebnim odredbama” predviđenima Ugovorima u smislu članka 18. prvog stavka UFEU‑a (presuda od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 111.).

41

Iz toga slijedi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 32. pobijane presude smatrao da je članak 107. stavak 2. točka (b) UFEU‑a takva posebna odredba i da je trebalo samo ispitati je li različito postupanje koje proizlazi iz predmetne mjere bilo dopušteno na temelju te odredbe.

42

Iz toga proizlazi da različito postupanje do kojeg dovodi ta mjera ne treba biti opravdano s obzirom na razloge navedene u članku 52. UFEU‑a, suprotno onomu što tvrdi Ryanair.

43

S obzirom na prethodno navedeno, prvi dio prvog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

44

Drugim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair u biti tvrdi da je Opći sud u točkama 33. i 34. pobijane presude pogrešno utvrdio cilj predmetnog programa potpore, kako proizlazi iz sporne odluke, i da je pogrešno smatrao, među ostalim, da se taj cilj sastojao od ublažavanja štete koju su pretrpjeli zračni prijevoznici koji posluju na predmetnom području.

45

U tom je pogledu Opći sud u točki 33. pobijane presude u biti istaknuo da je cilj predmetnog programa potpore, u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU‑a, općenito u sektoru zračnog prijevoza otkloniti štetu nastalu zbog izvanrednog događaja, odnosno pandemije bolesti COVID-19, i, konkretnije, ublažiti, dodjelom moratorija, troškove zračnih prijevoznika koji su teško pogođeni mjerama ograničavanja prometa i ograničenja kretanja koje je Francuska Republika donijela kako bi se suočila s tom pandemijom.

46

Taj opis cilja koji se želi postići tim programom u skladu je s onim iznesenim u spornoj odluci, osobito u njezinim uvodnim izjavama 2. i 3., koje se nalaze u dijelu 2.1., naslovljenom „Cilj mjere”, navedenima u pobijanoj presudi. Nasuprot tomu, za razliku od onoga što tvrdi Ryanair, iz te odluke ne proizlazi da je posjedovanje francuske licencije samo po sebi cilj predmetnog programa potpore, nego da to posjedovanje čini, kao što je to Opći sud u biti smatrao u točki 33. pobijane presude, kriterij prihvatljivosti tog programa.

47

U dijelu u kojem Ryanair tim drugim dijelom žalbenog razloga prigovara Općem sudu i da je iskrivio činjenice koje su mu bile podnesene, valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da je Opći sud isključivo nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz sadržaja spisa koji mu je podnesen, te, s druge strane, za ocjenjivanje tih činjenica (presuda od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C‑14/19 P, EU:C:2020:492, t. 103. i navedena sudska praksa).

48

Iz toga proizlazi da ocjena činjenica nije, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih Općem sudu, pravno pitanje koje, kao takvo, može biti predmet nadzora Suda (presuda od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C‑14/19 P, EU:C:2020:492, t. 104. i navedena sudska praksa).

49

Kada navodi da je Opći sud iskrivio dokaze, žalitelj treba – primjenom članka 256. UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda – precizno navesti dokaze koji su prema njegovu mišljenju iskrivljeni i dokazati pogreške u analizi koje su prema njegovoj procjeni dovele do toga da je Opći sud iskrivio dokaze. Usto, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iskrivljavanje mora očito proizlaziti iz sadržaja spisa a da nije potrebno provoditi novu ocjenu činjenica i dokaza (presuda od 25. lipnja 2020., SATCEN/KF, C‑14/19 P, EU:C:2020:492, t. 105. i navedena sudska praksa).

50

U ovom slučaju valja utvrditi da Ryanair u prilog navedenom dijelu žalbenog razloga ne precizira dokaze koje je Opći sud iskrivio time što je utvrdio cilj predmetnog programa potpore i, a fortiori, ne dokazuje zbog čega su ti dokazi iskrivljeni.

51

U tim okolnostima drugi dio prvog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

52

Trećim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivio činjenice time što je u točkama 36. do 41. pobijane presude presudio da je predmetni program potpore, s obzirom na to da su od njega koristi imali samo zračni prijevoznici nositelji francuske licencije, prikladan za postizanje svojeg cilja.

53

U tom pogledu Ryanair najprije u biti tvrdi da je Opći sud, tvrdeći, osobito u točki 37. pobijane presude, da kriterij posjedovanja licencije koju je izdala država članica koja dodjeljuje potporu omogućava nadzor načina na koji je korisnici upotrebljavaju, iznio opravdanje koje se nije nalazilo u spornoj odluci, tako da je svojim obrazloženjem zamijenio obrazloženje koje je Komisija navela u prilog toj odluci.

54

Točno je da iz sudske prakse Suda proizlazi da u okviru ispitivanja zakonitosti iz članka 263. UFEU‑a Sud i Opći sud ni u kojem slučaju ne mogu svojim obrazloženjem zamijeniti ono autora pobijanog akta (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021.,World Duty Free Group i Španjolska/Komisija, C‑51/19 P i C‑64/19 P, EU:C:2021:793, t. 70. i navedenu sudsku praksu). Međutim, valja utvrditi da Komisija u uvodnim izjavama 45. i 46. sporne odluke navodi činjenicu da zračni prijevoznici nositelji francuske licencije imaju svoje glavno poslovno sjedište u Francuskoj i da ondje podliježu redovnom nadzoru svoje financijske situacije. Tako se u točki 37. pobijane presude Opći sud ograničio na pojašnjavanje obrazloženja sporne odluke i, konkretnije, na izvođenje određenih zaključaka iz njezinih elemenata a da pritom nije zamijenio obrazloženje te odluke.

55

Podredno, Ryanair osporava tvrdnje Općeg suda iz točaka 37. do 39. pobijane presude, prema kojima je, kao prvo, država članica koja je dodijelila licenciju zračnom prijevozniku mogla nadzirati upotrebu potpore koju je dodijelila tom prijevozniku, kao drugo, ta se država članica mogla uvjeriti da navedeni prijevoznik plaća pristojbe čije je plaćanje odgođeno kako bi srednjoročno smanjila svoje gubitke poreznih prihoda i, kao treće, zračni su prijevoznici imatelji licencije uže povezani s gospodarstvom države članice koja je dodijelila tu licenciju. Upravo je na temelju tih tvrdnji Opći sud u točki 40. te presude smatrao da je Francuska Republika, time što je ograničila korištenje predmetnog programa potpore samo na zračne prijevoznike koji posjeduju francusku licenciju i koji stoga imaju glavno poslovno sjedište u Francuskoj, u biti legitimno nastojala osigurati postojanje trajne veze između nje i zračnih prijevoznika koji su korisnici moratorija i, u točki 41. navedene presude, da je kriterij prihvatljivosti koji se odnosi na posjedovanje takve licencije stoga bio prikladan za postizanje cilja otklanjanja štete nastale zbog izvanrednog događaja u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a.

56

U tom pogledu, kao prvo, Opći sud se u točkama 37. do 39. pobijane presude oslonio na Uredbu br. 1008/2008 samo kako bi utvrdio posebnost i stabilnost veze između zračnih prijevoznika koji posjeduju operativnu licenciju i države članice koja je izdala tu licenciju, uzimajući u obzir odredbe navedene uredbe koje uređuju njihove odnose i, osobito, financijske kontrole koje nad tim zračnim prijevoznicima provode tijela te države članice. Međutim, kako bi se utvrdilo jesu li kriteriji prihvatljivosti prikladni za postizanje cilja koji se želi postići predmetnim programom potpore, na ocjenu te veze ne utječe činjenica kao takva da se te kontrole ne odnose posebno na potpore dodijeljene zračnim prijevoznicima koji su nositelji francuske licencije ili da se nadzor nad korištenjem potpora može provesti i kod zračnih prijevoznika koji nemaju francusku licenciju, kao što to tvrdi Ryanair.

57

Kao drugo, iako Ryanair tvrdi da je došlo do iskrivljavanja činjenica u pogledu razmatranja navedenih u točki 55. ove presude, dovoljno je utvrditi da nije iznio nijedan argument kojim bi se moglo dokazati da je Opći sud počinio takvo iskrivljavanje, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 49. ove presude.

58

S obzirom na prethodno navedeno, treći dio prvog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

59

Četvrtim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair u biti ističe pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivljavanje činjenica jer je Opći sud u točkama 43. do 48. pobijane presude smatrao da je predmetni program potpore proporcionalan.

60

Prva dva prigovora iz tog dijela odnose se na točku 43. pobijane presude, u kojoj je Opći sud presudio da je „predmetna država članica primjenom kriterija francuske licencije, uzimajući pritom u obzir da države članice nemaju neograničena sredstva, […] ograničila pogodnost predmetnog programa potpore na zračne prijevoznike koji su najteže pogođeni mjerama ograničavanja prometa i ograničenja kretanja koje je ta ista država donijela i koje po definiciji imaju učinak na njezinu državnom području”.

61

U tom pogledu valja istaknuti da se u toj istoj točki 43. Opći sud pozvao, kako bi ocijenio proporcionalnost predmetnog programa potpore, na podatke koje je Komisija dostavila u vezi s letovima koje su zračni prijevoznici koji imaju francusku licenciju izvršili u Francuskoj, iz Francuske ili prema njoj, odnosno zračni prijevoznici koji nemaju takvu licenciju. Opći sud je iz tih podataka u točki 44. pobijane presude zaključio da su ti prvi zračni prijevoznici, jedini koji ispunjavaju uvjete za predmetni program potpore, bili proporcionalno znatno više pogođeni nego što je to žalitelj, koji je, s obzirom na navedene podatke, obavljao samo 8,3 % svoje djelatnosti u Francuskoj, prema Francuskoj i iz nje, u odnosu na 100 % za neke od prijevoznika koji ispunjavaju uvjete.

62

Iz argumentacije koju je žalitelj iznio u okviru prvih dvaju prigovora ne proizlazi da je navedeno rasuđivanje pravno pogrešno ili da se temelji na očito pogrešnoj ocjeni koja čini iskrivljavanje dokaza.

63

Konkretno, s jedne strane, Općem sudu se ne može prigovoriti da je svojim obrazloženjem zamijenio ono iz sporne odluke, u smislu sudske prakse navedene u točki 54. ove presude, s obzirom na to da, među ostalim, iz uvodnih izjava 2. i 3. te odluke proizlazi da je cilj predmetnog programa potpore bio pružiti naknadu zračnim prijevoznicima koji su teško pogođeni mjerama ograničavanja prometa poduzetima zbog pandemije bolesti COVID-19. Opći sud je, kako bi ocijenio omogućuje li kriterij prihvatljivosti koji se odnosi na posjedovanje francuske licencije osiguravanje proporcionalnosti tog sustava, samo utvrdio, pozivajući se na dokaze koji su mu podneseni, da su društva koja posjeduju tu licenciju stvarno najviše pogođena tim mjerama.

64

S druge strane, Općem sudu ne može se prigovoriti da je taj kriterij prihvatljivosti u točki 43. pobijane presude opravdao činjenicom da „države članice nemaju neograničena sredstva”, pri čemu se ta izjava odnosi samo na objašnjenje konteksta u kojem je navedeni kriterij prihvatljivosti usvojen.

65

Iz toga slijedi da prva dva prigovora četvrtog dijela treba odbiti kao neosnovane.

66

U dijelu u kojem Ryanair trećim prigovorom četvrtog dijela prvog žalbenog razloga prigovara Općem sudu da u okviru proporcionalnosti predmetnog programa potpore nije ispitao učinke te potpore na tržišno natjecanje, valja utvrditi da žalitelj u prvostupanjskom stupnju nije istaknuo prigovor koji se temelji na tome da je radi proporcionalnosti trebalo ispitati učinke potpore na tržišno natjecanje ili, konkretnije, odvagnuti te učinke.

67

Međutim, u skladu s člankom 170. stavkom 1. Poslovnika, žalba ne može izmijeniti predmet spora koji se vodio pred Općim sudom. Tako je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, nadležnost Suda u postupku povodom žalbe ograničena na ocjenu pravnog rješenja u vezi s razlozima i argumentima raspravljenima u prvom stupnju postupka. Stranka, dakle, ne može pred Sudom prvi put iznijeti neki prigovor koji nije iznijela pred Općim sudom jer bi joj se time omogućilo da pred Sudom, čija je nadležnost u žalbenom postupku ograničena, pokrene postupak o sporu koji je širi od onoga o kojem je odlučivao Opći sud (presuda od 6. listopada 2021., Sigma Alimentos Exterior/Komisija, C‑50/19 P, EU:C:2021:792, t. 37. i 38.).

68

Stoga treći prigovor četvrtog dijela, koji se temelji na nužnosti ispitivanja učinaka potpore na tržišno natjecanje, treba odbaciti kao nedopušten jer je taj prigovor prvi put istaknut u okviru ove žalbe.

69

Što se tiče četvrtog prigovora tog dijela prvog žalbenog razloga, usmjerenog protiv točke 46. pobijane presude, valja utvrditi da je Opći sud u toj točki 46. samo podredno smatrao da Komisija nije morala odlučiti o svim mjerama koje su alternativne predmetnom programu potpore. Naime, Opći sud je u točki 47. svoje presude u svakom slučaju presudio da alternativne mjere koje je žalitelj predložio u prvom stupnju ne bi omogućile postizanje cilja koji se želi postići predmetnim programom potpore jednako precizno i bez rizika prekomjerne naknade. Opći sud se u tu svrhu oslonio na točke 37. do 41. navedene presude, koje, kao što to proizlazi iz točaka 55. do 57. ove presude, nisu zahvaćene pogreškom koja se tiče prava.

70

Stoga taj prigovor treba odbiti kao bespredmetan.

71

S obzirom na prethodno navedeno, treba odbiti četvrti dio prvog žalbenog razloga i, prema tome, taj žalbeni razlog u cijelosti.

72

Svojim drugim žalbenim razlogom Ryanair tvrdi da je Opći sud u točkama 55. do 57. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivio činjenice time što je odbio četvrti dio prvog tužbenog razloga, kojim je on istaknuo povredu načela slobodnog pružanja usluga.

73

Prvim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair tvrdi da je, suprotno onomu što je navedeno u točki 56. pobijane presude, pred Općim sudom istaknuo povredu Uredbe br. 1008/2008, tvrdeći da je povrijeđeno načelo slobodnog pružanja usluga u sektoru zračnog prijevoza. Odbivši njegove argumente zbog pogrešnog razloga da „tužitelj uopće ne ističe povredu te uredbe”, Opći sud očito je iskrivio njegove podneske i nije u dovoljnoj mjeri obrazložio svoju presudu.

74

Drugim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair tvrdi da je Opći sud u točki 57. pobijane presude na proturječan i pogrešan način presudio da on nije dokazao na koji ga je način njegovo isključenje iz predmetnog programa potpore moglo odvratiti od pružanja usluga iz Francuske i prema njoj. Naime, činjenica da su zračni prijevoznici isključeni iz prednosti koja je rezervirana za one koje on naziva „francuskim zračnim prijevoznicima” dovoljna je da se dokaže da se slobodno pružanje usluga obeshrabruje, a da pritom nije potrebno nikakvo daljnje dokazivanje. U svakom slučaju, Ryanair je podnio opsežne dokaze koji dokazuju da mjera kao što je predmetni program potpore, kojom se dodjela prednosti od strane države članice uvjetuje posjedovanjem licencije koju je izdala ta država članica, u praksi stavlja u nepovoljniji položaj samo zračne prijevoznike koji imaju sjedište u drugoj državi članici.

75

Opći sud stoga je iskrivio dokaze time što nije ispitao važne elemente koje je žalitelj pružio u vezi s ograničavajućim učinkom predmetnog programa potpore na slobodno pružanje usluga.

76

Trećim dijelom drugog žalbenog razloga Ryanair tvrdi da je u okviru svoje tužbe u dovoljnoj mjeri dokazao, suprotno onomu što je Opći sud smatrao u točki 57. pobijane presude, da ograničavajući učinci predmetnog programa potpore na slobodno pružanje usluga nisu opravdani.

77

Kao prvo, Opći sud nije pravilno ispitao to ograničenje s obzirom na relevantne kriterije prikladnosti i proporcionalnosti, koji nisu oni iz članka 107. UFEU‑a.

78

Kao drugo, Ryanair smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao, osobito u točki 46. pobijane presude, da nije potrebno ispitati, u okviru ocjene prikladnosti i proporcionalnosti ograničenja slobodnog pružanja usluga, postoje li potencijalno manje ograničavajuće alternativne mjere.

79

Međutim, Ryanair je u tom pogledu pružio nekoliko elemenata kojima se dokazuje da predmetni program potpore ima ograničavajuće učinke na slobodno pružanje usluga koji su beskorisni, neprikladni i neproporcionalni s obzirom na cilj tog programa, odnosno otklanjanje štete nastale zbog pojave pandemije bolesti COVID-19. Osim toga, on je u tom kontekstu naveo alternativni kriterij prihvatljivosti potpore koji se temelji na tržišnim udjelima i koji je manje štetan za slobodno pružanje usluga. On je, osim toga, izričito spomenuo taj kriterij u korespondenciji koju je prije donošenja sporne odluke uputio francuskom državnom tajniku za promet i europskom povjereniku za tržišno natjecanje, a koju je priložio tužbi.

80

Komisija i Francuska Republika tvrde da drugi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

81

Drugim i trećim dijelom drugog žalbenog razloga, koje valja ispitati zajedno i na prvom mjestu, Ryanair u biti tvrdi da je Opći sud u točki 57. pobijane presude počinio pogreške koje se tiču prava jer je ispitao činjenicu da je predmetni program potpore imao koristi samo za one koje on naziva „francuskim zračnim prijevoznicima”, odnosno za zračne prijevoznike koji posjeduju francusku licenciju, isključivo s obzirom na kriterije iz članka 107. UFEU‑a, umjesto da provjeri je li ta mjera opravdana s obzirom na razloge navedene u odredbama UFEU‑a koje se odnose na slobodno pružanje usluga. Međutim, Ryanair je Općem sudu podnio činjenične i pravne elemente koji dokazuju povredu tih odredbi.

82

U tom pogledu, kao što to proizlazi iz točke 38. ove presude, postupak predviđen u članku 108. UFEU‑a nikada ne smije dovesti do rezultata koji bi bio suprotan posebnim odredbama Ugovora. Tako potpora kojom se, kao takvom ili nekim od njezinih uvjeta, krše odredbe ili opća načela prava Unije ne može biti proglašena spojivom s unutarnjim tržištem.

83

Međutim, s jedne strane, ograničavajući učinci koje bi mjera potpore imala na slobodno pružanje usluga ipak ne predstavljaju ograničenje zabranjeno Ugovorom, s obzirom na to da se može raditi o učinku svojstvenom samoj prirodi državne potpore, kao što je to njezin selektivni karakter (presuda od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 132.).

84

S druge strane, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, kada su pravila o potpori u tolikoj mjeri neodvojivo povezana s predmetom potpore da ih nije moguće ocjenjivati odvojeno, njihov učinak na spojivost ili nespojivost potpore u cijelosti s unutarnjim tržištem nužno treba ocjenjivati na temelju postupka predviđenog u članku 108. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 22. ožujka 1977., Iannelli & Volpi, 74/76, EU:C:1977:51, t. 14.; od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 97. i od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 133.).

85

Međutim, u ovom slučaju, kao što to proizlazi iz točaka 45. i 46. ove presude, iako posjedovanje francuske licencije nije samo po sebi bilo cilj predmetnog programa potpore, nego kriterij prihvatljivosti tog programa, taj je kriterij kao takav bio neodvojivo povezan s predmetom navedenog programa, a koji je bio
općenito u sektoru zračnog prijevoza otkloniti štetu nastalu zbog izvanrednog događaja, odnosno pandemije bolesti COVID-19, i, konkretnije, ublažiti, dodjelom moratorija, troškove zračnih prijevoznika koji su teško pogođeni mjerama ograničavanja prometa i ograničenja kretanja koje je Francuska Republika donijela kako bi se suočila s tom pandemijom. Iz toga slijedi da se učinak koji proizlazi iz tog kriterija prihvatljivosti predmetnog programa potpore na unutarnje tržište ne može ispitati odvojeno od učinka spojivosti te mjere potpore u cjelini s unutarnjim tržištem na temelju postupka predviđenog u članku 108. UFEU‑a.

86

Iz prethodnih obrazloženja i sudske prakse navedene u točkama 36. i 37. ove presude proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 57. pobijane presude u biti presudio da je, kako bi se utvrdilo da predmetna mjera čini, zbog toga što su korist od nje imali samo zračni prijevoznici koji posjeduju operativnu licenciju koju je izdala Francuska, a ne, među ostalim, Ryanair, prepreku slobodnom pružanju usluga, on u ovom slučaju morao dokazati da ta mjera proizvodi ograničavajuće učinke koji premašuju učinke svojstvene državnoj potpori dodijeljenoj u skladu sa zahtjevima predviđenima u članku 107. stavku 2. točki (b) UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija, C‑320/21 P, EU:C:2023:712, t. 135.).

87

Međutim, cilj je argumentacije koju je Ryanair iznio u prilog drugom i trećem dijelu drugog žalbenog razloga općenito kritizirati predmetni program potpore jer su samo zračni prijevoznici koji posjeduju francusku licenciju ispunjavali uvjete za taj program i ograničavajuće učinke tog kriterija prihvatljivosti na slobodno pružanje usluga, iako su takvi učinci svojstveni selektivnosti navedenog programa.

88

Usto, što se tiče dokaza koje je Ryanair podnio Općem sudu, valja utvrditi da to društvo nije iznijelo nijedan argument kojim bi se moglo dokazati da je on iskrivio te dokaze.

89

Iz toga slijedi da drugi i treći dio drugog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovane.

90

Naposljetku, prvi dio tog žalbenog razloga treba odbiti kao bespredmetan u dijelu u kojem se njime osporava točka 56. pobijane presude, čiji su razlozi suvišni u odnosu na one iznesene u točki 57. te presude. S obzirom na prethodno navedeno, drugi žalbeni razlog treba odbiti u cijelosti.

91

Svojim trećim žalbenim razlogom Ryanair tvrdi da je Opći sud sam sebi proturječio i počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 59. do 74. pobijane presude provjerio proporcionalnost iznosa predmetnog programa potpore u odnosu na štetu pretrpljenu zbog izvanrednog događaja.

92

Prvim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair tvrdi da je Opći sud, kako bi u točki 68. pobijane presude smatrao da je iznos štete koju su pretrpjeli korisnici potpore zbog izvanrednog događaja bio veći od nominalnog iznosa predmetnog programa potpore, uzeo u obzir cjelokupnu štetu nastalu zbog pandemije bolesti COVID-19. Opći sud si je stoga bio proturječio jer se prilikom ocjene proporcionalnosti kriterija prihvatljivosti povezanog s posjedovanjem francuske licencije oslonio samo na štetu koja proizlazi iz mjera ograničavanja prometa koje su donijela francuska tijela.

93

Drugim dijelom trećeg žalbenog razloga žalitelj prigovara Općem sudu da je u točki 73. pobijane presude pogrešno smatrao, oslanjajući se na presudu od 21. prosinca 2016., Komisija/Aer Lingus i Ryanair Designated Activity (C‑164/15 P i C‑165/15 P, EU:C:2016:990), da konkurentsku prednost dodijeljenu korisnicima potpore zbog isključenja zračnih prijevoznika koji ne posjeduju francusku licenciju nije potrebno uzeti u obzir u svrhu usporedbe iznosa dodijeljene potpore i iznosa pretrpljene štete, u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU‑a. Ta presuda nije relevantna jer se odnosi na izračun iznosa potpore u svrhu njezina povrata. Budući da je taj izračun pomiješao s ispitivanjem proporcionalnosti potpore dodijeljene na temelju te odredbe i da nije uzeo u obzir u biti gospodarsku narav tog ispitivanja proporcionalnosti, Opći sud je stoga počinio pogrešku koja se tiče prava.

94

Komisija i Francuska Republika smatraju da treći žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan. Prema mišljenju Francuske Republike, taj je žalbeni razlog, osim toga, djelomično nedopušten jer se njime želi dovesti u pitanje ocjena činjenica koju je Opći sud proveo.

95

Budući da Ryanair prvim dijelom trećeg žalbenog razloga osporava utvrđenje Općeg suda iz točke 68. pobijane presude, prema kojem je iznos štete koju su pretrpjeli korisnici potpore zbog izvanrednog događaja najvjerojatnije bio veći od nominalnog iznosa predmetnog programa potpore, taj dio valja odbaciti kao nedopušten, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 49. ove presude, s obzirom na to da žalitelj, bez navoda o mogućem iskrivljavanju činjenica, tako želi dovesti u pitanje samostalnu ocjenu činjenica koju je Opći sud proveo u toj točki.

96

U svakom slučaju, s obzirom na usku vezu između pojave pandemije bolesti COVID-19 i mjera ograničavanja koje su francuska tijela donijela u tom kontekstu, kao što je to Opći sud utvrdio u točki 26. pobijane presude, iz te točke 68. ne proizlazi nikakva proturječnost između ocjene Općeg suda o proporcionalnosti iznosa potpore i njegove ocjene proporcionalnosti kriterija prihvatljivosti povezanog s posjedovanjem francuske licencije.

97

Drugim dijelom tog žalbenog razloga Ryanair u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 73. pobijane presude smatrao da Komisija nije bila dužna, u svrhu ocjene spojivosti predmetnog programa potpore s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU‑a, a osobito njegove proporcionalnosti, uzeti u obzir konkurentsku prednost koja je korisnicima nastala zbog isključenja zračnih prijevoznika koji ne posjeduju francusku licenciju.

98

U tom pogledu valja utvrditi da, suprotno onomu što tvrdi Ryanair, presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/Aer Lingus i Ryanair Designated Activity (C‑164/15 P i C‑165/15 P, EU:C:2016:990), na koju se Opći sud pozvao u točki 73. pobijane presude, iako se odnosi na određivanje iznosa nezakonite potpore u svrhu njezina povrata, jest relevantna u ovom slučaju, s obzirom na to da se iz točke 92. te presude može zaključiti da prednost koju potpora donosi svojem korisniku ne obuhvaća eventualnu gospodarsku korist koju je taj korisnik ostvario korištenjem te prednosti.

99

Stoga, u slučaju predmetnog programa potpore, odnosno potpore u obliku moratorija na plaćanje određenih pristojbi u korist prihvatljivih korisnika, s odgođenim plaćanjem bez kamata, iznos dodijeljene potpore, koji Komisija treba uzeti u obzir radi utvrđivanja postojanja eventualne prekomjerne naknade štete koju su korisnici pretrpjeli zbog izvanrednog događaja o kojem je riječ, u načelu odgovara, s obzirom na Obavijest Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih i diskontnih stopa (SL 2008., C 14, str. 6.) i kao što je to Komisija smatrala u spornoj odluci, iznosu kamata koje bi korisnici mjere morali platiti na tržištu kako bi dobili jednaku likvidnost. Suprotno tomu, u svrhu tog utvrđivanja Komisija ne smije uzeti u obzir eventualne prednosti koje bi korisnici tog programa neizravno ostvarili iz te potpore, kao što je konkurentska prednost koju navodi Ryanair.

100

Iz toga proizlazi da Opći sud nije počinio nikakvu pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 73. pobijane presude presudio da Komisija nije bila dužna uzeti u obzir konkurentsku prednost čije je postojanje Ryanair naveo.

101

S obzirom na prethodno navedeno, drugi dio trećeg žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan te, prema tome, taj žalbeni razlog u cijelosti.

102

Svojim četvrtim žalbenim razlogom Ryanair tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivio činjenice time što je u točkama 79. do 85. pobijane presude pogrešno presudio da Komisija nije povrijedila obvezu obrazlaganja koju ima na temelju članka 296. drugog stavka UFEU‑a.

103

Prema žaliteljevu mišljenju, Opći sud je priznao da kontekst u kojem je donesena sporna odluka, obilježen pojavom pandemije bolesti COVID-19 i poteškoćama koje je ta situacija mogla prouzročiti pri sastavljanju Komisijinih odluka, može opravdati nepostojanje određenih ključnih elemenata u obrazloženju sporne odluke, iako su mu ti elementi bili potrebni kako bi razumio rasuđivanje na kojem se temelje Komisijini zaključci. Tumačenje članka 296. drugog stavka UFEU‑a, koje je dao Opći sud, protivno je sudskoj praksi Suda i lišilo je obvezu obrazlaganja svakog korisnog učinka.

104

Komisija i Francuska Republika tvrde da četvrti žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

105

Valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, obrazloženje koje se zahtijeva člankom 296. drugim stavkom UFEU‑a treba odgovarati prirodi predmetnog akta te treba jasno i nedvosmisleno odražavati rasuđivanje institucije koja je donijela akt, kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a nadležnom sudu da provede svoj nadzor. Zahtjev za obrazlaganje mora se ocijeniti s obzirom na okolnosti predmetnog slučaja, osobito sadržaj akta, prirodu navedenih razloga i interes koji adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogu imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. drugog stavka UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na njegov tekst nego i na njegov kontekst i na sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno područje (presuda od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 198. i navedena sudska praksa).

106

Konkretnije, kad je, kao u ovom slučaju, riječ o odluci o neospornosti u pogledu mjere potpore donesenoj primjenom članka 108. stavka 3. UFEU‑a, Sud je već imao priliku pojasniti da takva odluka, donesena u kratkim rokovima, treba sadržavati samo razloge zbog kojih Komisija smatra da ne postoje ozbiljne poteškoće u ocjeni spojivosti predmetne mjere s unutarnjim tržištem te da se čak i sažeto obrazloženje te odluke treba smatrati dostatnim s obzirom na zahtjev obrazlaganja, koji predviđa članak 296. drugi stavak UFEU‑a, ako se u njemu ipak jasno i nedvosmisleno navode razlozi zbog kojih je Komisija smatrala da takve poteškoće ne postoje, pri čemu je pitanje osnovanosti tog obrazloženja različito od tog zahtjeva (vidjeti u tom smislu presudu od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 199. i navedenu sudsku praksu).

107

S obzirom na te zahtjeve valja ispitati je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je sporna odluka u dovoljnoj mjeri obrazložena.

108

U tom pogledu, s jedne strane, u dijelu u kojem Ryanair u biti prigovara Općem sudu da je ublažio zahtjeve koji se odnose na obvezu obrazlaganja s obzirom na kontekst pandemije bolesti COVID-19 u kojem je donesena sporna odluka, valja utvrditi da je, time što se u točkama 79. i 80. pobijane presude pozvao na kontekst u kojem je sporna odluka donesena, odnosno kontekst pandemije i iznimne hitnosti u kojoj je Komisija ispitala mjere koje su joj priopćile države članice i donijela odluke koje se odnose na te mjere, među kojima je i ta odluka, Opći sud pravilno, kao što to zahtijeva sudska praksa navedena u točkama 105. i 106. ove presude, uzeo u obzir relevantne elemente kako bi utvrdio je li Komisija donošenjem navedene odluke postupila u skladu sa svojom obvezom obrazlaganja.

109

S druge strane, u dijelu u kojem Ryanair navodi posebne elemente o kojima se Komisija, povređujući svoju obvezu obrazlaganja, nije izjasnila ili koje nije ocijenila u spornoj odluci, kao što su usklađenost predmetnog programa potpore s načelom jednakog postupanja i sa slobodnim pružanjem usluga, njegovi učinci na tržišno natjecanje u svrhu primjene kriterija proporcionalnosti kao i izračun iznosa potpore, iz točaka 81. do 83. pobijane presude proizlazi da je Opći sud smatrao da ti elementi ili nisu relevantni za tu odluku ili da je Komisija u dovoljnoj mjeri na njih uputila u navedenoj odluci kako bi se njezino rasuđivanje razumjelo u tom pogledu.

110

Međutim, nije razvidno da je Opći sud tim ocjenama povrijedio zahtjeve obrazlaganja Komisijine odluke o neospornosti, u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a, kako proizlaze iz sudske prakse navedene u točkama 105. i 106. ove presude, s obzirom na to da to obrazloženje u ovom slučaju omogućuje Ryanairu da se upozna s razlozima te odluke, a sudu Unije da provede svoj nadzor u tom pogledu, kao što to, uostalom, proizlazi iz pobijane presude.

111

Osim toga, budući da se argumentacijom iznesenom u okviru četvrtog žalbenog razloga zapravo nastoji dokazati da je sporna odluka donesena na temelju Komisijine nedostatne ili pravno pogrešne ocjene, tu argumentaciju, koja se odnosi na osnovanost te odluke, a ne na zahtjev obrazlaganja kao bitan postupovni zahtjev, treba odbiti s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 106. ove presude.

112

Iz prethodno navedenog proizlazi da Opći sud nije počinio nikakvu pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 84. pobijane presude presudio da je sporna odluka u dovoljnoj mjeri obrazložena.

113

Naposljetku, valja utvrditi da Ryanair nije iznio nijedan argument kojim bi se moglo dokazati da je Opći sud prilikom ispitivanja četvrtog tužbenog razloga iskrivio činjenice, u smislu sudske prakse navedene u točki 49. ove presude.

114

Stoga četvrti žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

115

Svojim petim žalbenim razlogom Ryanair tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i očito iskrivio činjenice time što je u točkama 86. i 87. pobijane presude smatrao da je treći tužbeni razlog, koji se odnosio na Komisijino odbijanje pokretanja službenog istražnog postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, izgubio svoju svrhu zbog odbijanja prvih dvaju tužbenih razloga i da nema samostalan sadržaj u odnosu na ta dva tužbena razloga.

116

Naime, suprotno onomu što je smatrao Opći sud, taj treći tužbeni razlog imao je samostalan sadržaj u odnosu na prva dva tužbena razloga. Sudski nadzor koji se odnosi na postojanje ozbiljnih poteškoća koje su trebale dovesti do pokretanja službenog istražnog postupka razlikuje se od sudskog nadzora koji se odnosi na pogrešku koja se tiče prava ili očitu pogrešku u ocjeni koju je počinila Komisija prilikom meritornog ispitivanja mjere potpore. Postojanje ozbiljnih poteškoća može se stoga utvrditi iako, suprotno onomu što je žalitelj tvrdio svojim prvim dvama tužbenim razlozima, Komisijino ispitivanje predmetnog programa potpore nije zahvaćeno ni očitom pogreškom u ocjeni ni pogreškom koja se tiče prava.

117

Isto tako, treći tužbeni razlog nije bio lišen svoje navedene svrhe, s obzirom na to da se dokazivanje postojanja Komisijine očite pogreške u ocjeni potpuno razlikuje od dokazivanja postojanja ozbiljnih poteškoća koje su trebale dovesti do pokretanja službenog istražnog postupka. Osim toga, Ryanair je u tu svrhu istaknuo samostalne argumente kojima dokazuje, među ostalim, da Komisija nije raspolagala tržišnim podacima o strukturi zrakoplovnog sektora u pogledu, među ostalim, zračnih prijevoznika koji posjeduju licenciju koju je izdala država članica koja nije Francuska, koji su bili ključni za ispitivanje spojivosti predmetnog programa potpore s obzirom na njegov navodni cilj. Ryanair je pred Općim sudom utvrdio konkretne nedostatke u informiranju Komisije te je istaknuo ozbiljne poteškoće, zbog čega je njegov tužben razlog imao samostalan sadržaj u odnosu na prva dva tužbena razloga.

118

Komisija i Francuska Republika tvrde da peti žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

119

Kad tužitelj zahtijeva poništenje Komisijine odluke o neospornosti državne potpore, on u biti dovodi u pitanje činjenicu da je ta odluka donesena bez pokretanja službenog istražnog postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, čime su povrijeđena njegova postupovna prava. Kako bi se prihvatio njegov zahtjev za poništenje, tužitelj može istaknuti bilo koji razlog kojim dokazuje da je ocjena informacija i elemenata kojima je Komisija raspolagala tijekom faze prethodnog ispitivanja prijavljene mjere trebala pobuditi sumnje u njezinu spojivost s unutarnjim tržištem. Međutim, posljedica upotrebe takvih argumenata ne može biti promjena predmeta tužbe ni izmjena pretpostavki njezine dopuštenosti. Naprotiv, postojanje sumnji u tu spojivost upravo je dokaz koji treba podnijeti kako bi se dokazalo da je Komisija bila dužna pokrenuti službeni istražni postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a i članka 6. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. [UFEU‑a] (SL 2015., L 248, str. 9.) (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 59. i navedenu sudsku praksu).

120

Stoga je na autoru zahtjeva za poništenje odluke o neospornosti da dokaže da su postojale sumnje o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem, tako da je Komisija bila dužna pokrenuti službeni istražni postupak. Takav dokaz treba tražiti kako u okolnostima donošenja odluke o neospornosti tako i u njezinu sadržaju, na temelju skupa podudarajućih indicija (vidjeti u tom smislu presudu od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

121

Konkretno, nedostatnost ili nepotpunost ispitivanja koje je Komisija provela tijekom faze prethodnog ispitivanja čini indiciju da se ta institucija suočila s ozbiljnim poteškoćama prilikom ocjene spojivosti prijavljene mjere s unutarnjim tržištem, što ju je trebalo navesti na pokretanje službenog istražnog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 2. rujna 2021., Komisija/Tempus Energy i Tempus Energy Technology, C‑57/19 P, EU:C:2021:663, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

122

U tom pogledu, kad je riječ, prije svega, o prigovoru koji se temelji na tome da je Opći sud u točki 87. pobijane presude presudio da treći tužbeni razlog nema samostalan sadržaj, valja istaknuti da je točno, kao što to Ryanair tvrdi u svojoj žalbi, da je, ako je dokazano postojanje ozbiljnih poteškoća u smislu sudske prakse Suda iz točke 121. ove presude, sporna odluka mogla biti poništena samo zbog tog razloga, čak i ako, osim toga, nije utvrđeno da su ocjene merituma koje je Komisija iznijela bile pravno ili činjenično pogrešne (vidjeti po analogiji presudu od 2. travnja 2009., Bouygues i Bouygues Télécom/Komisija, C‑431/07 P, EU:C:2009:223, t. 66.).

123

Usto, postojanje takvih poteškoća može se tražiti, među ostalim, u tim ocjenama i u načelu se može utvrditi tužbenim razlozima ili argumentima koje tužitelj iznese u svrhu osporavanja osnovanosti odluke o neospornosti, čak i ako ispitivanje tih tužbenih razloga ili tih argumenata ne dovede do zaključka da su ocjene o meritumu koje je Komisija provela činjenično ili pravno pogrešne (vidjeti u tom smislu presudu od 2. travnja 2009., Bouygues i Bouygues Télécom/Komisija, C‑431/07 P, EU:C:2009:223, t. 63. i 66. i navedenu sudsku praksu).

124

U ovom slučaju valja utvrditi da se Ryanairov treći tužbeni razlog u biti temeljio na nepotpunosti i nedostatnosti ispitivanja koje je Komisija provela tijekom postupka prethodnog ispitivanja i na tome da bi Komisija donijela drukčiju ocjenu spojivosti predmetnog programa potpore da je odlučila pokrenuti službeni istražni postupak. Međutim, iz te tužbe također proizlazi da je žalitelj u prilog tom tužbenom razlogu u bitnome ili sažeto ponovio argumente iznesene u okviru prvih dvaju tužbenih razloga, koji su se odnosili na osnovanost sporne odluke, ili je izravno uputio na te argumente.

125

U tim je okolnostima Opći sud u točki 87. pobijane presude pravilno mogao smatrati da treći tužbeni razlog „nema samostalan sadržaj” u odnosu na prva dva tužbena razloga, u smislu da – s obzirom na to da je ispitao meritum potonjih tužbenih razloga, uključujući argumente koji se temelje na nepotpunosti i nedostatnosti ispitivanja koje je provela Komisija – nije bio dužan odvojeno ocijeniti osnovanost trećeg tužbenog razloga, tim više što, kao što je to Opći sud također pravilno istaknuo u toj točki 87., Ryanair tim tužbenim razlogom nije istaknuo posebne elemente kojima se može dokazati postojanje eventualnih „ozbiljnih poteškoća” s kojima se Komisija suočila prilikom ocjene spojivosti predmetne mjere s unutarnjim tržištem.

126

Iz toga slijedi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 87. pobijane presude smatrao da nije potrebno odlučiti o osnovanosti trećeg tužbenog razloga. Osim toga, u tom pogledu nije potrebno ispitati je li Opći sud u točki 86. pobijane presude pravilno presudio da je taj tužbeni razlog podredan i da je izgubio svoju navedenu svrhu.

127

Naposljetku, valja utvrditi da Ryanair nije iznio nijedan argument kojim bi se moglo dokazati da je Opći sud iskrivio dokaze, u smislu sudske prakse navedene u točki 49. ove presude, u okviru svojeg ispitivanja trećeg tužbenog razloga.

128

Iz prethodno navedenog proizlazi da peti žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

129

Budući da nije prihvaćen nijedan žalbeni razlog, žalbu treba u cijelosti odbiti.

130

U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.

131

U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1., stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se žalitelju naloži snošenje troškova i da on nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova ovog žalbenog postupka.

132

U skladu s člankom 184. stavkom 4. Poslovnika, stranci koja je intervenirala u prvom stupnju i koja sudjeluje u pisanom ili usmenom dijelu postupka pred Sudom može se naložiti snošenje troškova. Sud može odlučiti da ona snosi vlastite troškove. Posljedično, budući da je Francuska Republika, intervenijent u prvostupanjskom postupku, sudjelovala u postupku pred Sudom, snosit će vlastite troškove.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje: