1

Tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelj, Polwax S. A., zahtijeva poništenje Komisijine odluke od 14. srpnja 2020. (predmet M.9014), donesene na temelju članka 8. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73., u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kojom je Europska komisija proglasila spojivom s unutarnjim tržištem i člankom 57. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP), koncentraciju između društva Polski Koncern Naftowy Orlen S. A. (u daljnjem tekstu: društvo Orlen) i Grupe Lotos S. A. (u daljnjem tekstu: društvo Lotos), pod uvjetom da društvo Orlen ispuni određene obveze.

2

Tužitelj je poljsko društvo koje proizvodi i stavlja na tržište parafinski vosak i proizvode na bazi parafina.

3

Društvo Orlen vertikalno je integrirano poduzeće koje se uglavnom bavi rafiniranjem i stavljanjem na tržište (uključujući maloprodaju) goriva i proizvoda povezanih s gorivima u Poljskoj, Češkoj Republici, Litvi i Njemačkoj. Također istražuje, razvija i uzlazno proizvodi proizvode od sirove nafte i prirodnog plina, te je nazočno na tržištu petrokemije.

4

Društvo Lotos vertikalno je integrirano poduzeće koje se uglavnom bavi rafiniranjem i stavljanjem na tržište (uključujući maloprodaju) goriva i proizvoda povezanih s gorivom, uglavnom u Poljskoj. Također je prisutno u istraživanju, razvoju i uzlaznoj proizvodnji sirove nafte i prirodnog plina.

5

Društvo Orlen 3. srpnja 2019. prijavilo je Komisiji, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe br. 139/2004, predloženu koncentraciju koja se sastojala od stjecanja isključive kontrole nad društvom Lotos.

6

Odlukom od 7. kolovoza 2019. (SL 2019., C 273, str. 2.), Komisija je smatrala da koncentracija potiče ozbiljne sumnje kad je riječ o njezinoj spojivosti sa zajedničkim tržištem, odlučila je pokrenuti detaljan postupak ispitivanja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 139/2004 te je pozvala dotične treće osobe da joj dostave svoja eventualna očitovanja o predloženoj koncentraciji.

7

Nakon zahtjeva u tom smislu, tužitelju je 30. rujna 2019. priznat status zainteresirane strane u smislu članka 18. stavka 4. Uredbe br. 139/2004.

8

Komisija je 7. travnja 2020. donijela obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, čija je verzija koja nije povjerljiva upućena tužitelju 4. svibnja 2020.

9

Tužitelj je 15. svibnja 2020. podnio svoja očitovanja na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku te je istaknuo da je potrebno propisati obveze kako bi se osiguralo da koncentracija ne utječe na njegov pristup određenim sirovinama koje koristi u proizvodnji.

10

Komisija je 14. srpnja 2020. donijela pobijanu odluku.

11

U priopćenju za medije od istog dana Komisija je, kao prvo, izjavila da je nakon svoje istrage zabrinuta da će transakcija, kako je prvotno prijavljena, štetiti tržišnom natjecanju, osobito na sljedećim tržištima:

12

Kao drugo, Komisija je tvrdila da je društvo Orlen, kako bi otklonilo njezine bojazni, predložilo obveze koje se odnose na tržišta iz točke 11. ove presude.

13

Kao treće, Komisija je izjavila „da kombinacija prijenosa i drugih obveza omogućava stjecateljima ustupljenih subjekata, kao i drugim konkurentima, da u budućnosti podvrgnu poduzetnika nastalog koncentracijom učinkovitom tržišnom natjecanju na predmetnim tržištima”, da je „osobito [n]a veleprodajnim tržištima dizela i benzina stjecatelj udjela u rafineriji mogao uvoziti znatne količine zahvaljujući širem pristupu infrastrukturi” i da je „[z]ahvaljujući toj kombinaciji kapaciteta rafiniranja i potencijala uvoza, kupac izvršavao sličan konkurentski pritisak kao društvo Lotos prije transakcije”. Komisija je stoga došla do zaključka da „transakcija, kako je izmijenjena obvezama, više nije problematična u pogledu tržišnog natjecanja” te je pojasnila da je „[t]a odluka uvjetovana potpunim ispunjavanjem preuzetih obveza”.

14

Na dan podnošenja tužbe 24. rujna 2020. u Službenom listu Europske unije nije objavljen nikakav sažetak pobijane odluke niti je na Komisijinoj internetskoj stranici objavljena verzija navedene odluke koja nije povjerljiva.

15

Komisija je 18. svibnja 2021. na svojoj internetskoj stranici objavila verziju pobijane odluke koja nije povjerljiva. Sažetak te odluke objavljen je u Službenom listu Europske unije25. svibnja 2021. (SL 2021., C 196, str. 8.).

16

Pobijana odluka sadržava točku 37. koja se odnosi na uzlazno tržište prešanog parafina i silazno tržište parafinskog voska (uvodne izjave 1993. do 2006.).

17

U uvodnoj izjavi 1993. pobijane odluke Komisija podsjeća, kao prvo, na to da je prešani parafin nusproizvod proizvodnje naftnih ulja i da se uglavnom koristi kao sirovina za potpuno rafinirani parafinski vosak, koji je sam sirovina za proizvodnju svijeća. Nadalje, u uvodnoj izjavi 1994. navedene odluke naglašava se da, iako i društvo Lotos i društvo Orlen proizvode prešani parafin, prodaje ga samo Lotos, pri čemu ga društvo Orlen koristi za vlastitu proizvodnju parafinskog voska i da bi stoga predložena koncentracija dovela do stvaranja vertikalne veze između stranaka, s obzirom na to da je društvo Lotos djelovalo uzlazno, a društvo Orlen silazno.

18

Kao drugo, Komisija je u uvodnoj izjavi 1997. pobijane odluke utvrdila da su tržišta predmetnih proizvoda bila tržišta prešanog parafina i parafinskog voska.

19

Kao treće, što se tiče zemljopisne dimenzije predmetnih tržišta, Komisija je u uvodnoj izjavi 1999. pobijane odluke podsjetila na to da je u prethodnoj odluci utvrdila da se tržište prešanog parafina može proširiti na cijeli EGP ili imati nacionalnu dimenziju, pri čemu je istaknula da je otkupljivač prešanog parafina, tužitelj, istaknuo svoje sklonosti lokalnim izvorima opskrbe zbog visokih troškova prijevoza. U njoj je također smatrala da je utvrđivanje tržišta parafinskog voska kao tržišta koje obuhvaća tu cjelinu bilo vjerojatno jer su dobavljači tog proizvoda naveli da ga prodaju izvan Poljske i da je društvo Orlen prodavalo između 30 i 40 % svoje proizvodnje izvan Poljske, uglavnom u EGP‑u. Zatim je u uvodnoj izjavi 2000. navedene odluke tvrdila da je ocijenila učinke predložene koncentracije na najuža moguće tržišta, odnosno tržište Poljske za prešani parafin i tržište EGP‑a za parafinski vosak.

20

Kao četvrto, što se tiče učinaka predložene koncentracije na tržišno natjecanje, Komisija je u uvodnoj izjavi 2003. pobijane odluke ispitala mogućnost, koju je istaknuo tužitelj, da koncentracija dovodi do uskrate opskrbe jer mu novi subjekt više neće isporučivati prešani parafin ili će to činiti samo po znatno višoj cijeni, čime ga sprječava da mu konkurira na tržištu parafinskog voska.

21

U tom je pogledu Komisija u uvodnoj izjavi 2004. pobijane odluke utvrdila da bi društvo Lotos, da je uzlazno tržište prešanog parafina bilo definirano na nacionalnoj razini, 2017. i 2018. imalo između 30 i 40 % tržišnog udjela u Poljskoj. Iako je priznala da takav tržišni udio podrazumijeva postojanje vertikalnih učinaka, naglasila je da je između 60 i 70 % izvora prešanog parafina još uvijek bilo dostupno i da se sâmo društvo Orlen koristilo vanjskim dobavljačima. Iz toga je zaključila da nije bilo očito da bi novoosnovani subjekt mogao uskratiti pristup prešanom parafinu za kupce Lotosa koji su aktivni na tržištu parafinskog voska.

22

Komisija je u uvodnoj izjavi 2005. pobijane odluke dodala da je društvo Orlen raspolagalo samo vrlo malim udjelom silaznog tržišta te je iz toga zaključila da ni novi subjekt ne bi imao interes uskratiti pristup sirovinama za klijente Lotosa koji su aktivni na tom tržištu. Primijetila je da je sam tužitelj istaknuo da je tržišno natjecanje na navedenom tržištu snažno, jer je takvo tržište u određenim slučajevima imalo globalnu dimenziju i bilo je pod pritiskom kineskih proizvođača.

23

Komisija je iz toga u uvodnoj izjavi 2006. pobijane odluke zaključila da njezina istraga ne sadržava očite dokaze u smislu bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja u pogledu vertikalne veze između tržišta prešanog parafina u Poljskoj i tržišta parafinskog voska u EGP‑u.

24

Komisija je zasebnim aktom istaknula prigovor nedopuštenosti na temelju članka 130. stavka 1. Poslovnika Općeg suda. Odluka o prigovoru nedopuštenosti odgođena je do odluke o meritumu.

25

Komisija je na raspravi povukla svoj prigovor nedopuštenosti, što je uneseno u zapisnik s rasprave.

26

U tužbi tužitelj od Općeg suda u biti zahtijeva da:

27

Osim toga, u svojim očitovanjima na intervencijski podnesak društva Orlen i na raspravi tužitelj je od Općeg suda zahtijevao da naloži mjeru vještačenja u pogledu učinaka koncentracije na tržišno natjecanje ili, u protivnom, da naloži Komisiji da dostavi dokaze na temelju kojih je utvrdila obrazloženje pobijane odluke.

28

Komisija i društvo Orlen od Općeg suda u biti zahtijevaju da:

29

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da naloži vještačenje o učincima koncentracije na tržišno natjecanje. On opravdava kašnjenje u podnošenju tog zahtjeva, u biti, okolnošću prema kojoj je obrazloženje navedene odluke izneseno tek u fazi navedenog intervencijskog podneska. U tom se pogledu poziva na neobjavljivanje te odluke na dan podnošenja tužbe i na sažetost kako obrazloženja u toj odluci tako i Komisijinih pismena.

30

Komisija i društvo Orlen protive se tom zahtjevu za vještačenje ističući, među ostalim, njegovu nepravodobnost.

31

U skladu s člankom 88. stavkom 1. Poslovnika, „[m]jere upravljanja postupkom i izvođenja dokazâ mogu se odrediti ili izmijeniti u bilo kojem stadiju postupka, po službenoj dužnosti ili na zahtjev glavne stranke”. Stavak 2. te iste odredbe precizira da „[k]ad je taj zahtjev podnesen nakon prve razmjene podnesaka, stranka koja ga podnosi mora iznijeti razloge zbog kojih ga nije mogla podnijeti ranije”.

32

Neovisno o pitanju je li tužitelj podnio uvjerljivo opravdanje za nepravodobno podnošenje zahtjeva za vještačenje, valja podsjetiti na to da je Općem sudu Pravilnikom dodijeljena diskrecijska ovlast za odlučivanje može li se naložiti takva mjera (vidjeti u tom smislu presudu od 13. srpnja 2017., Talanton/Komisija, T‑65/15, neobjavljenu, EU:T:2017:491, t. 35. do 37.). Stoga, čak i kada mu je stranka podnijela zahtjev za određivanje mjere vještačenja u poodmaklom stadiju postupka, on uvijek može odlučiti odrediti navedenu mjeru po službenoj dužnosti, u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti.

33

Međutim, tužiteljev zahtjev za vještačenje treba odbiti jer prelazi okvir predmeta mjera izvođenja dokaza iz članka 91. Poslovnika, koji se sastoji u tome da se omogući dokazivanje istinitosti činjeničnih navoda koje je stranka iznijela u prilog svojim tužbenim razlozima (vidjeti u tom smislu presudu od 23. svibnja 2014., European Dynamics Luxembourg/ESB, T‑553/11, neobjavljenu, EU:T:2014:275, t. 317. i navedenu sudsku praksu).

34

Naime, na temelju svojega zahtjeva tužitelj od Općeg suda zahtijeva da naloži vještačenje koje se odnosi na „susjedna tržišta, uključujući tržište obrade prešanog parafina, za sljedeće elemente: (a) učinci koncentracije […] na tržišno natjecanje na mjerodavnim tržištima prešanog parafina i parafina kao i na susjednim tržištima, osobito utjecaj navedene koncentracije na cijene proizvoda za krajnje kupce i potrošače; (b) utjecaj te koncentracije na gospodarsku situaciju tužitelja kao i na situaciju drugih subjekata koji obavljaju djelatnost istovjetnu tužiteljevoj u pogledu prerade prešanog parafina, parafina i susjednih tržišta; (c) viši troškovi tužitelja zbog kupnje prešanog parafina izvan lokalnog tržišta; (d) ograničenje pristupa prešanom parafinu na lokalnom tržištu; (e) postotak udjela spojenog subjekta na europskom tržištu nakon koncentracije”.

35

Cilj takvog zahtjeva zapravo je preispitivanje ocjena iz pobijane odluke koje se odnose na usklađenost predložene koncentracije s člankom 2. stavcima 1. do 3. Uredbe br. 139/2004, a ne na dokazivanje istinitosti određenih činjeničnih tvrdnji. Stoga ona prelazi okvir predmeta mjere izvođenja dokaza u smislu članka 91. Poslovnika, tako da bi Opći sud prekoračio svoju nadležnost donošenjem takve mjere (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 12. rujna 2013., Besselink/Vijeće, T‑331/11, neobjavljenu, EU:T:2013:419, t. 24. i 25.).

36

Tužitelj je u tužbi u biti istaknuo dva tužbena razloga, koji se temelje na povredi članka 2. stavaka 1. do 3. Uredbe br. 139/2004 i članka 9. stavka 1. te iste uredbe. Osim toga, u replici je iznio novi tužbeni razlog, koji se temelji na nedovoljnom obrazloženju pobijane odluke.

37

Tužitelj je na raspravi odustao od tužbenog razloga koji se temelji na povredi članka 9. stavka 1. Uredbe br. 139/2004, što je uneseno u zapisnik s rasprave.

38

Tužitelj u biti tvrdi da točka 37. pobijane odluke, u kojoj je Komisija utvrdila da koncentracija ne dovodi do bitnog ograničavanja učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu parafinskog voska, proizlazi iz pogrešne primjene članka 2. stavaka 1. do 3. Uredbe br. 139/2004.

39

Članak 2. stavak 1. Uredbe br. 139/2004 glasi:

„Koncentracije na koje se odnosi ova Uredba ocjenjuju se u skladu s ciljevima ove Uredbe i niže navedenim odredbama, kako bi se utvrdilo jesu li one ili nisu sukladne sa zajedničkim tržištem.

Prilikom ocjenjivanja Komisija uzima u obzir:

40

Člankom 2. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 139/2004 određuje se, s jedne strane, da se „koncentracija koja ne bi bitno ograničavala učinkovito tržišno natjecanje na [unutarnjem] tržištu ili njegovom značajnom dijelu, posebno zbog stvaranja ili jačanja vladajućeg položaja, ocjenjuje se sukladnom sa [unutarnjim] tržištem.” i, s druge strane, da se „[k]oncentracija koja bi bitno ograničavala učinkovito natjecanje na [unutarnjem] tržištu ili njegovom značajnom dijelu, posebno kao rezultat stvaranja ili jačanja vladajućeg položaja, ocjenjuje nesukladnom s [unutarnjim] tržištem”.

41

Tužiteljeva argumentacija u potporu ovom tužbenom razlogu može se podijeliti na dva dijela, ovisno o tome osporavaju li se Komisijine ocjene koje se odnose na utvrđivanje mjerodavnih tržišta ili na učinke koncentracije na ta tržišta.

42

Tužitelj u biti tvrdi da je Komisija povrijedila članak 2. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 139/2004 zbog pogrešne definicije mjerodavnih tržišta.

43

Prema sudskoj praksi, odgovarajuće utvrđivanje mjerodavnog tržišta nužan je preduvjet svake ocjene dosega utjecaja transakcije koncentracije na tržišno natjecanje (vidjeti u tom smislu presudu od 31. ožujka 1998., Francuska i dr./Komisija, C‑68/94 i C‑30/95, EU:C:1998:148, t. 143.).

44

U tom pogledu, valja istaknuti da se tržište proizvoda koje treba razmotriti sastoji od svih proizvoda i/ili usluga koje kupci smatraju međusobno zamjenjivima ili zamjenjivima zbog, njihovih značajki, cijena ili namijenjene svrhe. Preciznije, pojam „mjerodavnog tržišta” znači da djelotvorno tržišno natjecanje može postojati između proizvoda i usluga koji su njihov dio, što podrazumijeva dovoljan stupanj međuzamjenjivosti radi iste uporabe među svim proizvodima ili uslugama koje su dio istog tržišta (presuda od 23. siječnja 2018., Hoffmann‑La Roche/Komisija, C‑179/16, EU:C:2018:25, t. 50. i 51.).

45

Usto, s obzirom na to da je tužitelj prigovorio Komisiji da nije uzela u obzir eventualni problem tržišnog natjecanja na tržištima koja nisu bila obuhvaćena ispitivanjem, na njemu je da navede ozbiljne pokazatelje koji jasno dokazuju postojanje problema tržišnog natjecanja koji bi, zbog njegova učinka, trebala ispitati Komisija. Kako bi ispunio taj zahtjev, na tužitelju je da utvrdi predmetna tržišta, opiše konkurentsku situaciju bez koncentracije i navede koji su vjerojatni učinci koncentracije s obzirom na konkurentsku situaciju na tim tržištima (presude od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 65. i 66. i od 13. svibnja 2015., Niki Luftfahrt/Komisija, T‑162/10, EU:T:2015:283, t. 174. i 175.).

46

U točki 37. pobijane odluke Komisija je utvrdila dva tržišta na koja se odnosi koncentracija, to jest, s jedne strane, uzlazno tržište koje se sastoji od opskrbe prešanim parafinom u Poljskoj i, s druge strane, silazno tržište koje se sastoji od opskrbe parafinskim voskom u EGP‑u, koja koriste prešani parafin kao sirovinu.

47

Kao prvo, tužitelj prigovara Komisiji da je ograničila definiciju silaznog tržišta parafinskog voska samo na „potpuno rafinirani parafinski vosak”, odnosno na vosak na bazi laganog prešanog parafina, koji služi kao sirovina za proizvodnju svijeća, i da nije uključila vosak od srednjeg i teškog prešanog parafina, koji se koristi za proizvodnju svijeća za groblja i različitih industrijskih pripravaka.

48

Taj se prigovor temelji na pogrešnom tumačenju pobijane odluke.

49

Naime, u uvodnoj izjavi 1993. pobijane odluke Komisija je istaknula da je „prešani parafin nusproizvod proizvodnje naftnih ulja [, da ima] višestruke namjene, ali [da se] prvenstveno koristi kao sirovina [za] proizvodnju potpuno rafiniranog parafinskog voska, koja je pak glavna sirovina za proizvodnju svijeća”. U uvodnim izjavama 1996. i 1997. te odluke navela je da je ispitala učinke koncentracije na tržište prešanog parafina i parafinskog voska.

50

Međutim, kao prvo, iz uvodne izjave 1993. pobijane odluke ne može se zaključiti da je Komisija uže definirala silazno tržište parafinskog voska, tako da se odnosi samo na potpuno rafinirani parafinski vosak. Naprotiv, Komisija je u toj uvodnoj izjavi izričito naglasila da se prešani parafin upotrebljavao „za brojne primjene”, a ne isključivo za proizvodnju potpuno rafiniranog parafinskog voska.

51

Kao drugo, u uvodnoj izjavi 1997. pobijane odluke Komisija se pozvala na tržište koje se općenito sastoji od parafinskog voska, a ne samo od potpuno rafiniranog parafinskog voska.

52

Kao treće, taj je zaključak potkrijepljen tumačenjem ranijih Komisijinih odluka na koje upućuje uvodna izjava 1997. pobijane odluke i na koje se nadovezuje definicija silaznog tržišta parafinskog voska.

53

Tako je u uvodnoj izjavi 4. Odluke Komisije C(2008) 4576 final od 1. listopada 2008. o postupku primjene članka 81. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/39181 – Vosak za svijeće) (sažetak objavljen u SL 2009., C 295, str. 17.) parafinski vosak određen kao da podrazumijeva „potpuno rafinirani i polurafinirani parafinski vosak (ovisno o sadržaju nafte) te vodeni vosak, mješavine voska, posebne pripravke voska i čvrsti parafinski vosak” koji „se koriste za proizvodnju raznih proizvoda, poput svijeća, kemijskih proizvoda, guma i automobilskih proizvoda te u industriji kaučuka, pakiranja, ljepila i gume za žvakanje”.

54

Iz toga proizlazi da silazno tržište u pobijanoj odluci nije bilo ograničeno samo na potpuno rafinirani parafinski vosak, kao što to tvrdi tužitelj, nego na sav parafinski vosak, kako je definiran u točki 53. ove presude.

55

Stoga taj prigovor treba odbiti.

56

Kao drugo, valja istaknuti da tužiteljeva pismena sadržavaju više upućivanja na različite vrste prešanog parafina, odnosno na „lagani”, „srednji” ili „teški”, kao i na njihova različita svojstva i uporabe. Ako ta upućivanja treba shvatiti kao prigovor koji se temelji na pogrešnoj definiciji uzlaznog tržišta jer je Komisija trebala utvrditi postojanje triju različitih tržišta, ovisno o tome odnose li se ona na te tri vrste prešanog parafina, takav se prigovor ne može prihvatiti.

57

Naime, na tužitelju je bilo da podnese ozbiljne indicije koje dokazuju da nije postojao dovoljan stupanj zamjenjivosti između „teškog” prešanog parafina, „laganog” prešanog parafina i „srednjeg” prešanog parafina da bi bili obuhvaćeni istim tržištem.

58

Konkretnije, s obzirom na metodu iznesenu u Obavijesti Komisije o utvrđivanju mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja [Unije] (SL 1997., C 372, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3. str. 18., u daljnjem tekstu: Obavijest o utvrđivanju mjerodavnog tržišta), na tužitelju je da podnese ozbiljne indicije koje dokazuju nedovoljnu zamjenjivost potražnje i ponude između različitih vrsta prešanog parafina kako bi bili obuhvaćeni istim tržištem.

59

Što se tiče ponude, tužitelj je trebao podnijeti ozbiljne indicije koje dokazuju da kupci jedne vrste prešanog parafina ne prelaze na drugu vrstu prešanog parafina u slučaju laganog povećanja cijena, tako da se ne mogu smatrati zamjenjivima (vidjeti u tom smislu točke 15. do 20. Obavijesti o utvrđivanju mjerodavnog tržišta).

60

Sa stajališta ponude, tužitelj je trebao iznijeti ozbiljne indicije koje dokazuju da dobavljači jedne vrste prešanog parafina nisu mogli svoju proizvodnju prebaciti na proizvodnju druge vrste prešanog parafina i u kratkom ga roku plasirati na tržište, bez izlaganja većim dodatnim troškovima ili rizicima kao reakcija na male i trajne promjene relativnih cijena (vidjeti u tom smislu točke 20. do 24. Obavijesti o utvrđivanju mjerodavnog tržišta).

61

Tužitelj je u točkama 112. do 120. replike samo istaknuo da lagani prešani parafin, srednji prešani parafin i teški prešani parafin čine različite sirovine. U drugim aspektima svoje argumentacije ističe da se kvaliteta prešanog parafina može znatno razlikovati od jedne rafinerije do druge. Međutim, takve tvrdnje nisu ozbiljne indicije koje dokazuju da ne postoji dovoljan stupanj međusobne zamjenjivosti između tih različitih vrsta prešanog parafina kako bi ih se moglo zamijeniti sa stajališta potražnje. U svakom slučaju, tužitelj se ne bavi pitanjem eventualne zamjenjivosti s gledišta ponude.

62

Takav tužiteljev prigovor, pod pretpostavkom da je iznesen, stoga treba odbiti kao neosnovan.

63

Kao treće, tužitelj u biti tvrdi da je Komisija na uzlaznom tržištu pogrešno uzela u obzir prešani parafin uvezen u Poljsku i da je trebala ograničiti definiciju navedenog tržišta samo na prešani parafin koji se proizvodi i prodaje u Poljskoj. Tu tvrdnju opravdava razlikom u kvaliteti prešanog parafina prema rafineriji porijekla i trošku njegova prijevoza iz inozemstva.

64

Takav se prigovor također ne može prihvatiti.

65

Naime, kao što to proizlazi iz točaka 15. do 20. Obavijesti o utvrđivanju mjerodavnog tržišta, kako su sažete u točki 59. ove presude, proizvodi pripadaju istom tržištu, među ostalim, ako ih potrošač doživljava kao zamjenjive.

66

Međutim, tužitelj ne osporava da ponudu prešanog parafina koju su koristili poljski kupci prije koncentracije nije činilo isključivo društvo Lotos, jedini proizvođač poljskog prešanog parafina, koje je nudilo taj proizvod na tržištu, nego i dobavljači smješteni izvan tog područja. On sam priznaje da je pribjegao uvozu prešanog parafina iz Velike Britanije, Francuske, Mađarske i Italije.

67

Tužiteljeva argumentacija zapravo se više temelji na prednostima koje za njega predstavlja prešani parafin koji potječe od društva Lotos, osobito s obzirom na njegov najniži trošak prijevoza, raznolikost ponuđenih vrsta prešanog parafina ili njihovu primjerenost za postupak proizvodnje parafinskog voska, jer su oni bili dio istog društva do 2012.

68

Međutim, takva razmatranja nisu relevantna, s obzirom na to da potražnja prešanog parafina u Poljskoj nije isključivo zadovoljena nacionalnom proizvodnjom, nego i uvozom, tako da na poljskom tržištu postoji učinkovito tržišno natjecanje između ponude nacionalnog i inozemnog prešanog parafina, što opravdava to da se potonji uključi u definiciju mjerodavnog tržišta.

69

Taj zaključak nije doveden u pitanje novim dokazima koje je tužitelj podnio 13. prosinca 2022. i 5. siječnja 2023., kojima se ističe povećanje troškova prijevoza i nemogućnost nabave prešanog parafina od ruskih rafinerija nakon djelovanja Ruske Federacije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini.

70

U tom pogledu i bez potrebe postavljanja pitanja o dopuštenosti tih dokaza s obzirom na članak 85. Poslovnika, dovoljno je istaknuti da, s obzirom na to da se odnose na događaje nakon pobijane odluke, oni nisu relevantni, jer se zakonitost pobijane odluke treba ispitati s obzirom na činjenične elemente koji su postojali na dan njezina donošenja (vidjeti u tom smislu presude od 4. srpnja 2006., easyJet/Komisija, T‑177/04, EU:T:2006:187, t. 203. i 204. i od 9. srpnja 2007., Sun Chemical Group i dr./Komisija, T‑282/06, EU:T:2007:203, t. 59.).

71

S obzirom na prethodno navedeno, ovaj dio valja odbiti.

72

Tužitelj u biti tvrdi da je Komisija povrijedila članak 2. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 139/2004 i stavke 2. i 3. tog istog članka u pogledu ocjene učinaka koncentracije na tržište prešanog parafina i na tržište parafinskog voska.

73

Uvodno valja odbiti Komisijin argument o postojanju zapreke vođenju postupka koji se temelji na tome da tužiteljeva argumentacija, koja se izričito poziva na povredu članka 2. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 139/2004, ne ispunjava zahtjeve jasnoće i dosljednosti članka 76. točke (d) Poslovnika.

74

Iako je odlomak tužbe koji se posebno odnosi na povredu članka 2. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 139/2004 doista ograničen na dva stavka, tužitelj u njoj upućuje na razrađeniju argumentaciju koju je iznio u pogledu povrede članka 2. stavka 1. iste uredbe. Komisija je stoga mogla razumjeti argumente koje je tužitelj iznio u prilog svojem osporavanju ocjene učinaka koncentracije.

75

Ovaj dio može se podijeliti na dva prigovora, kojima tužitelj osporava neispitivanje horizontalnih učinaka koncentracije na tržište prešanog parafina i osnovanost ispitivanja vertikalnih učinaka koncentracije na tržište parafinskog voska.

76

Tužitelj u biti ističe da je sâmo društvo Orlen bilo poduzetnik koji je proizvodio prešani parafin, tako da je njegov otkup društva Lotos imao i horizontalnu dimenziju. Iz toga zaključuje da Komisija nije ispitala horizontalne učinke koncentracije, što je bila obvezna učiniti na temelju Smjernica za ocjenu horizontalnih koncentracija prema Uredbi Vijeća o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., C 31, str. 5.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 59.; u daljnjem tekstu: Smjernice o horizontalnim koncentracijama).

77

Komisija odgovara da koncentracija nije mogla imati horizontalne učinke na tržište prešanog parafina jer društvo Orlen nije bilo prisutno na tom tržištu.

78

Kao što to Komisija podsjeća u točki 22. svojih Smjernica o horizontalnim koncentracijama, potonje mogu na dva glavna načina značajno ograničiti učinkovito tržišno natjecanje, posebno stvaranjem odnosno jačanjem vladajućeg položaja.

79

Riječ je, s jedne strane, o nekoordiniranim ili jednostranim učincima, kada koncentracija uklanja bitne tržišne pritiske na jednog ili više poduzetnika koji bi posljedično povećali tržišnu snagu bez pribjegavanja koordiniranom djelovanju.

80

S druge strane, radi se o koordiniranim učincima, kada koncentracija mijenja prirodu tržišnog natjecanja na takav način da je za poduzetnike koji prije nisu djelovali koordinirano sada mnogo vjerojatnije da će koordinirano djelovati i povećati cijene ili na drugi način štetiti učinkovitom tržišnom natjecanju. Koncentracija može također: olakšati koordinirano djelovanje, učiniti ga stabilnijim ili učinkovitijim za poduzetnike koji su koordinirano djelovali i prije koncentracije.

81

Stoga, budući da je nesporno da društvo Orlen nije stavljalo na tržište svoju proizvodnju prešanog parafina, posljedica koncentracije nije mogla biti smanjenje ponude na tržištu prešanog parafina. S tog gledišta, ona nije mogla dovesti do uklanjanja „bitnog konkurentskog pritiska na to tržište”, do stvaranja „veće tržišne snage” u korist poduzetnika prisutnih na navedenom tržištu ili do olakšavanja koordinacije na tržištu u smislu Smjernica o horizontalnim koncentracijama.

82

Osim toga, tužitelj ne prigovara Komisiji da je propustila ispitati mogućnost, predviđenu u točkama 58. do 60. Smjernica o horizontalnim koncentracijama, da koncentracija ima protutržišne učinke zbog spajanja poduzetnika koji je već prisutan na tržištu, društva Lotos, i potencijalnog konkurenta, društva Orlen.

83

U svakom slučaju, s obzirom na okolnosti slučaja, Komisiji se ne može prigovoriti da nije izričito predvidjela tu mogućnost.

84

Kao što je to navedeno u točki 60. Smjernica o horizontalnim koncentracijama, kako bi koncentracija imala znatne horizontalne učinke, bilo bi nužno da mogućnost ulaska društva Orlen na tržište prešanog parafina na strani ponude prije navedene koncentracije predstavlja bitan pritisak na dobavljače koji su trenutačno prisutni na tom tržištu. Međutim, postojanje takvog pritiska bilo je isključeno zbog prisutnosti društva Orlen u svojstvu kupca na navedenom tržištu, istaknutog u uvodnoj izjavi 2004. pobijane odluke.

85

S obzirom na prethodno navedeno, ovaj prigovor valja odbiti.

86

Tužitelj tvrdi da je Komisija u uvodnim izjavama 2004. i 2005. pobijane odluke pogrešno utvrdila da društvo Orlen, nakon stjecanja društva Lotos, nema ni sposobnost ni poticaj da slijedi strategiju uskrate pristupa prešanom parafinu na tržištu parafinskog voska.

87

Komisija, koju podupire društvo Orlen, smatra da je s pravom isključila mogućnost takve uskrate.

88

Kao što je to navedeno u točki 31. Smjernica za ocjenu nehorizontalnih koncentracija prema Uredbi Vijeća o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2008., C 265, str. 6., u daljnjem tekstu: Smjernice o nehorizontalnim koncentracijama), do uskrate pristupa dolazi kada bi nakon koncentracije novi subjekt mogao ograničiti pristup proizvodima ili uslugama koje bi pružao da koncentracija nije provedena. U skladu s točkom 32. tih smjernica, prilikom ocjene vjerojatnosti scenarija protutržišne uskrate opskrbe, Komisija ispituje, kao prvo, bi li poduzetnik nastao koncentracijom nakon koncentracije mogao znatno uskratiti opskrbu, kao drugo, bi li imao poticaj to učiniti i, kao treće, bi li strategija uskrate opskrbe imala znatan negativan utjecaj na silazno tržišno natjecanje.

89

Valja istaknuti da su ta tri uvjeta kumulativna, tako da je nepostojanje jednog od njih dovoljno da se isključi opasnost od uskrate opskrbe (vidjeti presudu od 27. siječnja 2021., KPN/Komisija, T‑691/18, neobjavljenu, EU:T:2021:43, t. 112. i navedenu sudsku praksu).

90

Što se tiče prvog uvjeta, Komisija je u uvodnoj izjavi 2004. pobijane odluke utvrdila da društvo Orlen nakon koncentracije nije moglo uskratiti pristup prešanom parafinu jer „je više od [60 do 70 %] tržišta i dalje dostupno kao izvor opskrbe prešanim parafinom”.

91

Kao što to Komisija navodi u točki 35. Smjernica o nehorizontalnim koncentracijama, „[k]ako bi uskrata opskrbe predstavljala izvor zabrinutosti, vertikalno integrirano društvo nastalo koncentracijom mora imati bitnu snagu na uzlaznom tržištu” i „[u] tom se slučaju može očekivati da će subjekt nastao koncentracijom imati bitni utjecaj na uvjete tržišnog natjecanja na uzlaznom tržištu i stoga možda i na cijene i uvjete opskrbe na silaznom tržištu”.

92

U tom pogledu, Komisija u točki 36. Smjernica o nehorizontalnim koncentracijama naglašava da bi „subjekt nastao koncentracijom mogao istisnuti konkurente koji se nalaze silazno samo ako bi, smanjenjem pristupa svojim proizvodima ili uslugama u ulaznoj fazi, mogao imati negativan utjecaj na opću dostupnost sirovina za silazno tržište u smislu cijena ili kvalitete”, da „[t]o može biti slučaj kada su drugi dobavljači koji se nalaze uzlazno manje učinkoviti, nude manje preferencijalnih alternativa ili ne mogu povećati svoju proizvodnju kao odgovor na ograničenje opskrbe, na primjer zbog toga što su podložni ograničenjima kapaciteta ili, općenitije, razmjernom smanjenju prinosa” i jer „osim toga, postojanje isključivih ugovora između poduzetnika nastalog koncentracijom i neovisnih dobavljača sirovina može ograničiti mogućnost konkurenata koji se nalaze silazno da imaju odgovarajući pristup sirovinama”.

93

Tužitelj sposobnost novog subjekta da zatvori tržište temelji na okolnosti prema kojoj drugi dobavljači prešanog parafina imaju manji izbor u pogledu proizvoda, mogu isporučiti samo nedovoljne količine, raspolažu proizvodima niže kvalitete, predstavljaju neizvjesne izvore zbog administrativnih ili političkih poteškoća ili imaju prevelike logističke poteškoće. Osim toga, tužitelj je u prilogu svojim očitovanjima o intervencijskom podnesku dostavio komparativnu analizu vrsta prešanog parafina koji koristi prema svojim dobavljačima (društvu Lotos i drugima), pri čemu u biti ističe razlike među njima.

94

Kao prvo, zbog razloga izloženih u točkama 65. do 69. ove presude, valja istaknuti da je Komisija pravilno u svoju definiciju uzlaznog tržišta uključila prešani parafin uvezen u Poljsku.

95

Kao drugo i posljedično, Komisija je u uvodnoj izjavi 2004. pobijane odluke također u biti pravilno utvrdila da koncentracija neće utjecati na znatan dio ponude prešanog parafina na tržištu.

96

Kao treće, iz toga proizlazi da je zbog uvoza prešanog parafina u Poljsku malo vjerojatno da društvo Orlen nakon koncentracije može zatvoriti pristup tom tržištu, s obzirom na to da se tužitelj i dalje može okrenuti alternativnim izvorima opskrbe u slučaju da prešani parafin pod nadzorom društva Orlen više nije dostupan ili je dostupan samo u manjoj mjeri.

97

Kao četvrto, tužiteljevim argumentima koji se temelje na razlikama u kvaliteti koje postoje između uvezenog prešanog parafina i onog koji osigurava društvo Lotos, poteškoćama u opskrbi i troškovima prijevoza povezanima s prešanim parafinom koji potječe iz drugih izvora ne može se dokazati da bi novi subjekt nastao koncentracijom mogao imati „negativan utjecaj na opću dostupnost sirovina za silazno tržište u smislu cijena ili kvalitete” u smislu točke 36. Smjernica o nehorizontalnim koncentracijama.

98

Kao prvo, što se tiče isticanja razlike u kvaliteti između prešanog parafina koji proizvodi društvo Lotos i uvezenog prešanog parafina, valja istaknuti da je riječ o subjektivnom razmatranju, svojstvenom tužitelju, koje proizlazi iz njegove pripadnosti grupi Lotos do 2012. i podrazumijeva da se njegov proizvodni proces temelji na obilježjima prešanog parafina koji potječe iz rafinerija društva Lotos. Osim toga, to je razmatranje u određenoj mjeri u suprotnosti s tužiteljevim korištenjem uvezenog prešanog parafina u prošlosti.

99

Kao drugo, kad je riječ o poteškoćama u opskrbi i troškovima prijevoza povezanima s uvezenim prešanim parafinom, pod pretpostavkom da su dokazane, njih ipak treba relativizirati jer je znatan dio prešanog parafina stavljenog na poljsko tržište prije koncentracije već proizlazio iz uvoza.

100

Kao treće, što se tiče toga da je tužitelj 13. prosinca 2022. i 5. siječnja 2023. istaknuo povećanje cijene i smanjenje izvora opskrbe izvan Poljske nakon koncentracije, zbog razloga navedenih u točkama 69. i 70. ove presude, to se ne može uzeti u obzir u svrhu nadzora osnovanosti Komisijinih ocjena.

101

Prema tome, Komisija je pravilno utvrdila da prvi od uvjeta koji treba ispuniti kako bi se utvrdila uskrata opskrbe u ovom slučaju nije ispunjen. S obzirom na kumulativnu narav tih uvjeta, kako je navedeno u točki 89. ove presude, ta je tvrdnja dovoljna da opravda odbijanje ovog prigovora.

102

U svakom slučaju, valja istaknuti da je Komisija također pravilno primijenila drugi uvjet time što je utvrdila da ne postoji poticaj novom subjektu nastalom koncentracijom da uskrati opskrbu.

103

U uvodnoj izjavi 2005. pobijane odluke Komisija se pravilno oslonila na vrlo mali tržišni udio društva Orlen na tržištu parafinskog voska i na intenzitet tržišnog natjecanja koji je vladao na navedenom tržištu kako bi isključila svako poticanje novog subjekta nastalog koncentracijom na usvajanje strategije uskrate uzlaznog tržišta prešanog parafina.

104

Kao što to Komisija ističe u točki 40. Smjernica o nehorizontalnim koncentracijama, „poticanje uskrate opskrbe [sirovina] ovisi o stupnju isplativosti uskrate”. U skladu s navedenim stavkom, „vertikalno integrirano društvo uzimat će u obzir način na koji će njegova isporuka sirovina konkurentima koji se nalaze silazno utjecati ne samo na dobit njegova uzlaznog nego i silaznog dijela opskrbnog lanca”. Naposljetku, u istom je stavku navedeno da „[s]ubjekt nastao koncentracijom mora u biti nastojati postići ravnotežu između, s jedne strane, izgubljene dobiti na uzlaznom tržištu zbog smanjenja prodaje sirovina konkurentima (postojećim ili potencijalnim) i, s druge strane, dobiti koja proizlazi, kratkoročno ili dugoročno, iz širenja silazne prodaje ili, ovisno o slučaju, iz mogućnosti povećanja cijena za potrošače”.

105

Tužitelj u biti tvrdi da se poticanje na provedbu strategije uskrate prešanog parafina temelji na mogućnosti povećanja cijena na tržištu parafinskog voska.

106

Valja istaknuti da je Komisija u uvodnoj izjavi 2000. pobijane odluke utvrdila tržište parafinskog voska kao tržište cijelog EGP‑a, da je u uvodnoj izjavi 2002. navedene odluke primijetila da je društvo Orlen imalo između 5 i 10 % udjela na tom tržištu i da je u uvodnoj izjavi 2005. te odluke istaknula da je na njemu tržišno natjecanje bilo intenzivno. Tužitelj nije osporio te ocjene.

107

Međutim, s obzirom na ta obilježja silaznog tržišta, Komisija je u uvodnoj izjavi 2005. pobijane odluke mogla razumno smatrati da ne postoji poticaj novom subjektu da ograniči pristup prešanom parafinu.

108

Naime, s jedne strane, učinci uskrate mogu utjecati samo na mali dio tržišnog natjecanja na silaznom tržištu i stoga ne predstavljaju prednost za novi subjekt. S druge strane, uskrata podrazumijeva gubitak prihoda na uzlaznom tržištu prešanog parafina.

109

Naposljetku, što se tiče tužiteljeva navoda, iznesenog 13. prosinca 2022. i 5. siječnja 2023., prema kojem je bojazan da će biti izložen uskrati opskrbe prešanog parafina nastala iz razloga sličnih onima iznesenima u točkama 69., 70. i 100. ove presude, treba smatrati da je on u svakom slučaju irelevantan za nadzor zakonitosti pobijane odluke.

110

S obzirom na sva ta razmatranja, valja odbiti ovaj tužbeni razlog u njegovim različitim dijelovima i prigovorima.

111

Tužitelj smatra da je obrazloženje pobijane odluke nedostatno, osobito u pogledu definicije mjerodavnih tržišta. Smatra da je ovaj tužbeni razlog dopušten, čak i ako je podnesen u stadiju replike, s obzirom na to da navedena odluka još nije bila objavljena na dan podnošenja tužbe.

112

Komisija smatra da je ovaj tužbeni razlog nedopušten jer je njegovo podnošenje u stadiju replike protivno članku 84. Poslovnika i da njegova nepravodobnost proizlazi iz tužiteljeva izbora da podnese tužbu prije objave pobijane odluke. U svakom slučaju tvrdi da je navedena odluka u dovoljnoj mjeri obrazložena.

113

Uvodno valja podsjetiti na to da Opći sud po službenoj dužnosti mora istaknuti nepostojanje obrazloženja akta ili njegovu nedostatnost. Okolnost da je tužitelj iznio argumentaciju u tom smislu u kasnoj fazi postupka ne može u tom pogledu izmijeniti dužnost suda Unije.

114

U skladu s člankom 296. UFEU‑a, u pravnim se aktima koje donose institucije Unije navode razlozi na kojima se temelje.

115

U tom pogledu valja podsjetiti na to da obrazloženje koje se zahtijeva člankom 296. UFEU‑a mora biti prilagođeno naravi akta o kojem je riječ te na jasan i nedvosmislen način pokazati razmišljanje institucije, autora akta, tako da se zainteresiranim osobama omogući upoznavanje s razlozima za poduzetu mjeru i da se nadležnom sudu omogući njegov nadzor. Stoga zahtjev obrazloženosti treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta u pitanju, naravi razloga koji su navedeni i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente jer se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a treba ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst obrazloženja nego i s obzirom na njegov kontekst te na ukupnost pravnih pravila kojima se uređuje predmetno područje (presude od 2. travnja 1998., Komisija/Sytraval i Brink’s France, C‑367/95 P, EU:C:1998:154, t. 63.; od 22. lipnja 2004., Portugal/Komisija, C‑42/01, EU:C:2004:379, t. 66. i od 15. travnja 2008., Nuova Agricast, C‑390/06, EU:C:2008:224, t. 79.).

116

Kao prvo, iz ispitivanja i odbijanja prvog tužbenog razloga nužno proizlazi da je Komisijino rasuđivanje iz točke 37. pobijane odluke omogućilo tužitelju da učinkovito brani svoja prava, a Općem sudu da provede svoj nadzor.

117

Kao drugo, taj zaključak osobito vrijedi u pogledu onoga što se čini kao glavna kritika tužitelja, odnosno navodne nedostatnosti pojašnjenja razloga koji su naveli Komisiju da ne daje prednost definiciji uzlaznog tržišta koja je ograničena samo na prešani parafin koji se proizvodi i stavlja na tržište u Poljskoj.

118

U tom pogledu valja istaknuti da Komisijino uključivanje cjelokupnog prešanog parafina koji se stavlja na tržište u Poljskoj u njezinu definiciju tržišta predstavlja puku primjenu kriterija iz Obavijesti o utvrđivanju mjerodavnog tržišta, koja je dio pravnog konteksta u kojem se nalazi pobijana odluka. Tužitelj je stoga mogao razumjeti razloge na kojima se temelji navedena odluka, a da Komisija nije bila dužna dati jasnije obrazloženje u tom pogledu.

119

Kao treće i u svakom slučaju, čak i u slučaju da pobijana odluka nije dovoljno obrazložena u pogledu definicije uzlaznog tržišta, to ne bi moglo dovesti do poništenja pobijane odluke.

120

S jedne strane, valja podsjetiti na to da je, s obzirom na kumulativnu narav uvjeta potrebnih za utvrđivanje mogućnosti uskrate opskrbe, na koju se podsjeća u točki 88. ove presude, svaki od razloga iz uvodnih izjava 2004. i 2005. pobijane odluke bio takav da opravdava Komisijin zaključak kojim se isključuje mogućnost da koncentracija dovede do uskrate pristupa prešanom parafinu.

121

S druge strane, nedostatnost u obrazloženju definicije uzlaznog tržišta utjecala bi samo na razlog koji se temelji na nesposobnosti novog subjekta da zatvori tržište, koji se nalazi u uvodnoj izjavi 2004. pobijane odluke. To ne utječe na razlog koji se temelji na tome da taj novi subjekt ne bi imao poticaja u tom smislu, a koji se nalazi u uvodnoj izjavi 2005. navedene odluke. Naime, on sadržava isključivo ocjene koje se odnose na zemljopisnu dimenziju silaznog tržišta parafinskog voska i intenzitet tržišnog natjecanja na tom tržištu.

122

Stoga valja odbiti drugi tužbeni razlog i, posljedično, tužbu u cijelosti, pri čemu nije potrebno ispitati tužiteljev zahtjev, podnesen na raspravi, kojim se u biti traži, iako zahtjev za vještačenje nije bio prihvaćen, da Opći sud od Komisije pribavi dokaze na temelju kojih je ona utvrdila obrazloženje pobijane odluke.

123

Sukladno odredbama članka 134. stavka 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu se naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevima Komisije i intervenijenta.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (treće prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje: