1

Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Republika Litva, zabranjujući registraciju osobnih automobila čiji se uređaj za upravljanje nalazi s desne strane i/ili zahtijevajući za registraciju osobnih automobila čiji se uređaj za upravljanje nalazi s desne strane, novih ili prethodno registriranih u nekoj drugoj državi članici, premještanje upravljača na lijevu stranu povrijedila obveze koje ima na temelju članka 2.a Direktive 70/311/EEZ Vijeća, od 8. lipnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama (SL L 133, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 3.), članka 4. stavka 3. Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 35., str. 103.), kao i članka 34. UFEU‑a.

2

Uvodne izjave 2., 3. i 14. Direktive 2007/46 propisuju:

[...]

3

Članak 1. Direktive 2007/46, naziva „Predmet“, određuje:

„Ova Direktiva predstavlja usklađen okvir koji sadrži administrativne odredbe i opće tehničke zahtjeve za homologaciju svih novih vozila unutar njenog područja primjene, te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih takvim vozilima, u pogledu olakšavanja njihove registracije, prodaje i stavljanja u upotrebu unutar Zajednice.

Ova Direktiva također utvrđuje odredbe za prodaju i stavljanje u upotrebu dijelova ili opreme namijenjene vozilima homologiranim u skladu s ovom Direktivom.

Za primjenu ove Direktive su u regulatornim aktima s opširnog popisa iz Priloga IV. navedeni posebni tehnički zahtjevi koji se odnose na konstrukciju i rad vozila.“

4

Članak 4. ove direktive, naziva „Obveze država članica“, predviđa u stavku 3.:

„Države članice registriraju ili dopuštaju prodaju ili stavljanje u upotrebu takvih vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji ispunjavaju zahtjeve iz ove Direktive.

One ne zabranjuju, ograničavaju ili ometaju registraciju, prodaju, stavljanje u upotrebu ili vožnju cestama vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica zbog načina njihove izradbe i funkcioniranja obuhvaćenih ovom Direktivom, ako ispunjavaju njene zahtjeve.“

5

Članak 9. iste direktive, naziva „Posebne odredbe o vozilima“, određuje u stavku 1. točki (a):

„Države članice dodjeljuju EZ homologaciju za:

6

Taj Prilog IV., I. dio, navedene direktive sadrži popis direktiva, takozvanih „posebnih direktiva“, koje utvrđuju tehničke uvjete koji su posebno primjenjivi u svrhu EZ homologacije.

7

Članak 18. Direktive 2007/46, naziva „Certifikat o sukladnosti“, propisuje u stavku 1. alineji 1.:

„Proizvođač u svojstvu imatelja EZ homologacije vozila dostavlja certifikat o sukladnosti za svako vozilo, neovisno je li ono potpuno, nepotpuno ili dovršeno, da je proizvedeno u skladu s homologiranim tipom vozila.“

8

Članak 26. te direktive, naslovljen „Registracija, prodaja i stavljanje u uporabu vozila,“ propisuje u stavku 1. alineji 1.:

„Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članaka 29. i 30., države članice registriraju vozila i dopuštaju njihovu prodaju ili početak uporabe, samo ako imaju važeći certifikat o sukladnosti usklađenosti izdan u skladu s člankom 18.“

9

Prilog I. istoj direktivi nazvan je „Cjelovit popis opisnih podataka za EZ homologaciju vozila.“ Točka 1. tog priloga, naziva „Opće konstrukcijske značajke vozila“, određuje:

„[…]

[…]“

Prema tekstu pojašnjenjâ koja se odnose na taj Prilog I:

„(1) Nepotrebno precrtati (postoje slučajevi u kojima se ništa ne precrtava, gdje je moguće navesti više mogućnosti).“

10

Prilog III. istoj direktivi nazvan je „Opisni dokument za EZ homologacije vozila.“ Točka 1. tog priloga, nazvana „Opće konstrukcijske značajke vozila“, određuje:

„[…]

[…]“

Tekst pojašnjenjâ koja se odnose na poveznice(1) točke 1. tog Priloga III. isti je kao tekst pojašnjenjâ koja se odnose na točku 1. Priloga I., kako je naveden u točki 9. ove presude.

11

Prilog IX. Direktivi 2007/46, koji je zamijenjen Uredbom Komisije (EZ) br. 385/2009 od 7. svibnja 2009. (SL L 118, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 27., str. 99.) radi prilagodbe razvoju znanstvenog i tehničkog znanja, nazvan je: „EZ potvrda o sukladnosti“. Točka 0. tog priloga, nazvana „Ciljevi“, glasi:

„Potvrda o sukladnosti je izjava koju proizvođač vozila izdaje kupcu kako bi mu time zajamčio da je vozilo koje je kupio u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi u Europskoj uniji u vrijeme kada je vozilo proizvedeno.

Svrha potvrde o sukladnosti također omogućava nadležnim tijelima država članica da registriraju vozila kako ne bi morala od podnositelja zahtijevati dodatnu tehničku dokumentaciju.

[...]“

12

Stranica 1. ove potvrde sadrži sljedeću napomenu:

„Dolje potpisani […] potvrđujem da vozilo:

[...]

u cijelosti je u skladu s tipom vozila opisanim u homologaciji [...] i

može se trajno registrirati u državama članicama s prometom desnom/lijevom (b) stranom [...]“

13

Pojašnjenja koja se odnose na Prilog IX. Direktivi 2007/46 propisuju pod točkama (b) i (d):

[...]

14

Direktiva 70/311 jedna je od posebnih direktiva koje su navedene u Prilogu IV. Direktivi 2007/46. Članak 2.a Direktive 70/311, koji joj je dodan aktom koji se odnosi na uvjete pristupanja Europskim zajednicama Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i izmjenama osnivačkih ugovora (SL 1972, L 73, str. 14), određuje:

„Nijedna država članica ne smije odbiti ili zabraniti prodaju ili registraciju, stavljanje u promet ili uporabu vozila iz razloga koji se odnose na njegov upravljački uređaj ako on ispunjava uvjete određene Prilogom“. [neslužbeni prijevod]

15

Prilog I. toj direktivi nosi naslov „Područje primjene, definicije, zahtjev za EZ homologaciju tipa, dodjeljivanje EZ homologacije tipa, konstrukcijske odredbe, odredbe o ispitivanju, preinake tipa i izmjene homologacija, sukladnost proizvodnje“.

16

Točka 1.3. tog priloga također je izmijenjena:

„Za potrebe ove Direktive:

[...]

Uređaj za upravljanje znači cjelokupna oprema čija je funkcija određivanje smjera kretanja vozila.

Uređaj za upravljanje sastoji se od:

17

Točka 4.1.1. navedenog priloga propisuje:

„Uređaj za upravljanje mora osigurati lako i sigurno upravljanje vozilom do njegove najveće predviđene brzine [...]“

18

Dodatak 1. Prilogu I. Direktivi 70/311 nazvan je „Opisni dokument [...] u skladu s Prilogom I. Direktivi 70/156/EEZ Vijeća o EZ homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na uređaj za upravljanje [...]“ .Točka 1. tog priloga, nazvana „Opće konstrukcijske značajke vozila“, glasi:

„[...]

[...]“

19

Zakon o sigurnosti na cestama (Žin, 2000, br. 92‑2883), kojega je nova verzija stupila na snagu s 1. srpnjem 2008., uspostavlja zakonodavni okvir o cestovnoj sigurnosti u Litvi.

20

Članak 25. stavak 4. tog zakona određuje:

„Zabranjena je vožnja javnim prometnicama motornim vozilima namijenjenima vožnji lijevom stranom ceste i/ili kod kojih se upravljač nalazi s desne strane, osim ako su registrirana u Republici Litvi prije 1. svibnja 1993. ili ako imaju posebnu svrhu zbog svoje konstrukcije i opreme. Ova zabrana privremeno se ne primjenjuje (do 90 dana godišnje) na strance koji su stigli u Republiku Litvu vozilom registriranim u inozemstvu i koji nemaju privremenu ili trajnu dozvolu boravka u Republici Litvi, kao i na litavske državljane kojima je stalno prebivalište u inozemstvu, te na vozila koja zakonski pripadaju u kategoriju povijesnih vozila.“

21

Prema odredbama članka 27. stavaka 1. i 2. istog zakona:

„1.   Vožnja javnim prometnicama u Litvi dopuštena je uredno registriranim motornim vozilima i njihovim prikolicama. Obveza registracije motornih vozila u Republici Litvi privremeno se ne primjenjuje (do 90 dana godišnje) na strance koji su stigli u Republiku Litvu vozilom registriranim u inozemstvu i koji nemaju privremenu ili trajnu dozvolu boravka u Republici Litvi ili koji imaju EU boravišnu dozvolu, kao i na litavske državljane koji trajno borave u inozemstvu.

2.   [...] motorna vozila dizajnirana za vožnju lijevom stranom ceste i/ili koja imaju upravljač na desnoj strani, s iznimkom povijesnih vozila i vozila namijenjenih posebnim svrhama, ne registriraju se u Republici Litvi“.

22

Odluka br. 2B‑290 ravnatelja Nacionalnog inspektorata za cestovni promet pri ministarstvu komunikacija od 29. srpnja 2008. propisuje u poglavlju IV o uvjetima opće ugradnje sustava upravljanja:

„Sustav upravljanja vozilom ne može biti ugrađen na desnoj strani prostora za putnike/kabine, osim za automobile registrirane u Litvi prije 1. svibnja 1993. ili za vozila koja su predmet posebnog sustava registracije.“

23

Odluka br. 2B‑515 ravnatelja Nacionalnog inspektorata za cestovni promet pri Ministarstvu komunikacija od 23. prosinca 2008. o proizvodnji i prilagodbi motornih vozila i prikolica i o homologaciji zahtjeva i postupaka koji se primjenjuju na popravak i tehničko ispitivanje motornih vozila i prikolica kojima je zabranjen promet na javnim cestama, u točki 28. utvrđuje uvjete za premještanje upravljača s desne strane na lijevu na sljedeći način:

„Premještaj sustava upravljanja vozilom s desne strane na lijevu dopušten je u sljedećim slučajevima:

prilagodba vozila provodi se servisu koji je odobrio proizvođač;

[...]“

24

Iz tih propisa proizlazi da za registraciju vozila u Litvi sustav upravljanja mora biti smješten na lijevoj strani vozila ili biti premješten na tu stranu ako je prije bio postavljen na desnoj strani.

25

Tijekom posljednjih godina Komisija je primila brojne pritužbe od osoba koje su u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj kupile osobne automobile namijenjene vožnji na lijevoj strani ceste koje su mogle registrirati u Litvi samo pod uvjetom da premjeste upravljač na lijevu stranu. Smatrajući ovaj uvjet protivnim članku 4. stavku 3. Direktive 2007/46 i članku 2.a Direktive 70/311, Komisija je3. studenoga 2009. uputila pismo opomene Republici Litvi. Prema mišljenju Komisije, iz ovih odredaba proizlazi da su države članice dužne registrirati novo vozilo koje je sukladno tehničkim zahtjevima predviđenima ovim direktivama a koji se osobito odnose na uređaj za upravljanje.

26

Pismom od 5. siječnja 2010. litavske vlasti odgovorile su na ovo pismo opomene navodeći da su uvjeti koje nameću litavski propisi jedino primjereno i proporcionalno sredstvo osiguranja cestovne sigurnosti, kao i zaštite života i zdravlja korisnika cesta. Riječ je dakle o važnim razlozima u općem interesu koji opravdavaju eventualno sprečavanje slobodnog kretanja roba. Osim toga, direktive 2007/46 i 70/311 ne obvezuju države članice na registraciju novih osobnih automobila kod kojih je uređaj za upravljanje prilagođen zahtjevima ove direktive bez uzimanja u obzir strane vozila na kojoj je sustav ugrađen.

27

Komisija je 25. studenoga 2010. uputila litavskim vlastima obrazloženo mišljenje u kojem navodi da nisu dostatno opravdale prepreke za registraciju vozila koja imaju uređaj za upravljanje na desnoj strani. Komisija je ponovila svoj argument prema kojemu strana vozila na kojoj je ugrađen upravljački sklop, ako je osobno vozilo prilagođeno tehničkim uvjetima navedenih direktiva, čije se odredbe primjenjuju neovisno o tome na kojoj se strani ceste odvija promet, ne može opravdati odbijanje registracije tog vozila.

28

Litavske vlasti odgovorile su na obrazloženo mišljenje 19. siječnja 2011., navodeći da se nacionalni propisi o kojima je riječ temelje na razlozima cestovne sigurnosti i da nisu povezani s tehničkim zahtjevima predviđenim direktivama 2007/46 i 70/311. Smatraju kako se ovi propisi stoga nalaze izvan okvira tih direktiva i mogu se procjenjivati samo na temelju članaka 34. i 36. UFEU‑a. Navedeni propisi ne krše pravila o slobodnom kretanju robe jer su uvoz, izvoz, prodaja i prijevoz osobnih automobila opremljenih uređajem za upravljanje na desnoj strani dopušteni na litavskom području.

29

U svakom slučaju, smatraju da je navedena mjera primjerena za postizanje cilja poboljšanja cestovne sigurnosti, uzimajući u obzir stanje litavske cestovne mreže, broj nesreća sa smrtnim ishodom, kao i broj i starost vozila koja prometuju tom cestovnom mrežom. Ova je mjera također proporcionalna, s obzirom na to da dopušta upotrebu vozila opremljenih uređajem za upravljanje na desnoj strani registriranih prije 1993., vozila koja su privremeno prisutna na litavskom području, povijesnih vozila i vozila namijenjenih posebnim svrhama.

30

Nakon razmatranja te argumentacije Komisija je odlučila podnijeti ovu tužbu.

31

Rješenjem predsjednika Suda od 20. lipnja 2012., Republici Poljskoj, Republici Estoniji i Republici Latviji odobrena je intervencija na strani Republike Litve.

32

Najprije je potrebno podsjetiti da Komisija u svom zahtjevu pravi razliku između novih osobnih automobila, u vezi s kojima sporna nacionalna mjera mora biti ocjenjena prema direktivama 2007/46 i 70/311, te vozila koja su prethodno bila registrirana u nekoj drugoj državi članici, u vezi s kojima ocjena treba biti provedena na temelju članka 34. UFEU‑a. Sud će se u svom razmatranju voditi tim razlikovanjem.

33

Komisija u biti smatra da direktive 70/311 i 2007/46, kao i posebne direktive iz Priloga IV. Direktivi 2007/46, na iscrpan način propisuju tehničke zahtjeve kojima moraju udovoljavati novi osobni automobili te u ovom području ne ostavljaju nikakvu marginu prosudbe državama članicama. Uređaj za upravljanje vozilom obuhvaćen je ovim tehničkim zahtjevima, tako da obveza promjene smještaja tog uređaja, koju predviđaju nacionalni propisi, predstavlja zahtjev tehničke prirode koji države članice nisu ovlaštene nametati. Uz to Komisija navodi kako tehnički zahtjevi koji su propisani ovim direktivama imaju za cilj jamčiti visok stupanj cestovne sigurnosti.

34

Prema mišljenju Komisije, iz članka 2.a Direktive 70/311 i članka 4. stavka 3. Direktive 2007/46 proizlazi da strana na kojoj se nalazi vozačko mjesto u vozilu ne predstavlja tehnički propis u smislu direktiva koje se odnose na homologaciju novih vozila, a vezano uz prilagodbu vozila vožnje lijevom ili desnom stranom. Upućivanje, u različitim odredbama direktiva 2007/46 i 70/311, na „vožnju desnom/lijevom stranom“ samo znači da konstrukcija vozila, u pogledu njegovog uređaja za upravljanje, udovoljava tehničkim propisima iz tih direktiva koji se odnose na stranu vožnje te ne znači da se za vožnju desnom stranom uređaj za upravljanje mora nalaziti na lijevoj strani.

35

Litavska vlada, koju podupiru estonska, latvijska i poljska vlada, ističe da zabrana registracije vozila opremljenih uređajima za upravljanje na desnoj strani nije vezana uz razloge koji se odnose na funkcioniranje i usklađenost uređaja za upravljanje tih vozila s tehničkim zahtjevima iz direktiva 2007/46 i 70/311, već s mogućnošću vozača da upravlja na siguran način na cestama na kojima se vozi desnom stranom. Te direktive predviđaju samo propise u području proizvodnje, sklapanja i homologacije vozila te ne razmatraju smještaj upravljača jer to nije vezano uz tehnički zahtjev koji se odnosi na vozilo, već uz cestovnu sigurnost, što velikim dijelom spada u nadležnost država članica.

36

Jednako tako je cilj tehničkih propisa cestovna sigurnost, ali to nisu jedine mjere za postizanje takve sigurnosti. Stoga predmetna nacionalna mjera ne potpada pod polje primjene tih direktiva i treba je procjenjivati iz perspektive članaka 34. i 36. UFEU‑a, neovisno o tome je li riječ o novim ili rabljenim vozilima. Iako ta mjera predstavlja ograničenje načela slobodnog kretanja robe, ona je ipak opravdana važnim razlozima u općem interesu koji se odnose na cestovnu sigurnost.

37

Prema litavskoj vladi, točke 1.8. i 1.8.1. Priloga I. i III. Direktivi 2007/46, kao i Dodatak 1. točka 1.8. Priloga I. Direktivi 70/311 prave razliku između vozila ovisno o tome jesu li namijenjena vožnji desnom ili lijevom stranom. Nijedna odredba ovih direktiva ne dopušta tvrdnju da je država članica dužna provesti registraciju vozila bez mogućnosti uzimanja u obzir strane vožnje koja je prihvaćena u toj državi. Osim toga, točka (d) pojašnjenja uz Prilog IX. Direktivi 2007/46 dopušta državi članici, u kojoj je vožnja desnom stranom obvezatna, nametanje premještaja upravljača na lijevu stranu prije registracije vozila.

38

Iz usporedbe ovih argumenata proizlazi da se glavna točka razilaženja između stranaka odnosi na pitanje je li smještaj vozačkog mjesta u vozilu obuhvaćen usklađenim okvirom ustanovljenim direktivama 2007/46 i 70/311 ili se na njega to usklađivanje ne odnosi, tako da je državama članicama dopušteno iz razloga sigurnosti nametnuti, radi registracije novog vozila na njihovom državnom području, premještaj vozačkog mjesta u tom vozilu na stranu suprotnu od one kojom se odvija promet.

39

U tom pogledu potrebno je podsjetiti kako je Direktiva 2007/46, takozvana „Okvirna direktiva“, ustanovila, kao što to proizlazi iz njezinog članka 1. u vezi s uvodnim izjavama 2., 3. i 14., jedinstveni postupak homologacije novih vozila zasnovan na načelu potpunog usklađivanja u odnosu na njihove tehničke karakteristike, posebne tehničke zahtjeve koji se odnose na konstrukciju i funkcioniranje vozila određenih posebnim direktivama navedenim u Prilogu IV. toj direktivi.

40

Iz navedenih odredaba proizlazi da taj usklađeni okvir ima za cilj uspostavljanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, želeći zajamčiti visok stupanj cestovne sigurnosti potpunim usklađivanjem tehničkih zahtjeva koji se osobito odnose na konstrukciju vozila.

41

U tom smislu članak 4. stavak 3. Direktive 2007/46 određuje da države članice ne mogu ni na koji način spriječiti, među ostalim, registraciju vozila zbog razloga povezanih osobito s obilježjima njihove konstrukcije koji su obuhvaćeni ovom direktivom ako udovoljavaju njenim zahtjevima.

42

Uređaj za upravljanje i, s njime povezan, smještaj vozačkog mjesta, koje je dio tog uređaja, predstavljaju glavne elemente konstrukcije vozila.

43

Iako direktive 2007/46 i 70/311 ne određuju smještaj vozačkog mjesta u vozilu propisujući, primjerice, da ono uvijek mora biti na suprotnoj strani od one kojom se odvija promet, to ne znači da taj element ne potpada pod njihovo područje primjene. Treba smatrati da je zakonodavac Unije s tim u vezi proizvođačima automobila ostavio slobodu koju nacionalne odredbe ne mogu ukinuti ili spriječiti.

44

Uređaj za upravljanje vozilima posebno je predmet Direktive 70/311, čiji članak 2.a nalaže državama članicama da ne zabranjuju registraciju vozila „iz razloga koji se odnose na njihov uređaj za upravljanje“, ako isti odgovara uvjetima iz te direktive.

45

Zabrana odbijanja registracije sadržana u navedenom članku 2.a kategorična je i općenita, a izričaj „iz razloga koji se odnose na njihov uređaj za upravljanje“ jasan je u vezi sa svojim sadržajem, s obzirom na to da riječi „uređaj za upravljanje“ obuhvaćaju također vozačko mjesto, odnosno smještaj upravljača vozila, koji je sastavni dio uređaja za upravljanje.

46

Članak 2.a dodan je Direktivi 70/311 aktom o uvjetima pristupanja Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Europskim zajednicama, kao tada jedinih država članica u kojima se cestovni promet odvijao lijevom stranom ceste, a da popis propisa iz Priloga I. toj direktivi nije bio dopunjen.

47

U tom kontekstu, ne može se razumno smatrati da zakonodavac Unije nije bio svjestan činjenice da je pristupanje država članica na čijem se državnom području promet odvija lijevom stranom ceste, i od kojih je jedna država proizvođač automobila koji u načelu imaju vozačko mjesto na desnoj strani, na unutarnjem tržištu koje podrazumijeva pravo slobodnog kretanja, moglo utjecati na navike u vožnji, ili čak obuhvaćati određeni rizik vezan uz cestovni promet. Upravo obratno, valja zaključiti da je zakonodavac vodio računa o takvom eventualnom riziku i da se odlučio za usvajanje članka 2.a Direktive 70/311.

48

Iz tih razmatranja proizlazi da se upućivanje, u određenim odredbama direktiva 2007/46 i 70/311, na „vožnju desnom/lijevom stranom“, koja mora biti navedena na opisnom listu za homologaciju vozila, i napomena, koja mora biti upisana u certifikat o homologaciji, prema kojoj je vozilo prilagođeno prometu desnom ili lijevom stranom, ne mogu odnositi na glavne elemente konstrukcije vozila, poput smještaja upravljača, već samo na druge elemente, poput uređaja za osvjetljavanje i brisanje vjetrobranskog stakla, te uređaja za neizravno gledanje.

49

Isti zaključak vrijedi za ono što se odnosi na točku (d) pojašnjenja u vezi s Prilogom IX. Direktivi 2007/46, prema kojoj kada kupac odabere takvo vozilo, izjava proizvođača u certifikatu o sukladnosti ne ograničava pravo država članica da zahtijevaju „tehničke prilagodbe“ za njegovu registraciju.

50

Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 48. svojeg mišljenja, zahtijevane prilagodbe ne mogu se odnositi na premještaj vozačkog mjesta, što bi predstavljalo bitan zahvat u arhitekturu konstrukcije vozila, protivno tekstu i cilju Direktive 70/311, već samo na zahvate manjih razmjera poput onih iz točke 48. ove presude.

51

Osim toga, argument prema kojem se zabrana odbijanja registracije sadržana u članku 2.a Direktive 70/311 odnosi samo na razloge koji su vezani uz zahtjeve tehničke prirode, a ne na one koji imaju za cilj osigurati cestovnu sigurnost, ne može se prihvatiti. Kao prvo, kao što je to ispravno istaknula Komisija, tehnički propisi određeni direktivama koje se odnose na homologaciju novih vozila imaju za cilj jamčiti visok stupanj cestovne sigurnosti, tako da nije moguće ograničiti opseg zabrane iz članka 2.a Direktive 70/311 na druge razloge osim na one povezane sa cestovnom sigurnosti. S druge strane, tumačenje koje predlažu litavska i poljska vlada oduzelo bi članku 2.a njegov koristan učinak jer bi omogućilo sprečavanje registracije novih vozila koja udovoljavaju tehničkim uvjetima iz razloga vezanih za cestovnu sigurnost, koja je osigurana upravo tim tehničkim zahtjevima.

52

Prema tome, treba zaključiti kako smještaj vozačkog mjesta, koji je sastavni dio sklopa za upravljanje vozilom, potpada pod usklađivanje uspostavljeno direktivama 2007/46 i 70/311, tako da države članice ne mogu zahtijevati, iz razloga sigurnosti, radi registracije novih vozila na svom državnom području, premještanje vozačkog mjesta tog vozila na stranu suprotnu odvijanju prometa na cesti.

53

Komisija ističe da registracija osobnih vozila prethodno registriranih u drugoj državi članici nije obuhvaćena sekundarnim pravom Unije, već pravilima primarnog prava u području slobodnog kretanja robe. Ona smatra da sporni nacionalni propisi, iako se jednako primjenjuju na sva vozila, predstavljaju mjeru s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja uvoza jer imaju za cilj ili posljedicu nepovoljniji tretman robe koja potječe iz drugih država članica.

54

Komisija tvrdi da predmetni propisi nisu prikladni za postizanje željenog cilja cestovne sigurnosti, uzmu li su u obzir drugi mjerodavni čimbenici koji utječu na tu sigurnost. Prema njezinom mišljenju, stupanj cestovne sigurnosti ne ovisi o tome na kojoj je strani vozila smješten upravljački uređaj, već je povezan s ponašanjem i iskustvom vozača, te sa stanjem cesta i vozila. Ona smatra da je, s obzirom na sve navedeno, predmetna mjera neproporcionalna jer se drugim, manje ograničavajućim mjerama, poput ugradnje vanjskih dodatnih retrovizora i prilagodbe uređaja za osvjetljavanje i brisanja vjetrobranskog stakla, može postići cilj kojem teži.

55

Litavska vlada smatra da su sporni propisi opravdani sa stajališta cestovne sigurnosti, što se po sudskoj praksi Suda smatra važnim razlogom od općeg interesa s ciljem zaštite života i zdravlja korisnika ceste.

56

Prema mišljenju litavske vlade, predmetni propisi su, promatrani na ovaj način, prikladni za postizanje cilja kojem teže, s obzirom na činjenicu da vozač vozila sa upravljačem na desnoj strani, kad se promet odvija na desnoj strani ceste, ima znatno smanjeno vidno polje u odnosu na vozača čije vozilo ima upravljač na lijevoj strani, što Komisija ne osporava. To predstavlja opasnost za cestovnu sigurnost, a njezin stupanj zaštite procjenjuju države članice. Stoga je predmetna mjera proporcionalna. Alternativne mjere koje predlaže Komisija potpuno su neproporcionalne, čak i opasne, ili ne osiguravaju isti stupanj zaštite.

57

Prema stalnoj praksi Suda, sporni propisi predstavljaju mjeru s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja uvoza, zabranjenu člankom 34. UFEU‑a, u mjeri u kojoj je njihov učinak sprečavanje pristupa litavskom tržištu za vozila koja imaju vozačko mjesto na desnoj strani, a koja su zakonito proizvedena i registrirana u drugim državama članicama različitima od Republike Litve (vidjeti, u vezi s počecima ove sudske prakse, presude od 11. srpnja 1974., Dassonville, 8/74, Zb., str. 837., t. 5.; od 20. veljače 1979., Rewe‑Zentral, takozvanu „Cassis de Dijon“, 120/78, Zb., str. 649., t. 14., kao i noviju presudu od 10. veljače 2009., Komisija/Italija, C 110/05, Zb., str. I ‑519., t. 58.).

58

U skladu s tom sudskom praksom, takvi propisi mogu biti opravdani važnim razlozima, pod uvjetom da su prikladni da se osigura ostvarenje cilja kojem teže i da ne idu dalje od onoga što je nužno za postizanje tog cilja (gore navedena presuda Komisija/Italija, t. 59. i navedena sudska praksa).

59

Litavska vlada se poziva, radi opravdanja navedenih propisa, na nužnost osiguranja cestovne sigurnosti, koja prema sudskoj praksi nesporno predstavlja važan razlog u općem interesu koji može opravdati prepreku za slobodno kretanje robe (gore navedena presuda Komisija/Italija, t. 60. i navedena sudska praksa).

60

Potrebno je podsjetiti da je, u skladu s jednako tako ustaljenom sudskom praksom, u nedostatku potpunog usklađivanja na razini Europske unije, kao što je to u slučaju registracije u jednoj državi članici vozila već registriranih u drugoj državi članici, na državama članicama da odluče o stupnju na kojem žele osigurati cestovnu sigurnost na svom državnom području, vodeći pritom računa o zahtjevima slobodnog kretanja robe unutar Unije. U tom pogledu, nadležne nacionalne vlasti moraju dokazati da su njihovi propisi prikladni kako bi jamčili ostvarenje cilja kojem teže i da ne idu dalje od onoga što je nužno za postizanje tog cilja (u tom smislu vidi navedenu presudu Komisija/Italija, t. 61. i 62. i navedenu sudsku praksu).

61

Što se tiče, u prvom redu, prikladnosti predmetnih odredaba, litavska vlada ističe da smještaj upravljača na vozilu na istoj strani na kojoj se odvija promet smanjuje vidljivost vozaču, znatno otežava pretjecanje i upravljanje vozilom, osobito na jednosmjernim i dvosmjernim cestama, poput onih koje čine većinu litavske prometne mreže, te također povećava rizik od prometnih nesreća.

62

U tom pogledu valja istaknuti da nacionalni propisi, koji na području države članice zabranjuju registraciju vozila čiji se uređaj za upravljanje nalazi na istoj strani na kojoj se odvija promet, mogu smanjiti broj takvih vozila koja prometuju u toj državi članici, i posljedično tomu, rizik vezan uz takav promet. Što se tiče tog rizika, već iz iskustva proizlazi da je smještaj upravljača u izravnoj vezi s vidnim poljem vozača, što također potvrđuje ustaljena praksa proizvođača i prodavača vozila koji obično u svakoj državi nude na prodaju vozila kod kojih je upravljač smješten na suprotnu stranu od smjera vožnje.

63

Što se tiče, u drugom redu, pitanja idu li predmetni propisi dalje od onoga što je nužno za postizanje cilja kojem teže, litavska vlada tvrdi da nijedna druga mjera ni bilo koje drugo zamjensko tehničko sredstvo ne osiguravaju isti stupanj zaštite kao predmetne mjere u pogledu prometnih rizika povezanih sa smještajem upravljača na desnoj strani.

64

U tom pogledu, valja najprije navesti kako je rizik koji je povezan s prometom vozilima čiji je upravljač na desnoj strani na litavskom državnom području isti neovisno o tome jesu li vozila nova ili prethodno registrirana u nekoj drugoj državi članici. Međutim, u pogledu novih vozila, u točki 42. ove presude zaključeno je da je zakonodavac vodio računa o takvom eventualnom riziku prilikom usvajanja članka 2.a Direktive 70/311.

65

Valja zatim napomenuti kako predmetni propisi predviđaju iznimke u pogledu upotrebe vozila koja imaju upravljač smješten na desnoj strani od strane osoba koje borave u drugim državama članicama, primjerice turista, te osoba koje dolaze u Litvu na ograničeno razdoblje, kao i vozila registriranih u toj državi članici prije 1993., što ukazuje na to da ovi propisi toleriraju rizik koji proizlazi iz takvog prometa. Rizik prisutan u području cestovne sigurnosti u tom je slučaju isti, tim više što je priljev tih posjetilaca na litavskom području stalan i što se rizik ne može smatrati nižim zato što posjetioci koji dolaze u Litvu na ograničeno razdoblje s takvim vozilom voze opreznije od onih čije je vozilo registrirano u toj državi članici. Također, ni dotrajalost vozila registriranih prije 1993. ne pridonosi smanjenju takvog rizika.

66

Osim toga, prema informacijama kojima raspolaže Sud, propisi 22 članica, odnosno velike većine država članica, ili izričito dopuštaju registraciju vozila u kojima je vozačko mjesto smješteno na istoj strani na kojoj se odvija promet ili to toleriraju, iako je u nekim državama članicama cestovna mreža usporediva s onom u Republici Litvi (vidjeti po analogiji presudu od 28. siječnja 2010., Komisija/Francuska, C-333/08, Zb., str. I-757., t. 105.).

67

Također je potrebno utvrditi da statistički podaci na koje se pozvala litavska vlada u vezi s brojem nesreća sa smrtnim ishodom koje su se dogodile na litavskoj cestovnoj mreži ne pokazuju dostatnu povezanost između tog broja nesreća i sudjelovanja vozila kod kojih je vozačko mjesto smješteno na desnoj strani. Osim toga, činjenica da Republika Litva ima velik broj registriranih vozila na tisuću stanovnika i okolnost da je njen vozni park jedan od najstarijih u Uniji nisu mjerodavni.

68

Potrebno je, konačno, istaknuti kako postoje sredstva i mjere kojima se manje zadire u slobodu kretanja roba nego što to čini predmetna mjera i koje istovremeno omogućuju znatno smanjenje rizika koje može donijeti promet vozilima kod kojih je upravljač smješten na istoj strani na kojoj se odvija i promet. Valja posebno istaknuti kako države članice u tom pogledu raspolažu velikom marginom prosudbe za nametanje mjera, uključujući one koje je predložila Komisija, a kojima se može, ovisno o naprednosti tehnologije, osigurati dostatna vidljivost kako sprijeda tako i straga vozaču vozila čiji je upravljač smješten na istoj stani na kojoj se odvija i promet.

69

Stoga, za razliku od situacije koja je dovela do gore navedene presude Komisija/Italija, a vodeći računa o prethodnim razmatranjima, ne proizlazi da se predmetna mjera može smatrati nužnom za postizanje cilja kojem teži. S obzirom na navedeno, predmetna mjera nije spojiva s načelom proporcionalnosti.

70

Stoga treba utvrditi povredu obveze Republike Litve u skladu s navodima iz Komisijine tužbe.

71

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Republici Litvi naloži snošenje troškova i da potonja nije uspjela u postupku, Republici Litvi nalaže se snošenje troškova. U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika, prema kojem države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove, Republika Estonija, Republika Latvija i Republika Poljska snosit će vlastite troškove.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: