1.

Ovaj zahtjev za prethodnu odluku daje Sudu priliku da svoju sudsku praksu koja proizlazi iz presude DHL Express France ( 2 ) dalje razvije i precizira pretpostavke pod kojima se zabrana izdana na temelju članka 9. stavka 1. točke (b) i članka 102. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 207/2009 o žigu Europske unije ( 3 ) može povezati s prostornim ograničenjem.

2.

Ovu je problematiku iznio njemački sud koji kao sud za žigove Europske unije odlučuje u okviru postupka zbog povrede koji je pokrenuo nositelj žiga Europske unije „combit” i kojim se nastoji zabraniti uporabu znaka „Commit” za proizvode i usluge na području informatike.

3.

Uvodne izjave 3. i 16. Uredbe 207/2009 glase:

[…]

4.

Članak 1. stavak 2. Uredbe 207/2009 određuje:

„Žig [Europske unije] ima jedinstveni karakter. Ima jednak učinak u cijeloj [Uniji]: ne smije se registrirati, ne smije se prenositi ili ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu [Uniju]. To se načelo primjenjuje, osim ako je drukčije određeno ovom Uredbom.”

5.

Članak 9. stavak 1. Uredbe ( 4 ) određuje:

„1. Žig [Europske unije] nositelju daje isključiva prava u pogledu tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:

[…]

[…]”

6.

Članak 102. stavak 1. te uredbe predviđa:

„Kada sud za žig [Europske unije] utvrdi da je tuženik povrijedio ili namjeravao povrijediti žig [Europske unije], on, osim ako postoje posebni razlozi da to ne učini, izdaje nalog kojim se tuženiku zabranjuje daljnje vršenje radnji kojima se povređuje ili kojima bi se povrijedio žig Zajednice. Sud također poduzima mjere u skladu sa svojim nacionalnim pravom čiji je cilj osigurati poštovanje takve zabrane.”

7.

Društvo combit Software GmbH, osnovano u skladu s njemačkim pravom, nositelj je njemačkih verbalnih žigova i žigova Europske unije kojima se šiti znak „combit” za proizvode i usluge u području informatike.

8.

Društvo Commit Business Solutions Ltd, osnovano u skladu s izraelskim pravom, preko internetske trgovine, dostupne na njegovoj internetskoj stranici (www.commitcrm.com), prodaje u više zemalja računalne programe obilježene verbalnim znakom „Commit”. U vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku ponude su se mogle pretraživati na njemačkom jeziku, a računalne programe kupljene na internetu izravno isporučiti u Njemačkoj.

9.

Društvo combit Software podnijelo je Landgerichtu Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka), kao sudu za žig Europske unije, tužbu protiv društva Commit Business Solutions s ciljem da se zbog vjerojatnosti dovođenja u zabludu sa žigom Europske unije combit u cijeloj Uniji ishodi zabrana uporabe verbalnog znaka „Commit” za računalne programe. Podredno se pozvalo na svoj njemački žig i zahtijevalo da se uporaba verbalnog znaka, o kojemu je riječ u glavnom postupku, zabrani na području Njemačke.

10.

Landgericht Düsseldorf prihvatio je podredni zahtjev društva combit Software i donio presudu protiv društva Commit Business Solutions na temelju njemačkog žiga jer za njemačkog potrošača dotičnih proizvoda postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između znakova „combit” i „Commit”. S druge strane je glavni zahtjev, koji se zasnivao na žigu Europske unije, odbio zbog neuporabe.

11.

Zbog odbijanja njegove tužbe zasnovane na žigu Europske unije društvo combit Software podnijelo je protiv ove odluke žalbu Oberlandesgerichtu Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) kako bi ishodilo zabranu za cijelo područje Unije.

12.

U svojstvu drugostupanjskog suda za žig Europske unije, sud koji je uputio zahtjev utvrdio je da je nasuprot odluci u prvostupanjskom postupku uporaba žiga Zajednice, na koju se tužitelj pozivao, bila dokazana. Osim toga je zastupao stajalište da je pravomoćno odlučeno o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu između dotičnih znakova u Njemačkoj, dok situaciju u odnosu na zemlje u kojima se koristi engleski jezik treba drukčije ocijeniti. U tim zemljama potrošači žig combit mogu doživjeti kao skraćenicu obaju pojmova „com” i „bit”, koji u području informatike imaju neznatan razlikovni karakter, te odmah shvatiti značenje riječi „commit”, tako da je fonetska sličnost međusobno suprotstavljenih znakova poništena njihovom konceptualnom razlikom.

13.

Stoga sud koji je uputio zahtjev postavlja pitanje na koji način treba provesti načelo jedinstvenog karaktera žiga Europske unije, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku i u kojoj se postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu ne može utvrditi za sve države članice, a osobito ne za zemlje u kojima se koristi engleski jezik. S jedne strane bi, prema njegovu stajalištu, dosljedna primjena ovog načela omogućila nositelju žiga Europske unije da uporabu suprotstavljenog žiga zabrani i u državama članicama u kojima vjerojatnost dovođenja u zabludu uopće ne postoji. S druge strane bi takvo ispitivanje dovelo do produljenja postupka, a strankama uzrokovalo znatne troškove ako bi sud za žig Europske unije morao pojedinačno ispitivati vjerojatnost dovođenja u zabludu za svaku državu članicu.

14.

U tim je okolnostima Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„Koje su posljedice za ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu između žiga Europske unije i naziva za koji se tvrdi da povređuje navedeni žig kada je fonetska sličnost između žiga i naziva neutralizirana konceptualnom razlikom u predodžbi prosječnog potrošača jednog dijela država članica, ali ne i u predodžbi prosječnog potrošača drugih država članica:

15.

Odluku kojom se upućuje prethodno pitanje od 12. svibnja 2015. tajništvo Suda zaprimilo je 18. svibnja 2015. Pisana očitovanja podnijele su stranke u glavnom postupku, poljska vlada i Europska komisija. One su, uz iznimku poljske vlade, sudjelovale i na raspravi održanoj 3. ožujka 2016.

16.

Prethodnim pitanjima, koja bi trebalo zajedno ispitati, sud koji je uputio zahtjev želi znati može li se zabranu izdanu u okviru tužbe zbog povrede žiga Europske unije prema članku 102. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 povezati s prostornim ograničenjem jer utvrđenje o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 9. stavka 1. točke (b) te uredbe iz jezičnih razloga ne važi za jednu ili više država članica.

17.

Po potrebi, on još želi znati pod kojim točno okolnostima bi takvo ograničenje trebalo doći u obzir.

18.

Pravo žiga Europske unije zasniva se na načelu jedinstvenog karaktera tog žiga koje je utvrđeno u članku 1. stavku 2. Uredbe br. 207/2009 ( 5 ).

19.

Opravdanje za ovo načelo nalazi se u tome da je Unija jedinstveno područje s jedinstvenim tržištem ( 6 ). Sustav žiga Europske unije treba na unutarnjem tržištu nuditi uvjete koji odgovaraju uvjetima na nacionalnom tržištu. Jedinstvena prava kao što je žig Europske unije jamče stoga isključiva prava nad tim žigom na cjelokupnom području za koje važe te osiguravaju slobodno kretanje proizvoda. Stoga žig Europske unije, osim u slučaju izričitih iznimki ( 7 ), ima jednak učinak u cijeloj Uniji ( 8 ).

20.

Prema uvodnim izjavama 3. i 16. Uredbe br. 207/2009 predmetno načelo dolazi do izražaja u zahtjevu za jedinstvenu zaštitu žigova Europske unije na području cijele Unije, tako da je neophodno da odluke u vezi s valjanošću i povredom žigova Europske unije imaju učinak na i pokrivaju cijelu Uniju.

21.

Doduše, članak 1. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 izričito ne upućuje na učinke sankcija donesenih na zahtjev nositelja žiga Europske unije na temelju njezina članka 102.

22.

Problematika iznesena u glavnom postupku odnosi se tako na širi sustavni doseg načela jedinstvenog karaktera i nameće pitanje, o kojemu se često raspravlja u pravnoj literaturi ( 9 ), posljedica tog načela u situacijama na koje se članak 1. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 posebno ne odnosi.

23.

Iz jedinstvenog karaktera žiga Europske unije može se izvesti zaključak da zabrana daljnjeg vršenja radnji kojima se povređuje ili kojima bi se povrijedio žig, a koju je prema članku 102. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 izdao sud za žig Europske unije, načelno obuhvaća cijelo područje Unije.

24.

S jedne strane, naime, nadležnost suda za žig Europske unije, pred kojim je postupak pokrenut na temelju članka 97. stavka 1. do 4. Uredbe br. 207/2009 koji se odnosi na međunarodnu nadležnost, obuhvaća cijelo područje Unije. S druge strane, isključivo pravo koje je nositelju žiga dodijeljeno tom uredbom obuhvaća to područje kao cjelinu u kojoj je žigovima Europske unije dana jedinstvena zaštita ( 10 ).

25.

Ovo načelno razmatranje mora se, međutim, uskladiti s time da nositelj žiga, kada se poziva na svoja isključiva prava, ne smije zabraniti uporabu žiga koja ne može negativno utjecati na funkcije žiga.

26.

Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, Uredbom br. 207/2009 dodijeljeno je isključivo pravo zato da bi nositelj žiga mogao zaštititi svoje posebne interese, to jest kako bi osigurao da žig može ispunjavati svoje funkcije. Stoga ostvarivanje ovih prava treba biti ograničeno na slučajeve kada se uporabom znaka od strane treće osobe nanosi šteta ili bi se mogla nanijeti šteta jednoj od funkcija žiga ( 11 ).

27.

Kao što je Sud ustvrdio u presudi DHL Express France, prostorni doseg zabrane može se u određenim slučajevima ograničiti uzimajući u obzir ova razmatranja ( 12 ).

28.

Smatram da se odgovor na pitanja postavljena u ovom predmetu može u određenoj mjeri izvesti iz navedene presude.

29.

Sud je, naime, odlučio da ako sud za žig Europske unije utvrdi da su radnje kojima se povređuje ili kojima bi se povrijedio žig Europske unije ograničene na samo jednu državu članicu ili dio područja Unije, na primjer zato što tuženik podnese dokaz da uporaba predmetnog znaka, osobito zbog jezičnih razloga, ne utječe negativno ili ne može utjecati negativno na funkcije žiga, taj sud mora ograničiti prostorni doseg zabrane koju je izdao ( 13 ).

30.

U okviru isključivih prava, koja su predviđena člankom 9. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009 i o kojima je ovdje riječ, bitna funkcija potencijalno spornog žiga sastoji se od određivanja komercijalnog podrijetla označenih proizvoda ili usluga. Negativan utjecaj na tu bitnu funkciju može se, međutim, isključiti u slučaju uporabe sličnog znaka ako ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

31.

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je ograničenje prostornog dosega zabrane izdane na temelju članka 102. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 opravdano ako se vjerojatnost dovođenja u zabludu, na primjer zbog jezičnih razloga, kao što su oni navedeni u glavnom postupku, može isključiti za dio područja Unije, tako da uporaba pobijanog znaka za taj dio Unije ne može negativno utjecati na funkcije žiga.

32.

Kod ispitivanja treba li u konkretnom slučaju ograničiti prostorni doseg zabrane sud za žig Europske unije, pred kojim je postupak pokrenut, mora uzeti u obzir da takvo ograničenje predstavlja iznimku od načela jedinstvenog karaktera žiga Europske unije.

33.

Ovo razmatranje osobito opravdava prebacivanje tereta dokazivanja u korist osobe koja želi ishoditi zabranu.

34.

Kao što proizlazi iz presude DHL Express France ( 14 ), tuženik mora podnijeti dokaz o tome da u dijelu područja Unije uporaba predmetnog znaka ne utječe i ne može negativno utjecati na funkcije žiga.

35.

Takvo pravilo o teretu dokazivanja utječe na analizu koju mora napraviti sud za žig Europske unije.

36.

Kao prvo, budući da tuženik mora zatražiti ograničenje zabrane i da se to ograničenje mora obrazložiti za poseban dio područja Unije, sud za žig Europske unije pred kojim je postupak pokrenut, ne mora ispitivati postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu za svaku pojedinačnu državu članicu.

37.

U tom pogledu ne dijelim stajalište koje, čini se, proizlazi iz sudske prakse pojedinih nacionalnih sudova.

38.

Tako u svojoj presudi u vezi sa žigovima s prefiksom „Volks-”, koja se na prvom mjestu odnosila na članak 9. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 207/2009, Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) nije isključio da sud za žig Europske unije mora u okviru tužbe zasnovane na članku 9. stavku 1. točki (b) po službenoj dužnosti ispitati vrijedi li utvrđenje o vjerojatnosti dovođenja u zabludu za cijelo područje Unije ( 15 ).

39.

U presudi novijeg datuma High Court of Justice (England and Wales), Chancery Division (Visoki sud (Engleska i Wales), odjel Chancery, Ujedinjena Kraljevina) očito je zastupao stajalište da u slučaju tužbe koja je zasnovana na članku 9. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 i kojom se traži zabrana u cijeloj Europi tužitelj, na kojem leži teret dokazivanja povrede, mora u svakoj pojedinačnoj državi članici dokazati postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu i pri tome se ne smije osloniti na „pretpostavke” ( 16 ).

40.

Smatram da takvo stajalište nije u skladu s pristupom koji je Sud slijedio u presudi DHL Express France i prema kojem zabrana zasnovana na članku 9. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 načelno mora važiti u cijeloj Europi, osim ako se tuženik tome suprotstavi i dokaže da je utvrđenje o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu neodrživo u odnosu na određene države članice ( 17 ).

41.

Smatram da osoba koja kao nositelj žiga Europske unije podnese tužbu radi zabrane ispunjava svoju obvezu u pogledu dokazivanja ako dokaže postojanje povrede ili prijetnju povrede. Nasuprot tome, postupovni teret dokazivanja u pogledu mogućeg ograničenja zabrane u cijelosti leži na tuženiku.

42.

Ovaj postupovni teret dokazivanja obuhvaća teret obrazlaganja (onus proferendi) i teret dokazivanja u užem smislu (onus probandi) ( 18 ). Stoga ako taj aspekt tuženik ne istakne u okviru posebne argumentacije, sud pred kojim je postupak pokrenut ne smije po službenoj dužnosti ispitivati važi li njegova analiza o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu za cijelo područje Unije.

43.

Niz nacionalnih sudova napravio je takvu raspodjelu tereta dokazivanja na temelju koje tuženik mora istaknuti i dokazati nužnost prostornog ograničenja ( 19 ). U doktrini se takvo prebacivanje tereta dokazivanja smatra u cijelosti opravdanim time što se radi o iznimci od načela jedinstvenog karaktera žiga Europske unije. Stoga na tuženiku leži dokaz da utvrđenje u odnosu na negativan utjecaj na prava nositelja žiga ne važi za određene države članice ( 20 ).

44.

Kao drugo, sud za žig Europske unije, pred kojim je postupak pokrenut, mora i kod određivanja standarda dokazivanja koji se zahtijeva od tuženika uzeti u obzir iznimnu narav prostornog ograničenja zabrane.

45.

Prema mojem mišljenju treba jasno razlikovati dva slučaja.

46.

S jedne strane se kod tereta obrazlaganja i tereta dokazivanja u užem smislu radi o aspektima koji su uređeni isključivo jedinstvenim pravom žiga Unije jer su usko povezani s primjenom materijalnog prava. Uostalom, u skladu je s ustaljenom sudskom praksom da se raspodjela tereta dokazivanja u području žiga Unije ne ravna prema nacionalnom pravu država članice, nego prema pravu Unije. Ako bi ovo pitanje podlijegalo nacionalnom pravu država članica, mogao bi se, naime, ugroziti cilj jedinstvene zaštite žiga Europske unije ( 21 ).

47.

S druge strane, potrebni standard dokazivanja i dokazna sredstva uređeni su nacionalnim pravom države članice kojoj pripada sud pred kojim je postupak pokrenut. Naime, radi se o aspektima postupovnog prava koji prema članku 101. stavku 3. Uredbe br. 207/2009, osim aspekata izričito navedenih u toj uredbi, i dalje podliježu nacionalnom pravu države članice u kojoj se nalazi sjedište suda za žig Europske unije.

48.

Kod primjene nacionalnih pravila o standardu dokazivanja i dokaznim sredstvima, sud, pred kojim je postupak pokrenut, mora, međutim, paziti na to da se ne ugrozi cilj jedinstvene zaštite žiga Europske unije.

49.

Ukazujem na to da dokazivanje da je vjerojatnost dovođenja u zabludu zemljopisno ograničena može iziskivati velik napor, osobito kada se radi o zemlji različitoj od one u kojoj se nalazi sjedište suda. Na temelju prethodnih razmatranja tuženik mora ovaj aspekt istaknuti u okviru posebne argumentacije kako bi postigao ograničenje prostornog ograničenja zabrane. Osim toga, ako je to predviđeno nacionalnim postupovnim pravilima, sud za žig Europske unije može od tuženika zahtijevati da podnese konkretan dokaz koji omogućava da se isključi prijetnja povrede u jednoj ili više država članica.

50.

S obzirom na sva ova razmatranja, ograničenje prostornog dosega zabrane nužno je onda kada tuženik iznese posebnu argumentaciju koja omogućava da se isključi postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u jednoj ili više država članica te po potrebi podnese odgovarajući dokaz. Stoga nije na sudu za žig Europske unije, pred kojim je postupak pokrenut na temelju članka 97. stavaka 1. do 4. Uredbe br. 207/2009, da po službenoj dužnosti ispita postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu za svaku pojedinačnu državu članicu.

51.

Valja podsjetiti da se prilikom izricanja zabrane sud za žig Europske unije mora uvjeriti u to da će donesena mjera biti učinkovita i razmjerna i da će odvraćati od povrede te da će se primjenjivati na takav način da se izbjegne stvaranje zapreka zakonitoj trgovini i da se osigura zaštita protiv njihove zlouporabe ( 22 ).

52.

U tom pogledu sud mora osigurati da zabrana daljnjeg vršenja radnji kojima se povređuje ili kojima bi se povrijedio žig – ako je ta zabrana povezana s prostornim ograničenjem – ostane učinkovita u odnosu na posebne okolnosti na tržištu.

53.

Kada je u točki 48. presude DHL Express France ( 23 ) u obzir uzeo mogućnost prostornog ograničenja zabrane, Sud se oslonio na uvjete u glavnom postupku. Iz ovoga se može zaključiti da bi u određenim slučajevima, koji su obilježeni posebnim uvjetima, ograničenje prostornog dosega naloga bilo suprotno cilju jedinstvene zaštite žiga Europske unije.

54.

Smatram da bi tomu moglo biti tako ako bi, s obzirom na uvjete na tržištu na kojem postoji negativan utjecaj, kao u ovom slučaju, tržišta računalnih programa prodavanih preko interneta, valjalo poći od toga da se negativan utjecaj odnosi na cijelo područje Unije.

55.

Stoga sud za žig Europske unije, pred kojim je pokrenut postupak, mora prilikom donošenja zabrane uzeti u obzir i načine stavljanja predmetnih proizvoda na tržište ako odlučuje o tome postoji li na temelju ograničenja prostornog dosega zabrane prijetnja da će ta zabrana biti lišena svojeg učinka.

56.

S obzirom na sve prethodno izneseno predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) odgovori na sljedeći način:

Okolnost da se vjerojatnost dovođenja u zabludu može zbog jezičnih razloga isključiti u jednoj ili više država članica može opravdati ograničenje prostornog dosega zabrane koju je sud za žig Europske unije izdao na temelju članka 9. stavka 1. točke (b) i članka 102. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije.

Takvo ograničenje nužno je onda kada tuženik iznese posebnu argumentaciju koja omogućava da se isključi postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u jednoj ili više država članica, te po potrebi podnese odgovarajući dokaz. Nije na sudu za žig Europske unije, pred kojim je postupak pokrenut na temelju članka 97. stavaka 1. do 4. Uredbe br. 207/2009, da po službenoj dužnosti ispita postoji li vjerojatnost dovođenja u zabludu za svaku pojedinačnu državu članicu. Ovaj se sud mora, osim toga, suzdržati od ograničenja prostornog dosega zabrane ako postoji prijetnja da će se takvim ograničenjem zabranu lišiti njezina učinka.