1

Svojom žalbom društvo Viridis Pharmaceutical Ltd (u daljnjem tekstu: društvo Viridis) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 15. rujna 2017., Viridis Pharmaceutical/EUIPO – Hecht‑Pharma (Boswelan) (T‑276/16, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2017:611), kojom je taj sud odbio njezinu tužbu radi poništenja odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 29. veljače 2016. (predmet R 2837/2014‑5), koja se odnosi na postupak opoziva između društava Hecht‑Pharma GmbH i Viridis (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva – koji se nalazi u Prilogu 1 C Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) iz Marrakecha – potvrđen je Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL 1994., L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.; u daljnjem tekstu: Sporazum o TRIPS‑u). Taj sporazum u svojem članku 19. stavku 1. govori o obvezi uporabe registriranog žiga na sljedeći način:

„Ako se radi održavanja registracije traži uporaba žiga, registracija se može brisati samo nakon neprekinutog razdoblja neuporabe od najmanje tri godine, osim ako nositelj žiga ne dokaže postojanje valjanih razloga koji ga sprječavaju u njegovoj uporabi. Okolnosti koje nastaju neovisno o volji nositelja žiga i koje su zapreka za uporabu žiga, kao što su uvozna ograničenja ili drugi zahtjevi javne vlasti u vezi s proizvodima ili uslugama koje su zaštićene žigom, smatrat će se valjanim razlozima za neuporabu žiga.” [neslužbeni prijevod]

3

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o [žigu Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), izmijenjena je Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21.), koja je stupila na snagu 23. ožujka 2016. Ta uredba je naknadno stavljena izvan snage i zamijenjena, s učinkom od 1. listopada 2017., Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.). Neovisno o tome, s obzirom na datum podnošenja predmetnog zahtjeva za opoziv – a to je 18. studenoga 2013. – koji je odlučujući za određivanje mjerodavnog materijalnog prava, na ovaj se spor primjenjuju materijalnopravne odredbe Uredbe br. 207/2009.

4

Uvodna izjava 10. Uredbe br. 207/2009 glasi kako slijedi:

„Nema opravdanja za zaštitu žigova [Europske unije] ili, u odnosu na njih, svakog žiga registriranog prije njih, osim ako se ti žigovi stvarno rabe.”

5

Članak 15. navedene uredbe, naslovljen „Uporaba žigova [Europske unije]”, u svojem stavku 1. određuje:

„Ako u petogodišnjem razdoblju od registracije, nositelj nije stvarno rabio svoj žig u [Europskoj uniji] u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig [Europske unije] podliježe sankcijama predviđenima ovom Uredbom, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.

Uporabom u smislu točke 1. također se smatra sljedeće:

[…]”

6

Pod naslovom „Razlozi za opoziv”, članak 51. u svojem stavku 1. propisuje:

„Prava nositelja žiga [Europske unije] proglašavaju se opozvanima na zahtjev podnesen [EUIPO‑u] ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

[…]”

7

Uvodna izjava 24., članak 18. i članak 58. Uredbe 2017/1001 sadržajem odgovaraju uvodnoj izjavi 10., članku 15. i članku 51. Uredbe br. 207/2009.

8

Uvodna izjava 25. Uredbe 2017/1001, čiji sadržaj ne postoji u Uredbi br. 207/2009, glasi kako slijedi:

„Zbog pravičnosti i pravne sigurnosti uporaba žiga EU‑a u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga, u odnosu na oblik u kojem je registriran, treba biti dovoljna za očuvanje prava koja proizlaze iz njega, neovisno o tome je li žig registriran i u obliku u kojem se rabi.”

9

Okolnosti spora i bitni elementi sporne odluke, kako proizlaze iz točaka 1. do 11. pobijane presude, za potrebe ovog predmeta mogu se sažeti na sljedeći način.

10

Društvo Pharmasan GmbH Freiburg, pravni prednik društva Viridis, podnijelo je 30. rujna 2003. zahtjev za registraciju verbalnog znaka „Boswelan”, kao žiga Europske unije, za „farmaceutske proizvode i proizvode brige o zdravlju” iz razreda 5. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen.

11

Taj zahtjev objavljen je u Glasniku žigova Zajednice br. 31/2004 od 2. kolovoza 2004., a registracija žiga (u daljnjem tekstu: „osporavani žig”) uslijedila je 24. travnja 2007.

12

Društvo Hecht‑Pharma podnijelo je 18. studenoga 2013. zahtjev za opoziv tog žiga za sve proizvode za koje je bio registriran, na temelju članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, iz razloga što se taj žig nije stvarno upotrebljavao.

13

Odlukom od 26. rujna 2014. EUIPO‑ov Odjel za poništaje opozvao je prava društva Viridis za sve registrirane proizvode.

14

Društvo Viridis je 6. studenoga 2014. protiv odluke Odjela za poništaje podnijelo žalbu žalbenom vijeću EUIPO‑a, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe 207/2009.

15

Peto žalbeno vijeće EUIPO‑a (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće) spornom je odlukom odbilo žalbu.

16

Kao prvo, žalbeno vijeće smatralo je da dokazi koje je dostavilo društvo Viridis ne potvrđuju stvarnu uporabu osporavanog žiga unutar Unije za proizvode koje je taj žig označavao tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina prije podnošenja zahtjeva za opoziv. Naime, prema mišljenju žalbenog vijeća, ti dokazi povezani su s radnjama u potpunosti interne prirode, koje se odnose na kliničko ispitivanje. One su učinjene mnogo prije stavljanja proizvoda na tržište te izvan tržišnog natjecanja. Ne radi se o radnjama usmjerenima prema vanjskom svijetu, koje se odnose na stavljanje na tržište ili oglašavanje predmetnih proizvoda. Štoviše, one ne predstavljaju ni neposrednu pripremnu radnju ni pomoćnu radnju radi skorog stavljanja proizvoda na tržište.

17

Kao drugo, žalbeno vijeće je – pozivajući se među ostalim na definiciju opravdanog razloga koja proizlazi iz sadržaja Sporazuma o TRIPS‑u – smatralo da u ovom slučaju provođenje kliničkog ispitivanja nije samo po sebi razlog neovisan o volji društva Viridis, koji bi opravdao neuporabu osporavanog žiga. Trajanje kliničkog ispitivanja ovisi, naime, o financijskim sredstvima koje nositelj žiga odluči iskoristiti, pa taj element ne ulazi u kategoriju prepreka neovisnih o njegovoj volji. Tek od trenutka kada je podnesen službeni zahtjev za stavljanje na tržište, može se smatrati da je na vanjsko tijelo prenesena odgovornost za trajanje postupka. Zaštita koju Europska unija pruža žigovima posredstvom Uredbe br. 207/2009 nije nužna prije nego što je takav službeni zahtjev postavljen, a ako farmaceutski poduzetnik unatoč tome odluči zatražiti registraciju žiga Europske unije mnogo godina prije podnošenja takvog zahtjeva, kašnjenje kliničkog ispitivanja njegova je odgovornost.

18

Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. svibnja 2016. društvo Viridis podnijelo je tužbu za poništenje sporne odluke kojom je žalbeno vijeće odbilo njegovu žalbu protiv odluke Odjela za poništaje, utvrđujući da je izgubilo prava u odnosu na lijekove za liječenje multiple skleroze.

19

U prilog svojoj tužbi žalitelj je istaknuo tri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, jer je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da iznesene činjenice i dokazi nisu dovoljni da potvrde stvarnu uporabu osporavanog žiga, što se tiče lijekova za liječenje multiple skleroze. Drugi tužbeni razlog temeljio se na povredi iste odredbe, jer je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da izneseni dokazi i činjenice nisu dovoljni da potvrde postojanje opravdanog razloga za neuporabu navedenog žiga, što se tiče tih istih lijekova. Treći žalbeni razlog temelji se na povredi članka 83. Uredbe br. 207/2009, odnosno, još preciznije, povredi načela zaštite legitimnih očekivanja.

20

Opći sud odbio je sve tužbene razloge te stoga i tužbu u cijelosti.

21

Svojom žalbom društvo Viridis traži od Suda da:

22

EUIPO od Suda zahtijeva da:

23

Društvo Hecht‑Pharma od Suda zahtijeva da:

24

U prilog osnovanosti svoje žalbe društvo Viridis ističe dva žalbena razloga: prvi, da je povrijeđen članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001, zato što je Opći sud pogrešno zaključio da nema stvarne uporabe osporavanog žiga, i drugi, da je povrijeđena ista odredba zato što je Opći sud pogrešno utvrdio da ne postoji opravdani razlog za neuporabu tog žiga.

25

S jedne strane, valja istaknuti da se društva Viridis i Hecht‑Pharma pozivaju, u svojim podnescima, na odredbe Uredbe 2017/1001. Međutim, budući da je, kako to proizlazi iz točaka 3. i 7. ove presude, Uredba br. 207/2009 ta koja je primjenjiva na ovaj predmet i budući da članci 18. i 58. Uredbe 2017/1001 svojim sadržajem odgovaraju člancima 15. i 51. Uredbe br. 207/2009, pozivanja stranaka na prvospomenute odredbe treba razumjeti kao da se odnose na drugospomenute odredbe.

26

S druge strane, oba žalbena razloga, koja se u biti temelje na povredama članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, otvaraju, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 32. i 33. svojeg mišljenja, pravna pitanja o tumačenju pojmova „stvarna uporaba” i „opravdan razlog za neuporabu”, u smislu Uredbe br. 207/2009. Slijedom toga, a protivno onomu što tvrdi društvo Hecht‑Pharma, ti su žalbeni razlozi, kojima se ne traži nova ocjena činjenica i okolnosti slučaja, dopušteni.

27

Svojim prvim žalbenim razlogom društvo Viridis u biti prigovara da je Opći sud povrijedio članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 zato što je njegova ocjena stvarne uporabe osporavanog žiga nepravilna uslijed dviju pogrešaka koje se tiču prava.

28

Kao prvo, društvo Viridis kritizira točku 36. pobijane presude, u kojoj je Opći sud iznio načelno shvaćanje da je stvarna uporaba žiga, koji označava lijek, moguća tek nakon što je za taj lijek izdano odobrenje za stavljanje na tržište (u daljnjem tekstu: OST).

29

Tužitelj smatra da se takvo shvaćanje temelji na restriktivnom tumačenju pojma „stvarna uporaba”, koje nije opravdano, u mjeri u kojoj radnje uporabe koje je ispitao Opći sud u ovom predmetu nisu nezakonite.

30

Društvo Viridis tvrdi da je takvo tumačenje isto tako protivno i sudskoj praksi Suda i Općeg suda. Naime, prema toj sudskoj praksi, postojanje stvarne uporabe treba utvrđivati za svaki slučaj posebno. Jedna uporaba, čak i minimalna, i jedna prodaja samo jednom klijentu, mogu se smatrani dovoljnima ako su te radnje ekonomski opravdane. Vanjska uporaba ne znači da ona nužno mora biti usmjerena prema konačnim potrošačima.

31

Iz toga slijedi da se postojanje stvarne uporabe ne može isključiti zato što se predmetni proizvod ne može staviti na tržište, a ni zato što ne može biti oglašavan u javnosti.

32

Naprotiv, valja voditi računa o interesima farmaceutske industrije i smatrati da zakonite radnje uporabe žiga, poput onih koje je poduzelo društvo Viridis prigodom predmetnog kliničkog ispitivanja, mogu predstavljati stvarnu uporabu ako se pokažu dovoljnima u okviru ocjene pojedinog slučaja. Naime, petogodišnji rok, predviđen člankom 51. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, nedovoljan je s obzirom na posebnosti farmaceutskog sektora, imajući u vidu smanjeni krug kupaca i ograničeni broj sudionika u kliničkim ispitivanjima.

33

Kao drugo, društvo Viridis osporava utvrđenje Općeg suda u prvoj rečenici točke 39. pobijane presude, prema kojem uporaba osporavanog žiga u okviru kliničkog ispitivanja ne može u odnosu prema trećima biti shvaćena kao stavljanje na tržište, pa čak ni kao neposredna pripremna radnja, jer po svojoj prirodi predstavlja internu uporabu.

34

Prema mišljenju društva Viridis, ocjenjujući da uporaba žiga u okviru kliničkih ispitivanja predstavlja internu uporabu, te isključujući mogućnost da takva uporaba može predstavljati stvarnu uporabu, Opći sud je zanemario sudsku praksu prema kojoj stvarna uporaba može postojati ako su u tijeku pripreme za stavljanje na tržište, te ako će to stavljanje ubrzo i uslijediti. Ta sudska praksa omogućuje tumačenje prema kojem uporaba može biti stvarna čak i kada se ne tiče znatnog broja adresata.

35

Društvo Viridis dodaje da obveza uporabe registriranog žiga nije samoj sebi svrha i da zahtjev uporabe ima za cilj da se registar ne opterećuje žigovima koji se ne rabe. Pojam „uporaba” treba tumačiti uz stanovitu fleksibilnost, na što upućuje činjenica da članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 kao i uvodna izjava 25. Uredbe 2017/1001 prihvaćaju uporabu žiga u drukčijem obliku od onoga u kojem je registriran.

36

EUIPO i, podredno, društvo Hecht‑Pharma, osporavaju osnovanost prvog žalbenog razloga.

37

U okviru prvog žalbenog razloga društvo Viridis tvrdi da je tumačenje Općeg suda o stvarnoj uporabi osporavanog žiga nepravilno zbog pogrešaka koje se tiču prava. Naime, prema mišljenju društva Viridis, Opći sud je pogrešno, s jedne strane, u točki 36. pobijane presude iznio načelno shvaćanje da uporaba dostatna za zadržavanje prava na lijek može postojati samo kada je izdan OSP za taj lijek i, s druge strane, u točki 39. te presude isključio mogućnost da uporaba žiga u okviru kliničkog ispitivanja može predstavljati stvarnu uporabu.

38

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, žig je u „stvarnoj uporabi” u smislu članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 ako se rabi u skladu sa svojom glavnom funkcijom koja se sastoji u jamčenju istovjetnosti podrijetla proizvoda ili usluga za koje je registriran kako bi stvorio ili sačuvao tržište za te proizvode ili usluge, iz čega je isključena uporaba simbolične naravi čiji je jedini cilj osiguranje prava zajamčenih žigom (presude od 11. ožujka 2003., Ansul, C‑40/01, EU:C:2003:145, t. 43., i od 8. lipnja 2017., W. F. Gözze Frottierweberei i Gözze, C‑689/15, EU:C:2017:434, t. 37. i navedena sudska praksa).

39

Stvarna uporaba žiga tako pretpostavlja njegovu uporabu na tržištu proizvoda i usluga zaštićenih tim žigom, a ne samo unutar dotičnog poduzeća. Uporaba žiga mora se odnositi na proizvode i usluge koji su već stavljeni na tržište ili čije će stavljanje na tržište, koje je pripremio poduzetnik s ciljem stjecanja klijentele, među ostalim i putem reklamne kampanje, neposredno uslijediti (vidjeti u tom smislu presudu od 11. ožujka 2003., Ansul, C‑40/01, EU:C:2003:145, t. 37.).

40

S druge strane, isticanje žiga na proizvodima koji nisu ušli ni u kakvu distribuciju radi prodiranja na tržište proizvoda označenih registriranim žigovima ne može se ocijeniti stvarnom uporabom tog žiga s obzirom na to da takvo isticanje ne doprinosi ni stvaranju tržišta za proizvode niti omogućuje njihovo razlikovanje od proizvoda drugih poduzetnika, u interesu potrošača (vidjeti u tom smislu presudu od 15. siječnja 2009., Silberquelle, C‑495/07, EU:C:2009:10, t. 21.).

41

Ocjena stvarnosti uporabe žiga mora se zasnivati na svim činjenicama i okolnostima na temelju kojih je moguće utvrditi je li on doista rabljen na tržištu, osobito imajući u vidu onu uporabu koja se smatra opravdanom u relevantnom ekonomskom sektoru kako bi se održali ili stvorili tržišni udjeli u korist proizvoda ili usluga koji su zaštićeni žigom, prirodu tih proizvoda ili usluga, karakteristike tržišta te opseg i učestalost uporabe žiga (presude od 11. ožujka 2003., Ansul, C‑40/01, EU:C:2003:145, t. 43. i od 31. siječnja 2019., Pandalis/EUIPO, C‑194/17 P, EU:C:2019:80, t. 83.).

42

U ovom predmetu, u točki 36. pobijane presude, Opći sud je istaknuo da dokazi koje je iznijelo društvo Viridis pred EUIPO‑om u cilju potvrđivanja stvarne uporabe osporavanog žiga, kako su navedeni u točki 35. te presude, omogućavaju utvrđenje da je društvo Viridis izvršilo pripremne radnje, koje se sastoje u pokretanju postupka kliničkog ispitivanja u cilju podnošenja zahtjeva za izdavanje OSP‑a, te koje uključuju i određene radnje promidžbenog karaktera u odnosu na ta ispitivanja.

43

Opći sud je međutim istaknuo, u toj istoj točki 36., da se „uporaba [tog] žiga koja je javna i usmjerena prema van može omogućiti samo na temelju ishođenja OSP‑a od nadležnih vlasti” s obzirom na to da zakonodavstvo o lijekovima zabranjuje oglašavanje lijekova za koje još nije izdan OSP pa stoga i svaki čin komunikacije namijenjen stjecanju ili zadržavanju dijela tržišta.

44

Opći sud je dodao, u točkama 37. i 38. pobijane presude da, čak i ako se može raditi o stvarnoj uporabi prije stavljanja na tržište proizvoda označenih žigom, to je moguće samo pod uvjetom da će stavljanje na tržište ubrzo uslijediti. Međutim, u ovom slučaju, Opći sud smatra da društvo Viridis nije pokazalo da će stavljanje na tržište lijeka namijenjenog liječenju multiple skleroze ubrzo uslijediti jer nije iznijelo dokaze koji navode na zaključak da je kliničko ispitivanje pri samom kraju.

45

Konačno, u odgovoru na pojedine argumente društva Viridis, Opći sud je u točki 39. pobijane presude ocijenio konkretne okolnosti uporabe osporavanog žiga u okviru predmetnog kliničkog ispitivanja i presudio, u biti, da je takva uporaba bila interna i da za nju nije utvrđeno da je po opsegu bila znatna u farmaceutskom sektoru.

46

Kao prvo, iz razmatranja koje je Opći sud iznio u pobijanoj presudi proizlazi da je taj sud, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 38. do 41. ove presude, na konkretan način ocijenio sveukupne činjenice i okolnosti ovog slučaja kako bi utvrdio jesu li radnje uporabe na koje se društvo Viridis pozvalo bile takve prirode da odražavaju uporabu žiga u skladu sa svojom funkcijom označavanja podrijetla proizvoda i u skladu sa svojom komercijalnom svrhom da stvori ili sačuva tržište za proizvode za koje je registriran.

47

Što se tiče argumenata društva Viridis prema kojima je Opći sud, u točki 36. pobijane presude, postavio načelo da stvarna uporaba žiga koji je registriran za lijek može postojati samo kada je tom proizvodu dodijeljen OSP, valja istaknuti da se Opći sud zadržao na tome da, u okviru svoje konkretne ocjene, izvuče daljnje zaključke iz svojeg utvrđenja prema kojem, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, lijek čije stavljanje na tržište još nije dopušteno ne može biti čak ni reklamiran radi stjecanja ili zadržavanja udjela na tržištu. Sukladno tomu, nemoguće je upotrebljavati žig koji označava takav lijek na dotičnom tržištu, suprotno onomu što traži sudska praksa navedena u točki 39. ove presude.

48

Potrebno je navesti i to da čak i kada bi bila dokazana okolnost da su radnje uporabe na koje se pozvalo društvo Viridis bile, kako ono to tvrdi, u skladu s primjenjivim zakonskim zahtjevima, ta okolnost ne bi bila dovoljna da se utvrdi stvarna uporaba, u smislu članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe 207/2009, s obzirom na to da ta konkretna ocjena, imajući u vidu sveukupnost činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ne može ovisiti isključivo o zakonitosti radnji uporabe. U ovom se pak slučaju ne radi o uporabi proizvoda zaštićenih osporavanim žigom na tržištu.

49

U dijelu u kojem se društvo Viridis poziva na navodnu nedostatnost roka od pet godina iz članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 za farmaceutski sektor, valja primijetiti, kako je to učinio nezavisni odvjetnik u točki 45. svojeg mišljenja, da se taj rok primjenjuje neovisno o ekonomskom sektoru kojem pripadaju proizvodi i usluge za koji je predmetni žig registriran. Prema tome, taj je argument bespredmetan.

50

Kao drugo, u odgovoru na pojedine argumente društva Viridis, Opći sud je u točki 39. pobijane presude, navedenoj u točki 45. ove presude, istaknuo da se uporaba osporavanog žiga u okviru kliničkih ispitivanja ne može izjednačiti ni sa stavljanjem na tržište ni sa neposrednom pripremnom radnjom, nego se mora smatrati internom radnjom zato što se zbiva izvan tržišnog natjecanja, u krugu iz kojeg su isključeni sudionici na tržištu, te njezina namjena nije stjecanje ili zadržavanje udjela na tržištu.

51

Na taj način Opći sud nije zanemario sudsku praksu navedenu u točki 39. ove presude, na koju se pozvalo društvo Viridis, prema kojoj je stvarna uporaba žiga Europske unije moguća i prije stavljanja označenih proizvoda na tržište. Upravo suprotno, Opći sud je pravilno podsjetio u točki 37. pobijane presude da je takvu uporabu moguće utvrditi samo pod uvjetom da stavljanje na tržište predmetnog proizvoda ubrzo slijedi te je presudio, u točkama 38. i 39. te presude, da društvo Viridis nije dokazalo da je to tako u ovom predmetu.

52

Posebice, ispitujući je li navodna uporaba osporavanog žiga bila učinjena u odnosu na treće osobe te je li količina uporabe bila dovoljna, imajući u vidu količine svojstvene farmaceutskom sektoru, Opći sud je ispitao, u skladu sa sudskom praksom Suda, je li ta uporaba bila stvarna.

53

Naime, imajući u vidu sudsku praksu navedenu u točkama 38. do 41 ove presude, te kako u bitnome navodi neovisni odvjetnik u točkama 57., 59. i 61. do 63. svojeg mišljenja, valja smatrati da, s obzirom na činjenicu da se stvarno korištenje žiga Europske unije ne može utvrditi na temelju radnji uporabe koje se odnose na stadij koji prethodi stavljanju na tržište proizvoda ili usluga osim ako stavljanje na tržište upravo slijedi, radnje uporabe na temelju kojih se može utvrditi takva uporaba moraju biti vanjske i moraju imati učinke na buduće korisnike tih proizvoda ili usluga, i to čak i u fazi koja prethodi stavljanju na tržište.

54

Konačno, suprotno onomu što tvrdi društvo Viridis, članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 ne pruža mogućnost fleksibilnijeg tumačenja pojma „stvarna uporaba”.

55

Naime, na temelju te odredbe, uporaba žiga u obliku koji se razlikuje od oblika u kojem je registriran smatra se uporabom u smislu prvog podstavka članka 15. stavka 1. ako razlikovni karakter žiga u obliku u kojem je registriran nije izmijenjen (presuda od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus, C‑501/15 P, EU:C:2017:750, t. 65.).

56

Prema tome, time što ne zahtijeva strogu sukladnost između oblika žiga korištenog u trgovini i oblika u kojem je žig registriran, članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 želi omogućiti njegovu nositelju da na znaku, prilikom njegova gospodarskog iskorištavanja, učini izmjene koje, bez mijenjanja njegova razlikovnog karaktera, omogućuju njegovo bolje prilagođavanje zahtjevima prodaje i promidžbe predmetnih proizvoda ili usluga (presuda od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus, C‑501/15 P, EU:C:2017:750, t. 66.).

57

Iako članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 dopušta u tom smislu stanovitu fleksibilnost što se tiče oblika uporabe žiga Europske unije, i dalje vrijedi da je odredba bez ikakvog utjecaja na ocjenu stvarne uporabe, koju treba izvršiti u skladu s kriterijima razvijenima u sudskoj praksi, navedenima u točkama 38. do 41. ove presude.

58

Slijedom toga, prvi žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično bespredmetan, a djelomično neosnovan.

59

Svojim drugim žalbenim razlogom društvo Viridis u biti prigovara da je Opći sud povrijedio članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 zato što nije prihvatio postojanje opravdanog razloga za neuporabu osporavanog žiga.

60

Ono smatra da mu je Opći sud, u svojoj ocjeni opravdanja neuporabe, u biti prigovorio to što je prerano registriralo osporavani žig. Prema tome, Opći sud nije prihvatio postojanje opravdanog razloga za neuporabu žiga u situaciji u kojoj je on rabljen u okviru kliničkog ispitivanja s ciljem pripreme zahtjeva za OSP na temelju zakonodavstva o farmaceutskim proizvodima, kada je zahtjev u odnosu na to kliničko ispitivanje podnesen dugo vremena nakon registracije žiga ili kada iskorištena financijska sredstva nisu bila dovoljna za što raniji dovršetak kliničkih ispitivanja.

61

Međutim, kao prvo, ustrajući na proteku vremena Opći sud je učinio besmislenim petogodišnji rok sadržan u članku 15. stavku 1. prvom podstavku i u članku 51. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009. Naime, žig za lijek u odnosu na koji bi taj rok bio blizu isteka ili bi već bio istekao postao bi zapravo neupotrebljiv jer bi jedino podnošenje zahtjeva za izdavanje OSP‑a moglo opravdati neuporabu. Tromjesečni rok predviđen člankom 51. stavkom 1. točkom (a), in fine, Uredbe br. 207/2009 je u tom smislu nedovoljan jer ne omogućava da se dovrši kliničko ispitivanje.

62

Kao drugo, budući da se uzimaju u obzir iskorištena financijska sredstva, teza Općeg suda dovela bi do toga da financijski jači poduzetnici imaju više mogućnosti odgovarajuće zaštite svojih investicija posredstvom prava žiga nego financijski slabiji poduzetnici. U svakom se slučaju Opći sud ne može osloniti na apstraktnu pretpostavku da bi dodatna ulaganja omogućila da se brže provede kliničko ispitivanje o kojemu je riječ u ovom slučaju.

63

EUIPO i, podredno, društvo Hecht‑Pharma ocjenjuju da je drugi žalbeni razlog neosnovan.

64

Svojim drugim žalbenim razlogom društvo Viridis u biti prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 zato što je isključio mogućnost da provođenje kliničkih ispitivanja bude opravdan razlog za neuporabu osporavanog žiga.

65

U tom pogledu valja ponoviti da, na temelju članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009., opravdani razlozi na neuporabu žiga mogu spriječiti opoziv žiga Europske unije zbog izostanka stvarne uporabe žiga, pod uvjetima predviđenima tom odredbom.

66

Prema sudskoj praksi Suda, samo se prepreke koje su u dovoljno uskoj vezi sa žigom, čineći njegovu uporabu nemogućom ili nerazumnom, te koje su neovisne o volji nositelja tog žiga, mogu smatrati „opravdanim razlozima” za njegovu neuporabu. U svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti bi li promjena u poduzetnikovoj poslovnoj strategiji radi zaobilaženja prepreka učinila uporabu tog žiga nerazumnom (presude od 14. srpnja 2007., Häupl, C‑246/05, EU:C:2007:340, t. 54., i od 17. ožujka 2016., Naazneen Investments/OHMI, C‑252/15 P, neobjavljena, EU:C:2016:178, t. 96.).

67

Nadalje, valja precizirati da članak 19. stavak 1. Sporazuma o TRIPS‑u, kojeg je Unija stranka i o kojem je Sud vodio računa u sudskoj praksi citiranoj u prethodnoj točki, navodi, kao primjere valjanih razloga koji opravdavaju neuporabu žiga, zahtjeve javne vlasti u pogledu proizvoda ili usluga koje označava taj žig.

68

U ovom slučaju, primjenjujući tu sudsku praksu, navedenu u biti u točki 53. pobijane presude, Opći je sud presudio, u točki 61. te presude, da se – unatoč tome što provođenje kliničkog ispitivanja može predstavljati razlog za neuporabu žiga – radnje i događaji koje je društvo Viridis navelo u ovom predmetu i koje je Opći sud ocijenio u točkama 55. do 60. navedene presude nalaze u zoni utjecaja tog društva i njegova su odgovornost, tako da se ne mogu promatrati kao prepreke neovisne o njegovoj volji.

69

Posebice, iz točaka 55. do 60. pobijane presude u biti proizlazi da je, kao prvo, Opći sud utvrdio da je društvo Viridis na temelju vlastitog izbora, a ne zbog pravne obveze, zatražilo da se osporavani žig registrira od 2003., dok je još postojala velika nesigurnost oko datuma i mogućnosti stavljanja na tržište proizvoda označenog tim žigom, s obzirom na to da je on bio u fazi kliničkog ispitivanja. Kao drugo, Opći sud je uzeo u obzir činjenicu da su navedene poteškoće tijekom predmetnog kliničkog ispitivanja, čiji je datum dovršetka osim toga ostao nesiguran, upućivale na nedostatnost investicije društva Viridis, imajući u vidu specifičnosti sektora o kojem se radi. Kao treće, Opći je sud istaknuo da je zahtjev društva Viridis za kliničko ispitivanje uslijedio tri godine nakon registracije osporavanog žiga.

70

Prema tome, suprotno onomu što tvrdi društvo Viridis u svojoj žalbi, Opći sud uopće nije isključio mogućnost da kliničko ispitivanje predstavlja opravdan razlog za neuporabu žiga. Naprotiv, Opći sud je primijenio sudsku praksu Suda navedenu u točki 66. ove presude, upuštajući se u konkretnu ocjenu okolnosti koje su mu iznesene.

71

Isto tako Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da je za protek vremena između, s jedne strane, datuma podnošenja zahtjeva za registraciju osporavanog žiga i, s druge strane, datuma pokretanja kliničkog ispitivanja, kao i za njegovo trajanje i sredstva odobrena u svrhu njegova brzog okončanja, načelno odgovoran nositelj tog žiga, te da se stoga ne mogu kvalificirati kao prepreke neovisne o njegovoj volji.

72

Uostalom, suprotno onomu što tvrdi društvo Viridis, pristup koji je zauzeo Opći sud ne čini besmislenim petogodišnji rok predviđen člankom 51. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009. Postojanje tog roka ne znači da nositelj osporavanog žiga ne mora pravovremeno dovršiti sve potrebne pripremne radnje kako bi mogao, jednom kada taj rok istekne, taj žig stvarno i upotrebljavati.

73

Naime, u svjetlu uvodne izjave 10. Uredbe br. 207/2009, bilo bi protivno strukturi članka 51. stavka 1. točke (a) te uredbe kada bi se pojmu „opravdani razlozi za neuporabu žiga” dodijelio preširok doseg (vidjeti po analogiji presudu od 14. lipnja 2007., Häupl, C‑246/05, EU:C:2007:340, t. 51.).

74

Imajući u vidu sve navedeno, drugi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan i, shodno tome, odbiti žalbu u cijelosti.

75

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s njegovim člankom 138. stavkom 1., koji se na temelju članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, ako postoji takav zahtjev, snositi troškove.

76

Budući da su EUIPO i društvo Hecht‑Pharma podnijeli zahtjev da društvo Viridis snosi troškove i da ono nije uspjelo sa svojom žalbom, valja mu naložiti snošenje njegovih troškova i troškova nastalih EUIPO‑u i društvu Hecht‑Pharma.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje: