–

za osobu OI, F. Puschkarski, Rechtsanwältin,

–

za njemačku vladu, J. Möller, M. Hellmann i A. Berg, u svojstvu agenata,

–

za austrijsku vladu, J. Schmoll, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, B. Bertelmann i N. Yerrell, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. stavka 3., članka 5. stavka 1. točke (c) podtočke iii. i članka 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe OI i društva Air Nostrum Líneas Aéreas del Mediterráneo SA (u daljnjem tekstu: Air Nostrum) u vezi sa zahtjevom za odštetu na temelju Uredbe br. 261/2004 koji je podnijela osoba OI zbog izmjena izvršenih protiv njezine volje koje su utjecale na njezinu rezervaciju.

3

U skladu s uvodnim izjavama 1. do 4. te 9. do 10. Uredbe br. 261/2004:

[…]

4

Članak 1. stavak 1. te uredbe propisuje:

„Ovom se Uredbom utvrđuju, prema ovdje navedenima uvjetima, minimalna prava koja imaju putnici kada:

5

Članak 2. točke (h), (j) i (l) navedene uredbe propisuje:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

[…]

[…]

6

Na temelju članka 3. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 261/2004:

„1.   Ova se Uredba primjenjuje na:

2.   Stavak 1. primjenjuje se ako putnici ispunjavaju uvjete:

7

Članak 4. stavak 3. te uredbe glasi kako slijedi:

„Ako je ukrcaj putnicima uskraćen protiv njihove volje, stvarni zračni prijevoznik im je dužan odmah nadoknaditi štetu u skladu s člankom 7. i pružiti im pomoć u skladu s člancima 8. i 9.”

8

Člankom 5. stavkom 1. točkom (c) spomenute uredbe određeno je:

„U slučaju otkazivanja leta, dotični putnici:

[…]

9

Članak 7. Uredbe br. 261/2004 glasi kako slijedi:

„1.   Pozivanjem na ovaj članak, putnici ostvaruju pravo na odštetu u iznosu od:

U određivanju udaljenosti, kao baza se uzima mjesto [krajnjeg] odredišta na koje će, zbog uskraćivanja ukrcaja ili otkazivanja leta, putnici stići s određenim vremenskim zakašnjenjem u odnosu na vrijeme dolaska predviđenim redom letenja.

[…]

4.   Udaljenosti iz stavaka 1. i 2. određuju se pomoću metode za određivanje rute preko velikog kruga ortodrome.”

10

Žalitelj u glavnom postupku rezervirao je preko organizatora putovanja L’TUR Tourismus AG povezani let iz Jereza de la Frontera (Španjolska) u Frankfurt na Majni (Njemačka) preko Madrida (Španjolska). Taj povezani let, koji je predmet jedinstvene rezervacije, sastojao se od prvog leta pod brojem IB 8505 društva Air Nostrum, s polijetanjem 3. listopada 2015. u 13.35 sati iz Jereza i sa slijetanjem istog dana u 14.45 sati u Madridu, i drugog leta pod brojem AB 5325, s polijetanjem 3. listopada 2015. u 20.00 sati iz Madrida i sa slijetanjem istog dana u 22.40 sati u Frankfurtu na Majni.

11

Rezervacija žalitelja u glavnom postupku izmijenjena je protiv njegove volje, tako da mu je umjesto mjesta na prvom letu IB 8505 dano mjesto na letu IB 8507, s polijetanjem 3. listopada 2015. oko 17.55 sati iz Jereza de la Frontera i slijetanjem oko 19.05 sati istog dana u Madridu.

12

Žalitelj u glavnom postupku napustio je Madrid u 20 sati prvotno planiranim povezanim letom i u Frankfurt na Majni stigao deset minuta prije izvorno planiranog vremena.

13

Podnio je tužbu Amtsgerichtu Frankfurt am Main (Općinski sud u Frankfurtu na Majni, Njemačka) kojom je zahtijevao da se društvu Air Nostrum naloži plaćanje odštete na temelju Uredbe br. 261/2004 zbog jednostrano izvršenih izmjena. Taj je sud odbio zahtjev žalitelja u glavnom postupku jer je on stigao u svoje konačno odredište unutar okvira predviđenog člankom 5. stavkom 1. točkom (c) podtočkom iii. Uredbe br. 261/2004.

14

Žalitelj u glavnom postupku podnio je žalbu protiv te odluke Landgerichtu Frankfurt am Main (Zemaljski sud u Frankfurtu na Majni, Njemačka) jer je smatrao da na temelju Uredbe br. 261/2004 ima pravo na odštetu zbog uskraćenog ukrcaja i da to pravo ne može biti predmet nijednog ograničenja koja su predviđena za slučaj otkazivanja leta u članku 5. stavku 1. točki (c) podtočki iii. te uredbe.

15

Taj sud navodi da rješenje spora koji se pred njim vodi ovisi o odgovoru koji će Sud dati na postavljena pitanja. Smatrao je, kao prvo, da žalitelj u glavnom postupku može zahtijevati odštetu na temelju Uredbe br. 261/2004 samo ako mu je zbog izmjene njegove rezervacije uskraćen ukrcaj. Naime, u ovom slučaju nije riječ o otkazivanju leta jer je let kojim je žalitelj u glavnom postupku prvotno trebao putovati izveden. Sud koji je uputio zahtjev smatra da je izmjena rezervacije protiv putnikove volje zbog koje mu je dano mjesto na kasnijem letu obuhvaćena člankom 4. stavkom 3. Uredbe br. 261/2004 ako je prvotni let izveden. Smatra da bi drukčije tumačenje te odredbe moglo navesti zračne prijevoznike da zaobiđu pravne učinke te uredbe.

16

Kao drugo, taj sud pita može li se članak 5. stavak 1. točka (c) podtočka iii. Uredbe br. 261/2004 analogijom primijeniti na uskraćivanje ukrcaja iz članka 4. stavka 3. te uredbe.

17

U tim je okolnostima Landgericht Frankfurt am Main (Zemaljski sud u Frankfurtu na Majni) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

18

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 4. stavak 3. Uredbe br. 261/2004 tumačiti na način da uskraćivanje ukrcaja u smislu te odredbe čini izmjena rezervacije protiv volje putnika koji ima potvrđenu rezervaciju za određeni let te mu je dano mjesto na kasnijem letu kada je došao u zračnu luku radi „registracije” ako je let za koji on ima potvrđenu rezervaciju izveden.

19

Najprije treba podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud će, prema potrebi, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena (vidjeti u tom smislu presudu od 17. rujna 2015., van der Lans, C‑257/14, EU:C:2015:618, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

20

Tu ovlast valja primijeniti u okviru ovog zahtjeva za prethodnu odluku.

21

Naime, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje ne proizlazi da se žalitelj u glavnom postupku prijavio na let u rokovima propisanima člankom 3. stavkom 2. Uredbe br. 261/2004.

22

Stoga Sud ne može odlučiti o tome može li situacija poput one koja je dovela do ovog predmeta biti obuhvaćena člankom 4. stavkom 3. Uredbe br. 261/2004.

23

Suprotno tomu, nesporno je da je povezanim letom žalitelju u glavnom postupku pružena usluga zračnog prijevoza, pri čemu je, unatoč izmjeni prvog od dvaju letova od kojih se sastojao taj prijevoz, stigao u konačno odredište drugim od dvaju letova od kojih se sastojao navedeni prijevoz koji je rezervirao.

24

Osim toga, nesporno je da je postavljeno pitanje dio spora u vezi s isplatom zračnog prijevoznika odštete na temelju članka 7. Uredbe br. 261/2004.

25

Stoga, uzimajući u obzir te elemente i kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor kako bi mogao riješiti spor koji je pred njim pokrenut, njegovo prvo pitanje treba preoblikovati i smatrati da se njime u biti pita treba li Uredbu br. 261/2004 i osobito njezin članak 7. tumačiti na način da putnik koji ima jedinstvenu rezervaciju za povezani let ima pravo na odštetu ako je njegova rezervacija izmijenjena protiv njegove volje, zbog čega se, s jedne strane, nije ukrcao na prvi let koji je dio njegova rezerviranog putovanja, iako je taj let izveden, i zbog čega mu je, s druge strane, dano mjesto na kasnijem letu, što mu je omogućilo da se ukrca na drugi let koji je dio njegova rezerviranog prijevoza i da stoga stigne u svoje konačno odredište u izvorno planirano vrijeme dolaska.

26

U tom pogledu valja istaknuti da let koji se sastoji od dvaju ili više letova koji su izvedeni na temelju jedinstvene rezervacije čini cjelinu u svrhu ostvarivanja prava putnika na odštetu predviđenog Uredbom br. 261/2004 (vidjeti u tom smislu presudu od 31. svibnja 2018., Wegener, C‑537/17, EU:C:2018:361, t. 18. i 19.).

27

Sud je tako izveo pravne zaključke iz situacije dotičnog putnika na kraju njegova zračnog prijevoza, odnosno po dolasku na njegovo konačno odredište, koje je definirano u članku 2. točki (h) Uredbe br. 261/2004 (vidjeti u tom smislu presude od 31. svibnja 2018., Wegener, C‑537/17, EU:C:2018:361, t. 17. i od 26. veljače 2013., Folkerts, C‑11/11, EU:C:2013:106, t. 34. i 35.).

28

U slučaju povezanog leta to tumačenje proizlazi iz samog teksta tog članka 2. točke (h), prema kojem se „zamjenski povezani letovi koji su dostupni neće […] uzimati u obzir ako je poštovano izvorno planirano vrijeme dolaska”.

29

Konkretnije, kad je riječ o pravu na odštetu u slučaju povezanog leta, Sud je odlučio da članak 7. Uredbe br. 261/2004 treba tumačiti na način da odšteta pripada putniku koji je u svoje konačno odredište stigao s kašnjenjem od tri sata ili dužim u odnosu na planirano vrijeme dolaska (vidjeti u tom smislu presudu od 26. veljače 2013., Folkerts, C‑11/11, EU:C:2013:106, t. 47.).

30

U ovom je slučaju nesporno da je dotični žalitelj u glavnom postupku na kraju svojeg zračnog prijevoza stigao u svoje konačno odredište bez kašnjenja u odnosu na izvorno planirano vrijeme dolaska.

31

Stoga on nema pravo na odštetu na temelju članka 7. Uredbe br. 261/2004.

32

Točno je, s jedne strane, da je cilj Uredbe br. 261/2004, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 1. i 2., otklanjanje ozbiljnih problema i neugodnosti koje putnici pretrpe tijekom zračnog prijevoza i, s druge strane, da izmjena rezervacije leta koji je dio prijevoza putniku uzrokuje neugodnost. Međutim, takva neugodnost ne može se smatrati „ozbiljnom” u smislu te uredbe ako putnik stigne u svoje konačno odredište u izvorno planirano vrijeme dolaska.

33

U tim okolnostima isplata odštete na temelju članka 7. putniku kao što je žalitelj u glavnom postupku bila bi protivna cilju Uredbe br. 261/2004.

34

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da Uredbu br. 261/2004 i osobito njezin članak 7. treba tumačiti na način da putnik koji ima jedinstvenu rezervaciju za povezani let nema pravo na odštetu ako je njegova rezervacija izmijenjena protiv njegove volje, zbog čega se, s jedne strane, nije ukrcao na prvi let koji je dio njegova rezerviranog putovanja, iako je taj let izveden, i zbog čega mu je, s druge strane, dano mjesto na kasnijem letu, što mu je omogućilo da se ukrca na drugi let koji je dio njegova rezerviranog prijevoza i da stoga stigne u svoje konačno odredište u izvorno planirano vrijeme dolaska.

35

S obzirom na odgovor na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.

36

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Uredbu (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta […] te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 i osobito njezin članak 7. treba tumačiti na način da putnik koji ima jedinstvenu rezervaciju za povezani let nema pravo na odštetu ako je njegova rezervacija izmijenjena protiv njegove volje, zbog čega se, s jedne strane, nije ukrcao na prvi let koji je dio njegova rezerviranog putovanja, iako je taj let izveden, i zbog čega mu je, s druge strane, dano mjesto na kasnijem letu, što mu je omogućilo da se ukrca na drugi let koji je dio njegova rezerviranog prijevoza i da stoga stigne u svoje konačno odredište u izvorno planirano vrijeme dolaska.