–

za Peek & Cloppenburg KG, Hamburg, M. Petersenn i A. von Mühlendahl, Rechtsanwälte,

–

za Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf, P. Lange, A. Auler i M. Wenz, Rechtsanwälte,

–

za Europsku komisiju, G. Braun, É. Gippini Fournier i T. Scharf, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 14. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.) i članka 34. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društava Peek & Cloppenburg KG, Hamburg (u daljnjem tekstu: P & C Hamburg), i Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf (u daljnjem tekstu: P & C Düsseldorf), u vezi s naknadnim utvrđivanjem nevaljanosti nacionalnih žigova kojih je P & C Hamburg bio nositelj i kojih se potonji prethodno odrekao.

3

U uvodnoj izjavi 5. Direktive 2008/95 navodi se:

„Ovom se Direktivom državama članicama ne oduzima pravo na daljnju zaštitu žigova stečenih uporabom, već se uređuje odnos između njih i žigova stečenih registracijom.”

4

U skladu s člankom 1. te direktive:

„Ova se Direktiva primjenjuje na svaki žig vezano za proizvode i usluge koji su predmet registracije ili prijave za registraciju pojedinačnog žiga, zajedničkog žiga, jamstvenog ili certifikacijskog žiga u državi članici ili koji je predmet registracije ili prijave za registraciju pri Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo ili međunarodne registracije koja ima učinak u državi članici.”

5

U stavku 1. članka 12. navedene direktive, naslovljenog „Razlozi za opoziv”, predviđa se:

„Žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina nije stvarno koristio u državi članici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu.

Međutim, nitko ne može zahtijevati da se prava nositelja na žig opozovu ako je u razdoblju između isteka petogodišnjeg razdoblja i podnošenja zahtjeva za opoziv došlo do početka ili nastavka stvarne uporabe žiga.

Početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za opoziv, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutog petogodišnjeg razdoblja neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da zahtjev za opoziv može biti podnesen.”

6

U članku 14. te direktive, naslovljenom „ Naknadno proglašavanje žiga ništavim ili naknadni opoziv”, određuje se:

„Ako se senioritet ranijeg žiga, kojeg se nositelj odrekao ili je dopustio da istekne, zahtijeva za žig [Europske unije], taj se raniji žig može proglasiti ništavim ili ga se može opozvati naknadno.”

7

U članku 34. Uredbe br. 207/2009, naslovljenom „Zahtijevanje senioriteta nacionalnog žiga”, predivđa se:

„1.   Nositelj ranijeg žiga registriranog u državi članici, uključujući žig registriran u zemljama Beneluksa, ili registriran sukladno međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici, koji podnosi prijavu za registraciju istovjetnog žiga kao žiga [Europske unije] za proizvode ili usluge koji su istovjetni sa ili su sadržani u onima za koje je registriran raniji žig, može za žig [Europske unije] zahtijevati senioritet ranijeg žiga u odnosu na državu članicu u kojoj je ili za koju je taj žig registriran.

2.   Sukladno ovoj Uredbi jedini učinak senioriteta jest taj da se u slučaju kada nositelj žiga [Europske unije] odustane od ranijeg žiga ili dopusti da on prestane vrijediti, smatra da on i dalje uživa ista prava koja bi imao da je raniji žig i dalje ostao registriran.

[…]”

8

U stavku 1. članka 35. te uredbe, naslovljenog „Zahtijevanje senioriteta nakon registracije žiga [Europske unije]”, određuje se:

„Nositelj žiga [Europske unije] koji je nositelj ranijeg istovjetnog žiga registriranog u državi članici, uključujući i žig registriran u zemljama Beneluksa ili žig registriran sukladno međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici za proizvode ili usluge koji su istovjetni s onima za koje je registriran raniji žig ili su sadržani u njima, može zahtijevati senioritet ranijeg žiga u odnosu na državu članicu u kojoj je ili za koju je taj žig registriran.”

9

Direktiva (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2015., L 336, str. 1.), kojom je preinačena Direktiva 2008/95, stupila je na snagu 12. siječnja 2016., nakon datuma nastanka činjenica u glavnom postupku. Njezin članak 6. glasi kako slijedi:

„Kada se za žig EU‑a zahtijeva senioritet nacionalnog žiga ili žiga registriranog u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici, a kojega se nositelj odrekao ili je dopustio da istekne, ništavost ili opoziv žiga koji je temelj zahtjeva za senioritet može se utvrditi naknadno pod uvjetom da su se ništavost ili opoziv mogli proglasiti u trenutku kad je došlo do odricanja žiga ili njegova isteka. U tom slučaju senioritet prestaje proizvoditi svoje učinke.”

10

Članak 49. Gesetza über den Schutz von Marken und sonstigen Kennzeichen (Zakon o zaštiti žigova i drugih razlikovnih znakova) od 25. listopada 1994. (BGBl. 1994 I, str. 3082., u daljnjem tekstu: Markengesetz), naslovljen „Opoziv prava nositelja” u stavku 1. predviđa:

„Žig se, na zahtjev, briše iz registra zbog opoziva ako se nije rabio u smislu članka 26., nakon datuma svoje registracije, tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina. Opoziv prava nositelja žiga ne može se međutim istaknuti ako se nakon završetka navedenog razdoblja i prije podnošenja zahtjeva za brisanje započela ili nastavila uporaba žiga u smislu članka 26. Početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, a koje je započelo nakon neprekinutog petogodišnjeg razdoblja neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj žiga saznao da zahtjev za brisanje može biti podnesen. Ako je zahtjev za brisanje iz članka 53. stavka 1. podnesen Uredu za patente, zahtjev Uredu za patente je odlučujuć za izračun roka od tri mjeseca iz treće rečenice ako je tužba za brisanje na temelju članka 55. stavka 1. podnesena u roku od tri mjeseca nakon dostave obavijesti iz članka 53. stavka 4.”

11

U članku 125.c Markengesetza, naslovljenom „Naknadno proglašavanje žiga nevaljanim”, određuje se:

„1.   Ako je za žig [Europske unije] za koji je podnesena prijava ili je registriran zahtijevano prvenstvo žiga registriranog u registru Ureda za patente na temelju članka 34. ili 35. Uredbe [br. 207/2009] i ako je žig registriran u registru Ureda za patente brisan zbog neproduljenja trajanja zaštite […], ili odricanja […], nevaljanost tog žiga može se na zahtjev naknadno utvrditi zbog opoziva ili zbog proglašavanja žiga ništavim.

2.   Utvrđivanje nevaljanosti odvija se prema istim uvjetima kao i brisanje zbog opoziva ili proglašavanje žiga ništavim. Međutim, nevaljanost zbog opoziva u skladu s člankom 49. stavkom 1. može se utvrditi samo ako su uvjeti za brisanje na temelju te odredbe također već postojali na datum na koji je žig brisan zbog neproduljenja trajanja zaštite ili zbog odricanja.

3.   Postupak utvrđivanja nevaljanosti temelji se na odredbama koje se primjenjuju na postupak brisanja registriranog žiga, pri čemu utvrđivanje nevaljanosti žiga zamjenjuje brisanje.”

12

P & C Düsseldorf nositelj je njemačkih verbalnih i figurativnih žigova PuC, koji su registrirani za odjevne predmete pod brojevima 648526 i 648528 i čije prvenstvo seže u 1953.

13

P & C Hamburg nositelj je verbalnog žiga Europske unije PUC, koji je registriran 6. travnja 2001. pod brojem 242446 za proizvode iz razreda 18 i 25 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, koji konkretno odgovaraju odjevnim predmetima i modnim dodacima. Taj žig na njemačkom području uživa senioritet dvaju njemačkih verbalnih žigova PUC, za koje je podnesena prijava i koji su registrirani 1978. i 1982., za odjevne predmete pod brojevima 966148 i 1027854.

14

Dana 11. veljače 2005., P & C Düsseldorf pokrenuo je postupak za brisanje zbog opoziva dvaju njemačkih verbalnih žigova PUC. Budući da je P & C Hamburg 7. srpnja 2005. dobrovoljno zatražio od Deutsches Patent- und Markenamta (Njemački ured za patente i žigove) da se žigovi izbrišu, dvije stranke u sporu složile su se da se postupak okonča i navedeni žigovi izbrisani su 9. i 31. kolovoza 2005.

15

Dana 12. ožujka 2010., P & C Düsseldorf podnio je tužbu Landgerichtu Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka), pri čemu je tvrdio da se P & C Hamburg više ne može pozivati na senioritet njemačkih verbalnih žigova PUC, ističući ponajprije da su se oni, na datum na koji su izbrisani jer ih se to društvo odreklo, također mogli izbrisati zbog opoziva. P & C Düsseldorf je podredno tvrdio da su se ti žigovi također mogli izbrisati na taj datum zbog postojanja ranijih prava kojih je on nositelj.

16

Landgericht Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) prihvatio je tu tužbu, a žalba koju je Oberlandesgerichtu Hamburg (Visoki zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) podnio P & C Hamburg je odbijena. U svojoj je odluci žalbeni sud smatrao da je zahtjev društva P & C Düsseldorf osnovan, na temelju članka 125.c stavaka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. Markengesetza, s obzirom na to da su izbrisani njemački verbalni žigovi čiji se senioritet zahtijeva za žig Europske unije PUC mogli biti izbrisani zbog opoziva i na datum na koji su izbrisani zbog odricanja kao i na datum zadnjeg ročišta koje se pred njim održalo.

17

Stoga je P & C Hamburg podnio reviziju protiv te odluke Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka).

18

Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev navodi da je žalbeni sud točno protumačio članak 125.c stavak 2. Markengesetza smatrajući da uvjeti za brisanje žiga zbog opoziva moraju biti ispunjeni ne samo u trenutku odricanja od tog žiga nego i na datum zadnjeg ročišta pred sudom koji odlučuje o zahtjevu za utvrđivanje nevaljanosti tog žiga. On se ipak pita je li takvo tumačenje u skladu s člankom 14. Direktive 2008/95.

19

Zaključivši da članak 14. ne daje pojašnjenja u vezi sa zahtjevima koji se mogu nametnuti za naknadno proglašavanje ništavim ranijeg nacionalnog žiga kojega se nositelj odrekao ili je dopustio da istekne, sud koji je uputio zahtjev primjećuje da iz članka 6. Direktive 2015/2436 proizlazi da se na temelju njega ne može zahtijevati da su uvjeti za opoziv također ispunjeni i na datum odluke kojom se odlučuje o zahtjevu za naknadni opoziv. On se pita jesu li tom direktivom ponovno određeni zahtjevi kojima to utvrđenje podliježe ili su samo pojašnjeni zahtjevi koji su već bili primjenjivi na temelju članka 14. Direktive 2008/95.

20

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev navodi da se, pod pretpostavkom da je tumačenje članka 125.c Markengesetza navedeno u točki 18. ove presude u skladu s člankom 14. Direktive 2008/95, tada postavlja pitanje je li P & C Hamburg, nakon što se odrekao svojih njemačkih verbalnih žigova 7. srpnja 2005., mogao te žigove rabiti na način da se osigura održavanje prava koja proizlaze iz tog žiga. Budući da je žalbeni sud ocijenio da se radnje uporabe nakon odricanja ne mogu uzeti u obzir, jer one nemaju „kurativan učinak”, sud koji je uputio zahtjev pita se je li ta analiza točna s obzirom na članak 34. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 te se s tim u vezi pita o učinku zahtijevanja senioriteta ranijeg nacionalnog žiga za žig Europske unije.

21

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

22

Svojim dvama pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 14. Direktive 2008/95 u vezi s člankom 34. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da mu se protivi tumačenje nacionalnog zakonodavstva prema kojem se žig, čiji se senioritet zahtijeva za žig Europske unije, može naknadno proglasiti ništavim ili opozvati samo ako su uvjeti za to proglašavanje ništavim ili opoziv ispunjeni ne samo na datum odricanja od tog ranijeg nacionalnog žiga ili na datum njegova isteka, nego i na datum donošenja sudske odluke u vezi s tim.

23

U tom pogledu valja podsjetiti da članak 34. Uredbe br. 207/2009 predviđa mogućnost za nositelja ranijeg nacionalnog žiga koji podnese istovjetnu prijavu za registraciju kao žiga Europske unije za proizvode i usluge istovjetne onima za koje je raniji nacionalni žig registriran, da zahtijeva, u svojoj prijavi za registraciju žiga Europske unije, senioritet ranijeg nacionalnog žiga u pogledu države članice u kojoj je ili za koju je registriran. Članak 35. te uredbe predviđa sličnu mogućnost zahtijevanja senioriteta nakon registracije žiga kao žiga Europske unije.

24

Jedini učinak zahtijevanja senioriteta ranijeg nacionalnog žiga jest prema članku 34. stavku 2. te uredbe taj da se, u slučaju kada nositelj tog žiga odustane od njega ili dopusti da on prestane vrijediti, smatra da on i dalje uživa ista prava koja bi imao da je raniji nacionalni žig i dalje ostao registriran.

25

Radi suprotstavljanja takvom zahtjevu, članak 14. Direktive 2008/95 predviđa mogućnost naknadnog proglašavanja ništavim ranijeg nacionalnog žiga kojeg se nositelj odrekao ili je dopustio da istekne.

26

Iako članak 14. Direktive 2008/95 ne pojašnjava na koji datum valja ispitati jesu li uvjeti za ništavost ili opoziv ispunjeni, iz izraza i cilja te odredbe ipak proizlazi da predmetno ispitivanje ima za cilj retroaktivno utvrditi jesu li uvjeti bili ispunjeni na datum odricanja od ranijeg nacionalnog žiga ili datum njegova isteka. Iz toga proizlazi da zahtjev prema kojem uvjeti za proglašavanje ranijeg nacionalnog žiga ništavim ili njegov opoziv također moraju biti ispunjeni na datum na koji se odlučuje o zahtjevu za naknadno proglašavanje žiga ništavim ili opoziv nije u skladu s tom odredbom.

27

Isto tako, taj se zahtjev temelji, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku i očitovanja stranaka glavnog postupka, na tvrdnji prema kojoj radnje uporabe nacionalnog žiga mogu imati kurativni učinak koji može osigurati održavanje prava koja proizlaze iz tog žiga. Međutim, takva tvrdnja nema temelj ni u Direktivi 2008/95 ni u Uredbi br. 207/2009.

28

Naime, najprije valja navesti da mogućnost uporabe nacionalnog žiga kojeg se nositelj odrekao nigdje nije predviđena u Direktivi 2008/95. Osim toga, iz uvodne izjave 5. i članka 1. te direktive proizlazi da se ta direktiva primjenjuje samo na žigove koji su predmet registracije ili prijave za registraciju, tako da izbrisani žig u odnosu na nju više ne postoji.

29

Zatim, iz članka 12. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2008/95 proizlazi da se uporaba žiga uzima u obzir samo do datuma podnošenja zahtjeva za opoziv, eventualno uvećanog za tri mjeseca u slučaju iz trećeg podstavka te odredbe. Stoga ne bi bilo u skladu s tom odredbom uzeti u obzir, u okviru postupka za naknadni opoziv prava nositelja žiga, uporabu nakon datuma na koji se sam nositelj odrekao tog žiga ili je dopustio da on istekne.

30

Naposljetku, iz članka 34. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da je jedini učinak senioriteta ranijeg nacionalnog žiga koji se zahtijeva za žig Europske unije taj da se u slučaju kada nositelj tog ranijeg nacionalnog žiga, koji je od njega odustao ili je dopustio da on prestane vrijediti, smatra da on i dalje uživa, u državi članici u kojoj je ili za koju je registriran, ista prava koja bi imao da je raniji žig i dalje ostao ondje registriran. Tom je odredbom tako stvorena fikcija koja nositelju žiga Europske unije omogućava da nastavi uživati u toj državi članici zaštitu koju je uživao raniji nacionalni žig koji je izbrisan, a ne da potonjem omogući da kao takav nastavi postojati. Iz toga, među ostalim, proizlazi da eventualnu uporabu predmetnog znaka nakon brisanja, u takvom slučaju, treba smatrati uporabom žiga Europske unije, a ne uporabom izbrisanog ranijeg nacionalnog žiga.

31

Osim toga, tumačenje članka 14. Direktive 2008/95 iz točke 26. ove presude potvrđuje članak 6. Direktive 2015/2436, koja je stupila na snagu nakon datuma nastanka činjenica u glavnom postupku, koji predviđa da je jedini uvjet za naknadno utvrđivanje ništavosti ranijeg nacionalnog žiga ili njegova opoziva taj da su se ništavost ili opoziv mogli proglasiti u trenutku kad je došlo do odricanja od žiga ili njegova isteka.

32

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 14. Direktive 2008/95 u vezi s člankom 34. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da mu se protivi tumačenje nacionalnog zakonodavstva prema kojem se žig, čiji se senioritet zahtijeva za žig Europske unije, može naknadno proglasiti ništavim ili opozvati samo ako su uvjeti za to proglašavanje ništavim ili opoziv ispunjeni ne samo na datum odricanja od tog ranijeg nacionalnog žiga ili na datum njegova isteka, nego i na datum donošenja sudske odluke u vezi s tim.

33

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članak 14. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima u vezi s člankom 34. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] treba tumačiti na način da mu se protivi tumačenje nacionalnog zakonodavstva prema kojem se žig, čiji se senioritet zahtijeva za žig Europske unije, može naknadno proglasiti ništavim ili opozvati samo ako su uvjeti za to proglašavanje ništavim ili opoziv ispunjeni ne samo na datum odricanja od tog ranijeg nacionalnog žiga ili na datum njegova isteka, nego i na datum donošenja sudske odluke u vezi s tim.