—

za nizozemsku vladu, J. Langer i C. Wissels, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, J. Hottiaux i K. Simonsson, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje pojma „nekomercijalni prijevoz tereta” u smislu članka 3. točke (h) Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 167.).

2

Zahtjev je podnesen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv M. Lundberga zbog povrede obveze ugradnje i uporabe odobrenog tahografa u teretnom motornom vozilu.

3

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (SL L 370, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 7., str. 4.), kako je izmijenjena Uredbom br. 561/2006 (u daljnjem tekstu: Uredba br. 3821/85), u članku 3. stavku 1. propisuje:

„Tahografi se ugrađuju i koriste u vozilima registriranim u državama članicama koja se koriste za cestovni prijevoz putnika ili tereta, osim vozila navedenih u članku 3. Uredbe [...] br. 561/2006. [...]”

4

Uredba br. 561/2006, koja je od 11. travnja 2007. stavila izvan snage i zamijenila Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3820/85 od 20. prosinca 1985. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 370, str. 1.) [neslužbeni prijevod], u uvodnoj izjavi 17. propisuje da je njezin cilj poboljšati socijalne uvjete za zaposlenike koji su njome obuhvaćeni, a isto tako i opću cestovnu sigurnost.

5

Članak 1. Uredbe br. 561/2006 određuje:

„Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz robe i putnika s ciljem usklađivanja uvjeta tržišnog natjecanja između različitih oblika kopnenog prometa, posebno u odnosu na cestovni sektor te s ciljem poboljšanja radnih uvjeta rada i sigurnosti cestovnog prometa. Cilj ove Uredbe je i promicanje poboljšanih praksi nadzora i provedbe od strane država članica te poboljšanih radnih praksi u djelatnosti cestovnog prometa.”

6

Članak 3. navedene uredbe predviđa:

„Ova se Uredba ne primjenjuje na cestovni prijevoz koji obavljaju:

[…]

[...]”

7

Članak 5, 2°, koji se nalazi u poglavlju 9. Uredbe (2004:865) o vremenu vožnje, razdobljima odmora i tahografu (förordning (2004:865) om kör- och vilotider samt färdskrivare, m.m.), propisuje da će se osoba koja namjerno ili nepažnjom povrijedi odredbe članka 3. stavka 1. Uredbe br. 3821/85 kazniti novčanom kaznom.

8

D. Lundberg, koji kao samostalni poduzetnik radi kao savjetnik na području sigurnosti cestovnog prometa, u slobodno vrijeme bavi se automobilskim utrkama kao amaterski vozač relija. Ta slobodna aktivnost dijelom se financira potporama poduzeća (sponzorstva), koje svake godine iznose nekoliko stotina tisuća švedskih kruna. Osim toga, D. Lundberg u taj sport ulaže barem jednak iznos i iz vlastitih sredstava, a prima i donacije od članova svoje obitelji i prijatelja.

9

Dana 6. travnja 2011. D. Lundberg vozio je vlastiti kamion registriran u Švedskoj, kojem je bila priključena prikolica na kojoj se nalazio njegov trkaći automobil, kako bi došao u Vimmerby (Švedska) radi izlaganja tog automobila na sajmu. Ukupna masa kombinacije vozila bila je veća od 3,5 tona, ali nije prelazila 7,5 tona.

10

Sudjelovanje na tom sajmu također su djelomično financirali sponzori. Općenito, D. Lundberg na takvim manifestacijama sudjeluje tri puta godišnje.

11

Budući da navedeni kamion nije imao tahograf, protiv D. Lundberga pokrenut je postupak zbog povrede članka 3. Uredbe br. 3821/85 jer kao vozač teretnog motornog vozila to vozilo nije opremio odobrenim tahografom.

12

Presudom od 13. listopada 2011. Nyköpings tingsrätt (lokalni sud u Nyköpingu) oslobodio je D. Lundberga, prihvativši njegovu argumentaciju prema kojoj se predmetni prijevoz može smatrati nekomercijalnim prijevozom u smislu odredbi članka 3. Uredbe br. 561/2006.

13

Državno odvjetništvo podnijelo je protiv te presude žalbu Svea hovrättu (žalbeni sudu u Svei), a on je utvrdio da je u sporu koji se pred njim vodi odlučujuće pitanje primjenjuje li se na predmetni prijevoz obveza uporabe odobrenog tahografa, na temelju činjenice da potonji predstavlja „nekomercijalni prijevoz tereta” u smislu članka 3. točke (h) Uredbe br. 561/2006.

14

Zbog činjenice da navedeni pojam nije definiran u propisima Unije kao ni u relevantnoj sudskoj praksi Suda, a vodeći računa o potrebi ujednačenog tumačenja i prim jene tog pojma u praksi, Svea hovrätt odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

15

Svojim dvama prethodnim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li pojam „nekomercijalni prijevoz tereta” iz članka 3. točke (h) Uredbe br. 561/2006 tumačiti na način da uključuje prijevoz tereta koji obavlja pojedinac za svoj račun i isključivo u sklopu slobodne aktivnosti kada se potonja djelomično financira potporama trećih i kada se takav prijevoz ne obavlja za naknadu.

16

Ponajprije valja utvrditi da se u Uredbi br. 561/2006 ne nalazi nikakva definicija navedenog pojma ni definicije pojmova navedenih u sličnim odredbama te uredbe, poput „nekomercijalnog prijevoza humanitarne pomoći” (članak 3. točka (d) te uredbe), „komercijalna vozila, koja […] se koriste za nekomercijalan prijevoz putnika ili tereta” (članak 3. točka (i) navedene uredbe) ili „vozila s 10 do 17 sjedala koja se isključivo koriste za nekomercijalan prijevoz putnika” (članak 13. stavak 1. točka (i) te uredbe).

17

Isto tako, iako je Sud u više navrata imao priliku tumačiti druga izuzeća od obveze ugradnje i uporabe tahografa, ipak nikad nije odlučivao o tumačenju pojma koji je doveo do spora u glavnom postupku.

18

U nedostatku bilo kakve definicije pojma „nekomercijalni prijevoz tereta”, određivanje značenja i dosega tih izraza, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, treba utvrditi vodeći računa o općem kontekstu u kojem se koriste i prema njihovu uobičajenom smislu u svakodnevnom jeziku (vidjeti u tom smislu presude od 4. svibnja 2006., Massachusetts Institute of Technology, C‑431/04, Zb., str. I‑4089., t. 17. i navedenu sudsku praksu kao i od 13. prosinca 2012., BLV Wohnund Gewerbebau, C‑395/11, t. 25.).

19

Osim toga, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst već i ciljeve propisa kojeg je ona dio (presuda od 29. siječnja 2009., Petrosian, C‑19/08, Zb., str. I‑495., t. 34. i navedena sudska praksa).

20

U pogledu odredbi o izuzeću koje se odnose na uporabu tahografa, Sud je presudio da se takvo izuzeće ne može tumačiti na način da proširuje svoje učinke preko onoga što je nužno za osiguranje zaštite interesa koje ima za cilj osigurati. Štoviše, doseg izuzeća treba utvrditi uzimajući u obzir svrhe predmetnog propisa (vidjeti presude od 25. lipnja 1992., British Gas, C‑116/91, Zb., str. I‑4071., t. 12.; od 21. ožujka 1996., Goupil, C‑39/95, Zb., str. I‑1601., t. 8., kao i Mrozek i Jäger, C‑335/94, Zb., str. I‑1573., t. 9.; od 17. ožujka 2005., Raemdonck i Raemdonck‑Janssens, C‑128/04, Zb., str. I‑2445., t. 19. i od 28. srpnja 2011., Seeger, C‑554/09, Zb., str. I‑7131., t. 33.).

21

Na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev, kako su preoblikovana u točki 15. ove presude, treba odgovoriti upravo u odnosu na ta načela.

22

Europska komisija smatra da izuzeće predviđeno u članku 3. točki (h) Uredbe br. 561/2006 treba tumačiti na način da uključuje prijevoz tereta koji obavlja pojedinac u sklopu slobodne aktivnosti koja se djelomično financira potporama trećih, tako da vozilo koje se koristi za taj prijevoz ne treba imati ugrađen tahograf.

23

Valja utvrditi da je takvo tumačenje potkrijepljeno uobičajenim smislom pojma o kojem je riječ u glavnom postupku kao i općim kontekstom u kojem se nalazi i ciljevima koji se žele postići Uredbom br. 561/2006, koje je dio.

24

Kada je, na prvome mjestu, riječ o uobičajenom smislu pojma „nekomercijalni prijevoz tereta”, valja utvrditi da se o takvom prijevozu radi onda kad on nije povezan s profesionalnom ili trgovačkom djelatnošću, odnosno onda kad se taj prijevoz ne obavlja radi stjecanja prihoda. U skladu s uobičajenim shvaćanjem, nekomercijalni prijevoz tereta stoga označava prijevoz tereta koji pojedinac obavlja izvan svoje profesionalne djelatnosti, u sklopu rekreativne aktivnosti.

25

Kad je, na drugome mjestu, riječ o općem kontekstu u kojem se nalazi članak 3. točka (h) Uredbe br. 561/2006, najprije valja utvrditi da njezina uvodna izjava 17., među ostalim, propisuje da je cilj te uredbe „poboljšati socijalne uvjete za zaposlenike koji su njome obuhvaćeni”.

26

Nadalje, sukladno odredbama njezina članka 1., navedenom se uredbom utvrđuju pravila o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz robe i putnika s ciljem usklađivanja uvjeta tržišnog natjecanja između različitih oblika kopnenog prometa, posebno u odnosu na cestovni sektor, te s ciljem poboljšanja radnih uvjeta rada i sigurnosti cestovnog prometa, uz istodobno promicanje poboljšanih praksi nadzora i provedbe država članica te poboljšanih radnih praksi u djelatnosti cestovnog prometa.

27

Naposljetku, u članku 4. točki (c) Uredbe br. 561/2006 nalazi se definicija pojma „vozač”, koja obuhvaća „svaku osobu koja upravlja vozilom čak i kratko vrijeme, ili osobu koja vozilom putuje u okviru svojih dužnosti kako bi prema potrebi bila na raspolaganju za upravljanje vozilom”.

28

Iz točaka 24. do 27. ove presude proizlazi da se odredbe Uredbe br. 561/2006, kao što to Komisija s pravom tvrdi u svojim očitovanjima podnesenima Sudu, primjenjuju prije svega na profesionalne vozače, a ne na one koji voze u privatne svrhe.

29

Stoga pojmovi „usklađivanje uvjeta tržišnog natjecanja”, „poboljšanje radnih uvjeta rada” i „socijalnih uvjeta za zaposlenike” i „radna praksa u djelatnosti cestovnog prometa”, koji se nalaze u uvodnoj izjavi 17. i članku 1. Uredbe br. 561/2006, kao i izraz „u okviru svojih dužnosti” iz njezina članka 4. točke (c), navode na pretpostavku da se ta uredba ne primjenjuje na osobu koja, poput D. Lundberga, ne obavlja djelatnost vozača teretnog motornog vozila i ne pruža usluge prijevoza, nego koja u ovom slučaju za svoj račun, isključivo u sklopu svoje slobodne aktivnosti, prevozi vlastiti sportski automobil koji vozi kao amaterski vozač relija, obavljajući stoga prijevoz kako je opisan u točki 15. ove presude.

30

Na trećemu mjestu, radi tumačenja izuzeća predviđenog člankom 3. točkom (h) Uredbe br. 561/2006 valja podsjetiti ne samo na svrhu te iznimke nego i na ciljeve koji se žele postići tom uredbom.

31

Kada je, s jedne strane, riječ o tim ciljevima, valja podsjetiti da se navedenom uredbom žele, kao što je to istaknuto u točkama 25. do 28. ove presude, uskladiti uvjeti tržišnog natjecanja u odnosu na cestovni sektor te poboljšati radni uvjeti rada osoba zaposlenih u tom sektoru kao i sigurnost cestovnog prometa (vidjeti osobito gore navedene presude Goupil, t. 10.; Mrozek i Jäger, t. 11.; Raemdonck i Raemdonck‑Janssens, t. 22. i Seeger, t. 34.), a ti se ciljevi posebice očituju u obvezi opremanja vozila za cestovni promet odobrenim tahografom koji omogućuje nadzor poštovanja vremena vožnje i odmora vozačâ.

32

Što se tiče, s druge strane, svrhe izuzeća iz članka 3. točke (h) Uredbe br. 561/2006, zakonodavac Unije želio je iz područja primjene te uredbe isključiti određena vozila i određene vrste prijevoza obavljene tim vozilima, tako da se navedena uredba ne primjenjuje na „nekomercijalni prijevoz tereta” vozilom ili kombinacijom vozila s najvećom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona. Stoga je svrha tog izuzeća iz područja primjene navedene uredbe isključiti prijevoz tereta koji obavljaju pojedinci izvan profesionalne ili trgovačke djelatnosti.

33

Imajući u vidu navedene ciljeve, potrebno je utvrditi da tumačenje članka 3. točke (h) Uredbe br. 561/2006 na način da ta odredba ne obuhvaća prijevoz poput onoga opisanog u točki 29. ove presude ne bi bilo u skladu s tim ciljevima.

34

Naime, takvo bi tumačenje, proširenjem područja primjene te uredbe na kategoriju vozača koji obavljaju prijevoz u privatne svrhe i u svrhe slobodne aktivnosti, bilo takve naravi da bi dovelo u pitanje koristan učinak izuzeća predviđenog u članku 3. točki (h) te uredbe.

35

Usto, valja istaknuti da prijevoz poput onoga opisanog u točki 29. ove presude ne utječe na tržišno natjecanje u sektoru cestovnog prijevoza ako vozač poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku vozi u privatne svrhe, a nije profesionalni vozač.

36

Zbog istog tog razloga, navedeno tumačenje ne može ni u kojem slučaju biti protivno ostvarenju cilja koji se želi postići Uredbom br. 561/2006, a koji se sastoji od poboljšanja radnih uvjeta rada u sektoru cestovnog prijevoza.

37

Naposljetku, valja utvrditi da, s obzirom na to da se prijevozi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku čine razmjerno rijetkima, tumačenje izuzeća o kojem je riječ na način da obuhvaća prijevoz tereta koji obavlja pojedinac u sklopu slobodne aktivnosti ne bi trebalo imati znatne negativne učinke na sigurnost cestovnog prometa.

38

S obzirom na takvo tumačenje, valja nadodati da činjenica da se za sam prijevoz ne plaća nikakva naknada i visina primljenih potpora, pogotovo u pogledu proračuna namijenjenog navedenoj slobodnoj aktivnosti, nemaju utjecaj na ocjenu pojma „nekomercijalni prijevoz tereta”.

39

S obzirom na naprijed navedeno, na postavljena pitanja valja odgovoriti da pojam „nekomercijalni prijevoz tereta” iz članka 3. točke (h) Uredbe br. 561/2006 treba tumačiti na način da uključuje prijevoz tereta koji obavlja pojedinac za svoj račun i isključivo u sklopu slobodne aktivnosti kada je potonja djelomično financirana potporama trećih i kada se takav prijevoz ne obavlja za naknadu.

40

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Pojam „nekomercijalni prijevoz tereta” iz članka 3. točke (h) Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 treba tumačiti na način da uključuje prijevoz tereta koji obavlja pojedinac za svoj račun i isključivo u sklopu slobodne aktivnosti kada je potonja djelomično financirana potporama trećih i kada se takav prijevoz ne obavlja za naknadu.