1.

Treba li članak 90. stavke 1. i 2. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u) (1) – osobito imajući u vidu presudu [od 23. studenoga 2017., Di Maura (C-246/16)] (2), rješenje [od 29. siječnja 2020., Porr Építési Kft. (C-292/19)] (3) i temeljna načela djelotvornosti i ekvivalentnosti sadržana u pravu Unije – tumačiti na način da države članice ne mogu, kad je riječ o povratu PDV-a na potraživanja koja su postala konačno nenaplativa, rok zastare početi računati od datuma koji prethodi onom kada je potraživanje na kojem se temelji zahtjev za povrat PDV-a postalo nenaplativo?

2.

Treba li članak 90. stavke 1. i 2. i članak 273. Direktive o PDV-u – osobito imajući u vidu presudu [od 23. studenoga 2017., Di Maura (C-246/16)], rješenje [od 29. siječnja 2020., Porr Építési Kft. (C-292/19)] i temeljna načela djelotvornosti, ekvivalentnosti i porezne neutralnosti sadržana u pravu Unije – tumačiti na način da im je protivna pravna praksa države članice u skladu s kojom njezino tijelo nadležno za primjenu zakona zahtijeva od poreznog obveznika – kao uvjet za povrat PDV-a na potraživanja koja su postala konačno nenaplativa – da, uz isticanje potraživanja na koje se odnosi taj porez u postupku razreza poreza, izvrši i druge radnje u svrhu naplate tog potraživanja?

3.

Treba li članak 90. stavke 1. i 2. i članak 273. Direktive o PDV-u – osobito imajući u vidu presudu [od 23. studenoga 2017., Di Maura (C-246/16)], rješenje [od 29. siječnja 2020., Porr Építési Kft. (C-292/19)] i temeljna načela djelotvornosti, ekvivalentnosti i porezne neutralnosti sadržana u pravu Unije – tumačiti na način da im je protivna pravna praksa države članice u skladu s kojom društvo koje pruža uslugu mora, u slučaju neplaćanja, smjesta prestati pružati je jer ako to ne učini i nastavi pružati uslugu o kojoj je riječ, neće moći ostvariti povrat PDV-a na potraživanja koja su postala konačno nenaplativa, unatoč tomu što je do te nenaplativosti došlo naknadno?

4.

Treba li članak 90. stavke 1. i 2. i članak 273. Direktive o PDV-u te članke 15. do 17. Povelje o temeljnim pravima – osobito imajući u vidu presudu [od 23. studenoga 2017., Di Maura (C-246/16)], rješenje [od 29. siječnja 2020., Porr Építési Kft. (C-292/19)] i temeljna načela djelotvornosti, ekvivalentnosti i porezne neutralnosti sadržana u pravu Unije – tumačiti na način da [im je protivno to što] je tijelo države članice nadležno za primjenu zakona utvrdilo uvjete navedene u drugom do četvrtom pitanju bez ikakvog pravnog temelja nakon donošenja presude u predmetu Porr Építési Kft. (C-292/19) i da ti uvjeti nisu poznati poreznim obveznicima prije nego što potraživanja postanu konačno nenaplativa?