1

Europska komisija svojom žalbom zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 16. ožujka 2016., Xinyi PV Products (Anhui) Holdings/Komisija (T‑586/14, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2016:154), kojom je taj sud poništio Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 470/2014 od 13. svibnja 2014. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2014., L 142, str. 1. i ispravak SL 2014., L 253, str. 4., u daljnjem tekstu: sporna uredba), u dijelu u kojem se ta uredba odnosila na Xinyi PV Products (Anhui) Holdings Ltd (u daljnjem tekstu: Xinyi PV).

2

U vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka odredbe koje su uređivale donošenje antidampinških mjera od strane Europske unije nalazile su se u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51. i ispravak SL 2010., L 7, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.; u daljnjem tekstu: osnovna uredba). Ta je uredba stavljena izvan snage Uredbom (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176., str. 21.).

3

Članak 2. stavak 7. osnovne uredbe predviđao je:

[…]

[…]”

4

Okolnosti spora, kako proizlaze iz pobijane presude, mogu se sažeti kako slijedi.

5

Xinyi PV je društvo koje proizvodi i izvozi solarno staklo sa sjedištem u Kini. Njegov je jedini dioničar društvo Xinyi Solar (Hong Kong) Ltd sa sjedištem u Hong Kongu (Kina), koje kotira na honkonškoj burzi.

6

Nastavno na pritužbu od 15. siječnja 2013., Komisija je 28. veljače 2013. pokrenula antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom određenih proizvoda solarnog stakla podrijetlom iz Kine.

7

Dana 21. svibnja 2013. Xinyi PV Komisiji je podnio zahtjev da mu se dodijeli tretman tržišnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: MET) u smislu članka 2. stavka 7. točke (b) osnovne uredbe, kako bi se u odnosu na njega uobičajena vrijednost odredila u skladu s člankom 2. stavcima 1. do 6. te uredbe, a ne u skladu s tzv. metodom „analogne zemlje” kako je određena pravilima iz članka 2. stavka 7. točke (a) te uredbe.

8

Dopisom od 22. kolovoza 2013. Komisija je obavijestila Xinyi PV da je ocijenila da ne može prihvatiti taj zahtjev. U tom je dopisu, među ostalim, navela sljedeće:

„Istraga je pokazala da je [Xinyi PV] ostvario različite porezne olakšice na temelju svojeg poreza na dohodak, kao što je:

Smatra se da se smanjenim poreznim stopama dodjeljuju znatne porezne olakšice, tako da [Xinyi PV] nije uspi[o] dokazati da njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija nisu pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva […].

Prema tome, Komisija predlaže da se odbije zahtjev [društva Xinyi PV za dodjelu] MET‑a.”

9

Dana 1. rujna 2013. Xinyi PV podnio je svoja očitovanja na taj dopis, na koja je Komisija odgovorila dopisom od 13. rujna 2013., kojim je potvrđeno odbijanje zahtjeva za dodjelu MET‑a koji je podnijelo to društvo.

10

Komisija je u tom dopisu, među ostalim, navela sljedeće:

„Režim poreza na dohodak kojim se [pogoduje] određenim društvima ili određenim gospodarskim sektorima, koje Vlada smatra strateškima, znači da taj porezni režim ne pripada tržišnom gospodarstvu[,] nego [da] i dalje uvelike proizlazi iz državnog planiranja i stoga može biti dio trećeg kriterija [iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe]. Primjenom režima povlaštene porezne stope mijenja se iznos dobiti prije oporezivanja koju društvo mora ostvariti kako bi privuklo ulagatelje […].

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da se na [Xinyi PV] mogla primijeniti smanjena porezna stopa (14,01 %) jer je [to društvo] moglo kombinirati porezni režim za poduzeća visoke tehnologije s drugim režimom, odnosno programom ‚2 Free 3 Half’. Zajednički učinak toga bila je znatno smanjena stopa u odnosu na uobičajenu stopu (25 %), čiji je cilj, među ostalim, mogao biti privući kapital po smanjenoj stopi i tako utjecati na financijsku i gospodarsku situaciju cijelog društva.

[…]

U konačnici, Vi navodite da je Komisijina ocjena prema kojoj je porezni režim gotovo stalno prilagodljive naravi neutemeljena. Vaši argumenti prema kojima su dva porezna režima vremenski ograničena primjereno su uzeti u obzir. Međutim, činjenica da ta dva porezna režima nisu imala stalni karakter ne dovodi u pitanje činjenicu da je njihov cilj bio utjecati na financijsku i gospodarsku situaciju poduzeća.”

11

Europska komisija donijela je 26. studenoga 2013. Uredbu (EU) br. 1205/2013 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz solarnog stakla iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 316, str. 8., u daljnjem tekstu: privremena uredba). Na temelju metode analogne zemlje, Republika Turska odabrana je u svrhu izračuna uobičajene vrijednosti za sve kineske proizvođače izvoznike uključujući Xinyi PV. Privremena antidampinška pristojba od 39,3 % uvedena je na uvoz dotičnog proizvoda koji je proizveo taj proizvođač.

12

Uvodne izjave 34. do 47. privremene uredbe odnose se na zahtjeve za dodjelu MET‑a. Uvodne izjave 40., 41., 43. i 45. do 47. te uredbe glase:

[…]

[…]

13

Komisija je 13. svibnja 2014. donijela spornu uredbu kojom je osobito potvrdila u njezinoj uvodnoj izjavi 34. utvrđenja iz uvodnih izjava 34. do 47. privremene uredbe u skladu s kojima sve zahtjeve za MET treba odbiti. Na temelju sporne uredbe uvedena je konačna antidampinška pristojba od 36,1 % na uvoz proizvoda od solarnog stakla koje proizvodi Xinyi PV.

14

Ta je konačna antidampinška pristojba naknadno izmijenjena i određena po stopi od 75,4 %, na temelju Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1394 od 13. kolovoza 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 470/2014, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/588, o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon ponovljenog ispitnog postupka u pogledu apsorpcije u skladu s člankom 12. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (SL 2015., L 215, str. 42.).

15

Usporedno s antidampinškim ispitnim postupkom, 23. travnja 2013. pokrenut je antisubvencijski ispitni postupak u kojem je donesena Provedbena uredba Komisije (EU) br. 471/2014 оd 13. svibnja 2014. o uvođenju konačnih kompenzacijskih pristojbi na uvoz solarnog stakla podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2014., L 142, str. 23.). Na temelju članka 1. stavka 2. te uredbe, uvedena je kompenzacijska pristojba od 3,2 % na uvoz solarnog stakla koje proizvodi Xinyi PV.

16

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. kolovoza 2014. društvo Xinyi PV zahtijevalo je poništenje sporne uredbe.

17

U prilog svojoj tužbi Xinyi PV istaknuo je četiri tužbena razloga. Opći je sud u pobijanoj presudi ispitao samo prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe i koji je stoga važan u predmetnoj žalbi.

18

Tim tužbenim razlogom Xinyi PV ističe da je Komisija u spornoj uredbi pogrešno smatrala da su njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija podložni značajnim poremećajima iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.

19

U tom pogledu je Opći sud u točki 62. pobijane presude presudio da valja smatrati da je Komisijina ocjena o tome bila očito pogrešna.

20

Najprije je Opći sud u točkama 63. do 67. pobijane presude u biti utemeljio taj zaključak na obrazloženju u skladu s kojim se ne može smatrati da su predmetne porezne olakšice bile prenesene iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, u smislu da su iz njega proizlazile ili bile njegova posljedica, s obzirom na to da je općepoznato da zemlje tržišnog gospodarstva, poput država članica Unije, također dodjeljuju porezne olakšice poduzetnicima u obliku oslobođenja od poreza tijekom određenog razdoblja ili smanjene porezne stope, kao što to među ostalim proizlazi iz sudske prakse Suda u području državnih potpora.

21

U točkama 68. do 78. pobijane presude Opći sud zatim je odbio Komisijine argumente koji se temelje na tome da su predmetne porezne olakšice zbog svojih posebnih značajki strane zemljama tržišnog gospodarstva, s obzirom na to da se, među ostalim, mogu povezati s različitim planovima koji se provode u Kini.

22

Stoga je Opći sud prihvatio prvi tužbeni razlog i posljedično poništio članak 1. sporne uredbe u dijelu u kojem se odnosio na Xinyi PV, ne ispitujući druge tužbene razloge za poništenje koje je on istaknuo.

23

Komisija od Suda zahtijeva da:

24

Xinyi PV od Suda zahtijeva da:

25

Rješenjem predsjednika Suda od 13. listopada 2016., Komisija/Xinyi PV Products (Anhui) Holdings (C‑301/16 P, neobjavljeno, EU:C:2016:796), društvu GMB Glasmanufaktur Brandenburg GmbH (u daljnjem tekstu: GMB) odobrena je intervencija u potporu zahtjevu Komisije.

26

U prilog svojoj žalbi Komisija ističe tri žalbena razloga, od kojih se prvi temelji na pogrešci koja se tiče prava s obzirom na tumačenje pojma „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, drugi se temelji na povredi obveze obrazlaganja, a treći na postupovnim nepravilnostima.

27

Prvi žalbeni razlog Komisije dijeli se na pet dijelova.

28

Prvim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši u točkama 63. i 69. pobijane presude da nije dovoljno dokazati da je mjera namijenjena provedbi petogodišnjeg plana u Kini kako bi se smatralo da je ta mjera iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, osim da se ta odredba liši svakog korisnog učinka.

29

Naime, članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju osnovne uredbe treba tumačiti na način da su porezne olakšice namijenjene provedbi petogodišnjeg plana uvijek iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva.

30

Xinyi PV u odgovoru na taj prvi dio ističe da iz točke 57. pobijane presude proizlazi da se o Komisijinoj argumentaciji u skladu s kojom su porezne olakšice namijenjene provedbi petogodišnjeg plana uvijek iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva nikada nije raspravljalo pred Općim sudom. Riječ je dakle o novoj tvrdnji koju bi Sud kao takvu trebao odbaciti kao nedopuštenu.

31

Opći je sud u točki 69. pobijane presude pravilno presudio da bi odbijanje zahtjeva za dodjelu MET‑a zbog toga što postoji neizravna veza između predmetnih poreznih olakšica i suvremenih planova koje provodi Narodna Republika Kina lišilo pojam „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva” svakog korisnog učinka.

32

Drugim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Komisija Općem sudu prigovara da je počinio pogrešku koja se tiče prava u točkama 74. do 76. pobijane presude, utvrdivši da potpora određenim industrijskim sektorima koje određena zemlja smatra strateškima, poput sektora visoke tehnologije, predstavlja legitimni cilj u tržišnom gospodarstvu.

33

U tom pogledu Komisija tvrdi da, iako koncept tržišnog gospodarstva dopušta određene državne intervencije, one za cilj imaju opći interes, a ne odabir „prvaka” koji se sastoji od pogodovanja ekonomskom sektoru proglašenom „strateškim” u odnosu na neki drugi sektor, putem različitih poreznih stopa ili drugih vrsta pogodnosti. U tržišnom gospodarstvu državne su potpore opravdane samo ako se odnose na ispravljanje tržišnih nepravilnosti ili ako se njima nastoje postići ciljevi pravičnosti.

34

Xinyi PV ističe da se ta argumentacija, u mjeri u kojoj se odnosi na točke 75. i 76. pobijane presude, odnosi na načelno suverene ocjene Općeg suda dokaza koje mu je on stavio na raspolaganje, a koje se ne mogu ispitivati u žalbenom postupku s obzirom na to da Komisija nije ni tvrdila ni dokazala da postoji očito iskrivljivanje nekog od tih dokaza.

35

Navedene točke 75. i 76. služe samo ilustriranju činjenice da predmetne porezne olakšice ne predstavljaju poremećaje poput onih koji se pojavljuju u gospodarstvu s državnom trgovinom, u svrhu primjene kriterija iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.

36

Trećim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Komisija tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši u točkama 77. i 78. pobijane presude da je argument Komisije u skladu s kojim predmetne porezne olakšice nisu utjecale isključivo na troškove koji se izravno mogu povezati s ciljem koji se nastoji ostvariti, nego na ukupan financijski rezultat Xinyija PV i stoga na njegovo opće financijsko stanje, relevantan samo za određivanje važnosti poremećaja u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, a ne za ocjenu je li taj poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u smislu te iste odredbe.

37

Kao što je to utvrdila Komisija kako u okviru administrativnog postupka tako i pred Općim sudom, jedno od zajedničkih obilježja sustava potpora u tržišnom gospodarstvu jest činjenica da su potpore ciljane i ograničene na javno financiranje nužno kako bi se ostvarili ciljevi koji se nastoje postići. S druge strane, mjere koje se ispituju u predmetnom postupku tako nisu ograničene na pojedinu kategoriju troškova povezanih s ulaganjem i nisu ni vremenski ograničene.

38

Xinyi PV ističe da Komisija ne iznosi nikakav dokaz u prilog svojoj tvrdnji u skladu s kojom su samo subvencije koje postoje u tržišnim gospodarstvima one koje su usmjerene i ograničene na javno financiranje nužno za ostvarivanje postavljenih ciljeva i ne poziva se ni na kakav dokaz podnesen Općem sudu.

39

Za tu argumentaciju uostalom ne postoji pravna osnova s obzirom na to da se članak 2. stavak 7. točka (c) treća alineja osnovne uredbe ne odnosi na pitanje pripada li poremećaj vrsti mjera koja je prihvatljiva u tržišnom gospodarstvu, nego na pitanje pripada li on vrsti mjera koja postoji u prethodnom sustavu bez tržišnog gospodarstva.

40

Četvrtim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je u točkama 66. i 67. pobijane presude presudio da su sustavi državnih potpora koji se smatraju nezakonitima i nespojivima s unutarnjim tržištem u presudama od 29. siječnja 1998., Komisija/Italija (C‑280/95, EU:C:1998:28), od 21. ožujka 2002., Španjolska/Komisija (C‑36/00, EU:C:2002:196) i od 28. srpnja 2011., Diputación Foral de Vizcaya i dr./Komisija (C‑471/09 P do C‑473/09 P, neobjavljena, EU:C:2011:521) usporedivi s fiskalnim mjerama koje se ispituju u predmetnom slučaju, na način da postojanje, kao takvo, tih mjera nije dovoljno kako bi se smatralo da su one iz sustava bez tržišnog gospodarstva.

41

Najprije, zajedničko je sustavima potpora o kojima je riječ u te tri presude Suda to da su bili ciljani i ograničeni na iznos nužan za ostvarenje postavljenog strateškog cilja te su stoga imali obilježje svojstveno tržišnom gospodarstvu. Nasuprot tomu, dvije mjere koje se ispituju u predmetnom postupku nisu ograničene na posebnu kategoriju troškova i, osim toga, smanjena stopa oporezivanja predviđena u korist poduzeća za visoku tehnologiju nije vremenski ograničena.

42

Zatim, tim trima navedenim sustavima potpora nastojao se postići strateški cilj svojstven tržišnom gospodarstvu, odnosno zaštita okoliša, restrukturiranje poduzeća u poteškoćama i regionalni razvoj. Nasuprot tomu, mjere koje se ispituju u ovom postupku odnose se na pogodovanje strateškim sektorima i stoga se njima ne nastoji postići cilj svojstven tržišnom gospodarstvu.

43

Konačno, Komisija smatra da korisnici državnih potpora koje su proglašene nezakonitima i nespojivima s unutarnjim tržištem u tri presude navedene u točki 66. pobijane presude, za razliku od Xinyija PV, nisu imali pravo zadržati te potpore s obzirom na to da je bio naložen njihov povrat.

44

Xinyi PV smatra da su utvrđenja Općeg suda u točkama 66. i 67. pobijane presude ocjene činjeničnih elemenata koji ne mogu biti predmet ispitivanja u fazi žalbe, pri čemu Komisija nije niti tvrdila niti dokazala da postoji očito iskrivljavanje dokaza.

45

U odnosu na meritum, Komisija ne pojašnjava kako predmetne porezne olakšice nisu ograničene na iznos nužan za ostvarenje cilja koji se njima nastoji postići. U svakom slučaju, kriterij iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe ne zahtijeva da se dokaže da su primljene subvencije ograničene na iznos nužan za ostvarenje ciljeva koji se njima nastoje postići. Osim toga, predmetne porezne olakšice odnose se na okolišne ciljeve.

46

GMB najprije kritizira točku 66. pobijane presude ističući da Opći sud miješa dva različita pojma. Pojam „značajan poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva”, u predmetnom slučaju Narodne Republike Kine, odnosio se na pitanje koje je obuhvaćeno zakonodavstvom i antidampinškom politikom Unije, a kojim se nastoji saznati ima li kineski izvoznik pravo koristiti MET. Nasuprot tomu, pojam „subvencije ili državne potpore” dio je skupa pravila kojima je uređeno drugo pitanje, kojim se nastoji saznati jesu li dopuštene državne potpore dodijeljene u zemlji s tržišnim gospodarstvom.

47

Nadalje, Opći sud je učinio pogrešku u odnosu na razliku koja postoji između centralizirane kontrole tržišta i ograničenih i ciljanih intervencija koje se mogu primijetiti u tržišnom gospodarstvu, kojima se nastoje privući strana ulaganja i potaknuti gospodarska djelatnost.

48

Konačno, GMB kritizira obrazloženje iz točke 67. pobijane presude ističući da se, s obzirom na to da su predmetne porezne olakšice uvedene namjerno i svjesno kako bi se na određen način organizirala struktura kineskog gospodarstva, njih ne može razmatrati odvojeno od globalnog planiranja kineskog gospodarstva, čija je svrha upravljanje tržišnim silama koje djeluju unutar tog tržišta.

49

Petim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Komisija ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava uzevši kao temelj u točkama 75. i 76. te u točkama 66. i 67. pobijane presude pogrešno tumačenje pojma „sustav bez tržišnog gospodarstva” u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.

50

Komisija na prvom mjestu tvrdi da se Opći sud u točki 76. pobijane presude, potvrdivši da je obilježje sustava bez tržišnog gospodarstva „način organizacije gospodarstva koji se temelji na ciljevima proizvodnje koje definiraju centralizirani planovi”, pogrešno pozvao na definiciju zemlje s državnom trgovinom.

51

Naime, pojam „sustav bez tržišnog gospodarstva” mnogo je širi od pojma „zemlja s državnom trgovinom” s obzirom na to da pokriva, među ostalim, zemlje koje se nalaze na popisu iz bilješke uz članak 2. stavak 7. točku (a) osnovne uredbe, od kojih je određen broj, ako ne i većina, gospodarski sustav u tranziciji prema tržišnom gospodarstvu.

52

Također, kad je riječ o Narodnoj Republici Kini, ta je zemlja, čak i u vrijeme kada je bila uvrštena na taj popis, prije nego što je bila premještena, nakon donošenja Uredbe Vijeća (EZ) br. 905/98 od 27. travnja 1998. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 384/96 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 1998., L 128, str. 18.), u kategoriju zemalja na koje se odnosi odredba koja odgovara članku 2. stavku 7. točki (b) osnovne uredbe, 1979. godine bila tzv. gospodarstvo „u tranziciji”.

53

Tako je Narodna Republika Kina tijekom 1986. uvela mjere s ciljem privlačenja izravnih stranih ulaganja, među kojima se nalazio program „2 Free 3 Halve”, osobito za strana poduzeća iz sektora visoke tehnologije.

54

Stoga je Opći sud, potvrdivši u točki 76. pobijane presude da je cilj koji se sastoji od privlačenja izravnih stranih ulaganja dijametralno suprotan pojmu „sustav bez tržišnog gospodarstva”, počinio pogrešku koja se tiče prava s obzirom na to da se pozvao na pogrešno tumačenje tog pojma. Naime, nakon uvođenja gospodarskih reformi najveći broj, ako ne i sve države bez tržišnog gospodarstva, često pokušavaju privući strana ulaganja koristeći porezna izuzeća poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku.

55

Na drugom mjestu, u točkama 66., 67., 75. i 76. pobijane presude Opći je sud pošao od pretpostavke u skladu s kojom sve ono što se može primijetiti u tržišnom gospodarstvu, per definitionem, ne može biti preneseno iz sustava tržišnog gospodarstva.

56

Takva je pretpostavka pogrešna, s jedne strane, jer su većina zemalja bez tržišnog gospodarstva – gospodarstva u tranziciji, koja se okreću tržišnom gospodarstvu, i, s druge strane, jer se poremećaji koje izazovu državne intervencije mogu primijetiti i u tržišnim gospodarstvima. Odlučujuće pitanje nije mogu li se određeni elementi primijetiti i u tržišnom gospodarstvu, nego koja su obilježja takvog gospodarstva.

57

Prema mišljenju Xinyija PV, pojam „prethodni” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe ne ostavlja mjesta sumnji u činjenicu da, za ocjenu zahtjeva za dodjelu MET‑a koje su kineski proizvođači podnijeli od 1. srpnja 1998., odnosno od datuma stupanja na snagu Uredbe br. 905/98 kojom je uvedena mogućnost dobivanja tog tretmana, Komisija treba ispitati postoje li poremećaji iz sustava bez tržišnog gospodarstva koji je bio na snazi prije tog datuma, odnosno kada je Narodna Republika Kina još bila zemlja s tradicionalnom državnom trgovinom.

58

Stoga je Opći sud u točki 76. pobijane presude pravilno protumačio pojam „sustav bez tržišnog gospodarstva” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe kao da znači „gospodarstvo s državnom trgovinom”.

59

GMB tvrdi da točke 65. i 67. pobijane presude sadržavaju pogrešku koja se tiče prava. On tvrdi da se poremećaj može smatrati „[prenesenim] iz” u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe u mjeri u kojoj kinesko gospodarstvo nije odlučno napustilo sustav bez tržišnog gospodarstva kako bi prešlo na ono tržišno.

60

Međutim, kinesko gospodarstvo još u mnogo pogleda ostaje nereformirano gospodarstvo, u kojem tekuća državna kontrola i dalje ima organizacijsku ulogu. Konsekutivni petogodišnji planovi odražavaju skup obveznih uputa središnje kineske vlade, uspostavljenih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini radi organizacije kineskog gospodarstva u skladu s centralnim planiranjem. Kineski gospodarski model nije se nakon 1998. godine promijenio na značajan način koji bi omogućio da ga se opiše kao tržišno gospodarstvo.

61

GMB prigovara pristupu Općeg suda koji smatra suviše formalističkim, a koji ovaj ima u pogledu pojma „poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva”, s obzirom na to da on podrazumijeva da svaki poremećaj koji je Narodna Republika Kina uvela u svoje gospodarstvo nakon 1998. isključuje da je Komisija odbila dodijeliti MET.

62

To društvo smatra da je Opći sud također počinio pogrešku koja se tiče prava, s obzirom na to da se odgovarajuća analiza poremećaja ne odnosi samo na „postojanje” predmetnih mjera kao gospodarskih poticaja, nego prije svega na ulogu koju te mjere imaju kao nastavak ciljeva politika središnje kineske vlade. Razvoj antidampinške pristojbe od 36,1 %, zatim 75,4 %, uvedene za Xinyi PV pokazuje da su mu poremećaji koji su mu mogli ići u korist pri nastojanju ostvarenja planiranih gospodarskih ciljeva kineske vlade mnogo pomogli da smanji svoje cijene do najniže razine, ne uzimajući u obzir sve njegove troškove proizvodnje. Ukupna neelastičnost cijena nije nastala bez dotičnih poremećaja.

63

Konačno, GMB tvrdi da točka 65. pobijane presude u svakom slučaju sadržava pogrešku s obzirom na to da je program „2 Free 3 Halve” uvela kineska vlada tijekom 1986. godine u vrijeme kada Kina još nije pokazivala nikakva obilježja tržišnog gospodarstva.

64

Ponajprije treba podsjetiti da se, u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) osnovne uredbe, u slučaju uvoza iz zemalja bez tržišnog gospodarstva odstupanjem od pravila iz stavaka 1. do 6. članka 2. iste uredbe, uobičajena vrijednost načelno utvrđuje na temelju cijene ili izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnog gospodarstva, odnosno u skladu s metodom analogne zemlje. Cilj te odredbe jest da se izbjegne uzimanje u obzir cijena i troškova koji vrijede u državi bez tržišnog gospodarstva s obzirom na to da ti parametri nisu rezultat uobičajenih sila koje djeluju na tržištu (vidjeti, među ostalim, presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 66.).

65

Međutim, prema članku 2. stavku 7. točki (b) osnovne uredbe, u slučaju antidampinških ispitnih postupaka u vezi s uvozom iz, među ostalim, Kine, uobičajena vrijednost utvrđuje se sukladno članku 2. stavcima 1. do 6. te uredbe i stoga ne u skladu s metodom analogne zemlje ako se utvrdi, na temelju valjano potkrijepljenih zahtjeva jednog ili više proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (c) navedene uredbe, da za tog proizvođača, odnosno za te proizvođače, u odnosu na proizvodnju i prodaju dotičnog istovrsnog proizvoda prevladavaju uvjeti tržišnog gospodarstva.

66

Kao što to proizlazi iz različitih uredbi iz kojih je proizašao članak 2. stavak 7. točka (b) osnovne uredbe, cilj te odredbe jest priznati proizvođačima koji djeluju u uvjetima tržišnog gospodarstva koji su se pojavili, među ostalim, u Kini, status koji odgovara njihovoj pojedinačnoj situaciji, a ne situaciji cijele zemlje u kojoj imaju sjedište (presuda od 4. veljače 2016., C & J Clark International i Puma, C‑659/13 i C‑34/14, EU:C:2016:74, t. 108.).

67

Na temelju ovlasti koje ima u skladu s osnovnom uredbom, na Komisiji je da ocijeni jesu li dokazi koje je odnosni proizvođač dostavio dostatni kako bi dokazao da ispunjava uvjete iz članka 2. stavka 7. točke (c) osnovne uredbe kako bi mu se priznao status MET‑a iz članka 2. stavka 7. točke (b) te uredbe, dok je na sucu Unije provjera da ta ocjena nije zahvaćena očitom pogreškom (vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 70.).

68

Nesporno je u predmetnom slučaju da je zahtjev Xinyija PV da mu se dodijeli MET odbijen samo zbog toga što to društvo nije dokazalo da ispunjava kriterij iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.

69

Na temelju te odredbe, dotični proizvođač mora podnijeti dostatne dokaze da njegovi troškovi proizvodnje i financijska situacija nisu pod utjecajem značajnijih poremećaja iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, osobito u vezi s amortizacijom imovine, ostalim računovodstvenim otpisima, trgovinom razmjene ili plaćanjima u obliku kompenzacije dugovanja.

70

Iz teksta te odredbe proizlazi, kao što je to istaknuo i Opći sud u točki 46. pobijane presude, da su njome propisana dva kumulativna uvjeta, od kojih se prvi odnosi na postojanje značajnog poremećaja troškova proizvodnje i financijske situacije predmetnog poduzeća, a drugi na činjenicu da se taj poremećaj pokazuje kao poremećaj iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva.

71

Pobijana presuda odnosi se samo na drugi od ta dva uvjeta, s obzirom na to da je Opći sud ispitivao, a kasnije prihvatio, samo dio prvog tužbenog razloga koji je istaknuo Xinyi PV, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni smatrajući da porezne olakšice propisane kineskim zakonodavstvom od kojih je Xinyi PV imao koristi treba kvalificirati kao poremećaj „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva” u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.

72

Petim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga, koji valja najprije ispitati, Komisija osporava tumačenje Općeg suda iz točke 76. pobijane presude drugog uvjeta iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, u bitnome ističući da je Opći sud pogrešno presudio da se pojam „prethodni sustav bez tržišnog gospodarstva” u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe odnosi na „način organizacije gospodarstva koji se temelji na ciljevima proizvodnje koje definiraju centralizirani planovi”.

73

U tom kontekstu valja podsjetiti da je pred Općim sudom Xinyi PV među ostalim tvrdio da se ne može smatrati da su porezne olakšice koje je on koristio iz sustava u kojem je trgovina obuhvaćena potpunim ili gotovo potpunim monopolom i gdje unutarnje cijene određuje država, odnosno iz zemlje s državnom trgovinom.

74

Nadalje se, a što uostalom stranke nisu osporile pred Sudom, u svrhu definiranja pojma „prethodni sustav bez tržišnog gospodarstva” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, Opći sud u točki 76. pobijane presude posebno pozvao na gospodarski sustav zemlje s državnom trgovinom.

75

U tom pogledu valja podsjetiti da je, kako je navedeno u uvodnim izjavama 4. i 5. Uredbe br. 905/98, uvođenje odredbe koja je kasnije preuzeta u članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) osnovne uredbe potaknuto činjenicom da su poduzete reforme u Kini temeljito izmijenile gospodarstvo te zemlje i dovele do pojave poduzetnika koji podliježu uvjetima tržišnog gospodarstva, tako da je ta zemlja odstupila od gospodarskog sustava koji je opravdavao sustavni pristup metodi analogne zemlje (presuda od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 68.).

76

Međutim, s obzirom na to da, unatoč tim reformama, Narodna Republika Kina još uvijek ne predstavlja zemlju tržišnog gospodarstva na čiji izvoz se automatski primjenjuju pravila iz članka 2. stavaka 1. do 6. osnovne uredbe, prema članku 2. stavku 7. točki (c) iste uredbe na svakom je proizvođaču koji želi koristiti ta pravila da dostavi dostatne dokaze, poput onih određenih u potonjoj odredbi, da posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva koji opravdavaju dodjelu MET‑a (presuda od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 69.).

77

Stoga valja smatrati da pojam „prethodni sustav bez tržišnog gospodarstva” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe upućuje na prethodni gospodarski sustav koji je opravdavao sustavno korištenje metode analogne zemlje u pogledu kineskih proizvođača, ali od kojeg je Narodna Republika Kina odstupila.

78

Opće poznato je da, prije 1. srpnja 1998., datuma stupanja na snagu Uredbe br. 905/98 kojom je uvedena odredba koja je kasnije preuzeta, među ostalim, u članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) osnovne uredbe, gospodarski sustav koji je prevladavao u Kini nije više bio sustav zemlje s državnom trgovinom. Naime, bio je to gospodarski sustav zemlje koja je, iako još uvijek nije imala tržišno gospodarstvo, već provela određene reforme za smanjenje državne kontrole, ali čije je gospodarstvo, u velikom broju sektora, i dalje obilježavala, među ostalim, središnja uloga petogodišnjih planova.

79

Nadalje je nesporno, kako to ističe nezavisni odvjetnik u točki 59. svojega mišljenja, da se cilj koji se nastoji ostvariti uvođenjem te odredbe sastoji od priznavanja određenih reformi koje su već ostvarene u nekim sektorima kineskog gospodarstva i poticanja još fundamentalnijih reformi, kako u relativno bliskoj budućnosti u svim sektorima tog gospodarstva troškovi koje imaju potrošači i cijene koje oni određuju više ne bi bili određeni ili pod značajnim utjecajem države, nego u bitnome rezultat slobodnog međudjelovanja ponude i potražnje.

80

Međutim, u međuvremenu, na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) osnovne uredbe metoda analogne zemlje nastavlja se redovito primjenjivati na izračun uobičajene vrijednosti, s time da se samo ako proizvođač u dovoljnoj mjeri dokaže da ispunjava svih pet uvjeta iz članka 2. stavka 7. točke (c) osnovne uredbe ta metoda na njega neće primijeniti i Komisija će morati izračunati uobičajenu vrijednost za tog proizvođača u skladu s metodom iz članka 2. stavaka 1. do 6. osnovne uredbe za uvoz iz zemalja s tržišnim gospodarstvom.

81

Zaključak u skladu s kojim pojam „prethodni sustav bez tržišnog gospodarstva” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe ne upućuje nužno i posebno na povijesni gospodarski sustav zemlje s državnom trgovinom, nego, općenitije, na gospodarski sustav bez tržišnog gospodarstva, u kojem su, u ovom slučaju, već provedene određene reforme, potkrijepljen je činjenicom da se u više jezičnih verzija te odredbe nalaze različiti izrazi poput „prethodni gospodarski sustav u kojemu gospodarstvo ne podliježe zakonima tržišta ” („sistema anterior de economia no sujeta a las leyes del mercado” na španjolskom jeziku), „prethodni sustav lišen tržišnog gospodarstva” („former non‑market economy system” na engleskom jeziku) ili „prethodni sustav centraliziranog gospodarstva” („antigo sistema de economia centralizada” na portugalskom jeziku).

82

Također, taj je zaključak potkrijepljen okolnošću da se, kao što je to u bitnome istaknuo i nezavisni odvjetnik u točkama 70. do 73. svojega mišljenja, riječ „[prenesenim] iz” koja prethodi pojmu „prethodni sustav bez tržišnog gospodarstva” mora, uzimajući u obzir ratio legis odredbi koje se odnose na MET, shvatiti na način da taj prethodni sustav mora dovesti do predmetnih poremećaja ili ih uzrokovati ili, drugim riječima, na način da dotične prednosti moraju proizlaziti iz takvog sustava, kao što je uostalom presudio Opći sud u točki 64. pobijane presude s obzirom na usporedbu određenih jezičnih verzija osnovne uredbe.

83

Konačno, taj je zaključak potkrijepljen ciljem članka 2. stavka 7. točke (c) osnovne uredbe, kojim se nastoji osigurati da proizvođač posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva i, osobito, da troškovi koje ima i cijene koje određuje budu rezultat slobodnog djelovanja tržišnih sila (presuda od 19. srpnja 2012., Vijeće/Zhejiang Xinan Chemical Industrial Group, C‑337/09 P, EU:C:2012:471, t. 82.).

84

Naime, u odnosu na taj cilj, u svrhe članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje te uredbe, nije bitno je li gospodarski sustav o kojemu je riječ gospodarstvo s državnom trgovinom ili drugi tip gospodarstva bez tržišnog gospodarstva.

85

Proizlazi da članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju osnovne uredbe treba razumjeti na način da proizvođaču nalaže da u dovoljnoj mjeri dokaže da njegovi troškovi proizvodnje i njegova financijska situacija nisu predmet nikakvog značajnog poremećaja koji proizlazi iz gospodarskog sustava bez tržišnog gospodarstva, koji je, u ovom slučaju, sustav koji se već nalazi u tranziciji, u odnosu na određene sektore, prema sustavu tržišnog gospodarstva.

86

S obzirom na prethodno navedeno valja utvrditi da je, pozivajući se u točki 76. pobijane presude, u svrhe definicije pojma „prethodni sustav bez tržišnog gospodarstva” iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, na gospodarski sustav zemlje s državnom trgovinom, Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava.

87

Stoga peti dio prvog žalbenog razloga valja prihvatiti.

88

Prvim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga, koji valja ispitati na drugom mjestu, Komisija u biti prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši u točkama 63. i 69. pobijane presude da nije dovoljno dokazati da se mjera može povezati s planom provedenim u Kini kako bi se smatralo da je ona iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, osim da se ta odredba liši svakog korisnog učinka.

89

U tom pogledu, najprije valja odbiti prigovor koji je istaknuo Xinyi PV, u skladu s kojim je ta Komisijina argumentacija nedopuštena s obzirom na to da je riječ o novom navodu o kojemu se nije raspravljalo pred Općim sudom.

90

Komisija je, naime, ovlaštena podnijeti žalbu u kojoj će pred Sudom istaknuti žalbene razloge koji proizlaze iz same pobijane presude i kojima je cilj osporavanje osnovanosti te presude u pogledu primjene prava (vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od 10. travnja 2014., Komisija i dr./Siemens Österreich i dr., C‑231/11 P do C‑233/11 P, EU:C:2014:256, t. 102.). Nadalje, iz točaka 52. i 53. pobijane presude proizlazi da je predmetni argument istaknula Komisija pred Općim sudom, na način da se potonji na taj argument morao očitovati.

91

Što se tiče merituma, najprije valja istaknuti da se Opći sud, protivno onomu što tvrdi Xinyi PV, u točki 69. pobijane presude nije pozvao na utvrđenje u skladu s kojim suvremeni petogodišnji planovi koje donosi Narodna Republika Kina nisu usporedivi s planovima provedenima dok je ta zemlja još uvijek bila gospodarstvo s državnom trgovinom.

92

Naime, u tom pogledu, Opći je sud odbio Komisijin argument o „posrednoj povezanosti predmetnih poreznih olakšica s različitim provedbenim planovima u Kini” zbog toga što „pokazuje pretjerani formalizam s obzirom na to da opstajanje tih planova ne znači nužno da su navedeni sustavi preneseni iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u Kini, osim ako bi se smatralo da su sve mjere donesene u Kini i vezane uz određeni plan prenesene iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva, što bi članak 2. stavak 7. točke (b) i (c) osnovne uredbe lišilo svakog korisnog učinka.”

93

Osim toga, u točki 76. pobijane presude Opći je sud istaknuo da je korištenje centraliziranih planova koji definiraju ciljeve proizvodnje obilježje sustava bez tržišnog gospodarstva.

94

U tom pogledu valja utvrditi da, pod pretpostavkom da petogodišnji kineski planovi ubuduće više ne predviđaju definirane ciljeve proizvodnje za sve gospodarske sektore, kao što je to bio slučaj u vrijeme kada je Narodna Republika Kina još bila zemlja s državnom trgovinom, ipak, kao što je to u bitnome istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 89. i 99. svojega mišljenja, opće poznato je da ti planovi još uvijek, čak i nakon reformi kineskog gospodarskog sustava, imaju ključnu ulogu u organizaciji tog gospodarstva s obzirom na to da za velik broj sektora sadržavaju precizne ciljeve koji imaju obvezujući karakter za sve razine vlasti.

95

Stoga, s obzirom na to da, kao što je već navedeno u točki 85. ove presude, kriterij iz članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe proizvođaču nalaže da u dovoljnoj mjeri dokaže da njegovi troškovi proizvodnje i njegova financijska situacija nisu predmet nikakvog značajnog poremećaja koji proizlazi iz gospodarskog sustava bez tržišnog gospodarstva, bilo da je riječ o sustavu s državnom trgovinom ili sustavu u tranziciji prema tržišnom gospodarstvu, povezanost mjere, poput one o kojoj je riječ u predmetnom slučaju, koja se sastoji od dodjele poreznih olakšica stranim ulagačima u sektorima koji se smatraju strateškima, poput visokih tehnologija, s različitim planovima provedenima u Kini dovoljna je za pretpostavku da ta mjera predstavlja poremećaj „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva” u smislu te odredbe.

96

Osim toga, protivno onomu što je Opći sud presudio u točki 69. pobijane presude, ta pretpostavka ne lišava svakog korisnog učinka članak 2. stavak 7. točku (c) treću alineju osnovne uredbe.

97

Naime, osim činjenice da se ona primjenjuje samo na mjere koje su stvarno povezane uz petogodišnji plan, dotični proizvođač može oboriti tu pretpostavku ako u dovoljnoj mjeri dokaže da predmetna mjera nije intrinzično protivna tržišnom gospodarstvu.

98

U svakom slučaju, taj proizvođač zadržava mogućnost dokazati da ta mjera, kako je na njega primijenjena, ne sadržava poremećaj koji se može kvalificirati kao „značajan” u smislu te iste odredbe.

99

Posljedično tomu, utvrđenja u točki 69. pobijane presude sadržavaju pogrešku koja se tiče prava.

100

Posljedično, valja zaključiti da je i prvi dio prvog žalbenog razloga osnovan.

101

Drugim i četvrtim dijelom prvog žalbenog razloga, koje valja zajedno ispitati na trećem mjestu, Komisija prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši u točkama 66., 67., 75. i 76. pobijane presude da se ne može smatrati da su predmetne porezne olakšice iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe, s obzirom na to da je, s jedne strane, opće poznato da zemlje s tržišnim gospodarstvom, poput država članica Unije, poduzetnicima dodjeljuju i porezne olakšice čiji je cilj privući strana ulaganja u sektore koji se smatraju strateškima, poput sektora visokih tehnologija, i, s druge strane, taj se cilj, barem teoretski, doima dijametralno suprotnim načinu organizacije gospodarstva koji se temelji na kolektivnom ili državnom vlasništvu poduzeća s ciljevima proizvodnje koje definiraju centralizirani planovi, što je karakteristika sustava bez tržišnog gospodarstva.

102

Iako, kao što to tvrdi Xinyi PV, zasigurno nije zadaća Suda da u žalbenom postupku provjerava utvrđenje iz tih točaka pobijane presude koje je u biti činjenične prirode, u skladu s kojim porezne olakšice iste vrste poput onih koje je koristio taj proizvođač postoje i u zemljama s tržišnim gospodarstvom, poput država članica Unije, Komisija, nasuprot tomu, u svojoj žalbi ima pravo prigovarati zaključku koji je Opći sud donio u obliku pravne kvalifikacije tih činjenica, odnosno da se ne može smatrati da te olakšice predstavljaju poremećaj „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva” u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.

103

Valja utvrditi da je taj prigovor osnovan.

104

Naime, kao što je to u bitnome istaknuo i nezavisni odvjetnik u točkama 95. do 99. svojega mišljenja, budući da nije osporavano da se predmetne porezne olakšice mogu povezati s različitim planovima provedenima u Kini i da se ta zemlja, usprkos reformama njezina gospodarskog modela, još uvijek načelno smatra, kao što to proizlazi iz pravila u članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) osnovne uredbe, zemljom bez tržišnog gospodarstva, kontekst u kojem su te porezne olakšice odobrene radikalno je drukčiji od konteksta u kojem se nalaze eventualno slične mjere u zemljama tržišnog gospodarstva.

105

U tom pogledu, kad je riječ o državama članicama Europske unije, valja podsjetiti da su takve porezne olakšice načelno nespojive s unutarnjim tržištem i stoga zabranjene ako ih je moguće kvalificirati „državnim potporama” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, što zahtijeva ispunjenje četiriju uvjeta koji su propisani tom odredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2016., Komisija/World Duty Free Group SA i dr., C‑20/15 P i C‑21/15 P, EU:C:2016:981, t. 53.).

106

Nadalje, kao što je istaknula i Komisija, a u odnosu na što nije istaknut prigovor, tri presude koje Opći sud spominje u točki 66. pobijane presude ticale su se fiskalnih potpora koje su ocijenjene nezakonitima i nespojivima s pravom Unije, koje njihovi korisnici trebaju vratiti i to čak i ako je njihova dodjela bila skopčana s određenim ograničenjima radi ostvarenja preciznih ciljeva. S druge strane, u predmetnom slučaju, porezne olakšice dodijeljene su u korist široko definiranih strateških sektora i nisu vremenski ograničene i ne čini se da je dodjela potpora predmet državne kontrole koja svoje korisnike izlaže opasnosti njihova povrata.

107

Što se tiče posebnog gospodarskog sustava koji je prevladavao u Kini na koji se odnosi pravilo iz članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) osnovne uredbe, odnosno gospodarskog sustava u tranziciji prema tržišnom gospodarstvu, ali koji se još uvijek načelno smatra sustavom bez tržišnog gospodarstva, iako se, kao što je to slučaj u ovom postupku, predmetne porezne olakšice mogu povezati s različitim planovima provedenima u Kini, ne može se smatrati da su te olakšice dijametralno suprotne takvom sustavu.

108

Protivno tomu, kao što je to istaknuo i nezavisni odvjetnik u točki 104. svojega mišljenja, s obzirom na to da se predmetnim poreznim olakšicama provodi petogodišnji plan, karakterističan element sustava bez tržišnog gospodarstva koji je ključan u organizaciji kineskog gospodarstva, Komisija može pretpostaviti da su te mjere „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva”.

109

Dakle, valja zaključiti da su drugi i četvrti dio prvog žalbenog razloga Komisije osnovani.

110

Proizlazi, a da nije potrebno ispitati treći dio prvog žalbenog razloga, da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni odbivši dodijeliti Xinyiju PV MET, na temelju utvrđenja u skladu s kojim poremećaji koji proizlaze iz tih mjera nisu „iz prethodnog sustava bez tržišnog gospodarstva”, u smislu članka 2. stavka 7. točke (c) treće alineje osnovne uredbe.

111

Posljedično, budući da su prvi, drugi, četvrti i peti dio prvog Komisijina žalbenog razloga osnovani, valja ukinuti pobijanu presudu, pri čemu nije potrebno ispitivati drugi i treći žalbeni razlog.

112

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, Sud, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.

113

To nije slučaj u ovom postupku s obzirom na to da je Opći sud prihvatio tužbu za poništenje Xinyija PV a da nije ispitao drugi dio prvog tužbenog razloga ni drugi, treći i četvrti tužbeni razlog koji su pred njim istaknuti. S obzirom na to, predmet valja vratiti na ponovno suđenje Općem sudu.

114

Budući da se predmet vraća Općem sudu na ponovno suđenje, o troškovima će se odlučiti naknadno.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) proglašava i presuđuje: