1.

Je li u skladu s pravom na pošteno suđenje, priznatim kao opće načelo prava u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), i s općim načelima pravne sigurnosti, proporcionalnosti i zaštite legitimnih očekivanja praksa poreznog tijela države članice na temelju koje, u okviru nadzora nakon porezne prijave poreznog obveznika — a da pritom nije utvrđeno da je porezni obveznik povrijedio konkretnu računovodstvenu odredbu ili materijalno pravno pravilo koje se odnosi na porez koji je predmet nadzora i da nije izmijenjen iznos poreza koji se duguje u odnosu na ono što je navedeno u poreznoj prijavi u godinama na koje se odnosi gospodarska djelatnost — porezno tijelo bez obrazloženja utvrđuje da postoji porezna razlika na teret poreznog obveznika samo zato što on sastavljajući svoju poreznu prijavu nije uzeo u obzir, uz računovodstvena načela iz Zakona o računovodstvu države članice, dva porezna načela u skladu sa zahtjevima poreznog tijela, nego ju je sastavio, koristeći se svojom marginom prosudbe, na temelju drugih načela za koja je smatrao da se njima uređuje računovodstvo za njegovu gospodarsku djelatnost?

2.

Mogu li se članak 2. stavak 3. i članak 31. Direktive 78/660/EEZ (Četvrta direktiva) (1), s obzirom na pravo na pošteno suđenje priznato člankom 47. Povelje i opća načela pravne sigurnosti, proporcionalnosti i zaštite legitimnih očekivanja, koja su utvrđena kao opća načela prava Unije, tumačiti na način da ako, u slučaju gospodarske djelatnosti koja se odnosi na nekoliko financijskih godina, porezno tijelo računovodstvena načela koja je odabrao porezni obveznik zamijeni drugim računovodstvenim načelima i posljedično promijeni računovodstveni zapis koji utječe i na porezne prijave za godinu prije ili nakon predmetne godine, to tijelo mora proširiti svoj nadzor i na financijske godine na koje se odnosi gospodarska djelatnost i na koje stoga utječu njegovi zaključci koji se odnose na razdoblje koje je predmet nadzora? Treba li porezno tijelo prilikom nadzora nakon porezne prijave poreznog obveznika uzeti u obzir, u okviru financijske godine koja je predmet ispitivanja, stavke koje su izmijenjene na temelju dopunske prijave koja se odnosi na prethodnu godinu i koja je dovela do toga da je porezni obveznik preplatio porez jer ga je platio prije datuma dospijeća, ili je postupanje na temelju kojeg porezno tijelo utvrđuje da postoji porezni dug na teret poreznog obveznika, iako je on iznos preplatio, u skladu s istaknutim načelima i zabranom zlouporabe prava iz članka 54. Povelje?

3.

Je li proporcionalno sankcionirati odabir eventualno nepravilne računovodstvene metode na temelju utvrđenja da postoji porezna razlika kvalificirana kao dug, uzimajući usto u obzir da se nalaže plaćanje novčane kazne, iako samo u iznosu od 10 %, i zateznih kamata, ako je porez koji je predmet spora plaćen prije dospijeća te je tijekom postupka do njegova okončanja naveden kao preplata na tužiteljevu poreznom tekućem računu zbog čega nije došlo ni do kakvog gubitka prihoda za državni proračun i ne postoje naznake zlouporabe?

4.

Može li se načelo (zaštite) legitimnih očekivanja tumačiti na način da je njegova objektivna osnova, odnosno očekivanje poreznog obveznika u pogledu računovodstvene obrade, utemeljena ako je porezno tijelo prethodno izvršilo neki nadzor u sjedištu poreznog obveznika tijekom kojeg je ocijenilo, iako nije postojala posebna prijava ili se samo prešutno izvodi iz njegova postupanja, da je podnošenje i vođenje dokaznih isprava, knjiga i registara u skladu s propisanim, ili se porezni obveznik može pozvati na načelo legitimnih očekivanja samo ako porezno tijelo provede nadzor nakon poreznih prijava koje dovode do zaključenih razdoblja i proširi ga na sve vrste poreza te ako izričito donese pozitivno mišljenje o računovodstvenoj praksi poreznog obveznika? Djeluje li porezno tijelo u skladu s načelima pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja ako u kasnijim rješenjima pravne i porezne posljedice pripiše računovodstvenim nepravilnostima na način da, pozivajući se na formalnu prirodu ili nepotpunost prethodnog nadzora ili nedostatak izričitog pozitivnog mišljenja, ne priznaje da je tužitelj opravdano vjerovao da je njegova prethodna računovodstvena praksa pravilna?