1. 

Ovim se zahtjevom za prethodnu odluku Sudu daje mogućnost da odluči o pojmovima „poduzetnik u teškoćama” ( 2 ) i „stečajni postupak” koji se upotrebljavaju u članku 1. Uredbe (EZ) br. 800/2008 ( 3 ) u stavku 6. točki (c) i stavku 7. točki (c).

2. 

Dvojbe suda koji je uputio zahtjev nastale su tijekom postupka koji je pokrenuo poduzetnik (Nerea S.p.A., u daljnjem tekstu: Nerea) radi pobijanja opoziva javne potpore koju je talijanska regionalna uprava dodijelila iz programa Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR).

3. 

Kad joj je dodijeljen poticaj (ožujak 2012.), Nerea je ispunjavala uvjete natječaja za dodjelu potpore, uključujući uvjet prema kojem poduzetnik ne smije biti poduzetnik u teškoćama, ali je tijelo koje upravlja tim potporama protumačilo da Nerea više nije ispunjavala te uvjete otkad je zahtjevom iz prosinca 2013. zatražila pokretanje postupka nagodbe „concordato preventivo” koji je okvalificirala kao stečajni postupak u smislu Uredbe br. 800/2008, što je dovelo do poništenja prvotne odluke i zahtjeva za povrat iznosa potpore od poduzetnika korisnika.

4. 

Stranke u postupku ne slažu se u pogledu naravi stečajnog postupka koji je pokrenula Nerea, kao i u pogledu kvalifikacije tog poduzetnika kao „poduzetnika u teškoćama”. Rasprava se proširila i na trenutak u kojem se treba ocijeniti moguće postojanje (izvornih ili iznenadnih) teškoća.

5.

Uvodna izjava 15. glasi kako slijedi:

„Potpore dodijeljene poduzetnicima u teškoćama u smislu Smjernica Zajednice za državne potpore za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama […] trebaju se ocjenjivati prema tim Smjernicama kako bi se izbjeglo njihovo zaobilaženje. Potpore takvim poduzetnicima trebaju, prema tome, biti izuzete iz područja primjene ove Uredbe. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje država članica, prilikom dodjeljivanja potpora obuhvaćenih ovom Uredbom malim i srednjim poduzećima, definiciju poduzetnika u teškoćama potrebno je pojednostaviti u usporedbi s definicijom koja se koristi u tim Smjernicama. Štoviše, mala i srednja poduzeća koja su osnovana prije manje od tri godine ne trebaju se, za potrebe ove Uredbe, smatrati poduzetnicima u teškoćama u pogledu tog razdoblja, osim ako ispunjavaju kriterije mjerodavnog nacionalnog prava za cjelokupni stečajni postupak. To pojednostavljenje ne treba dovoditi u pitanje ispunjavanje uvjeta iz tih Smjernica od strane malih i srednjih poduzeća u pogledu potpora koje nisu obuhvaćene ovom Uredbom, kao niti svrstavanje velikih poduzeća, prema ovoj Uredbi, u poduzeća u teškoćama koji su i nadalje obuhvaćeni punom definicijom utvrđenom u tim Smjernicama.”

6.

Člankom 1. propisano je:

„[…]

6.   Ova se Uredba ne primjenjuje na sljedeće potpore:

[…]

7.   Za potrebe točke (c) stavka 6., za malo i srednje poduzeće smatra se da je poduzetnik u teškoćama ako ispunjava sljedeće uvjete:

Malo ili srednje poduzeće koje je osnovano prije manje od tri godine ne smatra se, za potrebe ove Uredbe, poduzetnikom u teškoćama za to razdoblje osim ako zadovoljava uvjet naveden u točki (c) prvog podstavka.”.

7.

U skladu s točkom 9.:

„Ne postoji definicija Zajednice pojma ‚poduzeće u teškoćama’. Međutim, u smislu ovih Smjernica Komisija smatra da je poduzeće u teškoćama ako nije sposob[no] vlastitim sredstvima ili sredstvima koja može pribaviti od svojih vlasnika/dioničara ili vjerovnika spriječiti gubitke, a koji bi, bez vanjske intervencije javnih vlasti, gotovo sigurno kratkoročno ili srednjoročno ugrozili njegov opstanak.”

8.

U skladu s točkom 10.:

„U smislu ovih Smjernica smatra se da je poduzeće u teškoćama, bez obzira na njegovu veličinu, posebno u sljedećim slučajevima:

9.

Iz točke 11. proizlazi:

„Može se smatrati da je poduzeće u teškoćama iako ne postoji niti jedna okolnost iz točke 10., posebno ako su prisutni uobičajeni znakovi poduzeća u teškoćama, kao primjerice povećavanje gubitaka, smanjenje prometa, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova, rast duga, rast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine. U najgorem je slučaju poduzeće već insolventno ili je već nad njime pokrenut stečajni postupak na temelju domaćih propisa. Ove Smjernice primjenjuju se tada i na potpore koje u okviru takvog postupka dovode do opstanka poduzeća. U svakom slučaju, poduzeće je očito u teškoćama ako se ne može oporaviti svojim sredstvima ili sredstvima koje primi od svojih vlasnika/dioničara ili sredstvima iz tržišnih izvora.”

10.

Člankom 186.a Regio Decreto n. 267 ( 5 ), u skladu s tekstom primjenjivim ratione temporis na činjenice u glavnom postupku, uređen je postupak nagodbe koji se naziva „concordato preventivo” (u daljnjem tekstu: nagodba s vjerovnicima, ili nagodba s nastavkom poslovanja poduzetnika) na sljedeći način:

„Odredbe ovog članka primjenjuju se kada je planom nagodbe navedenim u članku 161. stavku 2. točki (e) predviđen nastavak poslovanja dužnika, prijenos postojeće gospodarske cjeline ili unos prava, stvari ili imovine u postojeću gospodarsku cjelinu jednog ili više društava, uključujući novonastalo društvo. Planom se može predvidjeti i likvidacija sredstava koja nisu povezana s obavljanjem djelatnosti poduzetnika.

U slučajevima predviđenima ovim člankom:

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 169.a, ugovori čije je izvršavanje u tijeku na datum podnošenja tužbe, uključujući ugovore sklopljene s javnom upravom, neće biti raskinuti kao posljedica pokretanja postupka. Bilo koje drukčije pogodbe su ništavne. Prihvaćanjem zahtjeva za nagodbu s vjerovnicima ne sprječava se nastavak ugovora o javnoj nabavi ako je stručnjak kojeg je imenovao dužnik naveden u članku 67. potvrdio svoju suglasnost s planom i razumnu mogućnost izvršenja ugovora. Po ispunjenju pravnih uvjeta, društvo stjecatelj ili društvo primatelj unosa prava, stvari ili imovine u gospodarsku cjelinu ili jednu od grana djelatnosti poduzetnika kojem su ugovori dodijeljeni, ostvaruju pravo na taj nastavak poslovanja. Pri prijenosu ili unosu nadležni sud nalaže poništenje upisa i prijepisa.

Nakon podnošenja tužbe, na sudu je da odobri sudjelovanje u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi na temelju mišljenja sudskog upravitelja, ako je imenovan. U suprotnom odluku donosi sud.

Prihvaćanjem zahtjeva za nagodbu s vjerovnicima ne sprječava se sudjelovanje u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi ako poduzetnik tijekom natječaja dostavi:

Ne dovodeći u pitanje odredbe prethodnog stavka, poduzetnik koji je u postupku nagodbe s vjerovnicima također može sudjelovati u natječaju u okviru privremenog konzorcija dok god nema status ovlaštenog zastupnika i dok god se nad drugim poduzetnicima koji pripadaju tom konzorciju ne vodi stečajni postupak. U tom slučaju, izjavu iz četvrtog stavka točke (b) može dati i subjekt koji je dio konzorcija.

Ako tijekom postupka koji je pokrenut u skladu s ovim člankom poduzetnik prestane s obavljanjem svoje djelatnosti ili ako se to obavljanje djelatnosti pokaže očito štetnim za vjerovnike, sud postupa u skladu s člankom 173. To ne utječe na dužnikovu ovlast da izmijeni prijedlog nagodbe.”

11.

Skupština regije Marche ( 6 ) odobrila je 9. studenoga 2010. natječaj za dodjelu potpora za određene djelatnosti malih i srednjih poduzetnika iz Regionalnog operativnog programa EFRR‑a za razdoblje od 2007. do 2013. ( 7 )

12.

Dekret o objavi natječaja za dodjelu potpore sadržavao je u svojem Prilogu I., među ostalim, klauzule primjenjive na „subjekte korisnike” (br. 1), na „razloge nedopuštenosti” za sudjelovanje u postupku (br. 10, stavak 3. i br. 19), na „obveze povezane sa stabilnošću aktivnosti” (br. 17, stavak 3.) i na „razloge za opoziv” dodijeljenih potpora (br. 20.).

13.

U pogledu subjekata korisnika potpore, u klauzuli br. 1 bili su sadržani potrebni uvjeti za poduzetnike koji su željeli ostvariti poticaje, među kojima se, za potrebe spora, ističu oni poduzetnici koji se „u trenutku podnošenja zahtjeva […] nisu nalazili u teškoćama u smislu članka 1. stavka 7. Uredbe br. 800/2008” ( 8 ).

14.

U skladu s klauzulom br. 17 stavkom 3. „korisnik potpore dužan je poštovati obvezu stabilnosti same aktivnosti, kojom se jamči da tijekom pet godina od datuma provedbe sufinancirane aktivnosti, u odnosu na tu aktivnost, neće doći do bitnih izmjena kojima bi se promijenila narav ili načini provedbe ili dodijelile neopravdane prednosti poduzetniku ili javnom tijelu kojima bi se promijenilo vlasništvo nad nekom infrastrukturom ili prestanak poslovanja poduzetnika.”

15.

Nerea je 13. travnja 2011. podnijela zahtjev za potpu koji je prihvaćen zbog čega joj je 20. ožujka 2012. dodijeljena potpora u iznosu od 144052,58 eura.

16.

Nakon što je 50 % potpore (72026,29 eura) primila kao predujam, Nerea je ostvarila ulaganja na koja se obvezala ( 9 ) te je podnijela izvješće o svojim troškovima 18. studenoga 2013. istodobno zahtijevajući isplatu preostalog iznosa.

17.

Nakon nešto više od mjesec dana, 24. prosinca 2013., Nerea je podnijela zahtjev za nagodbu s vjerovnicima pred Tribunale di Macerata (Sud provincije Macerata) koji je pokrenuo odgovarajući postupak 15. listopada 2014.

18.

Dana 11. veljače 2015. tijelo koje upravlja postupcima dodjele potpora ( 10 ) obavijestilo je Nereu o pokretanju postupka opoziva poticaja uz „poništenje zahtjeva za priznavanje […] kao posljedica pokretanja stečajnog postupka protiv poduzetnika, u skladu sa zajedničkom primjenom članka 1. i članka 20. obavijesti o natječaju za dodjelu potpore”.

19.

Nerea je zatražila poništenje postupka opoziva, što je tijelo koje upravlja potporama odbilo 20. ožujka 2015., navodeći da zbog pokretanja postupka nagodbe s vjerovnicima Nerea nema pravo na primitak potpore u skladu s člankom 1. stavkom 7. točkom (c) Uredbe br. 800/2008 i klauzule br. 1 natječaja za dodjelu potpore.

20.

Odlukom od 11. svibnja 2015. nadležno tijelo regije Marche opozvalo je dodijeljenu potporu i zatražilo povrat isplaćenog iznosa koji je na ime zateznih kamata porastao za 4997,30 eura.

21.

Nakon upravne tužbe podnesene pred Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche (Regionalni upravni sud regije Marche, Italija), taj je sud Sudu postavio prethodno pitanje.

22.

Tekst prethodnih pitanja postavljenih pred Općim sudom 28. travnja 2016. glasi kako slijedi:

23.

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, Nerea se nalazi u okolnostima koje nisu u skladu s dodjelom sporne potpore jer je, s jedne strane, u natječaju za dodjelu potpore utvrđena obveza poštovanja tijekom pet godina obveze stabilnosti subvencionirane aktivnosti i, s druge strane, „vrlo je teško poricati postojanje teškoće u smislu članka 1. stavaka 6. i 7. Uredbe br. 800/2008, u slučaju kad je zahtjev za nagodbu uslijedio nekoliko dana nakon datuma podnošenja završnih izvješća o potporama, [stoga], očito je da slučaj ‚teškoće’ nekog poduzetnika u pogledu ispunjenja vlastitih obveza ne nastaje u nekoliko dana” ( 11 ).

24.

Međutim, sud koji je uputio zahtjev smatra da valja upozoriti da je „zbog mogućeg neusklađenog djelovanja nacionalnog sustava, s jedne strane, radi zaštite gospodarstva Unije, poduzetnicima u teškoćama, ali koji zadržavaju objektivne granice produktivnosti, dopušteno restrukturiranje korištenjem neporecivih konkurentskih prednosti (koje se kompenziraju, međutim, vanjskim sudskim nadzorom poduzetnika) i, s druge strane, dopušteno je da se tim poduzetnicima uskraćuju, čak ex post, javna financijska sredstva koja, osim ako se dokaže suprotno […], moraju biti namijenjena upravo ostvarivanju cilja restrukturiranja i oživljavanja” ( 12 ).

25.

Regija Marche, talijanska i poljska vlada, kao i Komisija, podnijele su pisana očitovanja.

26.

Prema mišljenju regije Marche, trebalo je opozvati potporu i vratiti iznos dodijeljen poduzetniku Nerea, u skladu s člankom 1. i člankom 17. stavkom 3. natječaja, prema kojem je korisnik bio obvezan, tijekom pet godina od datuma izvršenja sufinancirane aktivnosti, poštovati obvezu stabilnosti te aktivnosti. Budući da je pokretanjem postupka nagodbe s vjerovnicima potvrđeno da se Nerea nalazila u teškoćama kada je zatražila isplatu preostalog iznosa potpore, Nerea nije ispunjavala uvjete financijske stabilnosti za potrebe natječaja za dodjelu potpora.

27.

Osim toga, regija Marche navodi da činjenica da je u predmetnom slučaju prihvaćen zahtjev za nagodbu s vjerovnicima nije relevantna jer je program EFRR‑a odobren nakon stupanja na snagu nacionalnog propisa kojim se uređuje taj novi stečajni postupak. U nedostatku posebnih iznimnih odredbi Zajednice ili nacionalnih odredbi, ne mogu se uzeti u obzir posebnosti navedene institucije.

28.

U pogledu prvog pitanja talijanska vlada tvrdi da sud koji je uputio zahtjev pogrešno polazi od ideje da poduzetnik nije podvrgnut stečajnom postupku ako se taj postupak pokreće na njegov zahtjev. Prema mišljenju talijanske vlade, relevantno je utvrditi, kao prvo, odgovara li nagodba s vjerovnicima definiciji stečajnog postupka i, slijedom toga, ispitati, pod pretpostavkom da je odgovor negativan i bez obzira na to je li nagodba s vjerovnicima zatražena, ispunjavaju li se uvjeti za pokretanje stečajnog postupka.

29.

Prema mišljenju talijanske vlade, s obzirom na to da nagodba s vjerovnicima podrazumijeva teškoće koje ne moraju nužno dovesti do nesolventnosti predmetnog poduzetnika, ne treba zaključiti da ta vrsta nagodbe predstavlja stečajni postupak. Međutim, ničim nije isključeno to da poduzetnik koji je podvrgnut takvoj nagodbi ispunjava, osim toga, određene uvjete za stečajni postupak.

30.

U pogledu drugog pitanja, talijanska vlada na temelju svojih razmatranja o prethodno navedenom pitanju navodi da se samim ispunjenjem uvjeta za pokretanje nagodbe s vjerovnicima ne može spriječiti pristup strukturnim fondovima niti naložiti opoziv već dodijeljenih potpora. Takvo postupanje ne bi bilo u skladu s ciljem te nagodbe kojom se samo promiče nastavak poslovanja poduzetnika. Stoga, odbijanje ili, ovisno o slučaju, opoziv potpore bilo bi moguće samo nakon što se utvrdi in concreto postojanje teškoće u smislu članka 1. stavka 7. točke (c) Uredbe br. 800/2008.

31.

Poljska vlada u pogledu prvog pitanja smatra da, u skladu sa Smjernicama iz 2004., pojam „stečajnog postupka” u smislu članka 1. stavka 7. Uredbe br. 800/2008 treba tumačiti na način da se odnosi na sudske i upravne postupke bez kojih poduzetnik ne može vlastitim sredstvima ili sredstvima svojih dioničara i vjerovnika, podnijeti gubitke koji ga dovode do sigurne gospodarske propasti u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju. Nije relevantno jesu li navedeni postupci pokrenuti po službenoj dužnosti ili na zahtjev predmetnog poduzetnika jer Uredbom br. 800/2008 nije predviđeno nikakvo ograničenje u tom pogledu.

32.

U pogledu drugog pitanja, poljska vlada smatra da uvjeti za ostvarivanje prava na potporu na temelju Uredbe br. 800/2008 moraju biti ispunjeni u trenutku dodjele potpore kako zbog naknadne promjene okolnosti ta potpora ne bi morala biti vraćena.

33.

Prema mišljenju Komisije, što se tiče prvog pitanja, u članku 1. stavku 6. točki (c) i u članku 7. točki (c) Uredbe br. 800/2008 sadržani su svi stečajni postupci, među koje se ubraja, u skladu s talijanskim pravom, i nagodba s vjerovnicima. Na nacionalnim je tijelima da utvrde primjenjuju li se uvjeti utvrđeni nacionalnim pravom (na koje upućuje pravo Unije) kako bi odobrila te postupke, pri čemu nije relevantno jesu li oni pokrenuti po službenoj dužnosti ili na zahtjev predmetnog poduzetnika. Činjenica da je Nerea pokrenula postupak nagodbe s vjerovnicima podrazumijeva da je bila poduzetnik u teškoćama u skladu s Uredbom br. 800/2008.

34.

U pogledu drugog pitanja, Komisija smatra da se Uredbom br. 800/2008 odbacuju poduzetnici koji se nalaze u teškoćama u trenutku dodjele potpore, ali da se poduzetnicima koji se nisu nalazili u toj situaciji u trenutku dodjele potpore ne nameće povrat potpore jednom kada se ona dodijeli. Naime, Nerea nije bila u teškoćama kada joj je dodijeljen poticaj pa nacionalna tijela nisu bila obvezana pravom Unije na opoziv tog poticaja. Svime navedenim ne dovodi se u pitanje to da države članice slobodno mogu dodijeliti ili odbiti, u skladu s nacionalnim pravom, potporu spojivu sa zajedničkim tržištem i, ovisno o slučaju, zatražiti njezin povrat.

35.

Kako bih sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor smatram korisnim razlikovati dvije razine spora. Prva razina odnosi se na tumačenje prava Unije (konkretno, Uredbe br. 800/2008) u vezi sa sporom u glavnom postupku. Nasuprot tome, druga razina odnosi se na tumačenje nacionalnih odredbi (osobito, određenih klauzula natječaja) kojima se nužno ne zahtijeva primjena te uredbe.

36.

U pogledu prve razine, analiza članka 1. stavka 7. točke (c) Uredbe br. 800/2008 bila bi prikladna da je Nerea bila podvrgnuta stečajnom postupku (i da je stoga bila okvalificirana kao poduzetnik u teškoćama) kad je zatražila i dobila poticaj sufinanciran sredstvima iz EFRR‑a. Međutim, kao što stranke prihvaćaju i kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, u to vrijeme (2011. u pogledu zahtjeva i 2012. u pogledu dodjele potpore), Nerea nije bila u teškoćama niti je bila podvrgnuta ikakvom stečajnom postupku, koji je pokrenut tek krajem 2013.

37.

Klauzulom br. 1 natječaja, koja se izričito pozivala na članak 1. Uredbe br. 800/2008 za uključivanje pojma poduzetnika u teškoćama koji je isključen iz sustava poticaja, određeno je da se te potpore ne mogu dodijeliti poduzetnicima koji se na dan podnošenja zahtjeva nalaze u teškoćama predviđenima u tom članku Uredbe. Tvrdim da je Nerea ispunjavala taj (negativni) uvjet zbog čega je, s tog stajališta, mogla ostvariti pravo na potporu. Člankom 1. Uredbe br. 800/2008 nije, naime, dovedena u pitanje dodjela potpore niti se, jednako tako, zahtijeva opoziv te potpore.

38.

Razlika je u tome da se drugom klauzulom natječaja (klauzulom br. 17 stavkom 3.) zahtijevao uvjet „stabilnosti aktivnosti” koji se, kao takav, više nije odnosio na prvotne teškoće, već na okolnosti koje su nastale tijekom pet godina od završetka sufinanciranih aktivnosti. Ni ta klauzula ni zahtjev stabilnosti koji je u njoj sadržan nisu izravno povezani s pravom Unije (točnije, s Uredbom br. 800/2008). Pružaju li se potonjom klauzulom smjernice za tumačenje za njezinu primjenu, kao što predlaže sud koji je uputio zahtjev, nešto je o čemu ću se naknadno izjasniti.

39.

Prema njegovim riječima, prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev (koje on sam kvalificira kao „prethodno”) odnosi se samo na to da se razjasni ubrajaju li se u stečajne postupke na koje se odnosi članak 1. stavak 7. točka (c) Uredbe br. 800/2008i stečajni postupci koji su pokrenuti na zahtjev poduzetnika i stečajni postupci koje su upravna i sudska tijela pokrenula po službenoj dužnosti.

40.

Odgovorom na to pitanje ne ostavlja se prostor za previše problema u tumačenju: tom se odredbom Uredbe stečajni postupci jednostavno ne razlikuju prema svojem podrijetlu, prema tome jesu li pokrenuti po službenoj dužnosti ili na zahtjev jedne od stranaka, zbog čega se primjenjuje i na jedne i na druge stečajne postupke. Slažem se s tom ocjenom vlada koje su se uključile u prethodni postupak, kao i s mišljenjem Komisije.

41.

Konkretno, „nagodba s vjerovnicima kojom se predviđa nastavak poslovanja” koja je uvedena u talijansko zakonodavstvo 2012. (i koju mogu zatražiti poduzetnici koji imaju poteškoće s likvidnošću kao alternativu svojem prestanku poslovanja) način je nagodbe s vjerovnicima koja, prema mojem mišljenju, odgovara pojmu stečajnog postupka iz Uredbe br. 800/2008.

42.

Potvrdan odgovor na to pitanje dovodi do drugog pitanja, to jest, pitanja o tome podrazumijeva li ispunjenje uvjeta za pokretanje stečajnog postupka (bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev jedne od stranaka) utvrđenje teškoća kojima se sprječava dodjela potpore (ili zahtijeva opoziv već dodijeljene potpore) ili treba li se, nasuprot tome, utvrditi in concreto postojanje tih teškoća.

43.

Kako bi se otklonila ta druga dvojba, neophodno je prethodno odgonetnuti značenje pojma „poduzetnika u teškoćama” u smislu članka 1. stavka 6. točke (c) Uredbe br. 800/2008, s obzirom na to da se poduzetnici u toj situaciji isključuju iz potpora koje su njome uređene. Ako se, na temelju stavka 7. točke (c) te iste uredbe „smatra […] da je poduzetnik u teškoćama” mali i srednji poduzetnik koji „ispunjava kriterije domaćeg prava za pokretanje cjelokupnog stečajnog postupka”, pri tumačenju tog potonjeg pojma ne mogu se zanemariti nacionalna prava ( 13 ).

44.

Stoga, čini mi se korisnijim preoblikovati ta dva pitanja, analizirajući što podrazumijeva pojam „stečajnog postupka” u smislu članka 1. stavka 7. točke (c) Uredbe br. 800/2008, kao i pojam „poduzetnika u teškoćama” naveden u stavku 6. točke (c) istog članka. Odgovor na ta pitanja pomoći će pri suočavanju s većom sigurnošću s dvojbama suda koji je uputio zahtjev u pogledu pitanja koje je, prema njegovom mišljenju, ključno za spor: ako se zbog toga što se našao u situaciji kojom se omogućuje pokretanje stečajnog postupka, predmetnog poduzetnika treba smatrati poduzetnikom u teškoćama tako da ne može zatražiti poticaj ili da mu se, ako mu je dodijeljen, taj poticaj opozove.

45.

U trenutku donošenja Smjernica iz 2004., Komisija je priznala da „[n]e postoji definicija Zajednice pojma ‚poduzeća u teškoćama’”. Stoga, bilo je nužno u nekom tekstu odrediti obilježja tog pojma jer je o tom pojmu ovisila primjena drugih odredbi prava Unije (kao na primjer, pravila u području državnih potpora ili pravila kojima se uređuje nadzor koncentracija) kojima se ne može zanemariti pravna, gospodarska i društvena stvarnost u kojoj se nalaze poduzetnici u teškoćama.

46.

Dakle, trebalo je ad hoc pribjeći konceptualnim pojmovima kojima se moglo toj složenoj stvarnosti pripisati posebno značenje u kontekstu primjene pravila Zajednice čiji je ona bila predmet. U tu svrhu donesene su Smjernice iz 2004. čiji je cilj bio usmjeriti aktivnost Komisije na područje državnih potpora za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama. Ocjene navedene u tim smjernicama preuzete su u Uredbu br. 800/2000 kojom im je dodijeljena normativna vrijednost kao elementima pojma koji se, sa stajališta prava Unije, može okvalificirati samo kao neovisan.

47.

U skladu s uvodnom izjavom 15. Uredbe br. 800/2008, potpore poduzetnicima u teškoćama „trebaju se ocjenjivati prema tim Smjernicama”, iako je za male i srednje poduzetnike „definiciju poduzetnika u teškoćama potrebno […] pojednostaviti u usporedbi s definicijom koja se koristi u tim Smjernicama.”

48.

Smjernice iz 2004. na taj način postaju pravno obvezujući sastavni kriteriji pravnog pojma „poduzetnika u teškoćama”. Pojma koji je, ponavljam, izrazito neovisan i svojstven pravu Unije u mjeri u kojoj, pošto se primjenjuje u svim državama članicama, mora u svim državama članicama imati isto značenje.

49.

Ustaljena sudska praksa Suda je da „iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da pojmovi iz odredbe prava Unije koja ne sadrži nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica za utvrđivanje njihova smisla i dosega trebaju u cijeloj Uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje, koje treba dati uzimajući u obzir kontekst odredbe i cilj predmetnog propisa” ( 14 ).

50.

Definicija „poduzetnika u teškoćama” koju je preuzela Uredba br. 800/2008 (kako bi isključila te poduzetnike iz svojeg područja primjene) nije točno ona definicija koju je donijela Komisija u Smjernicama iz 2004. već, kao što sam naveo, pojednostavljena verzija te definicije. Iz teksta članka 1. stavka 7. Uredbe br. 800/2008 može se zaključiti da se to pojednostavljenje sastojalo samo u prihvaćanju elemenata pojma „poduzetnika u teškoćama” iz točke 10. Smjernica iz 2004., čime su isključeni elementi navedeni u točki 11. tih smjernica.

51.

Naime, točka 10. Smjernica gotovo je doslovno navedena u članku 1. stavku 7. Uredbe br. 800/2008, s jedinim dodatkom upućivanja na male i srednje poduzetnike koji su osnovani prije manje od tri godine, koje je već navedeno u uvodnoj izjavi 15. Uredbe. Međutim, nema spomena o čimbenicima kojima bi se, u skladu s točkom 11. Smjernica iz 2004. moglo doći do istog rezultata, ali za čije bi utvrđivanje bilo potrebno prikupiti više dokaza. Odlučeno je da će ti čimbenici biti izostavljeni kako bi se „smanjilo administrativno opterećenje država članica”.

52.

Od tri kvalitativne okolnosti koje su navedene u članku 1. stavku 7. Uredbe br. 800/2008 kako bi se za potrebe njegovog područja primjene pojasnilo kad je neki mali i srednji poduzetnik u teškoćama, one iz točaka (a) ( 15 ) i (b) ( 16 ) nisu relevantne za ovaj predmet. U ta dva slučaja, samom Uredbom br. 800/2008 potpuno su utvrđeni kriteriji za definiranje na način da se, kako bi se utvrdilo njihovo ispunjenje u određenom slučaju, ne treba pozvati na pravo država članica. Stoga je neovisnost pojma Zajednice nesporna u pogledu i jednog i drugog slučaja.

53.

Treći kriterij, odnosno kriterij koji je u ovom slučaju bitan („poduzetnici koji ispunjavaju kriterije mjerodavnog nacionalnog prava za cjelokupni stečajni postupak”), uistinu upućuje na nacionalna pravila svake države. Međutim, nije riječ o potpunom upućivanju jer se posredovanje nacionalnog prava ograničava na definiranje uvjeta za pokretanje postupka koji sam po sebi mora također odgovarati neovisnom pojmu prava Unije.

54.

Ista potreba za jedinstvenošću i dosljednošću sustava kojom se nalaže definicija pojma „poduzetnika u teškoćama” kao zasebne kategorije prava Unije, odnosi se i na pojam „stečajnog postupka”, bez obzira na pozivanje na nacionalna prava za njegovo konkretiziranje.

55.

Upotreba te pravne kategorije mora se ostvariti u okviru Uredbe br. 800/2008 (to jest, uzimajući u obzir njezin cilj i svrhu te) na temelju toga da pojam „stečajnog postupka” pravu Unije nije nepoznat, već da je izričito zajamčen u Zajednici.

56.

U članku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1346/2000 ( 17 ) stečajni postupak definiran je kao „cjelokupni stečajni postupak iz članka 1. stavka 1.” te iste uredbe, odnosno, kao postupak „koji ima za posljedicu djelomičnu ili potpunu prodaju imovine dužnika i imenovanje stečajnog upravitelja.”. Na temelju te definicije, u članku 2. točki (a) Uredbe br. 1346/2000 sadržan je popis različitih nacionalnih stečajnih postupaka opisanih u popisu u Prilogu A.

57.

U taj Prilog, što se tiče Italije, uključen je postupak nagodbe koji se naziva „concordato preventivo” ( 18 ). Tada nije navedena nagodba s vjerovnicima bez prestanka poslovanja poduzetnika jer je ona tek naknadno uvedena u talijansko pravo (prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, godine 2012.). Stoga, opravdano je zapitati se je li se zbog načina na koji je nacionalno pravo uobličilo tu nagodbu ona postaje drukčijim postupkom od postupka nagodbe concordato preventivo ili je ona samo inačica potonjeg postupka nagodbe.

58.

Jasno je da je nacionalni sud dužan odgovoriti na pitanje, iako položaj članka 186.a u okviru talijanskog stečajnog zakona i sam tekst potkrjepljuju mišljenje o tome da je nagodba s vjerovnicima bez prestanka poslovanja poduzetnika općenito samo (nova) verzija postupka nagodbe concordato preventivo, odnosno, da nije definirana kao nešto različito od te potonje, opširnije kategorije nagodbe concordato preventivo ( 19 ) . Sam sud koji je uputio zahtjev priznaje da je nagodba s vjerovnicima kojom se predviđa nastavak poslovanja poduzetnika „genus stečajnog postupka” ( 20 ).

59.

Slijedom navedenog, smatram da iz tvrdnje suda koji je uputio zahtjev da je nagodba s vjerovnicima bez prestanka poslovanja poduzetnika verzija postupka nagodbe concordato preventivo navedenog u Prilogu A. Uredbi br. 1346/2000, treba zaključiti da je taj postupak nagodbe stečajni postupak u smislu članka 1. stavka 7. točke (c) Uredbe br. 800/2008.

60.

Osim toga, kao što sam već naveo, u mjeri u kojoj se člankom 1. stavkom 7. točkom (c) Uredbe br. 800/2008 ne razlikuju stečajni postupci pokrenuti po službenoj dužnosti od postupaka pokrenutih na zahtjev poduzetnika ili njegovih vjerovnika, smatram da ta razlika za potrebe ovog slučaja nije relevantna.

61.

Sud koji je uputio zahtjev želi znati, što je srž dvojbe koja ga navela da se obrati Sudu, je li okolnost da se predmetni poduzetnik nalazi u teškoćama u smislu Uredbe br. 800/2008 jednostavno određena ispunjenjem uvjeta kojima se opravdava pokretanje stečajnog postupka ili treba li se, suprotno tome, udaljiti od svakog automatizma i uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja kako bi se moglo razjasniti nalazi li se poduzetnik zaista u teškoćama.

62.

Dok su se regija Marche i Komisija odlučile za prvo rješenje, talijanska i poljska vlada podržale su drugo rješenje.

63.

Smatram da se iz cilja Uredbe br. 800/2008 i izričite volje zakonodavca može zaključiti da je određeni poduzetnik u teškoćama u smislu članka 1. stavka 7. točke (c) tog propisa kada ispunjava objektivne uvjete za pokretanje stečajnog postupka isključivo u formalnom smislu.

64.

Uredbom br. 800/2008 željelo se „pojednostaviti” definiciju „poduzetnika u teškoćama” iz Smjernica iz 2004. i to je učinjeno isključenjem elemenata navedenih u točki 11. tih smjernica, odnosno, onih elemenata čije bi ocjenjivanje od strane tijela država članica podrazumijevalo za te države članice administrativno opterećenje koje se, prema navedenom u istoj uredbi, nastoji smanjiti.

65.

Teško da bi to da se nacionalna tijela ne moraju ograničiti na utvrđivanje toga jesu li ispunjeni uvjeti za pokretanje stečajnog postupka i da su, nadilazeći to utvrđivanje te kao što predlaže sud koji je uputio zahtjev, obavezna provesti konkretnu ocjenu, što, osim toga, samo po sebi nije uvijek jednostavno, bilo u skladu s tom namjerom pojednostavljenja te bi bilo protivno želji zakonodavca da ukloni sadržaj točke 11. Smjernica iz 2004.

66.

Prethodno navedenim razmatranjima treba pribrojiti i dva dodatna argumenta. Prvi se odnosi na to da su sudovi koji su nadležni za stečajne postupke, i kojima se podnosi zahtjev za nagodbu s vjerovnicima, dužni upravo prema okolnostima svakog poduzetnika odlučiti nalazi li se poduzetnik u situaciji zbog koje mora obustaviti plaćanja svojim vjerovnicima (drugim riječima, kada se nalazi u financijskim teškoćama). U ovom slučaju, Tribunale di Macerata (Sud provincije Macerata) koji je, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, „potvrdio” ( 21 ) nagodbu s vjerovnicima, trebao je bez sumnje provjeriti je li se poduzetnik nalazio u okolnostima zakonski predviđenima za tu nagodbu.

67.

Drugi dodatni argument u tom istom smislu jest da cilj Uredbe nije proglasiti bilo koju kategoriju potpore spojivom sa zajedničkim tržištem, već samo one kategorije potpore kojima je cilj zadovoljavanje potreba za koje je potrebno razmotriti upravo poduzetnike koji su sposobni ispuniti te uvjete, čime se isključuju poticaji onim poduzetnicima koji su u teškoćama. Prema mojem mišljenju, ispunjavanje uvjeta za pokretanje stečajnog postupka samo po sebi dostatno je opravdan razlog za dovođenje u pitanje održivosti poslovanja za koje se traži poticaj, čime se također ostavlja prostor sumnji da se s pomoću zatražene potpore poduzetnik želi suočiti s teškoćama, izbjegavajući primjenu Smjernica iz 2004., što se želi izbjeći Uredbom br. 800/2008.

68.

U konačnici, ne može se zaboraviti da se „Uredba br. 800/2008 i njome predviđeni uvjeti, kojima se odstupa od općeg pravila postojanja obveze prijave [državnih potpora], trebaju strogo tumačiti.” ( 22 ).

69.

Slijedom navedenog, smatram da na pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev treba odgovoriti na način da, ako neki poduzetnik ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka, taj poduzetnik ne može biti korisnik javne potpore iz strukturnih fondova.

70.

Ta se tvrdnja međutim mora odmah pojasniti, s obzirom na sud koji je uputio zahtjev, koji također želi znati jesu li, pokretanjem stečajnog postupka nakon dodjele potpore (kao u slučaju poduzetnika Nerea), nacionalna tijela koja upravljaju postupcima dodjele potpora obvezna opozvati potporu. To je pitanje povezano s onim pitanjem koje sam u svojim prethodnim razmatranjima nazvao drugom razinom spora odnosno s pitanjem koje se odnosi na tumačenje i primjenu klauzula natječaja.

71.

Kao što sam već objasnio, sposobnost poduzetnika da zatraži potporu mora se ocijeniti kada mu se ta potpora dodijeli, odnosno „u trenutku kada se pravo primanja potpore prenosi na korisnika prema mjerodavnom nacionalnom pravnom režimu”. ( 24 ) Zapravo, činjenica da je Nerea ispunjavala uvjete za dobivanje sporne potpore kada joj je dodijeljena, nije sporna.

72.

Teškoće poduzetnika Nerea, koje su istaknute nakon što je stečajni postupak pokrenut 15. listopada 2014., dogodile su se nakon što je Nerea primila 50 % potpore i nakon što je izvršila (prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev) subvencionirano ulaganje, o čemu je podnijela izvješće 18. studenoga 2013.

73.

Ako je Nerea postala „poduzetnik u teškoćama” tek nakon što joj je dodijeljena potpora (i, povrh toga, nakon što je ispunila svoje obveze ulaganja), opoziv potpore nije bio obvezan na temelju nijedne odredbe Uredbe br. 800/2008. U slučajevima poput ovoga pravom Unije ne zahtijeva se povrat poticaja.

74.

Naime, kao što ističe Komisija ( 25 ), činjenica da je državna potpora proglašena spojivom s unutarnjim tržištem ne znači da je država članica obvezna dodijeliti tu potporu ili da ne može zahtijevati njezin povrat ako je tako određeno općim nacionalnim odredbama ili onima sadržanima u natječaju.

75.

Člankom 17. stavkom 3. natječaja utvrđeno je ono za što smatram da bi se moglo okvalificirati kao rezolutivni uvjet u tehničko‑pravnom smislu: korisnik je bio obvezan „poštovati obvezu stabilnosti” sufinancirane aktivnosti tijekom pet godina od datuma završetka aktivnosti. Ta je obveza podrazumijevala obvezu izbjegavanja nastanka „značajnih izmjena kojima bi se promijenila narav [aktivnosti] ili načini provedbe ili dodijelile neopravdane prednosti poduzetniku ili javnom tijelu.” Takav se uvjet, neovisno o tome je li rezolutivan ili nije, udaljuje od Uredbe br. 800/2008 kojom se, stoga, ne mogu dati smjernice za njegovo tumačenje ili ispunjenje.

76.

Budući da Sud nije nadležan odlučiti o sadržaju i dosegu te određene klauzule natječaja za dodjelu potpore, sud koji je uputio zahtjev je taj koji odlučuje o tome je li obveza zaista nije bila ispunjena ( 26 ) te o posljedicama tog neispunjenja.

77.

Naime, za problem koji uzrokuje (iznenadna) pojava teškoća poduzetnika nakon primanja potpore i ispunjenih obveza ulaganja korisnika, nema rješenja u analiziranim odredbama Uredbe br. 800/2008. Tumačenjem pojmova te uredbe, na koje sam se ranije pozvao, ne daju se smjernice za rješavanje paradoksa kojeg opisuje sud koji je uputio zahtjev kada uspoređuje, s jedne strane, cilj poticanja restrukturiranja malih i srednjih poduzetnika koji imaju poteškoće s likvidnošću, ali koji zadržavaju objektivne granice produktivnosti i, s druge strane, nacionalno pravilo koje im uskraćuje „ex post […] javna financijska sredstva prikladna za ostvarivanje cilja restrukturiranja i oživljavanja”.

78.

Naposljetku, na sud koji je uputio zahtjev je odlučiti u kojoj će točno mjeri povreda tog uvjeta stabilnosti rezultirati opozivom potpore i povratom već iznosa dodijeljenog poduzetniku Nerei. Ako je primjenjivim odredbama nacionalnog prava propisano da se navedena potpora mora opozvati i da se, osim toga, moraju vratiti iznos koji je predujmljen i kamate na taj iznos, time se ne bi povrijedila Uredba br. 800/2008 niti bi se ugrozila spojivost potpore s unutarnjim tržištem kada je dodijeljena, što su jedina pitanja o kojima Sud može odlučiti u pogledu tumačenja te uredbe.

79.

Stoga, predlažem kao odgovor na postavljeno pitanje da je, u skladu s člankom 1. stavkom 7. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 800/2008, ispunjenje uvjeta za pokretanje stečajnog postupka nad poduzetnikom koji su određeni nacionalnim pravom relevantno u trenutku dodjele potpore, a ne kada se okolnosti, kao što su one u glavnom postupku, naknadno pojave. Međutim, nacionalna tijela mogu opozvati i zatražiti povrat već isplaćenih iznosa ako, u skladu s nacionalnim pravom, poduzetnik koji je korisnik nije poštovao klauzule natječaja kojima se uređuje dodjela te potpore.

80.

U skladu s navedenim razmatranjima, predlažem Sudu da na pitanja koja je postavio Tribunale Ammnistrativo Regionale per le Marche (Regionalni upravni sud regije Marche) odgovori na sljedeći način: