1

Voss of Norway ASA (u daljnjem tekstu: Voss) žalbom traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije Voss of Norway/OHIM – Nordic Spirit (oblik cilindrične boce) (T‑178/11, EU:T:2013:272, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 12. siječnja 2011. (predmet R 785/2010–1), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između Nordic Spirita AB (publ) (u daljnjem tekstu: Nordic Spirit) i Vossa (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), koja je stupila na snagu 13. travnja 2009., stavila je izvan snage i zamijenila Uredbu Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.).

3

U skladu s člankom 7. Uredbe br. 207/2009, naslovljenim „Apsolutni razlozi za odbijanje“:

„1.   Neće se registrirati sljedeće:

[...]

[…]“

4

Članak 52. te uredbe, naslovljen „Apsolutni razlozi za ništavosti“, određuje u stavku 1.:

„Žig Zajednice proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

[…]“

5

Članak 55. stavak 2. navedene uredbe predviđa:

„Smatra se da žig Zajednice nema učinke navedene u ovoj Uredbi od samog početka, u mjeri u kojoj je taj žig proglašen ništavim.“

6

Članak 99. iste uredbe određuje:

„1.   Sudovi za žig Zajednice smatraju žig Zajednice valjanim, osim ako njegovu valjanost osporava tuženik protutužbom za opoziv žiga ili protutužbom za proglašavanje žiga ništavim.

2.   Valjanost žiga Zajednice ne može se osporavati tužbom za utvrđivanje nepostojanja povrede.

3.   U postupcima povodom tužbe iz članka 96. stavka (a) i (c) prigovor u odnosu na opoziv ili na ništavosti žiga Zajednice, koji je podnesen drukčije nego protutužbom, dopušten je samo ako se tuženik pozove na to da bi se prava nositelja žiga Zajednice mogla opozvati zbog nedostatne uporabe ili, da bi se žig Zajednice mogao proglasiti ništavim na temelju ranijeg prava tuženika.“

7

U skladu s člankom 37. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 355/2009 od 31. ožujka 2009. (SL L 109, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 158.):

„Zahtjev Uredu za opoziv ili proglašenje ništavosti u skladu s člankom [56. Uredbe br. 207/2009] sadrži:

[...]

[...]“

8

Voss je 3. prosinca 2004. pred OHIM‑om i na temelju Uredbe br. 40/94, pod brojem 3156163, registrirao dolje prikazani trodimenzionalni žig Zajednice (u daljnjem tekstu: osporavani žig):

9

Proizvodi za koje je registriran osporavani žig navedeni su u razredima 32 i 33 Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a koji, za svaki od razreda, odgovaraju sljedećem opisu:

10

Nordic Spirit je 17. srpnja 2008. podnio zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju, s jedne strane, članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94 u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (a) do (e), (i) do (iii) te uredbe i, s druge strane, članka 51. stavka 1. točke (b) navedene uredbe.

11

Odlukom od 10. ožujka 2010. Odjel za poništaje OHIM‑a odbio je u cijelosti taj zahtjev za proglašavanje žiga ništavim.

12

Odjel za poništaje je među ostalim smatrao da oblik osporavanog žiga nije „uobičajen“ na tržištu pića i da se zbog kontrasta između prozirnog tijela i poklopca taj oblik u velikoj mjeri razlikuje od postojećih boca i da kao takav može vrijediti kao žig.

13

Dana 6. svibnja 2010. Nordic Spirit podnio je žalbu OHIM‑u protiv te odluke Odjela za poništaje na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.

14

Prvo žalbeno vijeće OHIM‑a (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće) spornom je odlukom poništilo navedenu odluku i usvojilo zahtjev za proglašavanje žiga ništavim.

15

Žalbeno vijeće je u bitnome smatralo da, uzimajući u obzir sudsku praksu prema kojoj potrošači bocama u kojima se nalaze proizvodi dodjeljuju samo funkciju ambalaže proizvoda (presuda Develey/OHIM (Oblik plastične boce), T‑129/04, EU:T:2006:84), valja smatrati da bi potrošači čitali etiketu nalijepljenu na bocu kako bi identificirali podrijetlo proizvoda i razlikovali ga od drugih proizvoda.

16

Žalbeno vijeće je nadalje utvrdilo da nikakvim dokazom nisu podržani navodi žalitelja prema kojima prosječan potrošač može percipirati oblik pakiranja odnosnih proizvoda kao oznaku njihovog trgovinskog podrijetla, u mjeri u kojoj taj oblik ima značajke koje su dostatne za zadržavanje njegove pozornosti.

17

Osim toga, to vijeće je smatralo da Voss nije podnio nikakav dokaz kako bi se utvrdilo da je pogrešno to što je Nordic Spirit isticao da boce mineralne vode ili one koje sadrže druga pića uvijek sadrže i verbalne i figurativne elemente i da zbog toga potrošači imaju naviku identificirati trgovinsko podrijetlo odnosnog proizvoda ne na temelju dizajna boce, već na temelju tih elemenata.

18

Naposljetku, navedeno vijeće je utvrdilo da se oblik predmetne boce značajno ne razlikuje od oblika drugih spremnika koji se koriste za alkoholna ili bezalkoholna pića u Europskoj uniji, nego da je to samo jedna njegova varijanta.

19

Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda 18. ožujka 2011. Voss je podnio tužbu za poništenje sporne odluke.

20

U prilog svojoj tužbi tužitelj je istaknuo četiri tužbena razloga.

21

Prvi od njih temeljio se na povredi članka 75. Uredbe br. 207/2009, time što je žalbeno vijeće svoje shvaćanje u bitnome temeljilo na elementima o kojima tužitelj nije obaviješten i o kojima nije imao mogućnost izraziti svoje stajalište.

22

Drugi tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 99. Uredbe br. 207/2009 i članka 37. točke (b) podtočke iv. Uredbe br. 2868/95, u tome što je žalbeno vijeće neopravdano na tužitelja prenijelo teret dokazivanja razlikovnoga karaktera osporavanog žiga, iako je taj žig bio registriran te je sukladno tome postojala pretpostavka valjanosti.

23

Treći tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i pogrešnom tumačenju sudske prakse koja se odnosi na razlikovni karakter trodimenzionalnih žigova u tome što je test definiran sudskom praksom za ocjenu razlikovnoga karaktera trodimenzionalnog žiga kada se radi o ambalaži tekućeg proizvoda i kada je taj žig sam izgled proizvoda, a koji se sastoji od ocjene odstupa li žig značajno od standarda i poslovne prakse u odnosnom sektoru, žalbeno vijeće zamijenilo drugim testom koji se temelji na važnosti koju bi trebalo pridavati etiketama ili drugim načinima označavanja koji su na snazi u navedenom sektoru.

24

Naposljetku, četvrti tužbeni razlog temeljio se na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i iskrivljavanju dokaza o postojanju značajnog odstupanja u odnosu na standarde ili poslovnu praksu u sektoru pića, u tome što je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo o nedostatku razlikovnoga karaktera osporavanog žiga.

25

Tijekom rasprave pred Općim sudom, tužitelj je međutim naveo da odustaje od prvog tužbenog razloga.

26

Opći sud je najprije utvrdio da sporna odluka počiva na različitom shvaćanju dva međusobno različita i neovisna temelja.

27

U točki 27. pobijane presude, Opći sud je naveo da je u točkama 18. do 35. sporne odluke, koje odgovaraju dijelu shvaćanja koje je nazvao „prvim temeljem“, žalbeno vijeće u bitnome smatralo da je općepoznata činjenica da se pića gotovo svakodnevno prodaju u bocama, limenkama ili drugim pakiranjima koja sadrže etiketu, verbalni ili grafički element, da su to oznake koje potrošaču omogućuju razlikovati proizvode na tržištu i da Voss nije podnio nikakav dokaz u potporu svojim navodima prema kojima to ne bi bio slučaj.

28

U točki 28. pobijane presude Opći sud je smatrao da je u točkama 36. do 41. sporne odluke, što odgovara dijelu shvaćanja koje je identificirao kao „drugi temelj“, žalbeno vijeće izvršilo autonomnu analizu razlikovnoga karaktera osporavanog žiga kako bi u bitnome zaključilo da se predmetna boca značajno ne razlikuje od oblika drugih boca na tržištu alkoholnih i bezalkoholnih pića, da se radi samo o jednoj njihovoj varijanti i da stoga ta boca značajno ne odstupa od standarda i poslovne prakse u odnosnom sektoru.

29

Opći sud je u točki 29. pobijane presude pojasnio da su stranke nakon što su ispitane o tome tijekom rasprave potvrdile da pobijana presuda počiva na različitom shvaćanju dva međusobno različita i neovisna temelja. Osim toga, Opći sud je u točki 30. pobijane presude naveo da je Voss tijekom rasprave pojasnio da je njegov drugi tužbeni razlog bio usmjeren samo protiv prvog od tih temelja.

30

Opći sud je nastavio s ispitivanjem trećeg tužbenog razloga u mjeri u kojoj se on odnosio na drugi od tih temelja, kao i četvrtog tužbenog razloga.

31

Na prvom mjestu, Opći sud je odbio treći tužbeni razlog u dijelu u kojem se odnosio na taj drugi temelj.

32

Opći sud je posebice u točki 55. pobijane presude presudio da se osporavani žig sastoji od kombinacije elemenata od kojih nijedan, s obzirom na to da može biti u općoj gospodarskoj uporabi za ambalažu proizvoda na koji se odnosi zahtjev za registraciju, nema nikakav razlikovni karakter u odnosu na te proizvode.

33

Vezano za trodimenzionalni oblik osporavanog žiga, Opći sud je u točki 51. pobijane presude smatrao da je općepoznata činjenica da velika većina dostupnih boca na tržištu ima cilindrični dio. Iz toga je zaključio da za prosječnog potrošača boce alkoholnih ili bezalkoholnih pića općenito imaju takav oblik. Opći sud je iz toga zaključio da se za oblik „savršenog cilindra“ predmetne boce, iako se tako priznaje da taj element sadrži određenu originalnost, ne može smatrati da značajno odstupa od standarda ili poslovne prakse u odnosnom sektoru.

34

Kada se radi o neprozirnom zatvaraču, Opći sud je u točki 52. pobijane presude presudio da se za taj element teško može smatrati da značajno odstupa u odnosu na standarde ili poslovnu praksu tog sektora jer je općepoznata činjenica da su brojne boce zatvorene zatvaračem koji je izrađen u materijalu i boji koji su različiti u odnosu na one tijela boce.

35

U pogledu promjera zatvarača istovjetnog promjeru zatvarača boce, Opći sud je u točki 53. pobijane presude presudio da on predstavlja samo jednu varijantu postojećih oblika i da se ne može smatrati da značajno odstupa od standarda ili poslovne prakse u navedenom sektoru, čak i kad bi se pretpostavilo da taj element sadrži određenu originalnost.

36

Opći sud je u točki 57. pobijane presude smatrao da činjenica da se jedan složeni žig sastoji samo od elemenata koji nemaju nikakav razlikovni karakter u odnosu na odnosne proizvode općenito omogućuje zaključak da taj žig, gledano u cjelini, nema nikakav razlikovni karakter. Opći sud je dodao da bi takav zaključak mogao biti pobijen samo u slučaju kada bi konkretne indicije, kao što su osobito način na koji su kombinirani ti različiti elementi, navodile na to da navedeni složeni žig, gledano u cjelini, predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen.

37

U točki 58. pobijane presude Opći sud je presudio da takve indicije ne postoje u ovom slučaju, s obzirom na to da način na koji su kombinirani elementi koji čine trodimenzionalni znak za koji je registriran osporavani žig ne predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen taj žig, odnosno, bocu s neprozirnim zatvaračem, poput većine boca koje su namijenjene za to da sadrže alkoholna ili bezalkoholna pića na odnosnom tržištu.

38

Opći sud je u točki 59. pobijane presude iz toga izveo zaključak da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku procijenivši da bi prosječan potrošač Unije percipirao osporavani žig u njegovoj cjelini samo kao varijantu oblika proizvoda za koje se traži registriranje navedenog žiga.

39

Opći sud je u točki 60. pobijane presude zaključio kako je žalbeno vijeće u točki 36. i idućim točkama sporne odluke konkretno primijenilo test koji je predvidjela sudska praksa kako bi ocijenila razlikovni karakter trodimenzionalnih znakova, a koji pretpostavlja ispitivanje odstupa li predmetni znak značajno od standarda i poslovne prakse u odnosnom sektoru kada se radi o ambalaži tekućeg proizvoda i kada je taj znak čini sam izgled proizvoda.

40

Na drugom mjestu Opći je sud odbio u točkama 62. do 91. pobijane presude četvrti tužbeni razlog koji je istaknuo Voss u potporu svojoj tužbi. Naime, Opći sud je držao da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da osporavani žig nema nikakav razlikovni karakter i da se stvarno ne razlikuje od oblika ambalaže proizvoda koji se često upotrebljavaju u sektoru pića, nego da prije predstavlja varijantu tih oblika.

41

Opći sud je također presudio da argumenti na koje se poziva tužitelj ne omogućuju dovođenje u pitanje takvog zaključka.

42

Kada se među ostalim radi o argumentu Vossa prema kojem je žalbeno vijeće, uspoređujući cilindrični oblik s presjekom cilindra, iskrivilo dokaze koji se pojavljuju u spisu, s obzirom na to da je presjek cilindra odstupanje s matematičkog stajališta, Opći sud je smatrao da ništa ne omogućuje zaključak da je to žalbeno vijeće u točki 37. sporne odluke namjeravalo izrazu „presjek cilindra“ dati matematičko značenje, u smislu „prikaza presjeka geometrijskog oblika“. Prema Općem sudu, upravo suprotno, riječ odjeljak treba razumjeti na način da znači „jedan od manje ili više zasebnih dijelova na koje je nešto podijeljeno ili može biti podijeljeno ili od čega se sastoji“ („any of the more or less distinct parts into which something is or may be divided or from which it is made up“, Oxford Dictionary).

43

Opći sud je u točkama 92. do 96. pobijane odluke odbio kao bespredmetan drugi kao i treći tužbeni razlog, u mjeri u kojoj je potonji bio usmjeren protiv prvog temelja shvaćanja na kojem počiva sporna odluka.

44

Taj sud je naime presudio da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, kada izreka odluke OHIM‑a počiva na shvaćanju koje sadrži različite temelje, od kojih bi svaki zasebno bio dostatan da se na njemu temelji ta izreka, taj akt treba poništiti načelno samo onda kada je svaki od tih temelja zahvaćen protupravnošću. Međutim, prema Općem sudu, čak i kad bi se pretpostavilo da su utemeljeni tužbeni razlozi protiv prvog temelja shvaćanja na kojem počiva sporna odluka, to ne bi imalo utjecaja na tu izreku jer drugi temelj tog shvaćanja nije zahvaćen protupravnošću.

45

Glede toga, Opći sud je u točki 95. pobijane presude pojasnio da „čak i da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je općepoznata činjenica da se pića gotovo svakodnevno prodaju u bocama koje sadrže etiketu ili verbalni ili grafički element, da su to naznake koje potrošaču omogućuju razlikovati proizvode na tržištu i da tužitelj nije podnio nikakav dokaz u potporu svojim navodima prema kojima to ne bi bio slučaj, ta razmatranja ne bi imala nikakav utjecaj na zaključak kojim se utvrđuje nedostatak razlikovnoga karaktera osporavanog žiga utemeljen na pravnim ocjenama iz točaka 46. do 91. [pobijane presude]“.

46

Uzimajući u obzir ta razmatranja u cijelosti, Opći sud je odbio tužbu koju je podnio Voss.

47

Voss od Suda zahtijeva da:

48

OHIM od Suda zahtijeva da:

49

International Trademark Association (u daljnjem tekstu: INTA), koji je ovlašten intervenirati u potporu zahtjevu Vossa rješenjem predsjednika Suda Voss of Norway/OHIM (C‑445/13 P, EU:C:2014:202), zahtijeva od Suda da:

50

U potporu svojoj žalbi Voss ističe šest žalbenih razloga.

51

Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelj prigovara Općem sudu da nije ispitao drugi tužbeni razlog koji je naveo u potporu svojoj prvostupanjskoj tužbi i koji se temelji na tome da je žalbeno vijeće neopravdano na njega prenijelo teret dokazivanja razlikovnoga karaktera osporavanog žiga, iako je potonji bio registriran te sukladno tome postoji pretpostavka valjanosti.

52

U tom pogledu žalitelj ističe da je Opći sud odbio taj drugi tužbeni razlog isključivo zato što je arbitrarno smatrao da je taj tužbeni razlog usmjeren protiv prvog temelja shvaćanja na kojem počiva sporna odluka, iako je on bio jasno usmjeren protiv drugog temelja, kako je bio definiran u točki 28. pobijane presude.

53

OHIM osporava navode žalitelja i zahtijeva da se odbije prvi žalbeni razlog.

54

Voss u bitnome prigovora Općem sudu da je izmijenio pojmove razlikovanja između dva temelja shvaćanja koja su iznesena u spornoj odluci, kako je dogovoreno tijekom rasprave pred Općim sudom.

55

Prema žalitelju, u točkama 27. i 28. pobijane presude, prvi i drugi temelj bili su definirani na obrnut način u odnosu na definiciju koja je nastala tijekom rasprave pred Općim sudom.

56

Sukladno tome, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava ne ispitavši drugi tužbeni razlog koji je naveo Voss u potporu svojoj prvostupanjskoj tužbi koja se temelji na tome da je žalbeno vijeće neopravdano prenijelo na njega teret dokazivanja razlikovnoga karaktera osporavanog žiga.

57

Glede toga treba navesti, kao što proizlazi iz zapisnika s rasprave održane pred Općim sudom, koji je žalitelju dostavljen telefaksom 13. ožujka 2013., da je on priznao da je s jedne strane sporna odluka bila utemeljena na shvaćanju dva neovisna temelja, pri čemu se prvi nalazi u točkama 18. do 35. sporne odluke i drugi u njezinim točkama 36. do 41., i da s druge strane njegov drugi tužbeni razlog nije bio usmjeren protiv shvaćanja koje je izneseno u tim točkama 36. do 41.

58

Nadalje, čak i kad bi se pretpostavilo da je drugi tužbeni razlog na koji se poziva pred Općim sudom bio usmjeren protiv drugog temelja, kao što to tvrdi žalitelj, valja utvrditi da je, kao što to proizlazi iz točaka 28. i 50. pobijane presude, žalbeno vijeće u točkama 36. do 41. sporne odluke autonomno izvršilo analizu razlikovnoga karaktera osporavanog žiga i da nije prebacilo na Voss teret dokazivanja postojanja takvoga karaktera.

59

Iz toga slijedi da prvi žalbeni razlog na koji se poziva Voss u potporu svojoj žalbi nije osnovan te ga sukladno tome treba odbiti.

60

Drugim žalbenim razlogom žalitelj prigovora Općem sudu da je povrijedio članak 99. Uredbe br. 207/2009 kao i pravilo 37. točku (b) podtočku iv. Uredbe br. 2868/95, u tome što je u točkama 57. i 58. pobijane odluke prebacio teret dokazivanja koji je isključivo bio na društvu Nordic Spirit u svojstvu stranke koja je započela postupak za proglašavanje osporavanog žiga ništavim, namećući mu obvezu dokazivanja razlikovnoga karaktera navedenog žiga, unatoč nedostatku bilo kakvog dokaza koji je podnio Nordic Spirit u potporu navodnom nedostatku njegovoga razlikovnoga karaktera.

61

Glede toga Voss tvrdi da sudska praksa koju je Opći naveo u točki 57. pobijane presude, prema kojoj činjenica da je jedan složeni žig sastavljen samo od elemenata koji nemaju nikakav razlikovni karakter, općenito omogućuje zaključiti da taj žig, gledano u cjelini, nema nikakav razlikovni karakter, osim u slučaju u kojem bi se „konkretne indicije, kao što su osobito način na koji su kombinirani ti različiti elementi koji navodi na to da složeni žig gledano u cjelini predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen“, odnosile na zahtjeve za registraciju žigova Zajednice i ne bi bile primjenjive na registrirane žigove koji bi, poput osporavanog žiga, uživali pretpostavku valjanosti.

62

INTA svoje stajalište temelji na člancima 52., 55. i 99. Uredbe br. 207/2009, iz kojih proizlazi da registrirani žigovi Zajednice uživaju pretpostavku valjanosti, kao i na pravilu 37. točki (b) podtočki iv. Uredbe br. 2868/95 kada tvrdi da je Opći sud pogrešno prenio teret dokazivanja razlikovnoga karaktera predmetnog znaka.

63

Prema toj udruzi, ako se usvoji zahtjev za registraciju, pretpostavlja se da je u nedostatku protivnog dokaza takav žig valjan i od podnositelja prijave ne bi trebalo zahtijevati da iznova dokaže valjanost svojeg žiga, osim ako činjenice i dokazi koje je podnijela stranka koja nastoji dokazati ništavost tog žiga ne pokazuju suprotno.

64

Međutim, u ovom slučaju podnositelj zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim nije naveo nikakvu činjenicu koja se može provjeriti niti je podnio dokaze OHIM‑u. INTA iz toga zaključuje da je Opći sud povrijedio uredbe br. 207/2009 i 2868/95 kada nije poništio odluku žalbenog vijeća koje je smatralo da navod Vossa prema kojem potrošači mogu odrediti trgovinsko podrijetlo proizvoda promatrajući oblik njegova pakiranja ne podržavaju dokazi i da stoga nije dostatan „da jamči poštovanje pravila koja je definirala sudska praksa“.

65

OHIM osporava navod tužitelja prema kojem bi ocjena koju je dao Opći sud dovela do pogrešne podjele tereta dokazivanja razlikovnoga karaktera predmetnog znaka i tvrdi da je, osim izričite protivne odredbe u Uredbi br. 207/2009, primjena apsolutnih razloga za odbijanje podložna istom kriteriju, kako u vezi sa žigovima za koje se zahtijeva registracija tako i u vezi s onima koji su već registrirani.

66

U mjeri u kojoj se prigovara Općem sudu da je u točkama 57. i 58. pobijane presude prenio teret dokazivanja nametnuvši tužitelju obvezu da dokaže razlikovni karakter osporavanog žiga, unatoč nedostatku bilo kakvog dokaza koji je podnio Nordic Spirit u potporu navodnom nedostatku njegovoga razlikovnoga karaktera, drugi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

67

Naime, u točkama 51. do 58. pobijane odluke, Opći sud je autonomno ocijenio pitanje ima li osporavani žig razlikovni karakter.

68

Opći sud je, nakon što je zaključio, po odvojenom ispitivanju svakog sastavnog elementa osporavanog žiga, da ga tvori kombinacija elemenata od kojih nijedan nema nikakav razlikovni karakter u odnosu na proizvode za koje je registriran, u točki 57. pobijane presude naveo da ta okolnost „omogućuje općenito zaključiti da taj žig, gledano u cjelini, nema nikakav razlikovni karakter,“ osim ako bi „konkretne indicije, kao što su osobito način na koji su kombinirani ti različiti elementi, navodile na to da navedeni složeni žig, gledano u cjelini, predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen“.

69

U točki 58. pobijane presude Opći sud je presudio da „se u ovom slučaju ne čini da postoje takve indicije“. Glede toga naveo je da „osporavani žig karakterizira kombinacija trodimenzionalnog oblika prozirne cilindrične boce i neprozirnog zatvarača istog promjera kao što je i sama boca [i da] tako način na koji su ti elementi kombinirani u ovom slučaju ne predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen taj žig, odnosno bocu s neprozirnim zatvaračem, poput većine boca koje su namijenjene za to da sadrže alkoholna ili bezalkoholna pića na tržištu, s obzirom na to da takav oblik može biti u općoj gospodarskoj uporabi za ambalažu proizvoda koji su obuhvaćeni zahtjevom za registraciju“.

70

Opći sud je stoga sam provjerio postojanje konkretnih indicija koje navode na to da navedeni složeni žig, gledano u cjelini, ne predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen te nije, protivno onome što tvrde INTA i tužitelj, na tužitelja prebacio teret dokazivanja postojanja takvih indicija.

71

U tim okolnostima valja utvrditi da argumentacija Vossa i INTA‑e počiva na pogrešnom razumijevanju pobijane presude i da ju, sukladno tomu, treba odbiti.

72

U pogledu argumenta na koji se poziva INTA, prema kojoj je Opći sud prekršio uredbe br. 207/2009 i 2868/95 ne poništivši spornu odluku u kojoj je bilo utvrđeno da nikakvim dokazom nisu podržani navodi tužitelja prema kojima prosječan potrošač može percipirati oblik pakiranja odnosnih proizvoda kao oznaku njihova trgovinskog podrijetla, valja navesti da se kao što to proizlazi iz članka 12. pobijane presude ta ocjena žalbenog vijeća nalazi u točki 31. navedene odluke.

73

Navedena ocjena, kao što to proizlazi iz točke 27. pobijane odluke, sukladno tomu ulazi u prvi temelj shvaćanja na kojem počiva sporna odluka, kako ju je definirao Opći sud. Međutim, potonji je u točki 96. pobijane presude kao bespredmetne odbacio tužbene razloge koji su usmjereni protiv navedenog temelja.

74

Stoga INTA neosnovano tvrdi da je Opći sud morao poništiti spornu odluku utoliko što je njome žalbeno vijeće presudilo da navodi Vossa, prema kojima prosječan potrošač može percipirati oblik pakiranja odnosnih proizvoda kao naznaku njihova trgovinskog podrijetla, nisu podržani nikakvim dokazom.

75

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, drugi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

76

Trećim žalbenim razlogom Voss tvrdi da je Opći sud prekršio članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 presuđujući da oblik predmetne boce nema nikakav razlikovni karakter a da prethodno nije definirao što su standardi i poslovna praksa u odnosnom sektoru.

77

INTA nadalje ističe da Opći sud nije mogao zakonito zaključiti da žaliteljeva boca značajno ne odstupa od standarda ili poslovne prakse u odnosnom sektoru, u mjeri u kojoj je u točki 72. pobijane presude presudio da „nije utvrđeno da su na tržištu postojale druge slične boce“, da se moglo pretpostaviti da je ta boca „jedinstvena u svojoj vrsti“ i, u točki 51. te presude, da „posjeduje određenu originalnost“.

78

Nadalje, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je suprotstavio „jednostavnu varijantu“ i „značajno odstupanje“ u odnosu na primjenjive standarde i poslovnu praksu. U tom pogledu, INTA ističe da je Opći sud prekoračio granice koje je odredila sudska praksa Suda, prema kojoj se jedini relevantni faktor sastoji u tome odstupa li trodimenzionalni oblik registriran kao žig od oblika koji se uobičajeno ili normalno upotrebljavaju u odnosnom sektoru za relevantne proizvode u takvoj mjeri da potrošači tome mogu pridati važnost.

79

Naposljetku, INTA tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava uspoređujući s elementima uobičajenih ili normalnih oblika u navedenom sektoru jednostavne elemente oblika radije nego registrirani oblik u cjelini.

80

OHIM osporava tu argumentaciju i navodi da treći žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

81

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru, pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom, nije bez razlikovnoga karaktera u smislu članka 7. stavka 1. podstavka (b) Uredbe br. 207/2009 (presuda Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, EU:C:2004:592, t. 31. i Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli/OHIM, C‑98/11 P, EU:C:2012:307, t. 42.).

82

U ovom slučaju, Opći sud je u točkama 51. do 53. pobijane presude ocijenio razlikovni karakter osporavanog žiga u odnosu na standarde i poslovnu praksu u sektoru alkoholnih i bezalkoholnih pića.

83

Najprije je u točki 51. te presude smatrao u vezi s trodimenzionalnim oblikom osporavanog žiga „da je općepoznata činjenica da velika većina raspoloživih boca na tržištu ima cilindrični dio“.

84

Opći sud je zatim u točki 52. navedene presude presudio, kada se radi o neprozirnom zatvaraču, „da je općepoznata činjenica da je vrlo velik broj boca zatvoren zatvaračem koji je izrađen u materijalu i boji koji su različiti u odnosu na one tijela boce.“

85

Naposljetku, u točki 53. iste presude, Opći sud je smatrao da promjer zatvarača, istovjetan onome boce, „predstavlja samo jednu varijantu postojećih oblika i ne može se smatrati da značajno odstupa od standarda ili poslovne prakse u navedenom sektoru, čak i ako se pretpostavi da taj element sadrži određenu originalnost“.

86

Opći sud je stoga izvršio analizu razlikovnoga karaktera sastavnih elemenata predmetnog trodimenzionalnog znaka s obzirom na standarde odnosnog sektora, pri čemu se temeljio na općepoznatim činjenicama.

87

Stoga Voss i INTA neosnovano tvrde da Opći sud nije definirao standarde i poslovnu praksu sektora proizvoda za koje je registriran osporavani žig.

88

Kada se radi o argumentu INTA‑e prema kojem je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava suprotstavljajući „jednostavnu varijantu“ i „značajno odstupanje“ u odnosu na primjenjive standarde i poslovnu praksu, umjesto da je istražio odstupa li osporavani žig od oblika koji se uobičajeno ili normalno upotrebljavaju u odnosnom sektoru za pripadajuće proizvode u takvoj mjeri da će potrošači tome moći pridati važnost, treba podsjetiti da razlikovni karakter žiga, u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (presuda Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 42. i navedena sudska praksa).

89

Taj razlikovni karakter treba, s jedne strane, ocjenjivati s obzirom na proizvode i usluge za koje je registracija zatražena te, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti (presuda Freixenet/OHIM, C- 344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 43. i navedena sudska praksa).

90

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kriteriji ocjene razlikovnoga karaktera trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od prikaza samog proizvoda nisu drukčiji od kriterija koji se primjenjuju na ostale kategorije žigova (presude Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, EU:C:2004:592, t. 30. i Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 45.). Međutim, u sklopu primjene tih kriterija, percepcija prosječnog potrošača nije nužno ista u slučaju trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od prikaza samog proizvoda te kod verbalnog ili figurativnog žiga koji se sastoje od znaka koji je neovisan o izgledu proizvoda koje označava. Naime, prosječni potrošači nemaju običaj zaključivati o podrijetlu proizvoda na temelju njihovog oblika ili pakiranja, u nedostatku bilo kakvih grafičkih ili tekstualnih elemenata, te stoga može biti teže utvrditi razlikovni karakter takvog trodimenzionalnog žiga od onoga verbalnog ili figurativnog žiga (presude Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, EU:C:2004:592, t. 30. i Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 46.).

91

U tim okolnostima, što je oblik za koji je zatražena registracija u svojstvu žiga bliži najvjerojatnijem obliku konkretnog proizvoda, to je više moguće da taj oblik nema razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Samo onaj žig koji značajno odstupa od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru pa prema tome može ispuniti bitnu funkciju u vezi s podrijetlom ima razlikovni karakter u smislu navedene odredbe (presude Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, EU:C:2004:592, t. 31. i Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli/OHIM, C‑98/11 P, EU:C:2012:307, t. 42.).

92

Iz toga slijedi da kada se trodimenzionalni žig sastoji od oblika proizvoda za koji je zatražena registracija, sama činjenica da je taj oblik „varijanta“ jednog od uobičajenih oblika te vrste proizvoda nije dostatna da se utvrdi da navedeni žig nema nikakav razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Uvijek treba provjeriti omogućuje li takav žig prosječnom potrošaču tog proizvoda, uredno obaviještenom i koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, da bez analiziranja i posvećivanja posebne pozornosti razlikuje odnosni proizvod od onih drugih poduzetnika (presuda Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, EU:C:2004:592, t. 32.).

93

U ovom slučaju, nakon što je u točkama 37. do 44. pobijane presude podsjetio na primjenjivu sudsku praksu Opći sud je u njezinim točkama 51. do 58. provjerio odstupa li osporavani žig značajno od standarda ili poslovne prakse u odnosnom sektoru.

94

U točki 59. pobijane presude zaključio je da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku kada je utvrdilo da prosječan potrošač Unije percipira osporavani žig u cjelini isključivo kao varijantu oblika proizvoda za koje je zatražena registracija navedenog žiga. Zatim je u točki 62. pobijane presude zaključio da osporavani žig, takav kakvog ga percipira relevantna javnost, ne može individualizirati proizvode na koje se odnosi navedeni žig i razlikovati ih od onih koji imaju drukčije trgovinsko podrijetlo.

95

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je Opći sud pravilno identificirao i slijedio kriterije koje je glede toga odredila relevantna sudska praksa.

96

Nadalje, u mjeri u kojoj INTA prigovara Općem sudu da je presudio da žaliteljeva boca značajno ne odstupa od standarda ili poslovne prakse u odnosnom sektoru, treba utvrditi da ta analiza ulazi u područje ocjena činjenične prirode.

97

Glede toga treba navesti da je, u skladu s člankom 256. stavkom 1. UFEU‑a i člankom 58. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije, žalba ograničena na pitanja prava. Prema tome, Opći sud je isključivo nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i za ocjenu dokaza. Ocjenjivanje tih činjenica i dokaza dakle ne predstavlja, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru žalbe (presuda Louis Vuitton Malletier/OHIM, C‑97/12 P, EU:C:2014:324, t. 61.).

98

Međutim, valja utvrditi da INTA u potporu tom osporavanju nije pozvala ni na jedan argument koji bi mogao dokazati da bi Opći sud izvršio iskrivljavanje dokaza.

99

U pogledu argumenta prema kojem je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava uspoređujući jednostavne elemente jednog oblika s uobičajenim ili normalnim elementima oblika u odnosnom sektoru, umjesto da je usporedio registrirani oblik u njegovoj cjelini sa standardima i poslovnom praksom u tom sektoru, treba ga ispitati u okviru četvrtog žalbenog razloga.

100

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, treći žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično neosnovan i kao djelomično nedopušten.

101

Četvrtim žalbenim razlogom Voss prigovara Općem sudu da je prekršio članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 kada je u svrhu ocjene razlikovnoga karaktera osporavanog žiga odvojeno ocijenio svaki od sastavnih elemenata predmetnog trodimenzionalnog žiga a da ga međutim nije ispitao u cjelini.

102

Žalitelj tvrdi da je, nakon što je odvojeno ispitao elemente od kojih se sastoji navedeni trodimenzionalni znak u pet točaka pobijane presude, Opći sud samo naveo da način na koji su ti elementi kombinirani „ne predstavlja više od zbroja elemenata od kojih se sastoji osporavani žig“, što prema Vossu ne predstavlja dubinsku provjeru cjelokupnog dojma koji daje žig koju zahtijeva sudska praksa.

103

OHIM ističe da je Opći sud pravilno primijenio pravo i sudsku praksu u vezi s načinom ocjene razlikovnoga karaktera trodimenzionalnog žiga.

104

Tim žalbenim razlogom žalitelj navodi da u okviru ocjene razlikovnoga karaktera osporavanog žiga Opći sud nije analizirao, kao što je morao učiniti, cjelokupni dojam koji daje taj žig.

105

Glede toga treba podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi prosječan potrošač obično percipira žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti. Isto tako, kako bi ocijenio ima li ili nema jedan žig razlikovni karakter, treba uzeti u obzir cjelokupni dojam koji on daje (vidjeti osobito presudu Eurocermex/OHIM, C‑286/04 P, EU:C:2005:422, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

106

To međutim ne može značiti da nadležno tijelo, koje treba provjeriti može li žig čija se registracija traži javnost percipirati kao oznaku podrijetla, ne može najprije provesti ispitivanje različitih elemenata predstavljanja koji su upotrjebljeni za taj žig. Naime, tijekom sveukupne ocjene navedenog tijela može biti korisno ispitati svaki od sastavnih dijelova odnosnog žiga (vidjeti osobito presudu Eurocermex/OHIM, C‑286/04 P, EU:C:2005:422, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

107

U točki 55. pobijane presude Opći sud je, nakon odvojenog ispitivanja svakog sastavnog dijela osporavanog žiga, smatrao da se on „sastoji od kombinacije elemenata od kojih nijedan, s obzirom na to da može biti u općoj upotrebi u trgovini za ambalažu proizvoda koji su obuhvaćeni zahtjevom za registraciju, nema nikakav razlikovni karakter u odnosu na te proizvode“. Opći sud je nastavio analizu provjeravajući ima li navedeni žig, gledano u cjelini, takav karakter ili nema.

108

Tako je Opći sud, u točki 58. pobijane presude, utvrdio da „način na koji su [trodimenzionalni oblik prozirne cilindrične boce i neprozirni zatvarač istog promjera kao sama boca] kombinirani u ovom slučaju ne predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen osporavani žig, odnosno boca s neprozirnim zatvaračem, poput većine boca koje su namijenjene za to da sadrže alkoholna ili bezalkoholna pića na tržištu“, da „[t]akav oblik može biti u općoj upotrebi u trgovini za ambalažu proizvoda koji su obuhvaćeni zahtjevom za registraciju“ i da, sukladno tome, „način na koji su elementi ovog složenog žiga kombinirani također mu ne može dati razlikovni karakter“. Opći sud je u točki 62. navedene presude zaključio da „osporavani žig, takav kakvog ga percipira relevantna javnost, ne može individualizirati proizvode na koje se odnosi navedeni žig i razlikovati ih od onih koji imaju drukčije trgovinsko podrijetlo“.

109

Iz toga slijedi da je Opći sud pravilno utemeljio svoju ocjenu razlikovnoga karaktera osporavanog žiga na ukupnom dojmu koji proizlazi iz oblika i rasporeda sastavnih elemenata tog žiga, kao što to traži sudska praksa na koju se podsjeća u točki [105.] ove presude.

110

Nadalje ne može se prigovoriti Općem sudu da nije proveo dostatno duboku analizu ukupnog dojma koji proizlazi iz osporavanog žiga, u mjeri u kojoj se predmetni trodimenzionalni oblik sastoji od dvaju elemenata, odnosno jednog oblika cilindrične osnove i neprozirnog otvarača koji ima isti promjer kao navedeni cilindar, i u kojoj je teško zamisliti druge mogućnosti kombiniranja tih elemenata u jedan trodimenzionalni entitet (vidjeti u tom smislu presudu Eurocermex/OHIM, C‑286/04 P, EU:C:2005:422, t. 29.).

111

Stoga četvrti žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

112

Petim žalbenim razlogom Voss tvrdi da je Opći sud, poput žalbenog vijeća, iskrivio dokaze koji se pojavljuju u spisu, uspoređujući savršeni cilindar predmetnog trodimenzionalnog znaka s dvodimenzionalnim „cilindričnim presjekom“. Prema žalitelju, kako je „cilindrični presjek“ odstupanje s matematičkog stajališta, Opći sud i žalbeno vijeće su zapravo u stvarnosti tim izrazom željeli označiti „kružni presjek“. Stoga je Opći sud usporedio trodimenzionalni znak s dvodimenzionalnim obilježjem većine boca, tako da je njegova ocjena koja se odnosi na standarde i poslovnu praksu bila u cjelini pogrešna.

113

OHIM tvrdi da taj žalbeni razlog nije osnovan, u mjeri u kojoj počiva na pogrešnom tumačenju pobijane presude.

114

Prema OHIM‑u, Opći sud je presudio ne da je jedan kružni dio jedina zajednička točka velike većine boca, nego da većina boca ima cilindrični „dio“ u smislu točke 66. pobijane presude, čak i ako drugi dijelovi nisu cilindrični, kao na primjer kad se boca suzi pri vrhu kako bi se oblikovao grlić boce ili da ima zakrivljeni oblik u sredini.

115

Nadalje, protivno navodima Vossa, Opći sud nije ograničio analizu osporavanog trodimenzionalnog znaka na usporedbu njegova oblika s dvodimenzionalnim obilježjem.

116

Treba utvrditi da argumentacija Vossa prema kojoj je Opći sud, u točki 67. pobijane presude, kada je potvrdio da većina dostupnih boca na tržištu ima „cilindrični presjek“, pod tim izrazom želio označiti „kružni presjek“ dvodimenzionalne prirode, počiva na pogrešnom razumijevanju te presude.

117

Naime, nakon što je u točki 65. pobijane presude podsjetio da „je žalbeno vijeće utvrdilo [u točki 37. sporne odluke] da ‚velika većina raspoloživih boca na tržištu ima cilindrični dio’“, Opći sud je u sljedećoj točki te presude presudio da „[n]išta međutim ne omogućuje smatrati da je to žalbeno vijeće, u kontekstu sporne odluke, tim riječima namjeravalo dati matematičko značenje, u smislu ‚prikaza presjeka geometrijskog oblika’ [i da], upravo suprotno, u smislu ,jednog od manje ili više zasebnih dijelova na koje je nešto podijeljeno ili može biti podijeljeno ili od čega se sastoji', („any of the more or less distinct parts into which something is or may be divided or from which it is made up“, Oxford Dictionary) taj izraz treba razumjeti“.

118

Opći sud je tako smatrao da izraz „dio“ koji žalbeno vijeće koristi u točki 37. sporne odluke treba razumjeti tako da znači „dio“, pri čemu velika većina boca prema njemu ima cilindrični dio.

119

Iz toga slijedi da, protivno onome što navodi žalitelj, Opći sud nije ograničio svoju analizu predmetnog trodimenzionalnog znaka na usporedbu njegova oblika s dvodimenzionalnim obilježjem.

120

Stoga treba odbiti kao neosnovan peti žalbeni razlog.

121

Voss prigovara Općem sudu da je presudio da zato što je osporavani žig sastavljen od elemenata koji pojedinačno nemaju nikakav razlikovni karakter, on u svojoj cjelini nema takav karakter. Prema tužitelju takvo bi shvaćanje za posljedicu imalo stvaranje prepreke tome da se pakiranju proizvoda, kako u njegovoj cjelini tako i u kombinaciji elemenata od kojih je sastavljen, može priznati razlikovni karakter, što bi bilo protivno cilju koji želi postići Uredba br. 207/2009.

122

Žalitelj nadalje tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prenoseći na trodimenzionalne žigove kriterij koji je razvio Sud u vezi sa složenim verbalnim žigovima, prema kojem „kombinacija elemenata od kojih nijedan nema nikakav razlikovni karakter može posjedovati taj karakter pod uvjetom da on predstavlja više od čistog i jednostavnog zbroja elemenata od kojih je sastavljen“.

123

OHIM ističe da taj žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

124

Treba podsjetiti da je Sud već presudio, u vezi s trodimenzionalnim znakom, da se mogući razlikovni karakter može dijelom ispitati odvojeno za svaki od njegovih elemenata, ali da se u svakom slučaju mora temeljiti na shvaćanju žiga od strane relevantne javnosti, a ne na pretpostavci prema kojoj elementi koji odvojeno nemaju razlikovni karakter ne mogu, jednom kombinirani, imati takav karakter. Naime, sama okolnost da nijedan od tih elemenata uzet sam za sebe nema nikakav razlikovni karakter ne isključuje to da kombinacija koju oblikuju može imati razlikovni karakter (rješenje Timehouse/OHIM, C‑453/11 P, EU:C:2012:291, t. 40.).

125

U ovom slučaju, Opći sud je doista u točki 57. pobijane presude presudio da „činjenica da je jedan složeni žig sastavljen samo od elemenata koji nemaju nikakav razlikovni karakter prema odnosnim proizvodima općenito omogućuje zaključiti da taj žig, gledano u cjelini, nema nikakav razlikovni karakter“.

126

Međutim, Opći sud je odmah pojasnio da bi takav zaključak mogao biti pobijen uz postojanje konkretnih indicija, kao što je osobito način na koji su kombinirani ti različiti elementi, navodeći da složeni žig, gledano u cjelini, predstavlja više od zbroja elemenata od kojih je sastavljen.

127

Iz toga slijedi da, u mjeri u kojoj Voss svojim šestim žalbenim razlogom prigovora Općem sudu da je presudio da zato što je osporavani žig sastavljen od elemenata koji pojedinačno nemaju nikakav razlikovni karakter, on u svojoj cjelini nema takav karakter, taj žalbeni razlog treba odbiti jer počiva na pogrešnom razumijevanju pobijane presude.

128

Kada se radi o argumentaciji žalitelja prema kojoj je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava primjenjujući na osporavani žig sudsku praksu prema kojoj kombinacija elemenata od kojih nijedan nema nikakav razlikovni karakter može posjedovati taj karakter pod uvjetom da ta kombinacija predstavlja više od običnog zbroja elemenata od kojih je sastavljen, treba podsjetiti da je, kao što to proizlazi iz točaka [107.] do [109.] ove presude, Opći sud pravilno utemeljio svoju ocjenu razlikovnoga karaktera osporavanog žiga na ukupnom dojmu koji proizlazi iz oblika i rasporeda sastavnih elemenata tog žiga, kao što to traži sudska praksa na koju se podsjeća u točkama 105. i 124. ove presude.

129

U tim okolnostima treba odbiti kao neosnovan šesti žalbeni razlog i stoga odbiti žalbu.

130

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Voss nije uspio u postupku te s obzirom na to da je OHIM zatražio da Voss snosi troškove, treba mu naložiti snošenje troškova.

131

U skladu s člankom 140. stavkom 3. navedenog poslovnika, koji se također primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 184. stavka 1. istog poslovnika, Sud može odlučiti da će intervenijent koji nije jedan od nabrojenih u članku 140. stavcima 1. i 2. Poslovnika snositi vlastite troškove. Sukladno tome potrebno je odlučiti da će INTA snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje: