1

Europska komisija je 9. srpnja 2008., nakon pritužbe koju je podnio Odbor za zaštitu industrije bešavnih čeličnih cijevi Europske unije, objavila obavijest o pokretanju antidampinškog postupka koji se odnosi na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2008., C 174, str. 7.).

2

Vijeće Europske unije je 24. rujna 2009. donijelo Uredbu (EZ) br. 926/2009 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2009., L 262, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 54., str. 286.).

3

Društvo Hubei Xinyegang Steel Co. Ltd, sa sjedištem u Huang Shiju (Kina) (u daljnjem tekstu: Hubei), podnijelo je 30. prosinca 2009. tužbu za poništenje Uredbe br. 926/2009 u dijelu u kojem se odnosi na njega. Komisija i ArcelorMittal Tubular Products Ostrava a.s. te trinaest drugih europskih poduzetnika koji proizvode bešavne cijevi (u daljnjem tekstu: ArcelorMittal i dr.) intervenirali su u potporu zahtjevu Vijeća.

4

Opći sud je presudom od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) poništio Uredbu br. 926/2009 u dijelu u kojem su njome uvedene antidampinške pristojbe na izvoz proizvoda društva Hubei i naplaćene privremene pristojbe na te izvoze.

5

ArcelorMittal i dr. i Vijeće podnijeli su 14. i 15. travnja 2014. žalbe protiv presude od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35).

6

Komisija je 7. prosinca 2015. donijela Provedbenu uredbu (EU) 2015/2272 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenog željeznog ili čeličnog pribora za cijevi podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (SL 2015., L 322, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.).

7

Sud je presudom od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) odbio žalbe koje su podnijeli ArcelorMittal i dr. i Vijeće.

8

Tužitelji, ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i drugi tužitelji čije se tvrtke nalaze u Prilogu, odnosno dvanaest drugih poduzetnika koji su stranke u postupcima u predmetima T‑528/09, C‑186/14 P i C‑193/14 P, saznali su 7. lipnja 2016. da je Komisija odlučila brisati društvo Hubei s popisa trgovačkih društava upisanih pod dodatnom oznakom TARIC A 950 integrirane tarife Europske unije (TARIC) i potonje upisati pod dodatnom oznakom TARIC C 129 (u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Prema navodima koje su iznijeli tužitelji, predmetnu pobijanu odluku donijela je Komisijina Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju. Komisija je u svojim pismenima potvrdila da je GU za oporezivanje i carinsku uniju 3. lipnja 2016. izmijenio TARIC uspostavivši dodatnu oznaku o kojoj je riječ.

9

Tužitelji su pokrenuli ovaj postupak tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. srpnja 2016.

10

Tužitelji su zasebnim aktom koji je isti dan podnesen tajništvu Općeg suda zatražili da se o ovoj tužbi odluči u ubrzanom postupku u skladu s člankom 152. Poslovnika Općeg suda. Komisija je 26. srpnja 2016. podnijela svoje očitovanje o tom zahtjevu. Opći sud (sedmo vijeće) odlukom od 11. kolovoza 2016. odbio je zahtjev za ubrzani postupak.

11

Budući da se sastav vijećâ Općeg suda promijenio u skladu s člankom 27. stavkom 5. Poslovnika, sudac izvjestitelj je raspoređen u sedmo vijeće kojemu je slijedom navedenog dodijeljen ovaj predmet.

12

Opći sud (sedmo vijeće) odlučio je na prijedlog suca izvjestitelja otvoriti usmeni dio postupka te je u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 89. Poslovnika strankama postavio pisana pitanja. Stranke su na ta pitanja odgovorile u određenim rokovima.

13

Opći sud je na raspravi od 18. siječnja 2018. saslušao izlaganja stranaka i njihove odgovore na postavljena pitanja.

14

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

15

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

16

Tužba se temelji na jednom tužbenom razlogu, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove pobijane odluke i na povredi članka 1. stavka 2. Provedbene uredbe 2015/2272 i njezina priloga.

17

Komisija tvrdi da je tužba nedopuštena a da nije zasebnim aktom službeno istaknula prigovor nedopuštenosti.

18

Kao prvo, Komisija osporava postojanje akta koji se može pobijati. Podsjećajući da poništenje Unijina akta djeluje ex tunc i da su njegovi učinci neposredni i bezuvjetni, izostanak pristojbi na uvoz dotičnog proizvoda društva Hubei proizlazi iz presuda sudova Unije. Suprotno onomu što čini se tvrde tužitelji, Provedbenom uredbom 2015/2272 nije „oživio” pravni temelj za uvođenje pristojbi na proizvode društva Hubei. Tom uredbom kojom se provodi revizija mjera koje su na snazi nisu uvedene nove mjere, već su zadržane postojeće, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava. Komisija također ističe da su uvjeti za uvođenje novih ili zadržavanje postojećih mjera različiti. Budući da su nakon presuda od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) antidampinške mjere na proizvode društva Hubei bile poništene s retroaktivnim učinkom, navedene mjere nije bilo moguće zadržati. U svakom slučaju uvođenje posebne oznake TARIC ne predstavlja akt koji se može pobijati i koji proizvodi pravne učinke. TARIC ima obavijesnu ulogu i samo odražava akte koji proizvode pravne učinke. Nacionalna carinska tijela zakonski su bila ovlaštena prestati naplaćivati antidampinške pristojbe na uvoz proizvoda društva Hubei i to neovisno o uspostavi oznake TARIC kojom se obavještava šira javnost.

19

Nadalje, Komisija podredno tvrdi da tužitelji nemaju aktivnu procesnu legitimaciju u smislu članka 263. četvrtog podstavka UFEU‑a. Informacije sadržane u bazi podataka TARIC na njih se ne odnose osobno. One se na njih ne odnose ni izravno jer ako bi informacije sadržane u bazi podataka TARIC proizvodile pravne učinke, oni bi bili strogo ograničeni na carinske uprave država članica. Mogući gospodarski učinak ukidanja mjera u odnosu na društvo Hubei nije dovoljan za utvrđivanje postojanja pravne promjene u odnosu na tužitelje.

20

Konačno, Komisija napominje da je stvarni cilj tužbe možda zapravo od Općeg suda pribaviti tumačenje učinaka njegove poništavajuće presude u pogledu valjanosti Provedbene uredbe 2015/2272. Takav zahtjev je nedopušten.

21

Tužitelji osporavaju Komisijine argumente.

22

Valja podsjetiti da su prema ustaljenoj sudskoj praksi akti ili odluke koji mogu biti predmet tužbe za poništenje u smislu članka 263. UFEU‑a samo one mjere koje proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na interese tužiteljâ. Nadalje, akt koji ne može proizvesti pravne učinke niti mu je to cilj ne može biti predmet tužbe za poništenje. Radi utvrđivanja proizvodi li pobijani akt takve učinke, valja promotriti njegovu bit (vidjeti presudu od 30. rujna 2003., Eurocoton i dr./Vijeće, C‑76/01 P, EU:C:2003:511, t. 54. i 56. i navedenu sudsku praksu).

23

U ovom slučaju pobijana odluka je akt kojim je Komisija odlučila brisati društvo Hubei s popisa trgovačkih društava upisanih pod dodatnom oznakom TARIC A 950 i upisati ga pod dodatnom oznakom TARIC C 129, koja ne predviđa naplatu nikakve antidampinške pristojbe na uvoz dotičnog proizvoda. Komisija je u svojim pismenima potvrdila da ta dodatna oznaka „obavješt[ava] carinske vlasti da se antidampinške pristojbe u vrijeme carinjenja ne [bi trebale] izračunavati”.

24

Kao prvo, valja istaknuti da Komisija utvrđuje, ažurira, vodi i prosljeđuje TARIC u skladu s člancima 2. i 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.). Nadalje, na temelju članka 5. stavka 1. Uredbe br. 2658/87 Komisija i države članice upotrebljavaju TARIC za „primjenu” Unijinih mjera u pogledu uvoza i izvoza iz Unije. Oznake TARIC i dodatne oznake se prema stavku 2. te iste odredbe „primjenjuju” na „sav uvoz”. Štoviše, prema članku 2. Uredbe br. 2658/87 dodatni pododjeljci TARIC‑a naslovljeni „podbrojevi TARIC”„potrebni” su za provedbu posebnih Unijinih mjera iz Priloga II. navedenoj uredbi koji uključuje, među ostalim, antidampinške pristojbe. Konačno, dvanaesta uvodna izjava Uredbe br. 2658/87 podsjeća da Zajednička carinska tarifa obuhvaća tarifne mjere sadržane u TARIC‑u.

25

Iz prethodno navedenog proizlazi da države članice u načelu moraju primjenjivati mjere koje su obuhvaćene oznakama i dodatnim oznakama TARIC u svrhu ujednačene provedbe Zajedničke carinske tarife. Također je potrebno naglasiti da Komisija ne samo da ima nadležnost utvrđivanja, ažuriranja, vođenja i prosljeđivanja TARIC‑a već i donošenja, izmjene ili stavljanja izvan snage antidampinških mjera.

26

Kao drugo, valja istaknuti da je Komisija pobijanom odlukom uspostavila dodatnu oznaku TARIC C 129 koja ranije nije postojala. Uspostavljanje navedene oznake imalo je za proizvode društva Hubei učinak zamjene oznake TARIC koja se primjenjivala na naplatu antidampinških pristojbi tj. dodatne oznake TARIC A 950. Nadalje, kao što to proizlazi iz izvatka TARIC‑a dostavljenog u prilogu tužbi, dodatna oznaka TARIC C 129 uspostavljena je u okviru primjene Provedbene uredbe 2015/2272 u kojoj je službeno navedena.

27

Kao treće, uspostavljanje dodatne oznake TARIC C 129 barem je omogućilo da se nacionalna carinska tijela obavijesti da uvoz dotičnog proizvoda društva Hubei ne bi trebao dovesti do naplate antidampinških pristojbi i to unatoč postojanju Provedbene uredbe 2015/2272 kojom se takva naplata predviđala. Stoga je uspostavljanje navedene dodatne oznake TARIC omogućilo da se na ujednačen način osigura da se antidampinške pristojbe neće naplaćivati za proizvode društva Hubei na cijelom carinskom području Unije.

28

Komisija je uostalom u svojim odgovorima na mjere upravljanja postupkom potvrdila da su antidampinške pristojbe bile naplaćivane između 7. travnja 2016., dana objave presude ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209), i uspostavljanja dodatne oznake TARIC C 129 te da nacionalna carinska tijela od uspostavljanja te oznake više nisu izvršavala takve naplate. Komisija je također navela da je dodatna oznaka TARIC C 129 bila uspostavljena kao podrška automatiziranom carinjenju proizvoda društva Hubei. Konačno, Komisija je u biti navela da je naplata antidampinških pristojbi koju su na proizvode društva Hubei izvršavala nacionalna carinska tijela nakon presuda od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) bila pogrešna. Iz toga proizlazi da je uspostavljanje dodatne oznake TARIC C 129 barem imalo učinak izmijene te situacije i da je Komisijina namjera bila izbjeći da nacionalna carinska tijela nastave naplaćivati antidampinške pristojbe na proizvode društva Hubei.

29

Kao četvrto, valja istaknuti da u predmetima u kojima su donesene presude od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) u pitanju nije bila zakonitost Provedbene uredbe 2015/2272 u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hubei te da se uspostavljanje dodatne oznake TARIC C 129 posebno odnosi na neprimjenu antidampinških pristojbi predviđenih tom uredbom kada je riječ o društvu Hubei. Valja podsjetiti da u tom pogledu akti institucija načelno uživaju presumpciju zakonitosti i stoga proizvode pravne učinke sve dok ih se ne povuče, poništi u okviru tužbe za poništenje ili proglasi nevaljanim povodom zahtjeva za prethodnu odluku ili prigovora nezakonitosti (vidjeti u tom smislu presude od 15. lipnja 1994., Komisija/BASF i dr., C‑137/92 P, EU:C:1994:247, t. 48.; od 8. srpnja 1999., Chemie Linz/Komisija, C‑245/92 P, EU:C:1999:363, t. 93. i od 4. veljače 2016., C & J Clark International i Puma, C‑659/13 i C‑34/14, EU:C:2016:74, t. 184.).

30

Uspostavljanje dodatne oznake TARIC C 129 stoga je rezultat Komisijina pravnog tumačenja veze koja postoji između poništenja Uredbe br. 926/2009 u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hubei i primjene Provedbene uredbe 2015/2272 na uvoz proizvoda tog društva. Komisija je, uostalom, u svojem odgovoru na tužbu potvrdila da se u ovom slučaju radi o njezinu tumačenju „pitanja […] protežu li se, za stranku koja je i sama uspješno podnijela tužbu za poništenje protiv antidampinških pristojbi, učinci poništenja tih pristojbi koje je proglasio Opći sud i na mjeru koja je donesena jednostavno u cilju njihova zadržavanja”.

31

Međutim, takvo tumačenje ne spada pod automatsku primjenu presuda od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) koju provode nacionalna carinska tijela. Ova se situacija razlikuje i od slučajeva kad su nacionalna carinska tijela obvezna u svojem pravnom poretku izvući zaključke poništenja ili proglašenja nevaljanosti uredbe kojom se uvode antidampinške pristojbe i to, ovisno o okolnostima, i njihovim povratom (vidjeti presudu od 18. siječnja 2017., Wortmann, C‑365/15, EU:C:2017:19, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

32

Iz toga proizlazi da je pobijana odluka proizvela pravne učinke koje su od uspostavljanja dodatne oznake TARIC C 129 provodila nacionalna carinska tijela s ciljem da ona više ne naplaćuju antidampinške pristojbe na proizvode društva Hubei kako je to utvrđeno Provedbenom uredbom 2015/2272, iako tu uredbu sud Unije nije poništio ni proglasio nevaljanom. Također je potrebno naglasiti da se učinci pobijane odluke moraju smatrati konačnima kao što to, uostalom, Komisija sama ističe u svojoj obavijesti o presudi od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) objavljenoj 9. rujna 2016. (SL 2016., C 331, str. 4.). Komisija je u toj obavijesti navela da bi „dosad naplaćene antidampinške pristojbe [na proizvode društva Hubei] trebalo nadoknaditi u skladu s primjenjivim carinskim propisima”. Osim toga, Komisija je odlučila ponovno pokrenuti ispitni postupak ograničen na stavljanje izvan snage antidampinških pristojbi koje se primjenjuju na kineske proizvođače izvoznike „uz iznimku Hubeija” navedene u Provedbenoj uredbi 2015/2272.

33

Osim toga, s obzirom na prethodno navedeno, pobijana odluka može se također smatrati mjerom izvršenja presuda od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) u smislu članka 266. UFEU‑a. U tom je pogledu, iako je u svoju obranu tvrdila da se nije trebala osloniti na članak 266. UFEU‑a kako bi donijela pravno obvezujući akt, Komisija također u svojem odgovoru na zahtjev za ubrzani postupak navela da je „u skladu s člankom 266. UFEU‑a” bila dužna poduzeti mjere koje je zahtijevalo izvršenje navedenih presuda i da je uspostavljanje dodatne oznake TARIC C 129 bilo „u potpunosti u skladu s tom odredbom”. U tom kontekstu valja podsjetiti da se člankom 266. UFEU‑a institucijama nameće obveza ispraviti utvrđenu nezakonitost uz poštovanje izreke i obrazloženja poništavajuće presude (vidjeti u tom smislu presude od 3. listopada 2000., Industrie des poudres sphériques/Vijeće, C‑458/98 P, EU:C:2000:531, t. 80. i 81. i od 28. siječnja 2016., CM Eurologistik i GLS, C‑283/14 i C‑284/14, EU:C:2016:57, t. 48. i 49.). Sudski nadzor nad tim poštuju li institucije obvezu koja proizlazi iz članka 266. UFEU‑a osigurava se, između ostalog, pravnim sredstvom predviđenim u članku 263. UFEU‑a (rješenje od 28. ožujka 2006., Mediocurso/Komisija, T‑451/04, neobjavljeno, EU:T:2006:95, t. 23.; vidjeti također u tom smislu presudu od 21. travnja 2005., Holcim (Deutschland)/Komisija, T‑28/03, EU:T:2005:139, t. 33. i navedenu sudsku praksu).

34

Konačno, pravni učinci pobijane odluke čiji je cilj da se antidampinške pristojbe na proizvode društva Hubei i koje su utvrđene Provedbenom uredbom 2015/2272 više ne naplaćuju mogu utjecati na interese poduzetnikâ zbog kojih je pokrenut antidampinški ispitni postupak (vidjeti u tom smislu presudu od 30. rujna 2003., Eurocoton i dr./Vijeće, C‑76/01 P, EU:C:2003:511, t. 66. i 67.).

35

S obzirom na sve te elemente valja smatrati da je pobijana odluka akt koji može biti predmet tužbe za poništenje u smislu članka 263. UFEU‑a.

36

U skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a svaka fizička ili pravna osoba može pod uvjetima utvrđenima u prvom i drugom stavku pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi ili koji se izravno i osobno odnosi na nju te protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere.

37

Budući da tužitelji nisu adresati pobijane odluke, Opći sud smatra primjerenim najprije ispitati odnosi li se ona izravno i osobno na njih.

38

Valja podsjetiti da uvjet prema kojem se akt koji je predmet tužbe mora izravno odnositi na fizičku ili pravnu osobu, kako je predviđeno člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a, zahtijeva ispunjenje dvaju kumulativnih kriterija, odnosno da osporavana mjera, kao prvo, izravno proizvodi učinke na pravni položaj pojedinca i, kao drugo, ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast svojim adresatima koji su zaduženi za njezinu provedbu, s obzirom na to da je ona potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije bez primjene drugih posrednih pravila (vidjeti rješenje od 10. ožujka 2016., SolarWorld/Komisija, C‑142/15 P, neobjavljeno, EU:C:2016:163, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

39

Kad je riječ o prvom uvjetu koji se odnosi na izravne učinke na pravni položaj pojedinca, valja istaknuti da pobijana odluka ima za učinak da se više ne naplaćuju antidampinške pristojbe predviđene Provedbenom uredbom 2015/2272 navedene u TARIC‑u na uvoz dotičnog proizvoda društva Hubei i, stoga, na uvoz koji će konkurirati proizvodima koje na tržište u Uniji stavljaju tužitelji.

40

Doduše, kao što to ističe Komisija, već je presuđeno da puka činjenica da akt može utjecati na tužiteljevu materijalnu situaciju nije dovoljna da bi se smatralo da se na njega akt izravno odnosi i da samo postojanje posebnih okolnosti može omogućiti osobi koja tvrdi da akt utječe na njezin položaj na tržištu da pokrene postupak na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a (rješenje od 21. rujna 2011., Etimine i Etiproducts/ECHA, T‑343/10, EU:T:2011:509, t. 41.).

41

Međutim u ovom slučaju pobijana odluka utječe na tužitelje ne samo s obzirom na njihovu materijalnu situaciju, osobito zato što proizvodi društva Hubei prema informacijama koje su dostavili tužitelji i koje Komisija nije osporila predstavljaju znatan udio kineskog uvoza u Uniju, nego i s obzirom na njihov pravni položaj u okviru postupka koji je doveo do donošenja antidampinških mjera na dotični proizvod.

42

Osobito, valja istaknuti da je pritužbu koja je dovela do donošenja Uredbe br. 926/2009 i zahtjev za reviziju koji je doveo do donošenja Provedbene uredbe 2015/2272 podnio Odbor za zaštitu industrije bešavnih čeličnih cijevi Unije u ime proizvođača kojih su tužitelji dio. Ta dva postupka, koji su pokrenuti zbog prigovorâ tužiteljâ, dovela su do uvođenja antidampinških pristojbi, između ostalog, na proizvode društva Hubei.

43

Stoga pobijana odluka time što predviđa da se antidampinške pristojbe iz Provedbene uredbe 2015/2272 više ne trebaju naplaćivati na proizvode društva Hubei, iako zahtjev za reviziju koji je podnesen u ime tužiteljâ ima za cilj, naprotiv, uvođenje pristojbi, izravno utječe na tužitelje (vidjeti u tom smislu presudu od 20. ožujka 1985., Timex/Vijeće i Komisija, 264/82, EU:C:1985:119, t. 13. do 16.; vidjeti također analogijom presudu od 28. siječnja 1986., Cofaz i dr./Komisija, 169/84, EU:C:1986:42, t. 30.).

44

Kad je riječ o drugom uvjetu izravnog utjecaja, koji se odnosi na diskrecijsku ovlast ostavljenu adresatima pobijane odluke, valja podsjetiti da države članice načelno moraju primjenjivati mjere koje su obuhvaćene oznakama i dodatnim oznakama TARIC u svrhu ujednačene provedbe Zajedničke carinske tarife. Komisija je uostalom u svojim pismenima potvrdila da nacionalna carinska tijela od uspostavljanja dodatne oznake TARIC C 129 više nisu naplaćivala antidampinške pristojbe na proizvode društva Hubei. Stoga valja utvrditi da nacionalna carinska tijela u ovom slučaju nisu raspolagala diskrecijskom ovlašću.

45

Iz toga proizlazi da je pobijana odluka izravno utjecala na tužitelje.

46

Iz sudske prakse proizlazi da subjekti koji nisu adresati odluke mogu tvrditi da se ona na njih osobno odnosi u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a samo ako ta odluka na njih utječe zbog određenih osobina koje su im svojstvene ili zbog činjenične situacije koja ih razlikuje od bilo koje druge osobe, izdvajajući ih uslijed toga pojedinačno na istovrstan način poput osoba kojima je odluka upućena (presude od 15. srpnja 1963., Plaumann/Komisija,25/62, EU:C:1963:17, str. 197., 223. i od 15. rujna 2016., Unitec Bio/Vijeće, T‑111/14, EU:T:2016:505, t. 29.).

47

Osim toga, valja podsjetiti da, u slučaju kad je tužbu podnijelo više tužitelja, ona je dopuštena ako je jedan od njih aktivno procesno legitimiran. U takvom slučaju, nije potrebno ispitivati aktivnu procesnu legitimaciju drugih tužitelja (presuda od 26. studenoga 2015., Comunidad Autónoma del País Vasco i Itelazpi/Komisija, T‑462/13, EU:T:2015:902, t. 34.; vidjeti također u tom smislu presudu od 24. ožujka 1993., CIRFS i dr./Komisija, C‑313/90, EU:C:1993:111, t. 30. i 31.).

48

U ovom slučaju, valja istaknuti da je, osim zahtjeva za reviziju koji je podnesen u ime tužiteljâ čiji su prigovori do njega doveli, šest proizvođača iz Unije koji su u tijeku postupka bili predmet uzorka i posjetâ radi provjere sudjelovalo u svojstvu tužiteljâ (uvodna izjava 21. Provedbene uredbe 2015/2272). Ti proizvođači odabrani u uzorak, na koje se Provedbena uredba 2015/2272 poimence odnosi, činili su oko 55 % ukupne prodaje nepovezanim kupcima u Uniji (uvodna izjava 12. Provedbene uredbe 2015/2272). Svi su odgovorili na upitnike koje je uputila Komisija (uvodna izjava 20. Provedbene uredbe 2015/2272). Podaci koje je Komisija na taj način prikupila omogućili su utvrditi postoji li rizik ponavljanja prijetnje štete (uvodna izjava 111. Provedbene uredbe 2015/2272). Slična se razmatranja primjenjuju na prvotni postupak koji je doveo do donošenja Uredbe br. 926/2009.

49

Nadalje, valja istaknuti da je, prema procjenama tužiteljâ u okviru njihova zahtjeva za ubrzani postupak koje Komisija nije osporila, izvoz društva Hubei 2015. predstavljao otprilike jednu trećinu ukupnog kineskog izvoza dotičnog proizvoda u Uniju, dok je rezervni kapacitet za proizvodnju društva Hubei činio 20 do 50 % ukupne potrošnje dotičnog proizvoda u Uniji. Te brojke valja usporediti s položajem tužiteljâ na tržištu Unije, koji je predstavljao, barem kad je riječ o šest proizvođača iz Unije koji su bili predmet uzorka u okviru postupka revizije, 55 % ukupne prodaje nepovezanim kupcima u Uniji.

50

Iz toga slijedi da se pobijana odluka, koja ima za učinak da se antidampinške pristojbe predviđene u Provedbenoj uredbi 2015/2272 više ne naplaćuju na proizvode društva Hubei, osobno odnosi na barem šestero proizvođača iz Unije koji su također u ovom slučaju tužitelji i koji su bili predmet uzorka i posjetâ radi provjere u okviru postupka revizije pokrenutog u njihovo ime i uzimajući u obzir prigovore koje su istaknuli i koji su doveli do uzimanja u obzir njihova posebnog položaja (vidjeti u tom smislu presudu od 20. ožujka 1985., Timex/Vijeće i Komisija, 264/82, EU:C:1985:119, t. 13. do 16.).

51

Osim toga, valja podsjetiti da su tužitelji bili intervenijenti pred Općim sudom i glavne stranke u žalbenom postupku pred Sudom u predmetima u kojima su donesene presude od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35). Budući da se za pobijanu odluku također može smatrati da predstavlja mjeru izvršenja tih presuda (vidjeti točku 33. ove presude), ta okolnost također može pojedinačno izdvojiti tužitelje.

52

Iz toga proizlazi da se pobijana odluka osobno odnosi na tužitelje koji su stoga aktivno procesno legitimirani a da pritom nije potrebno utvrditi predstavlja li navedena odluka regulatorni akt koji ne sadržava mjere izvršenja u odnosu na njih.

53

S obzirom na sve te elemente tužbu treba proglasiti dopuštenom.

54

Tužitelji svojim jedinim tužbenim razlogom tvrde da pobijana odluka nema pravnu osnovu i da se njome povređuje članak 1. stavak 2. Provedbene uredbe 2015/2272 i njezin prilog jer je Komisija pogrešno proširila doseg presuda od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35). Tom uredbom, koja je stupila na snagu 9. prosinca 2015., zamijenjena je Uredba br. 926/2009. Ona predstavlja pravnu osnovu za uvođenje antidampinških pristojbi na dotični proizvod podrijetlom iz Kine. Tužitelji nadalje navode da se u članku 1. stavku 2. Provedbene uredbe 2015/2272 i njezinu prilogu propisuje da društvo Hubei valja uvrstiti na popis poduzetnika pod dodatnom oznakom TARIC A 950. Pobijanom odlukom Komisija je izbrisala društvo Hubei s tog popisa. Međutim, ona je mogla donijeti pobijanu odluku samo ako se navedenim presudama također poništila Provedbena uredba br. 2015/2272 u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hubei. Međutim, to ovdje nije slučaj. Izreke navedenih presuda odnose se isključivo na Uredbu br. 926/2009. Proširenje učinaka tih presuda izvan poništenja Uredbe br. 926/2009 protivno je sudskoj praksi. Konkretno, tužitelji upućuju na presudu od 15. veljače 2001., Nachi Europe (C‑239/99, EU:C:2001:101). Iz navedenog zaključuju da se pobijana odluka ne može temeljiti na presudama od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) jer se njima ne poništava Provedbena uredba 2015/2272. Pobijana odluka tako nema pravne osnove. Njome se također povređuje članak 1. stavak 2. Provedbene uredbe 2015/2272 i njezin prilog.

55

Osim toga, čak i ako je Komisijina obveza, na temelju članka 266. prvog stavka UFEU‑a, da provede presude od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35) uključivala stavljanje izvan snage antidampinških pristojbi u odnosu na društvo Hubei uvedenih Provedbenom uredbom 2015/2272 – što tužitelji ne tvrde - Komisija je morala donijeti uredbu o izmjeni ili stavljanju izvan snage navedene uredbe. To proizlazi iz pravnog načela prema kojem akt može biti stavljen izvan snage samo aktom iste naravi. Ako je Komisija odlučila staviti izvan snage Provedbenu uredbu 2015/2272, trebala je poštovati pravâ na obranu tužiteljâ, savjetovati se s državama članicama i detaljnije objasniti svoje obrazloženje. Osim toga, takva odluka spada u nadležnost kolegija povjerenika, a ne Komisijina GU‑a za oporezivanje i carinsku uniju.

56

Tužitelji dodaju da je neosnovan Komisijin argument iznesen u njezinu odgovoru na tužbu prema kojem se njome zamijenio članak 1. stavak 2. Provedbene uredbe 2015/2272. Jedino donošenje uredbe kojom se mijenja Provedbena uredba 2015/2272 omogućilo bi zamjenu te odredbe. U svakom slučaju, da je Komisija mogla izmijeniti Provedbenu uredbu 2015/2272 promjenom TARIC‑a, onda bi pobijana odluka bila nezakonita zbog povrede, među ostalim, pravâ na obranu tužiteljâ i obveze obrazlaganja. Nadalje, suprotno onomu što je tvrdila Komisija, Uredba br. 2658/87 nije pružala pravnu osnovu potrebnu za donošenje pobijane odluke koja bi bila protivna antidampinškim propisima na snazi, to jest onima koji nisu istekli, koje sud Unije nije poništio ili koji nisu stavljeni izvan snage.

57

Komisija tvrdi da zato što je Opći sud retroaktivno poništio antidampinške pristojbe na uvoz dotičnog proizvoda društva Hubei koje su uvedene Uredbom br. 926/2009, poništenje nužno obuhvaća pristojbe uvedene Provedbenom uredbom 2015/2272. Antidampinška pristojba za koju se smatra da nikad nije postojala ne može se zadržati uredbom kojom se provodi revizija nakon isteka mjera. Novouspostavljena oznaka TARIC obavještava carinska tijela i gospodarske subjekte o tom zaključku. Sudska praksa koju navode tužitelji nije relevantna jer se odnosi na drugu pravnu situaciju.

58

Kada je riječ o navodnoj povredi članka 1. stavka 2. Provedbene uredbe 2015/2272, ona bi bila proturječna argumentu iz tužbe prema kojem je Komisija uvoz proizvoda društva Hubei nezakonito izuzela od antidampinških pristojbi uvedenih Provedbenom uredbom 2015/2272. Naime, takvo izuzeće nužno znači da je članak 1. stavak 2. Provedbene uredbe 2015/2272 bio zamijenjen drugim aktom. Između tih dviju odredaba ne može postojati proturječnost. Može postojati jedino povreda više norme, ali tužitelji se nisu pozvali na tu situaciju.

59

Kada je riječ o obvezi pozivanja na pravnu osnovu, Komisija ističe da na temelju Uredbe br. 2658/87 ima obvezu utvrditi, voditi, ažurirati i objavljivati bazu podataka TARIC. Uredba br. 2658/87 je stoga pružala pravnu osnovu za objavu oznake TARIC o kojoj je riječ u ovom predmetu. Komisija se nije trebala temeljiti na članku 266. UFEU‑a kako bi donijela pravno obvezujući akt s obzirom na to da svi pravni učinci za uvoz proizvoda društva Hubei proizlaze iz presude od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35). Revizija zbog predstojećeg isteka antidampinških mjera ne može zadržati, a još manje „oživiti” antidampinške pristojbe za koje se smatra da nikada nisu postojale.

60

Komisija dodaje da su, suprotno onomu što, čini se, sugeriraju tužitelji, sudovi Unije iz pravnog poretka uklonili antidampinške pristojbe na uvoz dotičnog proizvoda društva Hubei. Stoga je neosnovana tvrdnja da se članak 1. stavak 2. Provedbene uredbe 2015/2272 može zamijeniti samo donošenjem druge uredbe. U svakom slučaju, tužitelji se nisu pozvali ni na kakvu povredu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.) (zamijenjena Uredbom (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.)). Kada je riječ o povredi postupovnih obveza na koju se pozivaju tužitelji, oni nisu dokazali da je upravni postupak mogao dovesti do drukčijeg rezultata.

61

Kao prvo, valja podsjetiti da poništavajuća presuda nužno ima retroaktivan učinak tako da je utvrđenje nezakonitosti na snazi od datuma stupanja na snagu poništenog akta (presuda od 26. travnja 1988., Asteris i dr./Komisija, 97/86, 99/86, 193/86 i 215/86, EU:C:1988:199, t. 30.; vidjeti također u tom smislu presudu od 12. veljače 2008., CELF i Ministre de la Culture et de la Communication, C‑199/06, EU:C:2008:79, t. 61.). U ovom je slučaju Uredba br. 926/2009, u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hubei, bila poništena s ex tunc učinkom, što znači da se smatra da taj propis nikada nije imao učinke u odnosu na to društvo (vidjeti u tom smislu presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 48.).

62

Kao drugo, kada je riječ o Provedbenoj uredbi 2015/2272, ona je donesena nakon postupka revizije na temelju članka 11. stavka 2. Uredbe br. 1225/2009 (koji je postao članak 11. stavak 2. Uredbe 2016/1036). U skladu s tom odredbom konačna antidampinška mjera istječe pet godina od njezina uvođenja ili pet godina od datuma zadnje revizije koja pokriva damping i štetu, „osim ako je revizijom utvrđeno da bi istjecanje mjere vjerojatno doveo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete”. U tom okviru, Komisija može ili zadržati ili dopustiti istek mjera na snazi (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2012., Dow Chemical/Vijeće, T‑158/10, EU:T:2012:218, t. 43.). Cilj te odredbe nije stoga prvi put uvesti antidampinške mjere, već, prema potrebi, zadržati one koje su na snazi i koje normalno istječu (vidjeti u tom smislu presude od 11. veljače 2010., Hoesch Metals and Alloys, C‑373/08, EU:C:2010:68, t. 65. do 67. i od 24. rujna 2008., Reliance Industries/Vijeće i Komisija, T‑45/06, EU:T:2008:398, t. 94.). Tako se u uvodnoj izjavi 122. Provedbene uredbe 2015/2272 navodi da je „potrebno zadržati antidampinške mjere koje se primjenjuju na uvoz određenih bešavnih cijevi podrijetlom iz [Kine] uvedenih Uredbom br. 926/2009”.

63

Kao treće, iako je doduše točno da se Provedbenom uredbom 2015/2272 samo zadržavaju mjere koje su prvotno uvedene Uredbom br. 926/2009, upravo Provedbena uredba 2015/2272 služi kao pravna osnova naplate antidampinških mjera, točnije njezina izreka i Prilog navedenoj uredbi u kojima se propisuje uvođenje antidampinške pristojbe osobito na uvoz proizvoda društva Hubei. Izvadci TARIC‑a navedeni u prilogu tužbi izričito navode Provedbenu uredbu 2015/2272 kao temelj za naplatu antidampinških pristojbi na dotični proizvod. Isto vrijedi i za obavijesti o presudi od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209), koju je Komisija objavila 9. rujna 2016. (vidjeti točku 32. ove presude).

64

Budući da Provedbena uredba 2015/2272 nije poništena presudama od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35), ona načelno uživa presumpciju zakonitosti (vidjeti sudsku praksu navedenu u točki 29. ove presude). Nadalje, valja podsjetiti da pravomoćnost koju uživa poništavajuća presuda ne može dovesti do poništenja akta koji se ne osporava pred sudom Unije čak i ako je zahvaćen istom nezakonitošću (vidjeti u tom smislu presude od 14. rujna 1999., Komisija/AssiDomän Kraft Products i dr., C‑310/97 P, EU:C:1999:407, t. 54. i od 15. veljače 2001., Nachi Europe, C‑239/99, EU:C:2001:101, t. 26.).

65

Iz toga proizlazi da poništenje Uredbe br. 926/2009 u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hubei ne može automatski dovesti do nestanka odredaba Provedbene uredbe 2015/2272 iz pravnog poretka Unije koje sud Unije nije poništio.

66

Kao četvrto, valja podsjetiti da je na temelju članka 266. UFEU‑a na dotičnoj instituciji, osobito, da izbjegava da bilo koji akt namijenjen zamjeni poništenog akta bude zahvaćen istim nepravilnostima poput onih utvrđenih u poništavajućoj presudi (presude od 14. rujna 1999., Komisija/AssiDomän Kraft Products i dr., C‑310/97 P, EU:C:1999:407, t. 56. i od 29. travnja 2004., IPK‑München i Komisija, C‑199/01 P i C‑200/01 P, EU:C:2004:249, t. 83.). Sud je također utvrdio obvezu stavljanja izvan snage akata donesenih nakon poništenog akta koja prema potrebi može postojati za institucije (presuda od 26. travnja 1988., Asteris i dr./Komisija, 97/86, 99/86, 193/86 i 215/86, EU:C:1988:199, t. 30.). U istom smislu, Opći sud je utvrdio da valja poništiti akte koji se temelje na aktima koji su već poništeni i koji su stoga brisani iz pravnog poretka Unije (presuda od 18. rujna 2015., HTTS i Bateni/Vijeće, T‑45/14, neobjavljena, EU:T:2015:650, t. 46. do 48.). Osim toga, u predmetu u kojem je donesena presuda od 4. veljače 2016., C & J Clark International i Puma (C‑659/13 i C‑34/14, EU:C:2016:74, t. 175. do 177.) Sud je zaključio da uredba o reviziji nije bila valjana „u istoj mjeri” kao i uredba kojom su uvedene početne antidampinške pristojbe, pri čemu su obje uredbe podvrgnute njegovoj ocjeni valjanosti.

67

S obzirom na te elemente i osobito činjenicu da je, s jedne strane, cilj Provedbene uredbe 2015/2272 bio uvesti mjere slične onima koje su uvedene Uredbom br. 926/2009 za potrebe zadržavanja njihovih učinaka te da su, s druge strane, mjere koje su uvedene Uredbom br. 926/2009 nakon toga poništene presudama od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) i od 29. siječnja 2014., Hubei Xinyegang Steel/Vijeće (T‑528/09, EU:T:2014:35), Komisija je s pravom mogla smatrati da izvršenje navedenih presuda na temelju članka 266. UFEU‑a znači da se antidampinške pristojbe predviđene Provedbenom uredbom 2015/2272 više ne naplaćuju na proizvode društva Hubei.

68

Međutim, kao što to tužitelji podredno tvrde te s obzirom na to da Provedbena uredba 2015/2272 načelno uživa presumpciju zakonitosti, Komisija ju je morala izmijeniti ili staviti izvan snage uredbom.

69

Naime, valja podsjetiti da u skladu s pravilom usporednosti oblika, koje odgovora općem načelu prava, oblik koji je nametnut za obavještavanje trećih o aktu također mora biti zadržan za sve naknadne izmjene navedenog akta (vidjeti u tom smislu presude od 29. travnja 2004., Parlament/Ripa di Meana i dr., C‑470/00 P, EU:C:2004:241, t. 67.; od 21. srpnja 1998., Mellett/Sud Europske unije, T‑66/96 i T‑221/97, EU:T:1998:187, t. 136.; od 17. svibnja 2006., Kallianos/Komisija, T‑93/04, EU:T:2006:130, t. 56. i od 14. prosinca 2006., Gagliardi/OHIM – Norma Lebensmittelfilialbetrieb (MANŪ MANU MANU), T‑392/04, neobjavljena, EU:T:2006:400, t. 53.).

70

U ovom slučaju valja osobito istaknuti da se, na temelju članka 14. stavka 1. Uredbe br. 1225/2009 (koji je postao članak 14. stavak 1. Uredbe 2016/1036) koji je dio „Općih odredbi”, antidampinške pristojbe uvode „putem uredbe, a ubiru ih države članice u obliku, prema navedenoj stopi i drugim uvjetima utvrđenim u uredbi o uvođenju pristojba”. To je bio slučaj za antidampinške pristojbe utvrđene Provedbenom uredbom 2015/2272 na proizvode društva Hubei. Također valja podsjetiti da je Komisija nadležna za donošenje, izmjenu ili stavljanje izvan snage antidampinških mjera.

71

Iz toga proizlazi da nenaplatu antidampinških pristojbi društvu koje su utvrđene uredbom koju sud Unije nije poništio ni proglasio nevaljanom treba obično također provesti uredbom. Međutim, u ovom slučaju, Komisija je konačno predvidjevši nenaplatu antidampinških pristojbi na proizvode društva Hubei – u slučaju kada naplata proizlazi iz Provedbene uredbe 2015/2272 – putem uspostavljanja dodatne oznake TARIC prekršila pravilo usporednosti oblika.

72

Također valja navesti, kao što to opravdano ističu tužitelji u svojim pismenima, da je poštovanje pravila usporednosti oblika trebalo dovesti ne samo do sazivanja kolegija povjerenika Komisije već i do prikupljanja mišljenja Odbora osnovanog na temelju članka 15. stavka 1. Uredbe br. 1225/2009 (koji je postao članak 15. stavak 1. Uredbe 2016/1036), kao što je to bio slučaj u okviru donošenja Provedbene uredbe 2015/2272. U tom pogledu valja istaknuti da se na temelju članka 11. stavka 6. Uredbe br. 1225/2009 (koji je postao članak 11. stavak 6. Uredbe 2016/1036) antidampinške mjere stavljaju izvan snage ili zadržavaju na temelju članka 11. stavka 2. „u skladu s ispitnim postupkom iz članka 15. stavka 3.” iste uredbe. Isto tako, članak 9. stavak 4. Uredbe br. 1225/2009 (koji je postao članak 9. stavak 4. Uredbe 2016/1036) propisuje da Komisija uvodi konačne antidampinške pristojbe djelujući u skladu s ispitnim postupkom. Taj odbor i taj ispitni postupak predviđeni su Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL 2011., L 55, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 5., str. 291.). Postupci za takav nadzor država članica moraju osobito biti jasni i odražavati institucionalne zahtjeve UFEU‑a (peta uvodna izjava Uredbe br. 182/2011). Stoga je savjetovanje s odborom osnovanim na temelju članka 15. stavka 1. Uredbe br. 1225/2009 važno ne samo s postupovnog gledišta već i s gledišta institucionalnih zahtjeva UFEU‑a.

73

Osim toga, valja istaknuti pravnu nesigurnost koja proizlazi iz pobijane odluke, kao što to uostalom ističu tužitelji u svojim pismenima. Naime, s jedne strane, gospodarski subjekti, uključujući tužitelje, koji analiziraju propise Unije moraju uzeti u obzir Provedbenu uredbu 2015/2272 koju sud Unije nije poništio ni proglasio nevaljanom ni drugom uredbom stavio izvan snage pa stoga i antidampinške pristojbe uvedene tom uredbom. S druge strane, dodatna oznaka TARIC C 129 navodi na zaključak da se antidampinške pristojbe propisane Provedbenom uredbom 2015/2272 ne primjenjuju na proizvode društva Hubei. To dovodi do očite proturječnosti koja gospodarske subjekte, uključujući tužitelje, stavlja u položaj pravne nesigurnosti.

74

Nadalje, ako se pravno tumačenje koje je Komisija zauzela u ovom slučaju može izvesti iz pozivanja na presudu od 7. travnja 2016., ArcelorMittal Tubular Products Ostrava i dr./Hubei Xinyegang Steel (C‑186/14 P i C‑193/14 P, EU:C:2016:209) u bilješci iz dodatne oznake TARIC C 129, poštovanje pravila usporednosti oblika omogućilo bi da Komisijino obrazloženje u tom pogledu bude jasnije.

75

Nadalje, valja istaknuti da su institucije Unije već u drugim postupcima odlučile izmijeniti ili staviti izvan snage uredbu o reviziji koja je na snazi zadržala antidampinške mjere nakon poništenja uredbe koja joj je prethodila. To je bio slučaj osobito s Uredbom Vijeća (EZ) br. 989/2009 od 19. listopada 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 661/2008 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije (SL 2009., L 278, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 32., str. 195.) na koju se Komisija pozvala tijekom rasprave. Donošenje te uredbe uslijedilo je nakon presude od 10. rujna 2008., JSC Kirovo‑Chepetsky Khimichesky Kombinat/Vijeće (T‑348/05, neobjavljena, EU:T:2008:327). U toj presudi Opći sud je poništio uredbu koja je prethodila uredbi o reviziji, to jest Uredbu Vijeća (EZ) br. 945/2005 od 21. lipnja 2005. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 658/2002 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije i Uredbe (EZ) br. 132/2001 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom, među ostalim, iz Ukrajine nakon parcijalne privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 384/96 (SL 2005., L 160, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 79., str. 3.), kojom je prošireno područje primjene proizvoda na koje se odnose antidampinške mjere. Nakon te presude Vijeće je na temelju Komisijina prijedloga nakon savjetovanja sa savjetodavnim odborom odlučilo donijeti Uredbu br. 989/2009 o stavljanju izvan snage s retroaktivnim učinkom Uredbe Vijeća (EZ) br. 661/2008 od 8. srpnja 2016. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije, nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. i parcijalne privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 384/96 (SL 2008., L 185, str. 1.) u odnosu na poduzetnika koji je tužitelj pred Općim sudom za proizvode na koje se poništenje odnosi. Vijeće je također, u tom okviru, uspostavilo dodatnu oznaku TARIC posebno za poduzetnika tužitelja pred Općim sudom. U obrazloženju uz Prijedlog uredbe Vijeća (COM (2009) 493 final) Komisija je istaknula da je taj prijedlog stavljen „u kontekstu provedbe presude Općeg suda”.

76

S obzirom na te elemente, valja smatrati da Komisijina povreda pravila usporednosti oblika predstavlja nepravilnost koja zahtijeva poništenje pobijane odluke.

77

Taj zaključak se drugim Komisijinim argumentima ne može dovesti u pitanje. Osobito, sudska praksa na koju se Komisija poziva u svojim pismenima i koja se posebno odnosi na posljedice povrede pravâ na obranu društva tijekom postupka je bespredmetna. Naime, kao što je to upravo utvrđeno, doseg povrede pravila usporednosti oblika nadilazi poštovanje pravâ na obranu tužiteljâ. Nadalje, valja odbiti Komisijine argumente kojima, u biti, tvrdi da tužitelji nemaju interes ishoditi poništenje pobijane odluke na temelju povrede pravila usporednosti oblika. Naime, kao što su to tužitelji naveli na raspravi, njihov interes barem u početku leži u tome da se na proizvode društva Hubei primijene relevantne odredbe Provedbene uredbe 2015/2272. Komisija nije dostavila nijedan detaljan dokaz kojim bi to utvrđenje bilo dovedeno u pitanje.

78

Slijedom navedenog, valja poništiti pobijanu odluku.

79

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, valja joj, osim vlastitih, naložiti snošenje troškova tužiteljâ, u skladu s njihovim zahtjevima.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (sedmo vijeće)

proglašava i presuđuje: