Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014CD0417

    Odluka Suda (Vijeće za preispitivanje) od 9. rujna 2014.
    Livio Missir Mamachi di Lusignano protiv Europske komisije.
    Preispitivanje.
    Predmet C-417/14 RX.

    Court reports – general

    ECLI identifier: ECLI:EU:C:2014:2219

    C‑417/14 RX62014CD0417EU:C:2014:221900011122CJODLUKA SUDA (vijeće za preispitivanje)9. rujna 2014.

    „Preispitivanje“

    U predmetu C‑417/14 RX,

    povodom prijedloga prvog nezavisnog odvjetnika za preispitivanje na temelju članka 62. Statuta Suda Europske unije podnesenog 9. kolovoza 2014.,

    SUD (vijeće za preispitivanje),

    u sastavu: T. von Danwitz (izvjestitelj), predsjednik vijeća, E. Juhász, A. Rosas, D. Šváby i C. Vajda, suci,

    donosi sljedeću

    Odluku

    1

    Prijedlog prvog nezavisnog odvjetnika za preispitivanje odnosi se na presudu Općeg suda Europske unije (žalbeno vijeće) u predmetu Missir Mamachi di Lusignano/Komisija (T‑401/11 P, EU:T:2014:625). Tom je presudom Opći sud ukinuo presudu Službeničkog suda Europske unije u predmetu Missir Mamachi di Lusignano/Komisija (F‑50/09, EU:F:2011:55) kojom je odbijena tužba zbog izvanugovorne odgovornosti Unije koju je podnio Livio Missir Mamachi di Lusignano s ciljem, s jedne strane, poništenja odluke Europske komisije od 3. veljače 2009. kojom je odbila njegov zahtjev za naknadu štete zbog ubojstva njegovog sina Alessandra, dužnosnika Europske unije, i, s druge strane, nalaganja Komisiji da njemu i nasljednicima njegovog sina isplati različite iznose na ime naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog tog ubojstva.

    2

    Ta se tužba temelji na povredi obveze Komisije da osigura zaštitu svojih dužnosnika i njome se traži naknada neimovinske štete koju je pretrpio sam dužnosnik, a koju tužitelj potražuje u ime djece preminulog dužnosnika u njihovom svojstvu nasljednikâ, kao i naknadu imovinske i neimovinske štete koju su pretrpjeli tužitelj i djeca preminulog dužnosnika u njihovom svojstvu članova njegove obitelji.

    3

    Što se tiče zahtjeva za naknadu štete koju su pretrpjeli tužitelj i djeca preminulog dužnosnika, Opći sud Europske unije zaključio je da je Službenički sud Europske unije trebao utvrditi da nije nadležan za odlučivanje o njemu jer je taj zahtjev u nadležnosti Općeg suda Europske unije. Posljedično, trebao ga je uputiti Općem sudu u skladu s člankom 8. stavkom 2. Priloga I. Statutu Suda Europske unije.

    4

    Što se tiče zahtjeva za naknadu štete koju je pretrpio dužnosnik prije svoje smrti, Opći sud Europske unije ocijenio je da ga je Službenički sud Europske unije, iako nadležan za odlučivanje o njemu, pogrešno odbacio kao nedopuštenog s obzirom na pravilo o „usklađenosti“ između zahtjeva i upravne žalbe. Budući da spor, u pogledu tog zahtjeva, nije bio spreman za odlučivanje, Opći sud Europske unije zaključio je da bi bilo prikladno uputiti taj aspekt tužbe Službeničkom sudu Europske unije. Međutim, Službenički sud morao bi zaključiti da su pred njim i Općim sudom Europske unije pokrenuti postupci s istim predmetom spora te da bi se u skladu s člankom 8. stavkom 3. drugim podstavkom Priloga I. Statutu Suda morao oglasiti nenadležnim tako da Opći sud Europske unije može odlučivati o tim predmetima.

    5

    U tim okolnostima, smatrajući se nadležnim za odlučivanje o svim zahtjevima, Opći sud Europske unije odlučio je uputiti cijeli predmet sebi kao prvostupanjskom sudu.

    6

    Iz članka 256. stavka 2. UFEU‑a proizlazi da Sud može iznimno ispitati odluke Općeg suda Europske unije o žalbi protiv odluka Službeničkog suda Europske unije u skladu s uvjetima i ograničenjima utvrđenima u Statutu Suda kada postoji ozbiljna opasnost utjecaja na jedinstvo ili dosljednost prava Unije.

    7

    Prijedlog prvog nezavisnog odvjetnika za preispitivanje od 9. kolovoza 2014. temelji se na članku 62. Statuta Suda, na temelju kojeg prvi nezavisni odvjetnik, ako smatra da je ozbiljno ugroženo jedinstvo ili dosljednost prava Unije, može predložiti Sudu da ispita odluku Općeg suda Europske unije.

    8

    U tom smislu iz članka 193. stavka 4. Poslovnika Suda proizlazi da u slučaju takvog prijedloga za preispitivanje vijeće za preispitivanje odlučuje je li potrebno preispitati odluku Općeg suda Europske unije te da, ako je to slučaj, odluka o preispitivanju odluke Općeg suda Europske unije navodi samo pitanja koja su predmet preispitivanja.

    9

    U ovom slučaju vijeće za preispitivanje smatra da je potrebno preispitati presudu iz predmeta Missir Mamachi di Lusignano/Komisija (EU:T:2014:625).

    10

    Pitanje na koje će se odnositi to preispitivanje nalazi se u točki 2. izreke ove odluke.

     

    Slijedom navedenoga, Sud (vijeće za preispitivanje) odlučuje:

     

    1.

    Potrebno je preispitati presudu Općeg suda Europske unije (žalbeno vijeće) u predmetu Missir Mamachi di Lusignano/Komisija (T‑401/11 P, EU:T:2014:625).

     

    2.

    Preispitivanje će se odnositi na pitanje utječe li presuda Općeg suda Europske unije u predmetu Missir Mamachi di Lusignano/Komisija (T‑401/11 P, EU:T:2014:625) na jedinstvo ili dosljednost prava Unije zbog toga što se Opći sud, kao žalbeni sud, proglasio nadležnim za odlučivanje, kao prvostupanjski sud, o tužbi zbog izvanugovorne odgovornosti Unije

    utemeljenoj na povredi obveze institucije da osigura zaštitu svojih dužnosnika,

    podnesenoj od strane trećih osoba u njihovom svojstvu nasljednikâ preminulog dužnosnika kao i u njihovom svojstvu članova obitelji tog dužnosnika, te koja

    ima za cilj naknadu neimovinske štete koju je pretrpio sam preminuli dužnosnik te imovinske i neimovinske štete koju su pretrpjele te treće osobe.

     

    3.

    Poziva se zainteresirane osobe iz članka 23. Statuta Suda Europske unije i stranke u postupku pred Općim sudom Europske unije da Sudu Europske unije u roku od mjesec dana od dostave ove odluke podnesu svoja pisana očitovanja o navedenom pitanju.

     

    Potpisi

    Top