Privremena verzija

RJEŠENJE OPĆEG SUDA (prvo vijeće)

22. svibnja 2019.  (*)

„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Figurativni žig CMS Italy – Raniji međunarodni figurativni žigovi koji prikazuju mačku u skoku na lijevu stranu – Relativni razlozi za odbijanje – Ugled ranijih žigova – Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001) – Dokaz o ugledu – Ranije EUIPO-ove odluke u kojima je utvrđen ugled ranijih žigova – Uzimanje u obzir tih odluka – Obveza obrazlaganja – Načelo dobre uprave”

U predmetu T-161/16,

Puma SE, sa sjedištem u Herzogenaurachu (Njemačka), koju zastupa P. González-Bueno Catalán de Ocón, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa D. Walicka, u svojstvu agenta,

tuženika,

druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a jest:

Costruzione Macchine Speciali Srl (CMS), sa sjedištem u Alonteu (Italija),

povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. siječnja 2016. (predmet R 229/2015-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Puma i Costruzione Macchine Speciali (CMS),

OPĆI SUD (prvo vijeće),

u sastavu: I. Pelikánová, predsjednica, P. Nihoul i J. Svenningsen (izvjestitelj), suci,

tajnik: E. Coulon,

uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 18. travnja 2016.,

uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 30. lipnja 2016.,

uzimajući u obzir odluku od 17. studenoga 2016. o prekidu postupka,

uzimajući u obzir mjeru upravljanja postupkom od 6. srpnja 2018. i odgovore Pume i EUIPO-a podnesene tajništvu Općeg suda 23. srpnja 2018.,

uzimajući u obzir mjeru upravljanja postupkom od 13. veljače 2019. i odgovore Pume i EUIPO-a podnesene tajništvu Općeg suda 15. i 22. veljače 2019.,

donosi sljedeće

Rješenje(1)

 Okolnosti spora

1        Dana 21. prosinca 2012. društvo Costruzione Macchine Speciali Srl (CMS) naznačilo je Europsku uniju, s učinkom od 14. prosinca 2012., u okviru zahtjeva za priznavanje zaštite međunarodne registracije br. 1150538.

2        Žig za koji je ta naznaka uslijedila jest sljedeći figurativni žig:

3        Proizvodi za koje je zatraženo priznavanje zaštite pripadaju u razrede 7., 11. i 37. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:

–        razred 7.: „Uređaji i alatni strojevi za industrijske potrebe radi proizvodnje toplinskih izmjenjivača svih vrsta”;

–        razred 11.: „Sustavi i oprema za grijanje, klimatiziranje, rashlađivanje, izmjenu topline, ventilaciju, proizvodnju pare, sušenje”;

–        razred 37.: „Ugradnja, održavanje i popravak sustava, opreme i alatnih strojeva za industrijske potrebe radi proizvodnje toplinskih izmjenjivača svih vrsta.”

4        Zahtjev za priznavanje zaštite objavljen je u Glasniku žigova Zajednice br. 48/2013 od 8. ožujka 2013.

5        Na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)), i konkretno njezina članka 156. (koji je postao članak 196. Uredbe 2017/1001), u vezi s njezinim člankom 41. (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001), tužitelj, Puma SE, podnio je 21. studenoga 2013. prigovor protiv međunarodne registracije br. 1150538 u kojoj je naznačena Europska unija za proizvode iz točke 3. ovog rješenja.

6        Prigovor se temeljio na sljedećim međunarodnim registracijama:

–        međunarodna registracija br. 480105 za figurativni žig koji je prikazan u daljnjem tekstu, s učincima u Austriji, Beneluksu, Hrvatskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, Portugalu, Češkoj Republici, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji, za proizvode iz razreda 18., 25. i 28.:

–        međunarodna registracija br. 582886 za figurativni žig koji je prikazan u daljnjem tekstu, s učincima u Bugarskoj, Beneluksu, Češkoj Republici, Njemačkoj, Estoniji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Cipru, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Finskoj i u Ujedinjenoj Kraljevini, za proizvode, među ostalim, iz razreda 18., 25. i 28.:

–        međunarodna registracija br. 593987 za figurativni žig koji je prikazan u daljnjem tekstu, s učincima u Austriji, Beneluksu, Bugarskoj, Cipru, Hrvatskoj, Španjolskoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Poljskoj, Portugalu, Ujedinjenoj Kraljevini, Češkoj Republici, Rumunjskoj, Sloveniji i Slovačkoj, za proizvode, među ostalim, iz razreda 18., 25. i 28.:

7        U prilog prigovoru istaknut je razlog iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001).

8        Dana 28. studenoga 2014. Odjel za prigovore odbio je prigovor iz razloga što ugled ranijih žigova nije bio dokazan.

9        Tužitelj je 26. siječnja 2015., na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001), podnio žalbu EUIPO-u protiv odluke Odjela za prigovore.

10      Odlukom od 29. siječnja 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) drugo žalbeno vijeće EUIPO-a odbilo je žalbu iz razloga što tužitelj nije podnio dokaz o ugledu ranijih žigova. U tu svrhu ono je smatralo da su dokazi koji su podneseni Odjelu za prigovore očito nedostatni jer ne sadržavaju nikakvu konkretnu i relevantnu informaciju glede ugleda ranijih žigova i da ono ne može uzeti u obzir dokaze koji su po prvi put podneseni u okviru žalbenog postupka.

[omissis]

12      S druge strane, glede dokaza koji su po prvi put podneseni žalbenom vijeću, ono je smatralo da ih ne može uzeti u obzir na temelju pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL 1995., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.) (zamijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2018/625 оd 5. ožujka 2018. o dopuni Uredbe 2017/1001 i o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe (EU) 2017/1430 (SL 2018., L 104, str. 1.)) u vezi s člankom 76. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 95. stavak 2. Uredbe 2017/1001).

13      U tom je pogledu, kao prvo, žalbeno vijeće potvrdilo da su dokumenti podneseni u roku, koji je Odjel za prigovor odredio, za podnošenje dokumenata namijenjenih dokazivanju ugleda ranijih žigova očito nedostatni, osim što su bili djelomično irelevantni. Prema tome, dokazi koji su nepravodobno podneseni žalbenom vijeću nisu bili „dopunski” u smislu pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe br. 2868/95, nego u stvarnosti glavni dokaz o ugledu ranijih žigova, tako da ono nije imalo nikakvu diskrecijsku ovlast na temelju koje je moglo uzeti u obzir navedene dokaze. Kao drugo, i u svakom slučaju, budući da je, među ostalim, utvrdilo da su u pravilu 19. stavku 2. točki (c) i stavku 3. Uredbe br. 2868/95 (odredbe kojima trenutačno odgovaraju članak 7. stavak 2. točka (f) i stavak 4. Delegirane uredbe 2018/625) precizno i taksativno navedeni dokazi koje tužitelj mora podnijeti, žalbeno vijeće zaključilo je da u takvoj situaciji ono može izvršiti svoju diskrecijsku ovlast samo restriktivno i jedino ako okolnosti mogu opravdati kašnjenje podnositelja prigovora. No ovaj potonji nije iznio nikakav opravdan razlog u tom pogledu dok iz spisa nije proizlazila nikakva okolnost koja može opravdati njegovo kašnjenje u podnošenju dokumenata kojima je raspolagao.

 Zahtjevi stranaka

14      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži EUIPO-u i društvu Costruzione Macchine Speciali Srl (CMS) snošenje troškova.

15      EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

16      Na temelju članka 132. Poslovnika Općeg suda, kad su Sud ili Opći sud već odlučivali o jednom ili više pravnih pitanja koja su jednaka onima istaknutima u tužbenim razlozima i Opći sud utvrdi da su činjenice utvrđene, on može, nakon zatvaranja pisanog dijela postupka i na prijedlog suca izvjestitelja, nakon što sasluša stranke, odlučiti proglasiti tužbu očito osnovanom obrazloženim rješenjem kojim se upućuje na relevantnu sudsku praksu.

[omissis]

19      Tužitelj u biti iznosi dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi pravila o izvođenju dokaza primjenjivih u okviru prigovora zasnovanog na razlogu iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, a drugi na povredi načela pravne sigurnosti, jednakog postupanja i dobre uprave.

20      U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je povrijedilo pravila o izvođenju dokaza primjenjiva u okviru prigovora zasnovanog na razlogu iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, a osobito članak 76. stavke 1. i 2. te uredbe (pri čemu je navedeni članak 76. stavak 1. postao članak 95. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001) i pravilo 19. stavak 2. točku (c) Uredbe 2868/95, time što je propustilo uzeti u obzir ugled ranijih žigova kao opće poznatu činjenicu i odbilo uzeti u obzir dopunske dokaze koje je on podnio u okviru žalbe protiv odluke Odjela za prigovore, iako su, s jedne strane, ti dopunski dokazi dopunili relevantne dokaze koji su bili podneseni u roku koji je odredio taj odjel, to jest, u biti EUIPO-ove ranije odluke u kojima je utvrđen ugled ranijih žigova, te je, s druge strane, on izložio razlog zbog kojeg je podnio navedene dopunske dokaze žalbenom vijeću, to jest, konkretno, propust Odjela za prigovore da u obzir uzme relevantne dokaze koji su podneseni ovom potonjem.

21      U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je povrijedilo načelo pravne sigurnosti, jednakog postupanja i dobre uprave, time što je bez ikakva razloga prešutno odbilo uzeti u obzir više ranijih odluka EUIPO-a donesenih u okviru drugih postupaka povodom prigovora zasnovanih na ugledu istih ranijih žigova, jer je u tim odlukama, s jedne strane, utvrđen ugled tih žigova, te je, s druge strane, kao dokaz prihvaćeno izvješće o anketi provedenoj u Francuskoj koje je činilo prilog 1. prigovoru u okviru predmetnog postupka povodom prigovora, pri čemu se nije zahtijevao njegov prijevod na jezik postupka.

22      Ta dva tužbena razloga valja obraditi zajedno tako da se zajedno ispita, kao prvo, prvi prigovor drugog tužbenog razloga u vezi s neuzimanjem u obzir ranijih odluka EUIPO-a koje je tužitelj istaknuo kao dokaze o ugledu ranijih žigova i drugi prigovor prvog tužbenog razloga u vezi s neuzimanjem u obzir dokumenata koji su podneseni u prilogu pismenom obrazloženju žalbe pred žalbenim vijećem.

23      Tim prigovorima tužitelj u biti prigovara žalbenom vijeću da je bez davanja razloga prešutno odbilo uzeti u obzir više ranijih odluka EUIPO-a u kojima je utvrđen ugled ranijih žigova, iako su u predmetnom postupku povodom prigovora te odluke bile istaknute kako pred njim tako i pred Odjelom za prigovore kao dokazi o ugledu ranijih žigova.

24      Osim toga, stoga što su navedene ranije odluke bile pravovremeno istaknute pred Odjelom za prigovore te su bile relevantni dokazi za utvrđivanje ugleda ranijih žigova, čije je neuzimanje u obzir od strane tog odjela opravdano iznenadilo tužitelja, žalbeno vijeće nije moglo u okviru ocjene, koju mora dati na temelju pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe br. 2868/95 u vezi s člankom 76. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, zakonito odlučiti da se dodatni dokazi, koje je tužitelj podnio u prilogu pismenom obrazloženju žalbe, ne mogu uzeti u obzir uslijed izostanka okolnosti koja opravdava njihovo nepravodobno podnošenje.

25      EUIPO osporava osnovanost tih prigovora.

26      Tvrdi da se upućivanje podnositelja prigovora na ranije odluke EUIPO-ovih tijela, u kojima je utvrđen ugled ranijeg žiga istaknutog u prilog njegovu prigovoru, ne može smatrati dokazom o ugledu tog žiga u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Naime, kao što je to Odjel za prigovore pravilno naveo, zakonitost EUIPO-ovih odluka treba ocijeniti na temelju Uredbe br. 207/2009 kako je tumači sud Unije, a ne na temelju ranije prakse donošenja odluka.

27      Osim toga, EUIPO ističe da je žalbeno vijeće dalo dva razloga za to što u obzir nisu uzeti dokazi koje mu je tužitelj podnio. Naime, s jedne strane, ono je zaključilo da s obzirom na očitu nedostatnost dokaza podnesenih u roku, koji je odredio Odjel za prigovore radi utvrđivanja ugleda ranijih žigova, dokazi podneseni u prilogu pismenom obrazloženju žalbe nisu bili dopunski dokazi, nego glavni dokaz o ugledu, tako da su bili nedopušteni na temelju pravila 50. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe br. 2868/95 u vezi s člankom 76. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009. S druge strane, žalbeno vijeće smatralo je da pod pretpostavkom da mu te odredbe nalažu da se upita o svrsishodnosti uzimanja u obzir takvog glavnog dokaza, koji mu je nepravodobno podnesen, ono mora svoju diskrecijsku ovlast izvršavati restriktivno, tako da se taj dokaz može prihvatiti samo ako su određene okolnosti mogle opravdati to kašnjenje, a što nije bio slučaj jer su dotični dokumenti mogli biti podneseni u roku koji je odredio Odjel za prigovore. Objašnjenje koje je tužitelj dao u tom pogledu, to jest da su osobito ranije EUIPO-ove odluke, na koje se pozvao pred Odjelom za prigovore, bile dokaz o ugledu, jest pogrešno i pogreška počinjena glede dokazne vrijednosti tih odluka ne može se smatrati opravdanjem kojim se legalizira nepravodobno podnošenje dokaza.

28      Naposljetku, u svojem pisanom odgovoru na pitanje postavljeno u okviru mjere upravljanja postupkom od 6. srpnja 2018. EUIPO je naveo da je žalbeno vijeće izrijekom navelo da se izvješće o anketi provedenoj u Francuskoj ne može uzeti u obzir zbog nepostojanja prijevoda bitnih dijelova tog izvješća. Pri tome se ono nije složilo s ocjenom iz odluka Odjela za prigovore na koje se tužitelj pozvao te je dalo izričito obrazloženje za svoju različitu odluku.

29      U tom pogledu valja podsjetiti na određena bitna razmatranja koja je Sud iznio u presudi od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma (C-564/16 P, EU:C:2018:509), i koja opravdavaju primjenu članka 132. Poslovnika u ovom predmetu.

30      Iz pravila 19. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 2868/95 proizlazi da je u slučaju prigovora, koji se temelji na razlogu iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, podnositelj prigovora slobodan, u načelu, odabrati oblik dokaza o ugledu ranijeg žiga koji smatra korisnim podnijeti EUIPO-u te, prema tome, da je ovaj potonji dužan analizirati dokaze koje podnese podnositelj prigovora, pri čemu ne može odmah odbiti određenu vrstu dokaza zbog njezina oblika. Stoga je podnositelj prigovora slobodan pozvati se, kao dokaz kojim nastoji dokazati ugled ranijeg žiga istaknut u prilog prigovoru, na jednu ili više ranijih odluka EUIPO-a u kojima je utvrđen ugled istog žiga, te je EUIPO dužan u tom slučaju uzeti u obzir navedene odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 58., 69. i 76.).

31      Kada ranije odluke EUIPO-a, na koje se podnositelj prigovora poziva kao dokaz kojima je utvrđen ugled ranijeg žiga na kojem se zasniva njegov prigovor na temelju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, jesu detaljne glede dokazne osnove i činjenica na kojima taj zaključak počiva, te su odluke važan pokazatelj da se za navedeni žig može također u okviru postupka povodom prigovora, koji je u tijeku, smatrati da ima ugled, u smislu te odredbe (presuda od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 94. i 95.). Naime, takav je zaključak činjenične prirode i ne ovisi o žigu za koji je zatražena registracija (vidjeti u tom smislu presude od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 81. i od 9. rujna 2016., Puma/EUIPO – Gemma Group (Prikaz mačke u skoku), T-159/15, EU:T:2016:457, t. 33.).

32      Osim toga, valja podsjetiti da načela jednakog postupanja i dobre uprave nalažu EUIPO-u da u obzir uzme odluke koje su donesene povodom sličnih prijava i posebnu pozornost posveti činjenici treba li odlučiti u istom smislu, uz poštovanje načela zakonitosti. Ta obveza postoji kako u postupcima koji se odnose na apsolutni razlog za odbijanje registracije tako i u postupcima koji se odnose na relativni razlog za odbijanje registracije (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 60. do 63.).

33      Načelo dobre uprave uključuje, među ostalim, obvezu uprave da obrazloži svoje odluke. Ta obveza, koja glede odluka EUIPO-a proizlazi također iz članka 75. Uredbe br. 207/2009, nalaže istome da jasno i nedvosmisleno izrazi zaključke na kojima se temelje njegove odluke. Poštovanje navedene obveze treba ocijeniti s obzirom na tekst predmetne odluke, njezin kontekst i sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno pravno područje. Argumenti istaknuti u okviru upravnog postupka dio su tog konteksta (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 64. do 66.).

34      Prema tome, kada se pred Odjelom za prigovore podnositelj prigovora precizno poziva, kao dokaz o ugledu ranijeg žiga na kojem se njegov prigovor zasniva na temelju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, na EUIPO-ove ranije odluke koje se odnose na ugled istog žiga, tijelima EUIPO-a nameće se obveza ispitivanja i obrazlaganja prilikom čijeg ispunjenja ona moraju uzeti u obzir odluke koje su ona već donijela i posebnu pozornost posvetiti pitanju treba li odlučiti u istom smislu. Ako ta tijela odluče prihvatiti ocjenu različitu od one donesene u takvim ranijim odlukama glede ugleda dotičnog žiga, ona moraju izrijekom obrazložiti to razlikovanje u odnosu na navedene odluke navodeći razlog zbog kojeg one nisu ili više nisu relevantne (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 66. i 76.).

35      U tom pogledu valja zaključiti da se podnositelj prigovora konkretno poziva na EUIPO-ove ranije odluke u smislu točke 34. ovog rješenja, osobito ako ih u prigovoru precizno navodi i ako njihov bitan sadržaj iznosi na jeziku postupka povodom prigovora (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 69.).

36      Naposljetku, može biti da tijelo EUIPO-a, pred kojim su istaknute EUIPO-ove ranije odluke u kojima je utvrđen ugled istog ranijeg žiga, smatra da ne može ispuniti odluku koja u tom slučaju proizlazi iz načela dobre uprave, to jest ispitati relevantnost tih ranijih odluka glede odluke koju ono samo mora donijeti i prema potrebi izrijekom obrazložiti različitu ocjenu, a da ne raspolaže dokazima koji su podneseni u okviru postupaka povodom prigovora koji su doveli do navedenih ranijih odluka. U tom slučaju navedeno tijelo nema drugog izbora osim iskoristiti mogućnost kojom raspolaže na temelju članka 63. stavka 2. i članka 78. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članak 70. stavak 2. i članak 97. Uredbe 2017/1001), da zatraži podnošenje tih dokaza u svrhu izvršavanja svojeg diskrecijskog prava i provođenja cjelovitog ispitivanja prigovora (presuda od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 97. i 98.).

37      Korištenje tom mogućnošću od strane žalbenog vijeća u skladu je s pravilom 50. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe br. 2868/95, u vezi s člankom 76. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, stoga što su dokazi podneseni u roku koji je Odjel za prigovore prvotno odredio (vidjeti u tom smislu presudu od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma, C-564/16 P, EU:C:2018:509, t. 91., 98. i 99.).

38      Na temelju svih ovih razmatranja valja ocijeniti osnovanost dvaju prigovora tužitelja iz točke 22. ovog rješenja kojima on žalbenom vijeću prigovara, s jedne strane, da nije uzelo u obzir ranije odluke tijela EUIPO-a koje su uredno istaknute pred ovim potonjim i, s druge strane, da je kao nedopuštene, i to iz razloga njihova nepravodobnog i neopravdanog podnošenja, odbilo dokaze podnesene u prilogu pismenom obrazloženju žalbe.

39      U tom pogledu valja utvrditi prije svega da je tužitelj precizno istaknuo tri ranije odluke EUIPO-a kao dokaze o ugledu ranijih žigova.

40      Naime, u točki 1.2. prigovora i točki 2.1. pismenog obrazloženja žalbe pred žalbenim vijećem, tužitelj se pozvao na EUIPO-ove odluke donesene 20. kolovoza 2010. u okviru postupka povodom prigovora B 1459017, u vezi s ranijim žigom na koji se odnosi međunarodna registracija br. 593987, 30. kolovoza 2010. u okviru postupka povodom prigovora B 1287178 u vezi s istim ranijim žigom, i 30. svibnja 2011. u okviru postupka povodom prigovora B 1291618, u vezi s navedenim ranijim žigom kao i onim na koji se odnosi međunarodna registracija br. 480105.

41      Potom, navedene ranije odluke EUIPO-a izrijekom su istaknute kao dokazi. Osim toga valja zaključiti, u kontekstu predmetnog postupka povodom prigovora, da su navedene ranije odluke istaknute kao dokazi o ugledu ranijih žigova na koje se navedene odluke odnose.

[omissis]

44      Naposljetku, na navedene ranije odluke poziva se precizno jer su u prigovoru, a zatim u pismenom obrazloženju žalbe pred žalbenim vijećem, reproducirani određeni relevantni odlomci kako bi se uzela u obzir ocjena EUIPO-a glede ugleda dotičnih ranijih žigova i razmatranja na kojima se ona zasnivala.

45      Osim toga, Opći sud je u točki 30. presude od 9. rujna 2016., Prikaz mačke u skoku (T-159/15, EU:T:2016:457), već utvrdio da su tri ranije odluke tijela EUIPO-a, na koje se tužitelj pozvao, novija praksa donošenja odluka prema kojoj dotični žigovi imaju ugled i poznati su široj javnosti, a koji čine dva od tri dotična ranija žiga u okviru predmetnog postupka povodom prigovora. Osim toga, valja istaknuti da su se te odluke odnosile na proizvode istovjetne ili slične onima o kojima je ovdje riječ i na određene države članice o kojima se ovdje radi.

46      Prema tome, s obzirom na obvezu ispitivanja i obrazlaganja koja proizlazi iz načela dobre uprave, na žalbenom vijeću je bilo da uzme u obzir odluke EUIPO-a, na koje se tužitelj pozvao, i posebnu pozornost posveti pitanju treba li odlučiti u istom smislu i, u slučaju negativnog odgovora, izrijekom obrazložiti tu razliku u ocjeni navodeći razlog zbog kojeg navedene odluke nisu ili više nisu relevantne.

47      Valja utvrditi, kao prvo, da je žalbeno vijeće prešutno odlučilo ne uzeti u obzir ranije odluke EUIPO-a na koje se tužitelj pozvao i svoju odluku nije posebno obrazložilo u tom pogledu. Međutim, stoga što je time odlučilo u istom smislu kao i Odjel za prigovore, valja uzeti u obzir obrazloženje dano s tim u vezi u odluci ovog potonjeg i sažeti predzadnju alineju točke 6. pobijane odluke, imajući u vidu funkcionalni kontinuitet između odjelâ za prigovore i žalbenih vijeća (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2016., Sun Cali/EUIPO – Abercrombie & Fitch Europe (SUN CALI), T-512/15, EU:T:2016:527, t. 46. i navedenu sudsku praksu).

48      To obrazloženje, prema kojem zakonitost odluka EUIPO-a treba ocjenjivati samo na temelju Uredbe br. 207/2009 kako je sud Unije tumači, a ne na temelju ranije prakse EUIPO-a, ipak očito ne ispunjava, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 30. do 37. ovog rješenja, zahtjeve koji proizlaze iz načela dobre uprave, stoga što se njime zanemaruje moguća relevantnost ranijih odluka EUIPO-a posebno glede odluka u kojima je već utvrđen ugled ranijeg žiga istaknut u prilog prigovoru zasnovanom na razlogu iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

49      Kao drugo, na pobijanu odluku utječe slična nepravilnost jer je žalbeno vijeće odbilo uzeti u obzir dokaze koje je tužitelj podnio u prilogu pismenom obrazloženju žalbe, iako se u prigovoru on uredno pozvao na više ranijih odluka EUIPO-a, neovisno o obrazloženju danom u tom pogledu.

50      Naime, s jedne strane, u dijelu u kojem je žalbeno vijeće obrazložilo činjenicu odbijanja tih elemenata, prvenstveno na temelju toga što u roku koji je odredio Odjel za prigovore tužitelj uopće nije podnio relevantan dokaz, ono je istovremeno zanemarilo slobodu glede dokaza koju podnositelj prigovora ima u vezi s ugledom ranijeg žiga na koji se poziva u prilog prigovoru zasnovanom na razlogu iz članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, kao što je to navedeno u točki 30. ovog rješenja, te posebnu vrijednost ranijih odluka u kojima je utvrđen ugled istog žiga.

51      S druge strane, podredni razlog za neuzimanje u obzir dotičnih dokaza, prema kojem nepravodobno podnošenje tih elemenata, koji se odnose na ugled ranijih žigova, nije bilo opravdano nikakvom okolnošću, također počiva na pogrešnoj pretpostavci da EUIPO-ove ranije odluke u kojima je utvrđen ugled dvaju od tih žigova nisu bile relevantni dokazi, tako da ih Odjel za prigovore nije bio dužan uzeti u obzir, iako se podnositelj prigovora upravo pozvao na te odluke u roku koji je taj odjel odredio. Valja osim toga naglasiti da se stoga što su se navedeni dokazi podneseni žalbenom vijeću djelomično sastojali od dokaza koje su tijela EUIPO-a ispitala u okviru postupaka povodom prigovora, koji su doveli do navedenih ranijih odluka, radilo o dokazima čije je podnošenje u ovom slučaju morao zatražiti Odjel za prigovore, a u izostanku toga žalbeno vijeće, ako su smatrali da ne mogu ispuniti svoju obvezu ispitivanja i obrazlaganja koje proizlazi iz načela dobre uprave, a kao što to proizlazi iz točaka 97. i 98. presude od 28. lipnja 2018., EUIPO/Puma (C-564/16 P, EU:C:2018:509), koje su navedene u točki 36. ovog rješenja.

52      Argumenti koji su podneseni u podnesku i očitovanjima EUIPO-a ne mogu dovesti u pitanje prethodna razmatranja.

53      Ovo stoga što je, kao prvo, tvrdnja da je uzimanje u obzir ranijih odluka tijela EUIPO-a u kojima je utvrđen ugled istog žiga u okviru drugih postupaka povodom prigovora suprotna pravima druge stranke, koja zato što nije uključena u postupke koji su doveli do navedenih odluka nije mogla podnijeti očitovanja o dokaznoj vrijednosti i relevantnosti dokaza podnesenih u okviru tih postupaka.

54      Naime, s jedne strane, kada se podnositelj prigovora namjerava pozvati po osnovi dokaza o ugledu ranijeg žiga na raniju odluku tijela EUIPO-a u kojoj je utvrđen ugled tog žiga, on se mora na tu odluku precizno pozvati, a što podrazumijeva osobito da prikaže bitan sadržaj te odluke.

55      S druge strane, tijelo EUIPO-a pred kojim je takva ranija odluka tako istaknuta može biti navedeno da se koristi svojim ovlastima koje su mu dodijeljene člankom 63. stavkom 2. i člankom 78. Uredbe br. 207/2009 kako bi od podnositelja prigovora ishodilo to da podnese dokaze koji su bili ispitani u okviru postupka koji je doveo do te ranije odluke, i to svaki put kada je takvo podnošenje nužno. To se podnošenje može zatražiti ne samo kako bi se navedenom tijelu omogućilo da ispuni obvezu ispitivanja i obrazlaganja koju mu u takvoj situaciji nalaže načelo dobre uprave, nego i kako bi mu se omogućilo da osigura da se u pogledu druge stranke poštuje načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja između stranaka u postupcima inter partes.

56      Kao drugo, ne može se prihvatiti pretpostavka EUIPO-a da obveza tijela EUIPO-a da u obzir uzimaju ranije odluke u kojima je utvrđen ugled istog žiga kao i onog istaknutog u prilog prigovoru o kojemu odlučuju znači da žalbeno vijeće može biti obvezno uskladiti svoju odluku s ranijom odlukom Odjela za prigovore. Naime, iz obveze ispitivanja i obrazlaganja koja proizlazi iz načela dobre uprave slijedi da tijelo EUIPO-a, pred kojim je ranija odluka uredno istaknuta, ne mora istu samo uzeti u obzir, nego se i upitati valja li odlučiti u istom smislu.

[omissis]

62      Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je tužba očito osnovana u dijelu u kojem tužitelj prigovara žalbenom vijeću, s jedne strane, da nije uzelo u obzir ranije odluke tijela EUIPO-a, koje su uredno istaknute pred njime, i, s druge strane, da je kao nedopuštene, i to iz razloga njihova nepravodobnog i neopravdanog podnošenja, odbilo dokaze podnesene u prilogu pismenom obrazloženju žalbe.

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

rješava:

1.      Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 29. siječnja 2016. (predmet R 229/2015-2).

2.      EUIPO-u se nalaže snošenje troškova, uključujući troškove društva Puma SE.

U Luksemburgu 22. svibnja 2019.

* Jezik postupka: engleski

1      Navedene su samo one točke rješenja za koje Opći sud smatra da ih je korisno objaviti.