Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62012CJ0241

    Presuda Suda (prvo vijeće) od 12. prosinca 2013.
    Zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Rechtbank te Rotterdam.
    Okoliš – Otpad – Pojam – Direktiva 2006/12/EZ – Pošiljke otpada – Obavještavanje nadležnih nacionalnih tijela – Uredba (EEZ) br. 259/93 – Postojanje radnje, namjere ili obveze odbacivanja tvari ili predmeta.
    Spojeni predmeti C-241/12 i C-242/12.

    Court reports – general

    ECLI identifier: ECLI:EU:C:2013:821

    PRESUDA SUDA (prvo vijeće)

    12. prosinca 2013. ( *1 )

    „Okoliš — Otpad — Pojam — Direktiva 2006/12/EZ — Pošiljke otpada — Obavještavanje nadležnih nacionalnih tijela — Uredba (EEZ) br. 259/93 — Postojanje radnje, namjere ili obveze odbacivanja tvari ili predmeta“

    U spojenim predmetima C‑241/12 i C‑242/12,

    povodom zahtjevâ za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje je podnio Rechtbank te Rotterdam (Nizozemska), odlukama od 11. svibnja 2012., koje je Sud zaprimio 18. svibnja 2012., u kaznenim postupcima protiv

    Shell Nederland Verkoopmaatschappij BV (C‑241/12),

    Belgian Shell NV (C‑242/12),

    SUD (prvo vijeće),

    u sastavu: A. Tizzano, predsjednik vijeća, K. Lenaerts, potpredsjednik Suda, u svojstvu suca prvog vijeća, A. Borg Barthet (izvjestitelj), E. Levits i M. Berger, suci,

    nezavisni odvjetnik: N. Jääskinen,

    tajnik: C. Strömholm, administrator,

    uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 6. ožujka 2013.,

    uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

    za Shell Nederland Verkoopmaatschappij BV i Belgian Shell NV, R. Fibbe i R. Laan, advocaten,

    za nizozemsku vladu, M. de Ree i C. Wissels, u svojstvu agenata,

    za Europsku komisiju, A. Alcover San Pedro, kao i D. Düsterhaus i P.-J. Loewenthal, u svojstvu agenata,

    saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 18. lipnja 2013.,

    donosi sljedeću

    Presudu

    1

    Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje pojma „otpad”, u smislu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 259/93 od 1. veljače 1993. o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar Europske zajednice, ulaze u nju ili iz nje izlaze (SL L 30, str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2557/2001 od 28. prosinca 2001. (SL L 349, str. 1., u daljnjem tekstu: Uredba br. 259/93), i Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1013/2006 od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 16., str. 86.).

    2

    Zahtjevi su upućeni u okviru dvaju kaznenih postupaka pokrenutih protiv Shell Nederland Verkoopmaatschappij BV i Belgian Shell NV (u daljnjem tekstu: zajedno „Shell”), zbog prijevoza pošiljke dizelskog goriva s vrlo niskim sadržajem sumpora nenamjerno pomiješanog s metil‑terc‑butil‑eterom (u daljnjem tekstu: predmetni teret) iz Belgije u Nizozemsku.

    Pravni okvir

    Uredba br. 259/93

    3

    U šestoj, devetoj i osamnaestoj uvodnoj izjavi Uredbe br. 259/93 navodi se:

    „budući da je potrebno organizirati nadzor i kontrolu pošiljaka otpada na način koji vodi računa o potrebi očuvanja, zaštite i poboljšanja kakvoće okoliša”;

    […]

    budući da se o pošiljkama otpada moraju unaprijed obavijestiti nadležna tijela kako bi im se omogućilo da budu propisno obaviještena osobito o vrsti, kretanju i odlaganju ili o oporabi otpada, i kako bi mogla poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša, uključujući i mogućnost ulaganja obrazloženih prigovora koji se tiču pošiljki;

    [...]

    budući da, u slučaju nezakonitog prometa, osoba koja je svojim postupkom uzrokovala takav promet mora vratiti i/ili odlagati ili oporabiti otpad u skladu s drugim ekološki prihvatljivim metodama i da, ako ona tako ne postupi, nadležna tijela polazišta ili odredišta moraju, po potrebi, intervenirati.” [neslužbeni prijevod]

    4

    U skladu s člankom 2. Uredbe br. 259/93, treba primjenjivati sljedeće definicije:

    „[...]

    (a)

    ‚otpad’, tvari ili predmeti definirani u članku 1. točki (a) Direktive 75/442/EEZ [Vijeća od 15. srpnja 1975. o otpadu (SL L 194, str. 39.)];

    […]

    (h)

    ‚primatelj’, osoba ili poduzeće kojima je otpad otpremljen radi njegove oporabe ili odlaganja;

    (i)

    ‚odlaganje’, poslovi definirani u članku 1. točki (e) Direktive 75/442/EEZ;

    […]

    (k)

    ‚oporaba’, poslovi definirani u članku 1. točki (f) Direktive 75/442/EEZ.” [neslužbeni prijevod]

    5

    Glava II. Uredbe br. 259/93, naslovljena „Pošiljke otpada između država članica”, obuhvaća poglavlje A o postupku koji se primjenjuje na pošiljke otpada namijenjene odlaganju čiji je sastavni dio članak 3. ove uredbe. Stavkom 1. ovog članka određuje se:

    „Kada podnositelj obavijesti namjerava otpremiti iz jedne države članice u drugu i/ili provesti kroz jednu ili više drugih država članica otpad namijenjen odlaganju, i ne dovodeći u pitanje članak 25. stavak 2. i članak 26. stavak 2., on o tome obavješćuje nadležno tijelo odredišta i šalje primjerak obavijesti nadležnim tijelima polazišta i provoza kao i primatelju.” [neslužbeni prijevod]

    6

    Na temelju članka 5. stavka 1. ove uredbe, pošiljka otpada namijenjena odlaganju može se otpremiti samo nakon što je podnositelj obavijesti dobio odobrenje nadležnog tijela odredišta.

    7

    Glava II. poglavlje B Uredbe br. 259/93 odnosi se na postupak koji se primjenjuje na pošiljke otpada namijenjene oporabi. Članak 6. ove uredbe, koji je sastavni dio ovog poglavlja, u svom stavku 1. određuje:

    „Kada podnositelj obavijesti namjerava otpremiti iz jedne države članice u drugu i/ili provesti kroz jednu ili više država članica otpad namijenjen oporabi, naveden u Prilogu III., i ne dovodeći u pitanje članak 25. stavak 2. i članak 26. stavak. 2., on o tome obavješćuje nadležno tijelo odredišta i šalje primjerak obavijesti nadležnim tijelima polazišta i provoza kao i primatelju.” [neslužbeni prijevod]

    8

    U skladu s člankom 26. stavkom 1. spomenute uredbe:

    „Smatra se nezakonitim prometom svaka pošiljka otpada:

    (a)

    otpremljena bez slanja obavijesti svim predmetnim nadležnim tijelima u skladu s ovom uredbom

    ili

    (b)

    otpremljena bez suglasnosti nadležnih predmetnih tijela u skladu s ovom uredbom

    […]” [neslužbeni prijevod]

    Uredba br. 1013/2006

    9

    U skladu s člankom 2. Uredbe br. 1013/2006, „otpad” ima značenje utvrđeno u članku 1. stavku 1. točki (a) Direktive 2006/12/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 114, str. 9.)]”.

    10

    Članak 61. stavak 1. ove uredbe predviđa:

    „Uredba (EEZ) br. 259/93 i Odluka 94/774/EZ ovime se stavljaju izvan snage s učinkom od 12. srpnja 2007.”

    11

    Člankom 64. stavkom 1. spomenute uredbe određuje se:

    „Ova uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Primjenjuje se od 12. srpnja 2007.”

    Direktiva 2006/12

    12

    U uvodnoj izjavi 2. do 4. i 6. Direktive 2006/12 navodi se:

    „(2)

    Svi propisi u području upravljanja otpadom moraju kao osnovni cilj imati zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša protiv štetnih učinaka prouzročenih prikupljanjem, prijevozom, obradom, skladištenjem i odlaganjem otpada.

    (3)

    Radi poboljšanja učinkovitosti gospodarenja otpadom u Zajednici potrebno je utvrditi zajedničku terminologiju i definiciju otpada.

    (4)

    Učinkovita i dosljedna pravila o odlaganju i oporabi otpada trebala bi se primjenjivati, uz određene iznimke, na pokretnine koje posjednik odbacuje ili ih namjerava ili ima obvezu odbaciti.

    […]

    (6)

    Radi postizanja visoke razine zaštite okoliša potrebno je da države članice […] osiguraju odgovorno odlaganje i oporabu otpada […]” [neslužbeni prijevod]

    13

    Člankom 1. ove direktive propisuje se:

    „1.   Za potrebe ove direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

    (a)

    ‚otpad’: znači svaka tvar ili predmet u kategorijama određenim u Prilogu I. koju nositelj odlaže ili koju namjerava ili ima obvezu odbaciti;

    (b)

    ‚proizvođač’ znači svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad ('izvorni proizvođač’) i/ili svaka osoba koja obavlja prethodnu obradu, miješanje ili druge postupke koji mijenjaju svojstva ili sastav ovog otpada;

    (c)

    ‚posjednik’ znači proizvođač otpada ili fizička osoba koja ga posjeduje;

    […]

    (e)

    ‚odlaganje’ znači svaki postupak predviđen Prilogom II. A;

    (f)

    ‚oporaba’ znači svaki postupak predviđen Prilogom II. B;

    […]

    2.   Za potrebe stavka 1. točke (a) Komisija, djelujući u skladu s postupkom predviđenim člankom 18. stavkom 3., utvrđuje popis otpada koji je obuhvaćen kategorijama navedenim u Prilogu I. Ovaj se popis povremeno preispituje te, po potrebi, mijenja u skladu s istim postupkom.” [neslužbeni prijevod]

    14

    Članak 4. navedene direktive predviđa:

    „1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se otpad oporabljuje ili zbrinjava ne ugrožavajući zdravlje ljudi i bez korištenja postupaka ili metoda kojima bi se mogao ugroziti okoliš […]

    2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere radi zabrane nekontroliranog ostavljanja, bacanja ili odlaganja otpada.” [neslužbeni prijevod]

    15

    U skladu s člankom 8. te direktive:

    „Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki posjednik otpada:

    (a)

    povjerava rukovanje njime privatnom ili javnom skupljaču otpada ili poduzeću koje obavlja poslove iz priloga II. A ili II. B,

    ili

    (b)

    ga oporabljuje ili odlaže u skladu s odredbama ove direktive.” [neslužbeni prijevod]

    16

    Članak 20. Direktive 2006/12/EZ predviđa:

    „Ovime se stavlja izvan snage Direktiva 75/442/EEZ, ne dovodeći u pitanje obveze država članica o rokovima za prijenos direktiva iz Priloga II., dijela B.

    Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.” [neslužbeni prijevod]

    17

    U skladu s odredbama njezinog članka 21., Direktiva 2006/12 stupila je na snagu 17. svibnja 2006.

    18

    Prilog I. ove direktive navodi sljedeće kategorije otpada:

    „[…]

    Q2 Proizvodi koji nisu u skladu sa specifikacijama

    […]

    Q4 Materijali slučajno proliveni, izgubljeni ili koji su pretrpjeli drugu nezgodu, uključujući sve materijale, opremu itd. koji su onečišćeni zbog nezgode o kojoj je riječ

    […]

    Q7 Tvari koje su postale neprikladne za uporabu (na primjer, onečišćene kiseline, onečišćena otapala, soli potrošene za otvrdnjavanje (temperiranje) itd.)

    […]

    Q14 Proizvodi koji više nisu od koristi posjedniku (na primjer odbačeni otpad iz poljoprivrede, kućanstava, ureda, trgovina, radionica itd.)

    […]

    Q16 Svi materijali, tvari ili proizvodi koji nisu obuhvaćeni gore navedenim kategorijama”. [neslužbeni prijevod]

    19

    Prilog II. B navedene direktive sadrži sljedeći popis postupaka recikliranja:

    „R 1 Glavna primjena kao gorivo ili drugo sredstvo za proizvodnju energije

    R 2 Obnavljanje ili regeneracija otapala

    R 3 Recikliranje ili obnavljanje organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (uključujući kompostiranje i druge postupke biološkog preoblikovanja)

    R 4 Recikliranje ili obnavljanje metala i spojeva metala

    R 5 Recikliranje ili obnavljanje drugih anorganskih materijala

    R 6 Regeneracija kiselina ili lužina

    R 7 Obnavljanje sastojaka koji se koriste za smanjivanje onečišćenja

    R 8 Obnavljanje sastojaka iz katalizatora

    R 9 Ponovna prerada otpadnih ulja ili drugi načini ponovne uporabe otpadnih ulja

    R 10 Obrada tla u korist poljoprivrede ili okoliša

    R 11 Uporaba otpada dobivenog iz bilo kojeg od postupaka navedenih pod R 1 do R 10

    R 12 Razmjena otpada radi njegovog podvrgavanja jednom od postupaka navedenih pod R 1 do R 11

    R 13 Skladištenje otpada koje prethodi nekom od postupaka navedenih pod R 1 do R 12 (uz iznimku privremenog skladištenja do prikupljanja, na mjestu nastanka otpada)”. [neslužbeni prijevod]

    Glavni postupci i prethodna pitanja

    20

    Dana 3. rujna 2006. Shell je u Nizozemskoj ukrcao na tanker dizelsko gorivo s vrlo niskim sadržajem sumpora (u daljnjem tekstu: dizelsko gorivo TBTS) radi njegove isporuke kupcu s poslovnim nastanom u Belgiji (u daljnjem tekstu: belgijski kupac).

    21

    Nakon što je predmetna pošiljka isporučena kupcu, pokazalo se da su spremnici ovog tankera sadržavali ostatke metil‑terc‑butil‑etera s kojima se pomiješalo dizelsko gorivo TBTS.

    22

    Budući da je plamište ove pošiljke bilo prenisko da bi ju se, u skladu s njezinom prvotnom namjenom, moglo preprodati kao pogonsko gorivo za dizelske motore i da primatelj nije mogao uskladištiti mješavinu s obzirom na svoju okolišnu dozvolu, on je spomenutu pošiljku vratio Shellu, koji ju je prevezao u Nizozemsku.

    23

    Pred Rechtbank te Rotterdam državno je odvjetništvo tvrdilo da je u trenutku njegova prijevoza iz Belgije u Nizozemsku predmetni proizvod činio otpad i da je, nepridržavajući se postupka obavještavanja predviđenog člankom 15. Uredbe br. 259/93, Shell bio kriv za nezakonit promet u smislu članka 26. stavka 1. ove uredbe.

    24

    Shell, naprotiv, smatra da se predmetna pošiljka ne može karakterizirati kao otpad.

    25

    Uzimajući u obzir da rješenje spora koji je pred njim pokrenut ovisi o tumačenju pojma „otpad”, u smislu uredbi br. 259/93 i 1013/2006, Recthbank te Rotterdam odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

    „(1)

    Treba li pošiljku dizelskog goriva karakterizirati kao otpad u smislu [uredbi br. 259/93 i 1013/2006], u sljedećim okolnostima:

    pošiljka se sastoji od [dizelskog goriva TBTS], koje je bilo nenamjerno pomiješano s metil‑terc‑butil‑eterom;

    nakon njegove isporuke kupcu pokazalo se da ‐ zbog miješanja – pošiljka nije zadovoljavala specifikacije dogovorene između kupca i prodavatelja (on je stoga 'off spec');

    u skladu s kupoprodajnim ugovorom, prodavatelj je – nakon reklamacije kupca – preuzeo pošiljku i potonjem nadoknadio prodajnu cijenu;

    prodavatelj namjerava ponovno staviti pošiljku na tržište – nakon ili bez njezinog miješanja s drugim proizvodom?

    (2)

    Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan:

    (a)

    postoji li u spomenutim činjeničnim okolnostima trenutak počevši od kojeg je o tome riječ?

    (b)

    mijenja li se status pošiljke i prestaje li se ona smatrati otpadom u bilo kojem trenutku između isporuke kupcu i nove mješavine napravljene od strane prodavatelja ili u ime ovog potonjeg te, ako da, u kojem trenutku?

    (3)

    Je li okolnost da:

    se pošiljka mogla koristiti kao pogonsko gorivo na jednak način kao čisto [dizelsko gorivo TBTS], ali više nije zadovoljavala zahtjeve (sigurnosti) zbog svojeg vrlo niskog plamišta;

    zbog njezina novog sastava kupac nije mogao uskladištiti pošiljku s obzirom na njegovu okolišnu dozvolu;

    kupac nije mogao koristiti pošiljku u svrhu zbog koje ju je kupio, to jest prodaje na benzinskoj crpki kao dizelskog pogonskog goriva;

    kupac jest ili nije namjeravao vratiti pošiljku prodavatelju na temelju kupoprodajnog ugovora;

    je prodavatelj namjeravao uzeti natrag pošiljku kako bi ju podvrgao postpuku miješanja i ponovno stavio na tržište;

    pošiljka može ili ne može biti vraćena u prvotno željeno stanje ili pretvorena u proizvod koji bi se mogao prodavati po cijeni približnoj tržišnoj vrijednosti izvorne pošiljke [dizelskog goriva TBTS];

    je postupak vraćanja u prvotno stanje uobičajeni postupak proizvodnje;

    tržišna vrijednost pošiljke u stanju u kojem se nalazi u trenutku preuzimanja od strane prodavatelja odgovara (približno) cijeni proizvoda koji je u potpunosti zadovoljavao ugovorene specifikacije;

    se preuzeta pošiljka može prodavati na tržištu bez obrade, u stanju u kojem se nalazi u trenutku preuzimanja;

    se proizvodi kao što je ova pošiljka uobičajeno prodaju i da se, u okviru trgovinske razmjene, takva trgovina ne smatra trgovanjem otpadom,

    od značaja za odgovor na prvo pitanje?”

    26

    Rješenjem predsjednika Suda od 2. srpnja 2012., predmeti C‑241/12 i C‑242/12 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog postupka kao i presude.

    O prethodnim pitanjima

    27

    Svojim prethodnim pitanjima, koja bi trebalo razmotriti zajedno, Rechtbank te Rotterdam u biti pita treba li se kvalificirati kao otpad, u smislu uredbi br. 259/93 i 1013/2006, pošiljku dizelskog goriva koja je, u trenutku njezinog ukrcaja na tanker, bila slučajno pomiješana s drugom tvari kada se, nakon isporuke kupcu, pokazalo da ona nije zadovoljavala ugovorne specifikacije ni sigurnosne zahtjeve zbog svojeg preniskog plamišta i koju kupac, zbog njezinog novog sastava, nije mogao uskladištiti s obzirom na njegovu okolišnu dozvolu ni prodavati na benzinskoj crpki kao pogonsko gorivo za dizelske motore u skladu s njezinom namjenom, tako da je nakon kupčeve reklamacije vraćena prodavatelju koji ju namjerava ponovno staviti na tržište nakon što ju pomiješa s drugim proizvodom.

    28

    Ponajprije treba istaknuti da se Uredba br. 1013/2006, čije tumačenje traži sud koji je uputio zahtjev, ne može primijeniti ratione temporis na sporove u glavnom predmetu od trenutka kad je, kako slijedi iz spisa predmeta, odnosna pošiljka bila ukrcana na brod s naznakom odredišta u Nizozemskoj tijekom mjeseca rujna 2006.

    29

    Naime, dovoljno je u tom smislu primijetiti da, se u skladu s člankom 64. stavkom 1. Uredbe br. 1013/2006, potonja počela primjenjivati počevši od 12. srpnja 2007., datuma kad je njome, drugim riječima, kako je predviđeno njezinim člankom 61. stavkom 1., stavljena izvan snage Uredba br. 259/93.

    30

    Stoga, valja ispitati prethodna pitanja u vezi s odgovarajućim odredbama Uredbe br. 259/93.

    31

    Kao što slijedi iz njezine uvodne izjave 6., cilj je Uredbe br. 259/93 organizirati nadzor i kontrolu pošiljaka otpada na način koji vodi računa o potrebi očuvanja, zaštite i poboljšanja kakvoće okoliša.

    32

    Osobito proizlazi iz članka 3. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Uredbe br. 259/93, u svezi s uvodnom izjavom 9. ove uredbe, da se o pošiljkama iz jedne države članice u drugu i/ili o provozu kroz jednu ili više drugih država članica otpada namijenjenog odlaganju ili oporabi mora prethodno obavijestiti nadležna tijela na način koji im omogućuje da poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša.

    33

    U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev pita je li predmetna pošiljka obuhvaćena pojmom „otpad” u smislu ove uredbe, kako bi utvrdio je li na temelju spomenutih odredaba Shell bio dužan ili ne izvijestiti nizozemske vlasti o slanju te pošiljke iz Belgije u Nizozemsku.

    34

    U skladu s člankom 2. točkom (a) Uredbe br. 259/93, u svezi s člankom 20. Direktive 2006/12, „otpadom” se smatraju tvari ili predmeti definirani člankom 1. stavkom 1. točkom (a) ove direktive, to jest „svaka tvar ili predmet u kategorijama određenim u Prilogu I. [navedene direktive] koju nositelj odbacuje ili koju namjerava ili ima obvezu odbaciti”.

    35

    Vodeći računa o rezidualnoj kategoriji Q 16 iz Priloga I. Direktivi 2006/12, kojom su obuhvaćeni „svi materijali, tvari ili proizvodi koji nisu obuhvaćeni [gore navedenim] kategorijama”, popis kategorija otpada koji se nalazi u tom Prilogu I. ponajprije je ilustrativan. Isto vrijedi i za popis otpada koji utvrđuje Komisija primjenom članka 1. stavka II. ove direktive i koji ulazi u kategorije navedene u Prilogu I.

    36

    Točno je međutim da je činjenica, da neka tvar ili predmet spadaju u jednu ili više ovih kategorija otpada, osim kategorije Q 16, prva naznaka u prilog tomu da je se kvalificira „otpadom” u smislu članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/12.

    37

    Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, kvalifikacija „otpad” ponajprije ovisi o postupanju posjednika i značenju izraza „odbaciti” (vidjeti, u tom smislu, presude od 24. lipnja 2008., Commune de Mesquer, C‑188/07, Zb., str. I‑4501, t. 53. i od 18. prosinca 2007., Komisija/Italija, C‑263/05, Recueil, str. I‑11745., t. 32.).

    38

    Kad je riječ o izrazu „odbaciti”, iz te sudske prakse također proistječe da taj izraz treba tumačiti vodeći računa o cilju Direktive 2006/12, koji je, prema njezinoj uvodnoj izjavi 2., zaštita ljudskog zdravlja i okoliša od štetnih učinaka prouzročenih prikupljanjem, prijevozom, obradom, skladištenjem i odlaganjem otpada, kao i o članku 191. stavku 2. UFEU‑a, koji propisuje da politika Europske unije u području okoliša predviđa visok stupanj zaštite i da se, osobito, temelji na načelima mjera opreza i preventivnog djelovanja. Iz toga slijedi da se izraz „odbaciti” i pojam „otpad”, u smislu članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/12, ne bi moglo tumačiti restriktivno (vidjeti, u tom smislu, gore navedenu presudu Commune de Mesquer, t. 38. i 39.).

    39

    Iz odredaba Direktive 2006/12 slijedi da izraz „odbaciti” obuhvaća istodobno i „odlaganje” i „oporabu” tvari ili predmeta, u smislu članka 1. stavka 1. točaka (e) i (f) ove direktive (vidjeti, u tom smislu, presudu od 18. prosinca 1997., Inter‑Environnement Wallonie, C‑129/96, Recueil, str. I‑7411., t. 27.).

    40

    Točnije, da je doista riječ o otpadu, u smislu Direktive 2006/12, mora se utvrditi u pogledu svih okolnosti, vodeći računa o cilju ove direktive i o tome da njezina učinkovitost ne bude narušena (vidjeti presude od 15. lipnja 2000., ARCO Chemie Nederland i dr., C‑418/97 i C‑419/97, Recueil, str. I‑4475., t. 73., 88. i 97.; od 18. travnja 2002., Palin Granit i Vehmassalon kansanterveystyön kuntayhtymän hallitus, C‑9/00, Recueil, str. I‑3533., t. 24., kao i gore navedenu Komisija/Italija, t. 41.).

    41

    Određene okolnosti mogu predstavljati dokaz postojanja radnje, namjere ili obveze odbacivanja tvari ili predmeta, u smislu članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/12.

    42

    U prvom redu, posebnu bi pozornost trebalo obratiti na okolnost da predmetna tvar ili predmet nije više od koristi svom posjedniku, na način da taj predmet ili ta tvar predstavlja za njega teret koji on želi odbaciti (vidjeti, u tom smislu, gore navedenu presudu Palin Granit i Vehmassalon kansanterveystyön kuntayhtymän hallitus, t. 37.). Ako je to doista slučaj, postoji opasnost da posjednik odbaci predmet ili tvar koju posjeduje na način kojim bi se moglo nanijeti štetu okolišu, osobito tako da je ostavi, odbaci ili ukloni na nekontrolirani način. Budući da su obuhvaćeni pojmom „otpad”, u smislu Direktive 2006/12, ovaj predmet ili ova tvar podliježu odredbama te direktive, što znači da, u skladu s člankom 4. navedene direktive, njihovu oporabu ili odlaganje treba provesti na način kojim se ne dovodi u opasnost zdravlje ljudi i ne koristeći postupke ili metode kojima bi se mogla nanijeti šteta okolišu.

    43

    Što se tiče eventualne „obveze odbacivanja” pošiljke o kojoj je riječ, u smislu članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/12, valja, ponajprije, istaknuti kako ne postoji a priori nikakva apsolutna obveza odlaganja ove pošiljke kada ona ne sadrži zabranjenu, nezakonitu tvar ili specifične rizične materijale koje bi posjednik bio dužan odlagati (vidjeti, analogijom, presudu od 1. ožujka 2007., KVZ retec, C‑176/05, Recueil, str. I 1721., točku 59.). Kako slijedi iz zahtjeva za prethodnu odluku, navedena pošiljka mogla bi se prodavati na tržištu a da prethodno nije obrađena, u stanju u kojem se nalazila u trenutku vraćanja Shellu.

    44

    U svojim pisanim očitovanjima Komisija je unatoč tome istaknula da s obzirom na to da je, s jedne strane, predmetna pošiljka bio neprikladna za uporabu koju joj je namijenio belgijski kupac i da ju, s druge strane, potonji nije bio ovlašten skladištiti zbog njezina preniskog plamišta, to je za kupca predstavljao teret kojega se namjeravao, ili je imao obvezu, odbaciti.

    45

    Te okolnosti same po sebi međutim ne dovode do zaključka da je ta pošiljka bila „otpad”, u smislu članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/12. Naime, najprije je potrebno utvrditi je li ju, vraćajući navedenu pošiljku Shellu zato što nije odgovarao ugovornim specifikacijama, belgijski kupac „odbacio” u smislu članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/12.

    46

    U tom pogledu, od posebnog je značaja okolnost da je belgijski kupac vratio Shellu dizelsko gorivo TBTS koje nije ispunjavalo uvjete s ciljem dobivanja naknade, a sve u skladu s kupoprodajnim ugovorom. Međutim, ne može se smatrati da je kupac, postupivši na taj način, želio podvrgnuti predmetnu pošiljku postupku odlaganja ili oporabe, pa ju stoga on nije „odbacio” u smislu članka 1. stavka. 1. točke (a) Direktive 2006/12. Nadalje, treba dodati da je, u okolnostima kao što su one u glavnom predmetu, opasnost da bi posjednik odbacio ovu pošiljku na način kojim bi se mogla nanijeti šteta okolišu malena. Isto vrijedi a fortiori i kada, kao u ovom predmetu, predmetna tvar ili predmet imaju tržišnu vrijednost koja nije zanemariva.

    47

    U ovim okolnostima ostaje utvrditi je li Shell namjeravao „odbaciti” predmetnu pošiljku u trenutku kad je otkriveno da ona ne ispunjava zahtjeve. Takva se namjera ne može pripisati Shellu prije tog trenutka, s obzirom na to da potonji nije bio svjestan činjenice da je imao u posjedu tvar koja nije bila u skladu s odredbama ugovora s belgijskim kupcem.

    48

    U tom pogledu, na sudu koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku je da provjeri je li posjednik odnosnog predmeta ili tvari njega ili nju doista namjeravao „odbaciti”, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, istovremeno poštujući cilj predviđen Direktivom 2006/12 da se postupci odlaganja i oporabe provode bez ugrožavanja zdravlja ljudi.

    49

    Što se tiče okolnosti koje spominje sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, prema kojima se, s jedne strane, predmetna pošiljka mogla prodavati na tržištu bez prethodnog postupka obrade, u stanju u kojem je bila u trenutku kad ju je belgijski kupac vratio Shellu i prema kojima, s druge strane, tržišna vrijednost predmetne pošiljke približno odgovara vrijednosti proizvoda koji zadovoljava ugovorene specifikacije, treba naglasiti da iako se njima nastoji opovrgnuti ideja prema kojoj bi takva pošiljka predstavljala teret koji bi Shell želio „odbaciti”, ove okolnosti ne mogu biti odlučujuće s obzirom na to da ne otkrivaju koja je bila stvarna namjera Shella.

    50

    Nadalje, valja podsjetiti u tom smislu da, na temelju ustaljene sudske prakse, pojam otpad ne isključuje tvari i predmete koje imaju tržišnu vrijednost i koje bi se mogle ponovno gospodarski iskorištavati (vidjeti, u tom smislu, gore navedenu presudu Palin Granit i Vehmassalon kansanterveystyönkuntayhtymän hallitus, t. 29.).

    51

    Iako okolnost da se trgovina proizvodima sličnima predmetnoj pošiljci, općenito, ne smatra trgovinom otpadom, iako jednako tako predstavlja dokaz koji ukazuje na to da ova pošiljka nije otpad, ona ipak ne dopušta isključiti mogućnost da ju je Shell namjeravao „odbaciti”.

    52

    Nasuprot tome, okolnost da je Shell uzeo natrag predmetnu pošiljku namjeravajući ju podvrgnuti postupku miješanja i ponovno ju staviti na tržište od ključnog je značaja u ovom slučaju.

    53

    Ni u kojem slučaju ne bi bilo opravdano podvrgnuti odredbama Direktive 2006/12, čija je svrha osigurati da se postupci oporabe i odlaganja provode bez ugrožavanja zdravlja ljudi i da se ne koriste postupci ili metode kojima bi se mogla nanijeti šteta okolišu, dobra, tvari ili proizvode koje posjednik namjerava iskorištavati ili prodavati pod povoljnim uvjetima neovisno o bilo kakvom postupku oporabe. Međutim, s obzirom na obvezu širokog tumačenja pojma „otpad” potrebno je ograničiti ovu argumentaciju na situacije u kojima ponovno iskorištavanje dobra ili tvari o kojima je riječ nije samo moguće nego i sigurno, a što treba utvrditi sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, bez potrebe prethodnog utjecanja jednome od postupaka oporabe otpada navedenih u Prilogu II. B Direktive 2006/12 (vidjeti, analogijom, gore navedene presude Palin Granit i Vehmassalon kansanterveystyön kuntayhtymän hallitus, t. 36. kao i od 11. rujna 2003., C‑114/01, AvestaPolarit Chrome, Recueil, str. I‑8725., t. 36.).

    54

    S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da članak 2. točku (a) Uredbe br. 259/93 treba tumačiti na način da, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, pojmom „otpad” u smislu ove odredbe nije obuhvaćena pošiljka dizelskog goriva slučajnoa pomiješana s drugom tvari, pod uvjetom da je njegov posjednik stvarno namjeravao staviti na tržište tu pošiljku pomiješanu s drugim proizvodom, što treba utvrditi sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku.

    Troškovi

    55

    Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

     

    Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:

     

    Članak 2. točku (a) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 259/93 od 1. veljače 1993. o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar Europske zajednice, ulaze u nju ili iz nje izlaze, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2557/2001 od 28. prosinca 2001., treba tumačiti na način da, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, pojmom „otpad” u smislu ove odredbe nije obuhvaćena pošiljka dizelskog goriva slučajno pomiješana s drugom tvari, pod uvjetom da je njezin posjednik stvarno namjeravao staviti na tržište ovu pošiljku pomiješanu s drugim proizvodom, što treba utvrditi sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku.

     

    Potpisi


    ( *1 ) Jezik postupka: nizozemski

    Top