EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62021CA0641

Predmet C-641/21: Presuda Suda (osmo vijeće) od 27. listopada 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzgericht – Austrija) – Climate Corporation Emissions Trading GmbH/Finanzamt Österreich („Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 44. – Mjesto oporezivanja – Prijenos emisijskih jedinica stakleničkih plinova – Primatelj koji je uključen u utaju PDV-a u okviru niza transakcija – Porezni obveznik koji je znao ili je morao znati za postojanje te utaje”)

SL C 472, 12.12.2022, p. 22–23 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

12.12.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 472/22


Presuda Suda (osmo vijeće) od 27. listopada 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzgericht – Austrija) – Climate Corporation Emissions Trading GmbH/Finanzamt Österreich

(Predmet C-641/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 44. - Mjesto oporezivanja - Prijenos emisijskih jedinica stakleničkih plinova - Primatelj koji je uključen u utaju PDV-a u okviru niza transakcija - Porezni obveznik koji je znao ili je morao znati za postojanje te utaje”)

(2022/C 472/27)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Climate Corporation Emissions Trading GmbH

Tuženik: Finanzamt Österreich

Izreka

Odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2008/8/EZ od 12. veljače 2008.

treba tumačiti na način da im se:

protivi to da, kad je riječ o pružanju usluga koje porezni obveznik s poslovnim nastanom u jednoj državi članici obavlja prema poreznom obvezniku s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, tijela prve države članice smatraju da se u pogledu mjesta toga pružanja usluge – koje se, u skladu s člankom 44. Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2008/8, nalazi u toj drugoj državi članici – ipak smatra da se ono nalazi u prvoj državi članici kada je pružatelj znao ili je morao znati da navedenim pružanjem usluge sudjeluje u utaji poreza na dodanu vrijednost koju je u okviru niza transakcija počinio primatelj iste usluge.


(1)  SL C 51, 31. 1. 2020.


Top