Pravni okvir

Pravo Svjetske trgovinske organizacije

Osnovna uredba

Okolnosti spora

Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda

Zahtjevi stranaka

O žalbi

Uvodne napomene

Prvi, drugi i treći žalbeni razlog

Argumentacija stranaka

– Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogrešno presudio da je Komisija bila dužna provesti analizu sniženja cijena po segmentu tržišta

– Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud pogrešno presudio da metoda PCN‑ova nije prikladna za uzimanje u obzir segmentacije tržišta

– Treći žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u tumačenju obveze obrazlaganja i iskrivljavanju dokaza

Ocjena Suda

– Uvodne napomene

– Treći žalbeni razlog

– Prvi i drugi žalbeni razlog

Četvrti žalbeni razlog

Argumentacija stranaka

Ocjena Suda

– Pogreška koja se tiče prava koju je počinio Opći sud u dijelu u kojem je presudio da je Komisija bila dužna u okviru analize učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije iz članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe uzeti u obzir sve vrste predmetnog proizvoda koje prodaje ta industrija

– Pogreška koja se tiče prava koju je počinio Opći sud u dijelu u kojem je presudio da je Komisija bila dužna, u okviru analize učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije iz članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe ispitati mjeru u kojoj su cijene 17 vrsta predmetnog proizvoda mogle pridonijeti padu cijena proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka

Tužba pred Općim sudom

Troškovi

1

Svojom žalbom Europska komisija zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 24. rujna 2019., Hubei Xinyegang Special Tube/Komisija (T‑500/17, neobjavljene, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2019:691), kojom je taj sud poništio Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2017/804 оd 11. svibnja 2017. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza (osim od lijevanog željeza) ili čelika (osim od nehrđajućeg čelika), kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera većeg od 406,4 mm, podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2017., L 121, str. 3., u daljnjem tekstu: sporna uredba), u dijelu u kojem se ta uredba odnosila na proizvode koje proizvodi društvo Hubei Xinyegang Special Tube Co. Ltd (u daljnjem tekstu: Hubei).

2

Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju, u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL 1994., L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.) Vijeće Europske unije potvrdilo je Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO), potpisan u Marrakechu 15. travnja 1994., te sporazume sadržane u prilozima 1. do 3. tom sporazumu, među kojima je i Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini 1994. (SL 1994., L 336, str. 103.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 112., u daljnjem tekstu: Antidampinški sporazum).

3

Članak 3. Antidampinškog sporazuma, naslovljen „Utvrđivanje štete”, predviđa:

„3.1   Utvrđivanje štete za potrebe članka VI. [Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) 1994.] temeljit će se na sigurnim dokazima i uključivat će objektivno ispitivanje ne samo (a) obujma dampinškog uvoza i učinka takve prodaje na cijene sličnih proizvoda na domaćem tržištu, nego i (b) posljedičnog učinka takvog uvoza na domaću proizvodnju tih proizvoda.

3.2   […] U pogledu učinka dampinškog uvoza na cijene, nadležna tijela će razmotriti da li je, kao posljedica dampinškog uvoza, došlo do značajnog sniženja cijena u usporedbi s cijenama sličnog proizvoda u članici uvoznici, odnosno da li je učinak takvog uvoza općenito značajno sniženje cijena ili sprečavanje povišenja cijena do kojeg bi inače došlo. Niti jedan od ovih čimbenika pojedinačno, a niti nekoliko njih ne može bezuvjetno imati odlučujući utjecaj prilikom donošenja odluke.

[…]

3.5   Potrebno je dokazati da dampinški uvoz, kroz učinke dampinga navedene u stavcima 2. i 4., uzrokuje štetu u smislu ovog Sporazuma. Dokazivanje uzročne veze između dampinškog uvoza i štete nanesene domaćoj proizvodnji temeljit će se na ispitivanju svih relevantnih dokaza kojima nadležna tijela raspolažu. Nadležna tijela će također ispitati i sve ostale poznate čimbenike, osim dampinškog uvoza, koji istodobno mogu nanijeti štetu domaćoj proizvodnji, a šteta uzrokovana ostalim čimbenicima ne smije se pripisati dampinškom uvozu. […]

[…]”

4

Uvodna izjava 3. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21., u daljnjem tekstu: Osnovna uredba) određuje:

„S ciljem osiguranja ispravne i transparentne primjene pravila Sporazuma o antidampingu […], jezik tog sporazuma trebao bi se odraziti u zakonodavstvu Unije u što je moguće većoj mjeri.”

5

Članak 1. Osnovne uredbe, naslovljen „Načela”, određuje:

„1.   Antidampinška pristojba može se primijeniti na svaki proizvod po dampinškim cijenama, a puštanje kojeg u slobodan promet u Uniji nanosi štetu.

2.   Smatra se da je proizvod po dampinškim cijenama ako njegova izvozna cijena u Uniju iznosi manje od usporedive cijene za istovjetan proizvod određene u zemlji izvoznici u uobičajenom tijeku trgovine.

[…]

4.   Za potrebe ove Uredbe ‚istovjetan proizvod’ znači proizvod koji je identičan, to jest proizvod sličan u svim pogledima proizvodu koji se razmatra ili, ako nema takvog proizvoda, drugi proizvod koji, iako nije sličan u svim pogledima, ima obilježja vrlo slična obilježjima proizvoda koji se razmatra.”

6

Članak 2. te uredbe, naslovljen „Utvrđivanje dampinga”, glasi kako slijedi:

„[…]

D. Dampinška marža

11.   Ovisno o odgovarajućim odredbama o primjerenoj usporedbi cijena, postojanje dampinških marži dok traje ispitni postupak uobičajeno se utvrđuje na temelju usporedbe ponderirane prosječne uobičajene vrijednosti i ponderiranog prosjeka cijena svih izvoznih transakcija u Uniji, odnosno usporedbom pojedinačnih uobičajenih vrijednosti i pojedinačnih izvoznih cijena u Uniju za svaku pojedinu transakciju. Međutim, uobičajena vrijednost utvrđena na temelju ponderiranog prosjeka može se uspoređivati s cijenama svih pojedinačnih izvoznih transakcija u Uniju ako postoji struktura izvoznih cijena koja znatno odstupa za različite kupce, regije ili razdoblja, kao i ako metode navedene u prvoj rečenici ovog stavka ne bi u potpunosti odrazile razinu primijenjenog dampinga. Ovaj stavak ne isključuje korištenje uzoraka u skladu s člankom 17.

[…]”

7

U skladu s člankom 3. Osnovne uredbe, naslovljenim „Utvrđivanje štete”:

„1.   Sukladno ovoj Uredbi, izraz ‚šteta’, ako nije drukčije navedeno, znači materijalna šteta industriji Unije, prijetnja materijalne štete industriji Unije ili materijalno zaostajanje u razvoju industrije, te se tumači sukladno odredbama ovog članka.

2.   Šteta se utvrđuje na temelju pozitivnih dokaza i obuhvaća objektivno ispitivanje:

3.   S obzirom na obujam dampinškog uvoza, razmatra se je li došlo do značajnog porasta dampinškog uvoza, u apsolutnom iznosu ili relativno u odnosu na proizvodnju ili potrošnju u Uniji. U vezi s učinkom dampinškog uvoza na cijene, razmatra se je li dampinškim uvoznom došlo do značajnog sniženja cijene u usporedbi s cijenom istovjetnog proizvoda industrije Unije, odnosno je li takav uvoz na drugi način utjecao na sniženje cijene u velikoj mjeri, odnosno spriječio rast cijene u velikoj mjeri, a do kojega bi inače došlo. Jedan ili nekoliko navedenih čimbenika ne moraju nužno biti odlučujući.

[…]

5.   Ispitni postupak o učincima dampinškog uvoza na dotičnu industriju Unije uključuje i procjenu svih relevantnih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji utječu na stanje u toj proizvodnji […].

6.   Na temelju svih relevantnih dokaza predstavljenih u vezi sa stavkom 2. mora se dokazati da dampinški uvoz nanosi štetu u smislu ove Uredbe. Konkretno, to podrazumijeva dokazivanje da su obujam uvoza i/ili razine cijena utvrđeni sukladno stavku 3. odgovorni za učinak na industriju Unije, a kako je predviđeno stavkom 5., i da je taj učinak prisutan u mjeri koja se može smatrati značajnom.

7.   Ispituju se također i svi ostali čimbenici, osim dampinškog uvoza, koji istodobno nanose štetu industriji Unije kako bi se osiguralo da šteta koju nanesu ti drugi čimbenici ne bude pripisana dampinškom uvozu prema stavku 6. […]

8.   Učinak dampinškog uvoza procjenjuje se u odnosu na proizvodnju proizvođača industrije Unije istovjetnog proizvoda ako dostupni podaci omogućuju zasebnu identifikaciju te proizvodnje na temelju kriterija kao što su proizvodni postupak, prodaja i dobit proizvođača; […]

[…]”

8

Članak 4. te uredbe, naslovljen „Definicija industrije Unije”, glasi:

„1.   Za potrebe ove Uredbe, pojam „industrija Unije” tumači se tako da se odnosi na proizvođače Unije u cjelini istovjetnih proizvoda ili na one od njih čija ukupna proizvodnja proizvoda predstavlja većinski dio ukupne proizvodnje Unije tih proizvoda, a kako je definirano člankom 5. stavkom 4.; […]

[…]

4.   Na ovaj se članak primjenjuju odredbe članka 3. stavka 8.”

9

Članak 17. Osnovne uredbe, naslovljen „Odabir uzorka”, predviđa:

„1.   U slučajevima kada je broj podnositelja zahtjeva, izvoznika ili uvoznika, vrsta proizvoda ili transakcija velik, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija korištenjem statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira ili na najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju.

2.   Komisija odabire stranke, vrstu proizvoda ili transakcija prema ovom članku, iako se prednost daje odabiru uzorka u savjetovanju s, i uz pristanak, dotičnih stranaka, pod uvjetom da su stranke poznate i da su dale na raspolaganje dovoljno podataka u roku od tri tjedna od pokretanja ispitnih postupka, a kako bi se omogućio odabir reprezentativnog uzorka.

[…]”

10

Okolnosti spora iznesene su u točkama 1. do 7. pobijane presude i mogu se, za potrebe ove presude, sažeti na sljedeći način.

11

Komisija je 13. veljače 2016., nakon podnošenja pritužbe, pokrenula antidampinški ispitni postupak o uvozu određenih bešavnih cijevi od željeza, osim od lijevanog željeza, ili čelika, osim od nehrđajućeg čelika, kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera većeg od 406,4 mm (u daljnjem tekstu: predmetni proizvod), podrijetlom iz Kine.

12

Tijekom ispitnog postupka Hubei, društvo sa sjedištem u Kini koje proizvodi i u Uniju uvozi bešavne cijevi, odabrano je u okviru uključivanja u uzorak kineskih proizvođača izvoznika na temelju članka 17. Osnovne uredbe.

13

Dana 11. studenoga 2016. Komisija je donijela Uredbu (EU) 2016/1977 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza (osim od lijevanog željeza) ili čelika (osim od nehrđajućeg čelika), kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera većeg od 406,4 mm, podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2016., L 305, str. 1.).

14

Dana 11. svibnja 2017. Komisija je donijela spornu uredbu, čiji članak 1. predviđa nametanje konačne antidampinške pristojbe svim kineskim proizvođačima izvoznicima predmetnog proizvoda. Kad je riječ proizvodima koje je proizveo i izvezao Hubei, stopa antidampinške pristojbe bila je utvrđena na 54,9 %.

15

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. kolovoza 2017. Hubei je zahtijevao poništenje sporne uredbe.

16

Rješenjem od 24. siječnja 2018. predsjednik sedmog vijeća Općeg suda dopustio je društvima ArcelorMittal Tubular Products Roman SA, Válcovny trub Chomutov a.s. i Vallourec Deutschland GmbH (u daljnjem tekstu ArcelorMittal i dr.) intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu.

17

U potporu svojoj tužbi Hubei je naveo četiri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe i članka 3. stavaka 3.1. i 3.2. Antidampinškog sporazuma. Drugi tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 3. stavka 6. te uredbe i članka 3. stavka 3.5. tog sporazuma. Treći tužbeni razlog temeljio se na očitoj pogrešci u ocjeni prilikom utvrđivanja uzročno‑posljedične veze u smislu članka 3. stavaka 6. i 7. Osnovne uredbe. Naposljetku, četvrti tužbeni razlog temeljio se na povredi „obveze dužne pažnje i dobre uprave”. Opći je sud ispitao samo prvi i drugi tužbeni razlog pa su oni stoga od interesa za ovaj postupak.

18

U okviru prvog dijela svojeg prvog tužbenog razloga Hubei je tvrdio da je Komisija, kada je u okviru utvrđenja postojanja štete analizirala sniženje cijena na temelju razdoblja ispitnog postupka, odnosno 2015., počinila pogrešku koja se tiče prava. Opći je sud odbio taj prvi dio tužbenog razloga u točkama 48. do 52. pobijane presude, na koje se ova žalba ne odnosi.

19

Suprotno tomu, Opći sud prihvatio je drugi dio prvog tužbenog razloga koji je naveo Hubei, a koji se odnosio na metodu koju je Komisija upotrijebila u okviru utvrđivanja štete radi usporedbe cijena dampinškog uvoza i cijena proizvoda koje prodaje industrija Unije za potrebe analize sniženja cijena.

20

S tim u vezi, s jedne strane, Opći sud je u točkama 59. do 67. pobijane presude u bitnome presudio da Komisija, iako je navela postojanje triju segmenata tržišta vezanih uz predmetni proizvod od kojih se prvi odnosi na naftu i plin, drugi na građevinarstvo, a treći na proizvodnju energije, nije uzela u obzir tu segmentaciju u okviru svoje analize sniženja cijena i, općenitije, u okviru ispitivanja učinka dampinškog uvoza na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Unije. Stoga je Opći sud zaključio da Komisija nije utemeljila svoju analizu na svim relevantnim podacima predmetnog slučaja, u suprotnosti s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe.

21

Za donošenje tog zaključka Opći sud se osobito oslonio na izvješće žalbenog tijela koje je ustanovilo tijelo za rješavanje sporova WTO‑a u sporu „Kina – Mjere uvođenja antidampinških pristojbi na bešavne cijevi od nehrđajućeg čelika visokih performansi ,HP‑SSST’ podrijetlom iz Japana” (WT/DS 454/AB/R i WT/DS 460/AB/R, izvješće od 14. listopada 2015., u daljnjem tekstu: izvješće žalbenog tijela „HP‑SSST”) i na svoju vlastitu presudu od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće (T‑35/01, EU:T:2004:317).

22

S druge strane, u točkama 68. do 75. pobijane presude Opći je sud u bitnome presudio da je Komisija, u mjeri u kojoj u okviru analize sniženja cijena nije uzela u obzir određen obujam predmetnog proizvoda koji su proizveli proizvođači Unije koji su bili predmet uzorka, odnosno 17 od 66 vrsta proizvoda, koji su nazvani „kontrolni brojevi proizvoda” (u daljnjem tekstu: PCN ili PCN‑ovi), koji predstavljaju 8 % obujma prodaje navedenih proizvođača, a nisu ih izvezli kineski proizvođači izvoznici koji su bili predmet uzorka, nije uzela u obzir sve relevantne podatke predmetnog slučaja, u suprotnosti s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe.

23

Naposljetku, Opći sud je u točkama 77. do 79. pobijane presude smatrao da elementi koje je Komisija unijela u spis na raspravi nisu mogli dovesti u pitanje zaključke do kojih je došao.

24

U točkama 82. do 89. pobijane presude Opći je sud također prihvatio i drugi tužbeni razlog koji je naveo Hubei tako što je u bitnome presudio da, s obzirom na to da je u okviru prvog tužbenog razloga zaključio da Komisija nije uzela u obzir sve relevantne elemente radi određivanja sniženja cijena i učinak uvoza na cijene sličnih proizvoda na tržištu Unije, posljedično valja smatrati da se Komisijin zaključak o postojanju uzročno‑posljedične veze u smislu članka 3. stavka 6. Osnovne uredbe temelji na nepotpunoj činjeničnoj osnovi pa Komisija u svojoj analizi uzročno‑posljedične veze nije uzela u obzir sve relevantne podatke predmetnog slučaja.

25

Stoga je Opći sud prihvatio prvi i drugi tužbeni razlog i, slijedom toga, poništio spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na Hubei a da pritom nije ispitao preostala dva tužbena razloga koje je navelo to društvo.

26

Komisija od Suda zahtijeva da:

27

Hubei zahtijeva od Suda da:

28

ArcelorMittal i dr. zahtijevaju od Suda da:

29

U potporu svojoj žalbi Komisija navodi šest žalbenih razloga od kojih se prvi temelji na tome da je Opći sud pogrešno presudio da je ona dužna izvršiti analizu sniženja cijena po segmentu tržišta, drugi na tome da je Opći sud pogrešno presudio da metoda PCN‑ova nije prikladna za uzimanje u obzir segmentacije tržišta, treći na pogrešnom tumačenju obveze obrazlaganja i iskrivljavanju dokaza koje je počinio Opći sud, četvrti na pogrešnom tumačenju članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe, peti na povredi njezina članka 17. i šesti na pogrešci koja se tiče prava u mjeri u kojoj je Opći sud proveo preintenzivan sudski nadzor prilikom ispitivanja analize sniženje cijena koju je provela Komisija.

30

Najprije, kao prvo, valja istaknuti da iz uvodne izjave 3. te uredbe proizlazi da je, s ciljem osiguranja ispravne i transparentne primjene pravila Antidampinškog sporazuma, cilj navedene uredbe osobito taj da se jezik tog sporazuma odrazi u zakonodavstvu Unije u što je moguće većoj mjeri. Kao što je Opći sud naglasio u točki 54. pobijane presude, koju Komisija ne kritizira u svojoj žalbi, odredbe članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe u bitnome su istovjetne onima članka 3. stavaka 3.1. i 3.2. navedenog sporazuma, koje su osobito bile predmet tumačenja u izvješću žalbenog tijela „HP‑SSST”.

31

S tim u vezi, valja podsjetiti na to da nadređenost međunarodnih sporazuma koje sklopi Unija nad instrumentima sekundarnog prava nalaže tumačenje potonjih, u mjeri u kojoj je to moguće, u skladu s tim sporazumima (vidjeti osobito presudu od 10. studenoga 2011., X i X BV, C‑319/10 i C‑320/10, neobjavljenu, EU:C:2011:720, t. 44. i navedenu sudsku praksu).

32

Usto, Sud je već presudio da opće načelo međunarodnog prava o poštovanju ugovornih obveza (pacta sunt servanda), sadržano u članku 26. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora od 23. svibnja 1969. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, svezak 1155., str. 331.), podrazumijeva da sud Unije mora, u svrhe tumačenja i primjene Antidampinškog sporazuma, uzeti u obzir tumačenja različitih odredbi tog sporazuma koja je usvojilo tijelo za rješavanje sporova WTO‑a (vidjeti analogijom presudu od 6. listopada 2020., Komisija/Mađarska (Visoko obrazovanje), C‑66/18, EU:C:2020:792, t. 92.).

33

Tako je Sud već uputio na izvješće skupine stručnjaka ili žalbenog tijela WTO‑a u potporu svojem tumačenju određenih odredaba sporazuma sadržanih u prilogu Sporazumu o osnivanju WTO‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 10. studenoga 2011., X i X BV, C‑319/10 i C‑320/10, neobjavljenu, EU:C:2011:720, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

34

Stoga je, kako osobito proizlazi iz točaka 53. i 54. pobijane presude, Opći sud u bitnome pravilno smatrao da se u predmetnom slučaju ništa ne protivi tomu da on uputi na izvješće žalbenog tijela „HP‑SSST” o tumačenju članka 3. stavaka 3.1. i 3.2. Antidampinškog sporazuma radi tumačenja odredbi, u bitnome istovjetnih, članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe.

35

Kao drugo, valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, u području zajedničke trgovinske politike, a osobito u području mjera trgovinske zaštite, institucije Unije zbog kompleksnosti ekonomskih, političkih i pravnih situacija koje moraju ispitivati raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću (presuda od 18. listopada 2018., Gul Ahmed Textile Mills/Vijeće, C‑100/17 P, EU:C:2018:842, t. 63. i navedena sudska praksa).

36

Također je ustaljena sudska praksa da se ta široka diskrecijska ovlast osobito odnosi na utvrđivanje štete nanesene industriji Unije u okviru antidampinškog postupka. Sudski nadzor takve ocjene stoga treba biti ograničen na provjeru poštovanja postupovnih pravila, materijalne točnosti utvrđenih činjenica, postojanja očite pogreške u ocjeni tih činjenica ili nepostojanja zlouporabe ovlasti. Takav je osobito slučaj što se tiče određivanja čimbenika koji uzrokuju štetu industriji Unije u okviru antidampinškog ispitnog postupka (presuda od 10. rujna 2015., Bricmate, C‑569/13, EU:C:2015:572, t. 46. i navedena sudska praksa).

37

Sud je također opetovano presudio da nadzor, od strane Općeg suda, dokaza na kojima institucije temelje svoja utvrđenja ne predstavlja novu činjeničnu ocjenu koja zamjenjuje činjeničnu ocjenu tih institucija. Taj nadzor ne zadire u široku diskrecijsku ovlast navedenih institucija u okviru trgovinske politike, nego je ograničen na utvrđivanje toga mogu li ti elementi dokazati zaključke do kojih su došle te institucije. Stoga zadaća Općeg suda nije samo provjeriti materijalnu točnost navedenih dokaza, njihovu vjerodostojnost i dosljednost, nego isto tako i prekontrolirati predstavljaju li ti elementi sve relevantne podatke koje valja uzeti u obzir radi ocjene složene situacije i mogu li utemeljiti zaključke koji su iz njih izvedeni (presuda od 10. srpnja 2019., Caviro Distillerie i dr./Komisija, C‑345/18 P, neobjavljena, EU:C:2019:589, t. 16. i navedena sudska praksa).

38

Svojim prvim, drugim i trećim žalbenim razlogom Komisija, koju podupiru ArcelorMittal i dr., osporava točke 59. do 67. pobijane presude u kojima je Opći sud u bitnome presudio da Komisija, time što nije uzela u obzir segmentaciju tržišta predmetnog proizvoda u okviru svoje analize sniženja cijena i, općenitije, učinak dampinškog uvoza na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Unije, nije utemeljila svoju analizu na svim relevantnim podacima predmetnog slučaja, u suprotnosti s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovone uredbe.

39

U okviru prvog dijela svojeg prvog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 1. stavke 2. i 4. i članak 3. stavke 2., 3. i 8 te članak 4. Osnovne uredbe time što je presudio da je ona bila dužna provesti zasebno ispitivanje sniženja cijena za svaki pojedini segment tržišta predmetnog proizvoda.

40

Iz tih odredbi proizlazi da je dostatno da Komisija analizira sniženje cijena na razini „istovjetnog proizvoda” u smislu članka 1. stavka 4. Osnovne uredbe tako da ispita njezin utjecaj na „industriju Unije”, u smislu članka 4. te uredbe.

41

Suprotno tomu, ništa u navedenim odredbama ne upućuje na obvezu provođenja analize sniženja cijena zasebno za svaki segment tržišta predmetnog proizvoda.

42

Nametanjem takve obveze Opći je sud zahtijevao analizu sniženja cijena koja se temelji na pojmu tržišta relevantnog proizvoda svojstvenu pravu tržišnog natjecanja Unije. Međutim, taj se pojam uvelike razlikuje od pojma „istovjetnog proizvoda” koji je zakonodavac Unije upotrijebio u okviru antidampinškog zakonodavstva, osobito za potrebe analize sniženja cijena.

43

U okviru drugog dijela svojeg prvog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je pogrešno utemeljio zahtjev postojanja analize sniženja cijena zasebno za svaki segment tržišta samo na dvama presedanima, odnosno na izvješću žalbenog tijela „HP‑SSST” i presudi od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće (T‑35/01, EU:T:2004:317).

44

Stoga je Opći sud iskrivio činjenice na kojima počivaju ti presedani koji su u svakom slučaju različiti od onih na kojima počiva ovaj slučaj.

45

Naime, s jedne strane, u scenariju o kojem je riječ u tim dvama presedanima nije utvrđeno nikakvo sniženje cijena na razini istovjetnog proizvoda, dok je u spornoj uredbi Komisija utvrdila sniženje cijena na toj razini.

46

S druge strane, za razliku od situacije o kojoj je bila riječ u izvješću žalbenog tijela „HP‑SSST”, u kojem su dampinški uvoz i domaća prodaja bili koncentrirani u različitim segmentima tržišta, Komisija je u spornoj uredbi utvrdila koncentraciju domaće prodaje i dampinškog uvoza na istim segmentima tržišta i na istovjetnim razinama.

47

U okviru trećeg dijela svojeg prvog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je pogrešno protumačio spornu uredbu ili, podredno, da je pogrešno pravno kvalificirao činjenice kada je u točki 67. pobijane presude presudio da činjenice utvrđene u točkama 59., 61., 62. i 64. te presude predstavljaju izvanredne okolnosti koje zahtijevaju analizu sniženja cijena po segmentu tržišta.

48

Najprije, Hubei tvrdi da je žalba bespredmetna u mjeri u kojoj Komisija osporava pobijanu presudu jer se njome nameće zasebna analiza sniženja cijena za svaki segment tržišta. Naime, Opći sud nije nametnuo takvu analizu, nego je samo smatrao, u točkama 45., 66. i 67. pobijane presude, da je sporna uredba u suprotnosti s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe u dijelu u kojem, s obzirom na činjenične elemente kojima je raspolagala, Komisija nije uzela u obzir segmentaciju tržišta predmetnog proizvoda u okviru svoje analize sniženja cijena. Usto, u mjeri u kojoj Komisija dovodi u pitanje relevantnost određenih činjeničnih utvrđenja Općeg suda a ne navodi iskrivljavanje dokaza, njezina argumentacije je nedopuštena.

49

Kad je riječ o meritumu, Hubei tvrdi da je prvi dio prvog žalbenog razloga neosnovan. Naime, iz upućivanja, sadržanog u članku 3. stavku 2. točki (a) i članku 4. stavku 1. navedene uredbe, na „istovjetne proizvode” proizlazi da pojam „istovjetni proizvod” može obuhvatiti više vrsta proizvoda i stoga više segmenata, što je potvrđeno sudskom praksom Suda.

50

Usto, žalbeno tijelo koje je ustanovilo tijelo za rješavanje sporova WTO‑a naglasilo je važnost ispitivanja postojanja različitih segmenata tržišta u analizi sniženja cijena te je pobijana presuda u skladu s tim utvrđenjima.

51

Prema Hubeijevu mišljenju, iako ne postoji nikakva obveza dokazivanja postojanja sniženja cijena za svaku vrstu proizvoda ili segment tržišta, Komisija je dužna ispitati sve relevantne dokaze, uključujući to može li postojanje različitih segmenata tržišta sveukupno utjecati na analizu učinaka dampinškog uvoza na cijene, osobito na sniženje cijena.

52

Kad je riječ o drugom dijelu prvog žalbenog razloga, Hubei tvrdi da je pravna osnova na kojoj je Opći sud utemeljio poništenje sporne uredbe povreda obveze, nametnute Komisiji na temelju članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe, da utemelji svoju analizu u području sniženja cijena na svim relevantnim podacima i stoga povreda obveze utvrđivanja štete na pozitivnim dokazima i na objektivnom ispitivanju.

53

Opći sud je pravilno uputio na dva presedana, odnosno izvješće žalbenog tijela „HP‑SSST” i presudu od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće (T‑35/01, EU:T:2004:317), kako bi utvrdio da je, kada postoje različiti segmenti tržišta na kojima su značajne razlike u cijenama, potrebno uzeti u obzir utjecaj te segmentacije na analizu sniženja cijena.

54

Usto, više Komisijinih tvrdnji koje su se odnosile na ta dva presedana je netočno.

55

Naposljetku, Komisijina tvrdnja, u skladu su kojom su u ovom predmetu kako kineski uvozi tako i proizvodi koje prodaje industrija koncentrirani na istom segmentu tržišta, ne nalazi se u spornoj uredbi, kako je Opći sud pravilno utvrdio. Hubei je od upravnog postupka tvrdio da su kineski uvozi bili koncentrirani u segmentu tržišta koji se razlikuje od onoga u kojem su bili koncentrirani proizvodi koje je proizvela industrija Unije.

56

Hubei ističe da treći dio prvog žalbenog razloga također treba odbiti. Naime, s jedne strane, zainteresirane strane nisu postavile pitanje postojanja različitih segmenata tržišta u kontekstu definicije predmetnog proizvoda, nego u kontekstu štete i uzročno‑posljedične veze. S druge strane, što se tiče prilagodbe koju je Komisija provela radi izračuna marže štete zbog gospodarskog stanja i profitabilnosti najvećeg društva u uzorku proizvođača Unije, koji su spomenuti u uvodnoj izjavi 8. Uredbe 2016/1977, Hubei tvrdi da ti elementi jasno značajno utječu na analizu štete.

57

U okviru svojeg drugog žalbenog razloga Komisija osporava točke 60. i 67. pobijane presude u kojima je Opći sud u bitnome smatrao da metoda PCN‑ova nije prikladna za uzimanje u obzir segmentacije tržišta. Time je Opći sud pogrešno protumačio uvodnu izjavu 24. sporne uredbe, i objašnjenja podnesena tijekom upravnog postupka i u Komisijinim usmenim i pisanim očitovanjima pred Općim sudom. Podredno, Komisija tvrdi da je Opći sud iskrivio dokaze podnesene u vezi s tim.

58

Komisija tvrdi da metoda PCN‑ova predstavlja najdetaljniju analizu koja se može provesti radi usporedbe predmetnog proizvoda i istovjetnog proizvoda. Ta metoda, koju usto nisu upotrebljavali glavni trgovinski partneri Unije, sastoji se u mnogo dubljoj analizi od one koja se provodi na razini segmenata tržišta istovjetnog proizvoda. Naime, oblikovanje PCN‑ova uzima u obzir sve značajke predmetnog proizvoda i tako omogućuje Komisiji da usporedi svaku cijev koju je proizveo kineski proizvođač koji je bio predmet uzorka sa cijevi koju je proizveo proizvođač Unije koji je bio predmet uzorka koju je moguće usporediti u najvećoj mjeri. Stoga prvi broj PCN‑ova upućuje na jedan od triju predmetnih segmenata tržišta. Nema temelja za zaključak da Komisija, oslonivši se na PCN‑ove, nije uzela u obzir određene značajke svojstvene predmetnom proizvodu ili tržištu, među kojima su varijacije cijena. Metoda PCN‑ova, načinom na koji je osmišljena i na koji djeluje, jamči analizu po segmentu tržišta.

59

Hubei tvrdi da je Opći sud u pobijanoj presudi samo presudio da je, s obzirom na činjenične elemente kojima je Komisija raspolagala, primjena metode PCN‑ova sama po sebi bila nedostatna za uzimanje u obzir segmentacije tržišta.

60

Točno je da je ta metoda omogućila Komisija da utvrdi jesu li kineski uvozi obuhvaćeni PCN‑om ili posebnom vrstom proizvoda u posebnom segmentu tržišta potkopavali prodajne cijene koje su proizvođači Unije koji su bili predmet uzorka naplaćivali za isti PCN ili vrstu proizvoda iz istog segmenta tržišta. Međutim, kao što je Opći sud pravilno naveo u točki 67. pobijane presude, ta metoda nije omogućila Komisiji da utvrdi učinak dampinškog uvoza u određenom segmentu na prodajne cijene industrije Unije za proizvode iz drugih segmenata.

61

U okviru prvog dijela svojeg trećeg žalbenog razloga koji se temelji na pogrešci u tumačenju obveze obrazlaganja kako je propisana člankom 296. UFEU‑a, Komisija prigovara Općem sudu da je u točkama 77. do 79. pobijane presude presudio da se određeni dokazi koje je ona podnijela nakon rasprave kao odgovor na zahtjev Općeg suda, a koji dokazuju da je postojalo sniženje cijena za tri segmenta tržišta predmetnog proizvoda i da su prodaje proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka bile koncentrirane, poput dampinškog uvoza, u segment građevinarstva, nisu mogli uzeti u obzir jer su bili podneseni u kasnoj fazi postupka pred Općim sudom te su se odnosili na razloge koji nisu bili sadržani u spornoj uredbi.

62

U okviru drugog dijela svojeg trećeg žalbenog razloga Komisija tvrdi da je Opći sud iskrivio dokaze kojima je raspolagao time što je u točki 78. pobijane presude presudio da je analiza po segmentu tržišta izvršena tek ex post. Razlikovanje između različitih segmenata tržišta namjerno je uključeno u analizu metodom PCN‑ova, čije je funkcioniranje Opći sud zanemario ili nije pravilno razumio te ga je iskrivio.

63

Kad je riječ o prvom dijelu trećeg žalbenog razloga, Hubei tvrdi da se Komisija pogrešno oslonila na presudu 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland (C‑687/13, EU:C:2015:573), kako bi tvrdila da je Opći sud počinio pogrešku u tumačenju obveze obrazlaganja kako je propisana člankom 296. UFEU‑a

64

Naime, kao što proizlazi iz točke 73. te presude, ona je nastala u kontekstu posebne situacije u kojoj se uvoznik koji nije sudjelovao u upravnom postupku pozivao na povredu obveze obrazlaganja kad je riječ o tvrdnjama koje on sam nije oblikovao. Hubei tvrdi da je njegovo stajalište suštinski različito jer je on od početka upravnog postupka tvrdio da je postojanje različitih segmenata značajno za analizu sniženja cijena.

65

Ustaljena je sudska praksa da su institucije dužne navesti činjenice i pravna razmatranja koja su od presudne važnosti u strukturi predmetne odluke i da obrazloženje akta mora biti sadržano u samom njegovu tekstu.

66

Naposljetku, Hubei tvrdi da je netočno tvrditi da je on, zahvaljujući upravnom spisu, znao da su prodaje proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka i dampinški uvoz bili koncentrirani u istom segmentu, odnosno segmentu građevinarstva, i da je sniženje cijena utvrđeno u svim trima segmentima. Naime, zbog povjerljivosti on nije imao pristup izračunima sniženja cijena drugih kineskih proizvođača.

67

Što se tiče drugog dijela trećeg žalbenog razloga, Hubei ističe da Opći sud u točki 78. pobijane presude nije prigovorio Komisija da nije primijenila metodu PCN‑ova po segmentu, nego da nije izvršila analizu po segmentu. Stoga je Opći sud prigovorio Komisiji da je metoda PCN‑ova njoj omogućila jedino da utvrdi sniženje cijena u određenom segmentu, ali ne i da analizira učinke sniženja utvrđene u jednom segmentu na prodajne cijene koje su proizvođači Unije naplatili u drugom segmentu.

68

Uvodno, najprije valja pojasniti upravo ono što je Opći sud prigovorio Komisiji u pobijanoj presudi kad je riječ o analizi sniženja cijena koju je ona provela u predmetnom slučaju, s obzirom na to da se u pogledu toga stranke razilaze o točnom dosegu te presude.

69

S tim u vezi, kao što je također u bitnome istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 59. svojega mišljenja, iz točaka 65. do 67. pobijane presude proizlazi da je Opći sud priznao da je u okviru analize sniženja cijena Komisija, prilikom primjene metode PCN‑ova, u određenoj mjeri uzela u obzir segmentaciju tržišta predmetnog proizvoda. Međutim, on je smatrao da, s obzirom na četiri činjenična elementa slučaja koji su svojstveni toj segmentaciji, odnosno teškoću zamjenjivosti potražnje proizvoda iz različitih segmenata, varijaciju cijena među različitim segmentima, koncentraciju transakcija najvećeg društva industrije Unije koje je bilo predmet uzorka u sektoru nafte i plina i koncentraciju uvoza kineskih proizvođača izvoznika koji su bili predmet uzorka u segmentu građevinarstva, upotreba te metode nije bila dostatna za prikladno uzimanje u obzir segmentacije tržišta radi analize učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije i stoga Komisija nije utemeljila svoju analizu na svim relevantnim podacima predmetnog slučaja.

70

Konkretnije, u točki 67. pobijane presude Opći je sud prigovorio Komisiji, uzimajući u obzir ta četiri činjenična elementa svojstvena segmentaciji u predmetnom slučaju, da se u okviru svoje analize sniženja cijena nije barem uvjerila da pad cijena industrije Unije ne proizlazi iz segmenta u kojem su kineski uvozi bili neznatno prisutni na razini sniženja cijena, pod pretpostavkom da postoji, koje se nije moglo smatrati „značajnim”, u smislu članka 3. stavka 3. Osnovne uredbe.

71

Naime, kao što je nezavisni odvjetnik također istaknuo u točki 60. svojega mišljenja, Opći je sud u toj točki 67. implicitno ali nužno zaključio da se, ako je tome tako, taj pad cijena na tržištu Unije nije mogao smatrati posljedicom dampinških uvoza.

72

Nadalje, valja istaknuti da, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe, pri utvrđivanju štete valja objektivno ispitati obujam dampinškog uvoza, njegov učinak na naplaćene cijene na tržištu Unije i njegov učinak na industriju Unije. Članak 3. stavak 3. te uredbe određuje da, kad je riječ o učinku dampinškog uvoza na cijene, valja ispitati je li, u pogledu dampinškog uvoza, došlo do značajnog sniženja cijena u odnosu na cijenu istovjetnog proizvoda industrije Unije.

73

Kao što je Opći sud primijetio u točki 33. pobijane presude, Osnovna uredba ne nameće nikakvu posebnu metodu za analizu sniženja cijena.

74

Međutim, kao što ističe Komisija, iz samog teksta članka 3. stavka 3. te uredbe proizlazi da metoda upotrjebljena za utvrđivanje eventualnog sniženja cijena mora u načelu biti provedena na razini „istovjetnog proizvoda” u smislu članka 1. stavka 4. navedene uredbe, čak i kada on može, kao što je slučaj u ovom predmetu, biti sastavljen od različitih vrsta proizvoda iz različitih segmenata tržišta (vidjeti u tom smislu presudu od 5. travnja 2017., Changshu City Standard Parts Factory i Ningbo Jinding Fastener/Vijeće, C‑376/15 P i C‑377/15 P, EU:C:2017:269, t. 58. i 59.).

75

Stoga Osnovna uredba u načelu ne nameće obvezu Komisiji da izvrši analizu postojanja sniženja cijena na razini koja nije razina istovjetnog proizvoda.

76

To tumačenje potvrđuje točka 5.180 izvješća žalbenog tijela „HP‑SSST”, u skladu s kojim tijelo nadležno za antidampinški ispitni postupak nije dužno, na temelju članka 3. stavka 3.2. Antidampinškog sporazuma, dokazati postojanje sniženja cijena za svaku vrstu proizvoda obuhvaćenih ispitnim postupkom ili za čitav asortiman proizvoda koji čine istovjetan domaći proizvod.

77

Međutim, kao što je navedeno u toj istoj točki 5.180, s obzirom na to da je, na temelju članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe, Komisija dužna „objektivno ispitati” učinak dampinškog uvoza na cijene istovjetnih proizvoda industrije Unije, ta je institucija obvezna u svojoj analizi sniženja cijena uzeti u obzir sve relevantne pozitivne dokaze, uključujući, ako je potrebno, one koji se odnose na različite segmente tržišta predmetnog proizvoda.

78

Stoga, radi osiguranja objektivnosti analize sniženja cijena, Komisija može u određenim okolnostima biti dužna izvršiti takvu analizu na razini segmenata tržišta predmetnog proizvoda, čak i ako široka diskrecijska ovlast kojom ta institucija raspolaže za utvrđivanje, osobito, štete u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 36. ove presude obuhvaća, kao što je također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 167. svojega mišljenja, barem odluke koje se odnose na izbor metode analize, podatke i dokaze koje treba prikupiti, metode izračuna koje treba upotrijebiti za određivanje marže sniženja kao i tumačenje i ocjenu prikupljenih podataka.

79

Naposljetku, valja istaknuti da to vrijedi, kao prvo, u situaciji poput one o kojoj je bila riječ u presudi od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće (T‑35/01, EU:T:2004:317), kojoj je bila svojstvena činjenica da su uvozi koji su bili predmet antidampinškog ispitnog postupka bili velikom većinom koncentrirani u jednom od segmenata tržišta predmetnog proizvoda.

80

Naime, kao što je Opći sud u bitnome presudio u točkama 127. i 129. te presude, u takvoj situaciji izražene segmentacije predmetnih uvoza, članak 3. Osnovne uredbe ne sprječava to da institucije Unije ocijene štetu zasebno na razini predmetnog segmenta, ali uz pridržaj toga da je pravilno uzet u obzir istovjetan proizvod u cijelosti.

81

Kao drugo, kao što je to u bitnome također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 77. svojega mišljenja, radi tumačenja članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe, zaključci iz izvješća žalbenog tijela „HP‑SSST” mogu se sažeti na način da, u situaciji kojoj je osobito svojstvena velika koncentracija domaćih prodaja i dampinškog uvoza u različitim segmentima te vrlo značajne razlike u cijenama između tih segmenata, kako bi se osigurala objektivnost analize postojanja sniženja cijena, Komisija, iako raspolaže širokom marginom prosudbe kad je riječ o načinima provedbe te analize, može biti dužna uzeti u obzir dijelove tržišta pojedine vrste proizvoda i te razlike u cijenama.

82

Naime, kao što proizlazi iz točaka 5.180 i 5.181 tog izvješća, s obzirom na to da je tijelo nadležno za antidampinški ispitni postupak obvezno objektivno ispitati učinak dampinškog uvoza na domaće cijene, ono ne može odbaciti dokaze koji mogu sugerirati da ti uvozi nisu utjecali na te cijene ili da su na njih samo ograničeno utjecali.

83

Uzimajući u obzir ta razmatranja valja ispitati prvi, drugi i treći žalbeni razlog, pri čemu najprije valja ispitati treći žalbeni razlog, s obzirom na njegov potencijalno značajan utjecaj na prvi i drugi žalbeni razlog.

84

U okviru svojeg trećeg žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je u točkama 77. do 79. pobijane presude presudio da se nije moglo uzeti u obzir određene činjenične elemente koji se odnose na segmentaciju tržišta predmetnog proizvoda koje je Komisija navela na raspravi.

85

Kao što je također istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 80. i 81. svojega mišljenja, iz spisa proizlazi da je, nakon diskusija tijekom rasprave pred Općim sudom, Komisija, u skladu sa zahtjevom tog suda, podnijela brojčane podatke proizašle iz primjene metode PCN‑ova iz kojih je slijedilo, s jedne strane, da su u tri predmetna segmenta dampinški uvoz i prodaje industrije Unije bili prisutni na gotovo istovjetnim razinama, da su se koncentrirali poglavito u segmentu građevinarstva, s udjelom od 75,1 % odnosno 71,6 %, da su oboje bili nezanemarivo prisutni u segmentu nafte i plina, to jest s udjelom od 17,3 % odnosno 15,3 %, i da su oboje bili prisutni u manjoj, ali ne i zanemarivoj mjeri u segmentu proizvodnje energije, to jest s udjelom od 7,4 % odnosno 13,1 %, i, s druge strane, da je došlo do sniženja cijena u sva tri predmetna segmenta.

86

U točkama 77. do 79. pobijane presude Opći sud je u bitnome presudio da nije mogao uzeti u obzir te podatke jer, s obzirom na to da su bili podneseni u kasnoj fazi postupka pred njim, nisu mogli dopuniti obrazloženje sporne uredbe.

87

S tim u vezi, valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, obrazloženje koje zahtijeva članak 296. UFEU‑a mora biti prilagođeno naravi akta o kojem je riječ te na jasan i nedvosmislen način pokazati razmišljanje institucije, autora akta, tako da se zainteresiranim osobama omogući da saznaju razloge za donesenu mjeru, a nadležnom sudu omogući provođenje njegova nadzora (presude od 9. siječnja 2003., Petrotub i Republica/Vijeće, C‑76/00 P, EU:C:2003:4, t. 81. i od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 75.).

88

U skladu s tom istom sudskom praksom zahtjev obrazlaganja treba ocjenjivati s obzirom na okolnosti slučaja, osobito s obzirom na sadržaj akta, narav navedenih razloga i interes koji za dobivanje objašnjenja mogu imati adresati akta ili druge osobe na koje se taj akt izravno i osobno odnosi. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne elemente s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na tekst nego i na kontekst i na sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje (presude od 9. siječnja 2003., Petrotub i Republica/Vijeće, C‑76/00 P, EU:C:2003:4, t. 81. i od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 76.).

89

Jednako tako, kad je riječ o uredbi, obrazloženje se može ograničiti samo na navođenje, s jedne strane, ukupne situacije koja je dovela do njezina donošenja i, s druge strane, općih ciljeva čije se ostvarivanje predlaže Slijedom toga, od institucija Unije ne može se tražiti da specificiraju različite, katkad mnogobrojne i složene činjenice na temelju kojih je uredba donesena, niti a fortiori da daju više ili manje potpunu ocjenu tih činjenica (presuda od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 77.).

90

U predmetnom slučaju Opći je sud u točki 79. pobijane presude naglasio da Komisija u spornoj uredbi nije navela činjenicu da su prodaje proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka bile koncentrirane u sektoru građevinarstva, iako iz uvodne izjave 104. te uredbe proizlazi da je udruženje kineskih proizvođača izvoznika upravo tvrdilo da se uvoz iz Kine odnosio uglavnom na taj sektor, dok su proizvođači iz Unije bili više orijentirani na segmente nafte i plina te proizvodnje energije.

91

Komisiji se ne može prigovoriti da u spornoj uredbi nije navela tu činjenicu kao odgovor na argument koji je istaknulo navedeno udruženje s obzirom na to da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 89. ove presude, obrazloženje koje zahtijeva članak 296. UFEU‑a ne nameće toj instituciji da detaljno specificira različite, katkad mnogobrojne i složene, činjenice na temelju kojih je uredba koja nameće antidampinške pristojbe donesena, niti a fortiori da da više ili manje potpunu ocjenu tih činjenica.

92

Usto, budući da je, kad je riječ o analizi sniženja cijena, suština cilja koji je Komisija nastojala postići proizlazila iz sporne uredbe, potonja nije trebala sadržavati posebno obrazloženje za svaki od mnogobrojnih argumenata navedenih s obzirom na tu analizu (vidjeti analogijom presudu od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 78.).

93

Naime, kao što je isto tako, u bitnome, istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 85. svojega mišljenja, podaci koje je dostavila Komisija nakon rasprave sadržavaju dopunske detalje i informacije o razlozima već sadržanima u spornoj uredbi, koji k tome nesporno predstavljaju dostatno obrazloženje na temelju kojeg je Komisija zaključila da je analiza utemeljena na metodi PCN‑ova dokazala da u predmetnom slučaju postoji sniženje cijena na razini istovjetnog proizvoda.

94

Konkretno, u uvodnoj izjavi 108. sporne uredbe Komisija je na sljedeći način objasnila zašto metoda PCN‑ova omogućava, prilikom usporedbe proizvoda i stoga osobito u okviru analize sniženja cijena, uzimanje u obzir segmentacije tržišta predmetnog proizvoda.

„Kad je riječ o segmentima, Komisija je naglasila da se relevantne razlike među vrstama proizvoda odražavaju u [PCN‑ovima], zahvaljujući čemu se međusobno uspoređuju samo usporedivi proizvodi. Glavne značajke segmenata razlikuju se po PCN‑u: legirani i visokolegirani čelici (segment proizvodnja energije), nelegirani čelici (segment građevinarstvo) i specifične kategorije proizvoda varenih cijevi, zaštitnih cijevi (‚casing’), proizvodnih cijevi (‚tubing’) i bušećih cijevi (‚drill pipes’) (segment nafta i plin).”

95

Budući da je suština Komisijina rasuđivanja u vezi s analizom sniženja cijena, uključujući konkretno uzimanje u obzir segmenata tržišta predmetnog proizvoda, već proizlazila iz obrazloženja sporne uredbe, ništa se nije protivilo tomu da u predmetnom slučaju Opći sud zahtijeva pojašnjenja od Komisije radi dobivanja dodatnih objašnjenja koja je on smatrao potrebnima za potpuno razumijevanje te analize s obzirom na kritike koje je u pogledu nje naveo Hubei.

96

Iz toga slijedi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je presudio da ne može uzeti u obzir podatke koji proizlaze iz primjene metode PCN‑ova navedene u točki 85. ove presude, iako je sam taj sud zahtijevao od Komisije da ih podnese na raspravi. Stoga, budući da su te informacije bile dio spisa, treba ih uzeti u obzir prilikom ocjene prvog i drugog žalbenog razloga.

97

Stoga valja prihvatiti treći žalbeni razlog.

98

U okviru prvog dijela svojeg prvog žalbenog razloga Komisija u bitnome prigovara Općem sudu da je zahtijevao analizu sniženja cijena za svaki segment tržišta predmetnog proizvoda u suprotnosti s člankom 3. stavkom 3. Osnovne uredbe koji predviđa takvu analizu samo na razini istovjetnog proizvoda. U okviru drugog dijela tog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je zahtjev analize sniženja cijena za svaki segment tržišta utemeljio na dvama presedanima, odnosno izvješću žalbenog tijela „HP‑SSST” i presudi od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće (T‑35/01, EU:T:2004:317), iako se zaključci iz tih presedana ne primjenjuju u predmetnom slučaju. U okviru trećeg dijela svojeg prvog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je presudio da činjenice navedene u točkama 59., 61., 62. i 64. pobijane presude predstavljaju izvanredne okolnosti koje zahtijevaju analizu sniženja cijena po segmentu tržišta.

99

U okviru svojeg drugog žalbenog razloga Komisija osporava točke 60. i 67. pobijane presude u kojima je Opći sud u bitnome smatrao da metoda PCN‑ova nije prikladna za uzimanje u obzir segmentacije tržišta predmetnog proizvoda u okviru analize sniženja cijena.

100

Ta dva žalbena razloga valja razmotriti zajedno s obzirom na to da se u velikom dijelu preklapaju, u mjeri u kojoj oba kritiziraju točku 67. pobijane presude.

101

S tim u vezi, iz točaka 60., 66. i 67. pobijane presude proizlazi da, prema mišljenju Općeg suda, iako je primijenila metodu PCN‑ova, Komisija nije uzela u obzir segmentaciju tržišta predmetnog proizvoda u okviru, osobito, svoje analize sniženja cijena, iako su posebne činjenice slučaja navedene u točkama 59., 61., 62. i 64. te presude zahtijevale takvu analizu na razini segmenta tržišta predmetnog proizvoda te stoga ta institucija nije utemeljila svoju analizu na svim relevantnim podacima predmetnog slučaja.

102

Kao što proizlazi iz sudske prakse navedene u točkama 35. i 36. ove presude, posljedica široke diskrecijske ovlasti koju Komisija ima u okviru antidampinškog postupka zbog složenosti ekonomskih i političkih situacija koje mora ispitati i koja se osobito odnosi na utvrđivanje štete uzrokovane industriji Unije je, kad je riječ o ocjeni činjenica od strane te institucije, ta da sudski nadzor mora biti ograničen na provjeru nepostojanja očite pogreške u ocjeni.

103

Kad je riječ o analizi sniženja cijena, Opći sud nije osporio da je Komisija primjenom metode PCN‑ova počinila očitu pogrešku u ocjeni činjenica u mjeri u kojoj nije uzela u obzir segmentaciju tržišta predmetnog proizvoda.

104

Naime, iz uvodnih izjava 24. i 108. sporne uredbe proizlazi da je, što se tiče segmenata tržišta, Komisija navela da su relevantne razlike između vrsta proizvoda uzete u obzir u PCN‑u, što je omogućilo jamstvo da se samo usporedivi proizvodi uspoređuju među sobom i da se glavne značajke segmenata tržišta razlikuju po PCN‑ovima.

105

Osobito, kao što je također u bitnome istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 92. i 93. svojega mišljenja, prva brojka svakog PCN‑a odnosila se na segment u kojem se nalazila vrsta predmetnog proizvoda te je Komisija usporedila, PCN po PCN, cijene dampinškog uvoza i cijene proizvođača Unije.

106

Stoga je primjenom metode PCN‑ova Komisija uzela u obzir segmente tržišta predmetnog proizvoda radi, osobito, analize sniženja cijena te joj se, slijedom toga, ne može prigovoriti da je počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom provedbe te analize.

107

Iz toga slijedi, kao što ističe Komisija u okviru trećeg dijela svojeg šestog tužbenog razloga, da je Opći sud prekoračio svoje ovlasti sudskog nadzora koje mu, kad je riječ o utvrđivanju štete, a osobito kad je riječ o analizi sniženja cijena, nalažu da poštuje široku marginu prosudbe koju s tim u vezi ima Komisija koja se, kao što je također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 167. svojega mišljenja, odnosi barem na odluke koje obuhvaćaju izbor metode analize, podatke i dokaze koje treba prikupiti, načine izračuna koje treba upotrijebiti za određivanje marže sniženja kao i tumačenje i ocjenu prikupljenih podataka.

108

Kad je riječ o argumentaciji Hubeija, koja je već istaknuta pred Općim sudom, u skladu s kojom je upotreba metode PCN‑ova nedostatna s obzirom na to da ne omogućuje dokazivanje učinka uvoza u određenom segmentu na prodajne cijene industrije Unije za proizvode iz drugih segmenata, valja utvrditi da je Opći sud nije prihvatio.

109

Suprotno tomu, u točki 67. pobijane presude Opći sud je prigovorio Komisiji da nije barem provjerila, uzimajući u obzir izraženu segmentaciju predmetnog proizvoda u predmetnom slučaju, proizlazi li pad cijena industrije Unije iz segmenta u kojem su kineski uvozi imali neznatnu prisutnost ili razinu sniženja cijena koja se nije mogla smatrati značajnom.

110

Kao što proizlazi iz podataka koje je Komisija podnijela kao odgovor na zahtjev Općem sudu, koji su navedeni u točki 85. ove presude, upotreba metode PCN‑ova omogućila je utvrđenje toga da su dampinški uvoz i proizvodi koje prodaje industrija Unije svakako bili usporedivi u tri segmenta tržišta i da je u svim tim trima segmentima došlo do sniženja cijena, tako da u predmetnom slučaju nije postojala situacija izražene segmentacije poput one o kojoj je bila riječ u izvješću žalbenog tijela „HP‑SSST” i predmetu u kojem je donesena presuda od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće (T‑35/01, EU:T:2004:317).

111

U tim okolnostima, iako, s obzirom na načela navedena u točkama 77. do 80. ove presude, dopunska analiza sniženja cijena poput one navedene u točki 67. pobijane presude, koja se sastoji u usporedbi cijena u svakom segmentu povrh analize koja se vrši na temelju metode PCN‑ova, odnosno usporedba PCN po PCN, može biti nametnuta Komisiji u određenim izvanrednim okolnostima izražene segmentacije predmetnog proizvoda koja podrazumijeva znatne varijacije cijena između segmenata tržišta, premda ta institucija treba zadržati široku diskrecijsku ovlast za definiranje precizne metode za analizu sniženja cijena, takva analiza u svakom slučaju nije bila potrebna u predmetnom slučaju s obzirom na podatke koje je podnijela Komisija na izričit zahtjev Općeg suda na raspravi pred njim.

112

Može se dodati da, kad je osobito riječ o postojanju značajnih razlika u cijenama između triju segmenata tržišta, iz uvodnih izjava 24. i 108. sporne uredbe proizlazi, u predmetnom slučaju, da su one bile poglavito vezane uz upotrebu, što se tiče proizvoda iz sektora proizvodnje energije, visokolegiranog čelika, dok su, kad je riječ o proizvodnji proizvoda iz drugih dvaju sektora, bile vezane uz nelegirani čelik.

113

Usto, iz navedenih izjava 24. i 108. proizlazi da su, kao što je također u bitnome istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 105. svojega mišljenja, primjenom metode PCN‑ova razlike u troškovima cijena vezane uz legirani i visokolegirani čelik bile uzete u obzir prilikom usporedbi zbog oblikovanja PCN‑ova, a osobito prva značajka uzeta u obzir u PCN‑u, odnosno vrsta proizvoda, pri čemu se razlikovao nelegirani, legirani i visokolgeirani čelik.

114

Stoga, budući da su u predmetnom slučaju te razlike u cijenama između različitih segmenata tržišta predmetnog proizvoda već bile uzete u obzir u okviru, osobito, analize sniženja cijena prema metodi PCN‑ova, one nisu nametale Komisiji obvezu izvršenja dodatne analize iz točke 67. pobijane presude.

115

Iz prethodno navedenog proizlazi da su prvi i drugi žalbeni razlog osnovani. Usto, valja utvrditi da je treći dio šestog žalbenog razloga također osnovan u mjeri u kojoj tim dijelom Komisija prigovara Općem sudu da je prekoračio granice sudskog nadzora za koji je zadužen time što je u točkama 59. do 66. pobijane presude presudio da ta institucija, s obzirom na to da nije provela analizu sniženja cijena po segmentu tržišta, nije uzela u obzir sve relevantne podatke, a da pritom ipak nije utvrdio da je ta institucija počinila očitu pogrešku o ocjeni.

116

U okviru svojeg četvrtog žalbenog razloga Komisija, koju podupiru ArcelorMittal i dr., osporava pobijanu presudu u mjeri u kojoj je Opći sud u točkama 68. do 76. te presude u bitnome presudio da Komisija, u suprotnosti s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, u svojoj analizi o sniženju cijena i općenitije o učinku dampinškog uvoza na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Unije nije uzela u obzir određen obujam istovjetnog proizvoda koji proizvode proizvođači Unije koji su bili predmet uzorka, to jest obujam 17 od 66 vrsta proizvoda koje prodaju ti proizvođači, ali ne izvoze kineski proizvođači izvoznici koji su bili predmet uzorka, i stoga nije uzela u obzir sve relevantne podatke predmetnog slučaja u toj analizi, kao što su to zahtijevale te odredbe.

117

U okviru prvog dijela svojeg četvrtog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da, je u točkama 68. do 76. pobijane presude, presudio da je ona povrijedila članak 3. stavke 2. i 3. Osnovne uredbe s obzirom na to da u okviru analize sniženja cijena nije uzela u obzir 17 od 66 vrsta proizvoda koje su prodavali proizvođači Unije koji su bili predmet uzorka, ali ih nisu prodavali kineski proizvođači izvoznici koji su bili predmet uzorka.

118

Time što je presudio da je sve vrste proizvoda koje prodaje industrija Unije trebalo uzeti u obzir za potrebe analize sniženja cijena, Opći sud nije pravilno razumio prirodu te analize s obzirom na to da, u skladu sa samim tekstom članka 3. stavka 3. Osnovne uredbe, ona mora biti izvršena na razini istovjetnog proizvoda, a ne na razini svake vrste proizvoda ili PCN‑a.

119

Komisija ističe da je utvrdila postojanje sniženja cijena na razini istovjetnog proizvoda. Najprije je izračunala marže sniženja cijena na razini PCN‑ova, a zatim odredila ponderirani prosjek sniženja cijena za sve PCN‑ove. Iako, kad je riječ o određenim PCN‑ovima, nije utvrđeno nikakvo sniženje cijena ili negativno sniženje cijena, to ne znači da antidampinška pristojba ne može biti nametnuta i tim PCN‑ovima. Naime, dovoljno je da u prosjeku bude utvrđeno sniženje cijena na razini istovjetnog proizvoda.

120

U okviru drugog dijela svojeg četvrtog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je analiza učinaka antidampinškog uvoza na cijene industrije Unije, koju je trebalo provesti na temelju članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe, zahtijevala da bude uzeto u obzir 17 PCN‑ova koje su prodavali proizvođači Unije koji su bili predmet uzorka, ali koje u Uniju nisu izvozili kineski proizvođači koji su bili predmet uzorka.

121

Komisija ističe, kao prvo, da potencijalni utjecaj tih PCN‑ova na cijene industrije Unije nije obuhvaćen tom analizom, nego, po potrebi, različitom analizom „nepripisivanja” koju Komisija mora provesti u kasnijoj fazi, na temelju članka 3. stavka 7. navedene uredbe, odredbe za koju Hubei ipak nije tvrdio da je bila povrijeđena.

122

U okviru te analize nepripisivanja sadržano je pitanje, navedeno u točkama 72. do 74. pobijane presude, o tome je li industrija Unije mogla podnijeti padove cijena kao posljedicu prodaje, od strane te industrije, 17 PCN‑ova koje nisu izvezli kineski proizvođači izvoznici.

123

Kao drugo, Komisija tvrdi da je u točki 71. pobijane presude Opći sud pogrešno uputio na točku 5.180 izvješća žalbenog tijela „HP‑SSST” kako bi utvrdio da se na temelju nijednog elementa ne može smatrati da analiza iz članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe može ne uzeti u obzir određen obujam istovjetnog proizvoda koji nije predmet sniženja cijena.

124

Kad je riječ o prvom dijelu četvrtog žalbenog razloga, Hubei tvrdi, što se tiče argumenta koji se temelji na tome da sniženje cijena treba utvrditi na razini istovjetnog proizvoda, da je u točki 74. pobijane presude Opći sud pravilno presudio da Komisija bez pružanja posebnog obrazloženja ne može, nakon što je utvrdila sniženje cijena za određene vrste proizvoda, proširiti taj zaključak na druge vrste proizvoda za koje nije dokazano nikakvo sniženje cijena pa stoga ni na istovjetni proizvod u cijelosti.

125

Stoga je Opći sud uzeo u obzir zabrinutosti koje je Sud izrazio u točki 60. presude od 5. travnja 2017., Changshu City Standard Parts Factory i Ningbo Jinding Fastener/Vijeće (C‑376/15 P i C‑377/15 P, EU:C:2017:269), odnosno to da, kad bi institucije Unije mogle isključiti izračun dampinške marže izvoznih transakcija u Uniju koje se odnose na određene vrste predmetnog proizvoda, to bi im omogućilo da utječu na rezultat izračuna dampinške marže isključenjem jedne vrste ili modela tog proizvoda.

126

Takav rizik manipulacije postojao bi i kada Komisija u analizi sniženja cijena ne bi bila dužna uzeti u obzir sve prodaje proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka. Naime, to bi joj omogućilo da ospori sniženje cijena samo za dio prodaja industrije Unije i proširi taj zaključak na sve te prodaje a da pritom ne bude dužna objasniti koji su bili učinci te potonje prodaje na cijene.

127

Kad je riječ o drugom dijelu četvrtog žalbenog razloga, Hubei ističe da je Komisijin argument, u skladu s kojim analiza učinaka na cijene i utvrđivanje uzročno‑posljedične veze predstavljaju faze koje su potpuno neovisne jedna o drugoj, bespredmetan s obzirom na to da Komisija nije osporila točku 86. pobijane presude, u kojoj je Opći sud utvrdio da postoji poveznica između utvrđivanja sniženja cijena i uspostave uzročno‑posljedične veze.

128

U svakom slučaju, time što upućuje na utjecaj dampinškog uvoza na industriju Unije, članak 3. stavak 2. Osnovne uredbe uključuje zahtjeve koji se odnose na uzročno‑posljedičnu vezu i na nepripisivanje koji su nadalje pobliže određeni u članku 3. stavcima 6. i 7. te uredbe.

129

Usto, Opći sud u točki 71. pobijane presude nije nametnuo analizu nepripisivanja, nego je pravilno uputio na točku 5.180 izvješća žalbenog tijela „HP‑SSST” koja, u bitnome, potvrđuje da valja utvrditi učinke na cijene za predmetni proizvod u cijelosti, ne isključujući pritom vrste proizvoda za koje nije utvrđeno nikakvo sniženje cijena.

130

Najprije valja pobliže odrediti doseg kritika koje je Opći sud u točkama 68. do 74. pobijane presude uputio s obzirom na analizu sniženja cijena kako ju je provela Komisija, odnosno u bitnome, da ta institucija, u suprotnosti s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, nije uzela u obzir u okviru te analize 17 od 66 vrsta proizvoda ili PCN‑ova koje prodaju proizvođači Unije koji su bili predmet uzorka, koji predstavljaju 8 % obujma prodaje tih proizvođača.

131

S tim u vezi, prvo, iz točaka 69. do 71. pobijane presude proizlazi da se, kao što potvrđuje izvješće žalbenog tijela „HP‑SSST”, „na temelju nijednog elementa ne može smatrati da analiza iz članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe može ne uzeti u obzir određen obujam istovjetnog proizvoda koji nije predmet sniženja cijena”, u predmetnom slučaju obujam 17 vrsta proizvoda koje prodaje industrija Unije za koje ne postoji odgovarajuća vrsta uvoznog proizvoda.

132

Kao što je također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 126. svojega mišljenja, iz toga slijedi da je, prema mišljenju Općeg suda, Komisija u svakom slučaju u okviru analize učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije dužna uzeti u obzir sve prodaje istovjetnog proizvoda industrije Unije.

133

Stoga je u predmetnom slučaju Opći sud smatrao da je Komisija bila dužna uzeti u obzir, za potrebe utemeljenja svoje analize na svim relevantnim podacima, sve PCN‑ove koje prodaju proizvođači Unije koji su bili predmet uzorka, uključujući 17 PCN‑ova koje ne izvoze kineski proizvođači izvoznici koji su bili predmet uzorka.

134

Drugo, u točkama 73. i 74. pobijane presude Opći je sud, u bitnome, prigovorio Komisiji da je utemeljila poveznicu koju je utvrdila između analize sniženja cijena i promjene cijena industrije Unije na pogrešnoj činjeničnoj osnovi s obzirom na to da nije uzela u obzir predmetnih 17 PC‑ova, iako se nije moglo isključiti, u odsustvu posebnog obrazloženja u vezi s tim u spornoj uredbi, da su te vrste proizvoda „u nezanemarivoj mjeri sudjelovale u padu cijena proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka”.

135

Kao što je također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 128. svojega mišljenja, tom je kritikom Opći sud u bitnome prigovorio Komisiji da nije ispitala u kojoj su mjeri cijene tih 17 vrsta proizvoda mogle pridonijeti promjeni cijena proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka, odnosnu padu tih cijena.

136

Radi utemeljenja načelne tvrdnje, koju osporava Komisija, a u skladu s kojom u njezinu ispitivanju učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije, a osobito u analizi sniženja cijena, članak 3. stavci 2. i 3. Osnovne uredbe nalaže da ta institucija uvijek uzima u obzir sve vrste predmetnih proizvoda koje prodaje ta industrija, pa i one koje u Uniju ne izvoze proizvođači izvoznici i koji stoga po definiciji nisu predmet dampinga, Opći sud je u točki 71. pobijane presude uputio na točku 5.180 izvješća žalbenog tijela „HP‑SSST”, u kojoj je to tijelo smatralo da su u predmetnom slučaju dotična kineska tijela bila dužna „ocijeniti znatnost sniženja cijena u dampinškom uvozu u odnosu na udio domaće proizvodnje u pogledu kojeg nije utvrđeno nikakvo sniženje cijena”.

137

Tu rečenicu valja sagledati u kontekstu slučaja o kojem je bila riječ u tom izvješću. Naime, taj se predmet odnosio na posebnu situaciju u kojoj kineska tijela nisu analizirala i stoga nisu utvrdila sniženje cijena za proizvode iz segmenta tržišta A, u kojem su bile koncentrirane domaće prodaje, nego su samo proširila na taj segment zaključke proizašle iz analize sniženja cijena koja se odnosila na segmente tržišta B i C, u kojima je bio koncentriran dampinški uvoz.

138

U toj posebnoj situaciji žalbeno tijelo koje je ustanovilo tijelo za rješavanje sporova WTO‑a smatralo je da navedena kineska tijela ne mogu iz analize sniženja cijena isključiti „udio domaće proizvodnje u odnosu na koji nije utvrđeno nikakvo sniženje cijena”.

139

Međutim, predmetni se slučaj ne odnosi na takvu posebnu situaciju, nego na bitno drugačiju situaciju.

140

Naime, kao što je već utvrđeno prilikom ispitivanja trećeg žalbenog razloga, iz spisa proizlazi da u predmetnom slučaju nije riječ o situaciji izražene segmentacije tržišta predmetnog proizvoda u kojoj su prodaje industrije Unije koncentrirane u segmentu tržišta predmetnog proizvoda koji se razlikuje od segmenta u kojem je koncentriran dampinški uvoz, nego o situaciji u kojoj je Komisija utvrdila da je stvarno došlo do sniženja cijena u svim trima predmetnim segmentima.

141

Osim toga, nije sporno, kao što je Opći sud istaknuo u točki 38. pobijane presude, da je sav kineski uvoz mogao biti predmet analize sniženja cijena i da je, kao što je navedeno u točkama 68. i 74. te presude, 92 % obujma prodaje industrije Unije uzeto u obzir u toj analizi.

142

Usto, iako u predmetnom slučaju Komisija u analizi sniženja cijena nije uzela u obzir određen obujam domaće proizvodnje, odnosno onaj predmetnih 17 PCN‑ova, razlog tomu je, kao što je usto naveo Opći sud u točki 69. pobijane presude, taj što za te vrste predmetnog proizvoda ona nije mogla izračunati maržu sniženja cijena s obzirom na to da nije postojala odgovarajuća vrsta uvoznog proizvoda.

143

Stoga, kao što je istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 152. svojega mišljenja, iako je u točki 70. pobijane presude Opći sud naveo da cijene predmetnih 17 PCN‑ova nisu „po definiciji snižene”, a u točki 71. te presude da je u predmetnom slučaju riječ o situaciji u kojoj određen obujam domaće prodaje nije bio predmet sniženja cijena, takav je prikaz činjenica netočan.

144

Naime, neuzimanje u obzir predmetnih 17 PCN‑ova u analizi sniženja cijena samo je posljedica Komisijina izbora, koji je obuhvaćen marginom prosudbe koju ona ima s tim u vezi, da izvrši tu analizu upotrebom metode PCN -ova, koja uostalom kao takva nije bila osporena, kako je naveo Opći sud u točki 37. pobijane presude.

145

Iz toga slijedi da se u točki 71. pobijane presude Opći sud pogrešno oslonio na točku 5.180 izvješća žalbenog tijela „HP‑SSST” kako bi utvrdio da postoji načelo u skladu s kojim Komisija u svojem ispitivanju učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije, a osobito u analizi sniženja cijena, mora uvijek uzeti u obzir sve vrste predmetnih proizvoda koje prodaje ta industrija.

146

Međutim, Hubei tvrdi da se to načelo može temeljiti na analognoj primjeni zaključaka proizašlih iz presude od 5. travnja 2017., Changshu City Standard Parts Factory i Ningbo Jinding Fastener/Vijeće (C‑376/15 P i C‑377/15 P, EU:C:2017:269).

147

Ipak, taj se argument koji je, kao što proizlazi iz točke 24. pobijane presude, Hubei već istaknuo pred Općim sudom, ali o kojem potonji nije odlučio, ne može prihvatiti.

148

Naime, u točki 61. presude od 5. travnja 2017., Changshu City Standard Parts Factory i Ningbo Jinding Fastener/Vijeće (C‑376/15 P i C‑377/15 P, EU:C:2017:269), Sud je presudio da se, s obzirom na svoj tekst, cilj i kontekst, članak 2. stavak 11. Osnovne uredbe ne može tumačiti na način da dopušta isključenje iz izračuna dampinške marže izvoznih transakcija u Uniju koje se odnose na određene vrste predmetnog proizvodi i da, naprotiv, iz te odredbe proizlazi da su institucije Unije obvezne uzeti u obzir sve takve transakcije u svrhu izračuna.

149

U točki 60. presude Sud je smatrao da bi svako drugo tumačenje značilo omogućiti tim institucijama da utječu na rezultat izračuna dampinške marže isključenjem jedne ili više vrsta ili modela predmetnog proizvoda.

150

Međutim, valja utvrditi da se zaključci proizašli iz navedene presude, u mjeri u kojoj se odnose na tumačenje članka 2. stavka 11. Osnovne uredbe, ne mogu prenijeti na analizu utjecaja dampinškog uvoza na cijene industrije Unije koju nameće članak 3. stavci 2. i 3. te uredbe.

151

Naime, kad je riječ o tekstu tog članka 2. stavka 11. Sud je u točki 53. presude od 5. travnja 2017., Changshu City Standard Parts Factory i Ningbo Jinding Fastener/Vijeće (C‑376/15 P i C‑377/15 P, EU:C:2017:269), istaknuo da, s obzirom na to da ta odredba izričito navodi da prilikom izračuna dampinške marže i neovisno o tome koja je metoda usporedbe normalne vrijednosti i odabrane izvozne cijene treba biti uzeta u obzir „cijena svih izvoznih transakcija”, institucije Unije ne mogu isključiti iz izračuna dampinške marže izvozne transakcije koje se odnose na određene vrste predmetnih proizvoda.

152

Tekst članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe vrlo je različit s obzirom na to da ne navodi niti sugerira da analiza utjecaja dampinškog uvoza na cijene industrije Unije mora u svim okolnostima uzeti u obzir sve prodaje te industrije.

153

Suprotno tomu, tekst članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe navodi da te odredbe ne nameću Komisiji da u analizi utjecaja na cijene industrije Unije nužno bude uzet u obzir dampinški uvoz svih prodaja istovjetnog proizvoda od strane industrije Unije.

154

Kao što je također istaknula Komisija, to je potvrđeno suštinskom razlikom između određivanja dampinške marže i analize, za potrebe utvrđivanja štete, utjecaja dampinškog uvoza na cijene industrije Unije zbog činjenice da ta analiza podrazumijeva usporedbu prodaja ne od istog poduzetnika, kao što je slučaj određivanja dampinške marže koja se izračunava na temelju podataka predmetnog proizvođača izvoznika, nego od više poduzetnika, odnosno proizvođača izvoznika koji su bili predmet uzorka i poduzetnika koji su dio industrije Unije koji su bili predmet uzorka.

155

Usporedba prodaja tih poduzetnika bit će često teža u okviru analize sniženja cijena nego li u okviru analize određivanja dampinške marže s obzirom na to da će se asortiman vrsta proizvoda koje prodaju ti različiti poduzetnici tek djelomično preklapati.

156

Kao što je također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 145. svojega mišljenja, taj rizik koji proizlazi iz toga da određene vrste proizvoda ne mogu bit uzete u obzir u okviru analize sniženja cijena zbog razlike asortimana proizvoda koje prodaju različiti poduzetnici još je viši kada su PCN‑ovi detaljniji.

157

Naime, iako je prednost veće zrnatosti PCN‑ova ta da se uspoređuju vrste proizvoda koji usto imaju zajedničke fizičke i tehničke značajke, suprotno tomu, njezin je nedostatak povećanje mogućnosti toga da određene vrste proizvoda koje prodaju jedna ili druga predmetna društva nemaju istovjetnih proizvoda i stoga ih se ne može usporediti ni uzeti u obzir u toj analizi.

158

Naposljetku, iako Komisija ima široku marginu prosudbe za odabir konkretne metode za analizu sniženja cijena, koja može neizbježno dovesti, kao što je slučaj metode PCN‑ova, do toga da se određene vrste proizvoda ne može usporediti i da stoga ne budu uzete u obzir u okviru te analize, ona je ograničena obvezom koju joj nameće članak 3. stavak 2. Osnovne uredbe, provođenja objektivnog ispitivanja učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije.

159

Iz toga valja zaključiti da je Opći sud zahvatio pobijanu presudu pogreškom koja se tiče prava time što je presudio da je, u okviru analize učinaka dampinškog uvoza na cijene industrije Unije iz članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe, a osobito u okviru analize sniženja cijena, Komisija u svim okolnostima dužna uzeti u obzir sve proizvode koje prodaje ta industrija, uključujući vrste predmetnog proizvoda koje nisu izvezli proizvođači izvoznici koji su bili predmet uzorka.

160

Kao što je već navedeno u točki 134. ove presude, u točkama 73. i 74. pobijane presude Opći je sud u bitnome prigovorio Komisiji da je utemeljila poveznicu koju je utvrdila između analize sniženja cijena i promjene cijena industrije Unije na pogrešnoj činjeničnoj osnovi s obzirom na to da nije uzela u obzir 17 od 66 PCN‑ova, iako se nije moglo isključiti, u odsustvu posebnog obrazloženja u vezi s tim u spornoj uredbi, da su te vrste proizvoda „u nezanemarivoj mjeri sudjelovale u padu cijena proizvođača Unije koji su bili predmet uzorka”.

161

S tim u vezi, valja utvrditi da se analiza koju nameće članak 3. stavci 2. i 3. Osnovne uredbe sastoji u ispitivanju učinka „antidampinškog uvoza” na cijene industrije Unije.

162

Međutim, takvom analizom nije obuhvaćeno ispitivanje, poput onoga iz točke 74. pobijane presude, učinaka na cijene industrije Unije ne dampinškog uvoza, nego 17 vrsta predmetnog proizvoda koje prodaje ta industrija koje po definiciji nisu dio tog uvoza.

163

Usto, kao što je isto tako u bitnome istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 151. svojega mišljenja, ako bi ispitivanje iz točke 74. pobijane presude dovelo do toga da se stvarno utvrdi „nezanemariv” utjecaj predmetnih 17 PCN‑ova na pad cijena industrije Unije, takav se zaključak može objasniti samo dvama razlozima.

164

Naime, takav bi se zaključak mogao objasniti, prvo, činjenicom da je dampinški uvoz na cijene tih 17 vrsta proizvoda proizveo još značajnije učinke od onih koje je Komisija utvrdila za druge vrste proizvoda, u odnosu na koje je utvrđeno sniženje cijena.

165

Međutim, u tom slučaju zaključak koji se odnosi na postojanje štetnih učinaka na cijenu istovjetnog proizvoda zbog uvoza na tržište Unije ne može ni u kojem slučaju biti doveden u pitanje kao pogrešan. U najboljem slučaju, takav zaključak može pokazati da je došlo do još značajnijeg sniženja cijena, učvršćujući tako utvrđivanje štete.

166

Drugo, u mjeri u kojoj se navedeni zaključak objašnjava utjecajem drugih čimbenika različitih od uvoza koji su pridonijeli šteti uzrokovanoj industriji Unije u smislu članka 3. stavka 7. Osnovne uredbe, ispitivanje utjecaja tih drugih čimbenika obuhvaćeno je analizom „nepripisivanja” predviđenom tom odredbom, čiju povredu Hubei nije naveo u okviru tužbenih razloga koje je ispitao i prihvatio Opći sud i što stoga ne može opravdati da je prihvatio njegovu tužbu.

167

Osim toga, kao što pravilno ističe Komisija u okviru trećeg dijela svojeg šestog žalbenog razloga i kao što je isto tako u bitnome istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 169. do 171. svojega mišljenja, točka 74. pobijane presude zahvaćena je u drugom pogledu pogreškom koja se tiče prava.

168

Naime, u navedenoj točki 74. Opći je sud prigovorio Komisiji da nije ispitala utjecaj koji su cijene 17 vrsta predmetnog proizvoda u odnosu na koje nije moglo biti utvrđeno sniženje cijena mogle imati na promjenu cijena proizvođača Unije a da pritom s tim u vezi nije utvrdio očitu pogrešku u ocjeni koja je pripisiva Komisiji.

169

Time što je to presudio Opći sud je prekoračio granice, kao što proizlazi iz sudske prakse navedene u točkama 35. do 37. ove presude, koje su nametnute sudskom nadzoru suda Unije zakonitosti akta poput sporne uredbe zbog široke diskrecijske ovlasti koju treba prepustiti Komisiji kad je riječ o analizi sniženja cijena, u skladu s obvezama koje su joj s tim u vezi nametnute u članku 3. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe.

170

S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da su točke 68. do 76. pobijane presude zahvaćene pogreškama koje se tiču prava i da stoga valja prihvatiti četvrti žalbeni razlog koji se temelji na pogrešnom tumačenju članka 3. stavaka 2. i 3. Osnovne uredbe a da pritom nije potrebno ispitati peti žalbeni razlog koji kritizira te iste točke s obzirom na navodnu povredu članka 17. te uredbe, koji, sve i da je osnovan, nikako ne pridonosi tom zaključku.

171

Naposljetku, što se tiče šestog žalbenog razloga, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava u mjeri u kojoj je Opći sud proveo preintenzivan sudski nadzor prilikom svojeg ispitivanja analize sniženja cijena koju je provela Komisija, njegov je treći dio osnovan u mjeri navedenoj u točkama 167. do 169. ove presude. U preostalom dijelu nije potrebno ispitati taj žalbeni razlog s obzirom na to da se on odnosi na točke 167. do 169. pobijane presude u pogledu kojih je u okviru ispitivanja četvrtog žalbenog razloga već utvrđena pogreška koja se tiče prava.

172

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno i budući da su prvi, drugi, treći i četvrti žalbeni razlog te treći dio šestog žalbenog razloga osnovani, valja ukinuti pobijanu presudu a da pritom nije potrebno ispitati peti žalbeni razlog ni prvi i drugi dio šestog žalbenog razloga.

173

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, ako je Sud ukinuo odluku Općeg suda, on može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.

174

U predmetnom slučaju, kad je riječ o prvom i drugom tužbenom razlogu koje je naveo Hubei, dostatno je utvrditi, s obzirom osobito na razmatranja navedena u točkama 103. do 115. ove presude te njezine točke 159. i 162., da nikakva očita pogreška u ocjeni nije utjecala na analizu koju je Komisija provela u spornoj uredbi, koja se odnosi na sniženje cijena, učinke dampinškog uvoza na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Unije i na postojanje uzročno‑posljedične veze, na temelju članka 3. stavaka 2., 3. i 6. Osnovne uredbe. Stoga te tužbene razloge valja odbiti kao neosnovane.

175

Suprotno tomu, stanje postupka ne dopušta da se odluči o trećem i četvrtom tužbenom razlogu koje je naveo Hubei u potporu svojoj tužbi za poništenje, a koje Opći sud nije ispitao. Slijedom toga, valja vratiti predmet na ponovno suđenje Općem sudu.

176

Budući da se predmet vraća Općem sudu na ponovno suđenje, o troškovima valja odlučiti naknadno.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) proglašava i presuđuje: