1

Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Republika Poljska, uvjetujući registraciju na svom području osobnih automobila kod kojih se uređaj za upravljanje nalazi s desne strane, novih ili prethodno registriranih u nekoj drugoj državi članici, premještanje upravljača na lijevu stranu, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 2. (a) Direktive 70/311/EEZ Vijeća od 8. lipnja 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje na motornim vozilima i njihovim prikolicama (SL L 133, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 3.), članka 4. stavak 3. Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 35., str. 103.), kao i članka 34. UFEU‑a.

2

Uvodne izjave 2., 3. i 14. Direktive 2007/46 propisuju:

[...]

3

Članak 1. Direktive 2007/46, naziva „Predmet“, određuje:

„Ova Direktiva predstavlja usklađen okvir koji sadrži administrativne odredbe i opće tehničke zahtjeve za homologaciju svih novih vozila unutar njenog područja primjene, te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih takvim vozilima, u pogledu olakšavanja njihove registracije, prodaje i stavljanja u upotrebu unutar Zajednice.

Ova Direktiva također utvrđuje odredbe za prodaju i stavljanje u upotrebu dijelova ili opreme namijenjene vozilima homologiranim u skladu s ovom Direktivom.

Za primjenu ove Direktive su u regulatornim aktima s opširnog popisa iz Priloga IV. navedeni posebni tehnički zahtjevi koji se odnose na konstrukciju i rad vozila.“

4

Članak 4. ove direktive, naziva „Obveze država članica“, predviđa u stavku 3.:

„Države članice registriraju ili dopuštaju prodaju ili stavljanje u upotrebu takvih vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica koji ispunjavaju zahtjeve iz ove Direktive.

One ne zabranjuju, ograničavaju ili ometaju registraciju, prodaju, stavljanje u upotrebu ili vožnju cestama vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica zbog načina njihove izradbe i funkcioniranja obuhvaćenih ovom Direktivom, ako ispunjavaju njene zahtjeve.“

5

Članak 9. iste direktive, naziva „Posebne odredbe o vozilima“, određuje u stavku 1. točki (a):

„Države članice dodjeljuju EZ homologaciju za:

6

Taj Prilog IV., I. dio, navedene direktive sadrži popis direktiva, takozvanih „posebnih direktiva“, koje utvrđuju tehničke uvjete koji su posebno primjenjivi u svrhu EZ homologacije.

7

Članak 18. Direktive 2007/46, naziva „Certifikat o sukladnosti“, propisuje u stavku 1. alineji 1.:

„Proizvođač u svojstvu imatelja EZ homologacije vozila dostavlja certifikat o sukladnosti za svako vozilo, neovisno je li ono potpuno, nepotpuno ili dovršeno, da je proizvedeno u skladu s homologiranim tipom vozila.“

8

Članak 26. te direktive, naslovljen „Registracija, prodaja i stavljanje u uporabu vozila“, propisuje u stavku 1. alineji 1.:

„Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članaka 29. i 30., države članice registriraju vozila i dopuštaju njihovu prodaju ili početak uporabe, samo ako imaju važeći certifikat o sukladnosti usklađenosti izdan u skladu s člankom 18.“

9

Prilog I. iste direktive nazvan je „Cjelovit popis opisnih podataka za EZ homologaciju vozila.“ Točka 1. tog priloga, naziva „Opće konstrukcijske značajke vozila“, određuje:

„[…]

[…]“

Prema tekstu pojašnjenjâ koja se odnose na taj Prilog I:

„(1) Nepotrebno precrtati (postoje slučajevi u kojima se ništa ne precrtava, gdje je moguće navesti više mogućnosti).“

10

Prilog III. istoj direktivi nazvan je „Opisni dokument za EZ homologacije vozila.“ Točka 1. tog priloga, nazvana „Opće konstrukcijske značajke vozila“, određuje:

„[…]

[…]“

Tekst pojašnjenjâ koja se odnose na poveznice(1) točke 1. tog Priloga III. isti je kao tekst pojašnjenjâ koja se odnose na točku 1. Priloga I., kako je naveden u točki 9. ove presude.

11

Prilog IX. Direktivi 2007/46, koji je zamijenjen Uredbom Komisije (EZ) br. 385/2009 od 7. svibnja 2009. (SL L 118, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 27., str. 99.) radi prilagodbe razvoju znanstvenog i tehničkog znanja., nazvan je: „EZ potvrda o sukladnosti“. Točka 0. tog priloga, nazvana „Ciljevi“, glasi:

„Potvrda o sukladnosti je izjava koju proizvođač vozila izdaje kupcu kako bi mu time zajamčio da je vozilo koje je kupio u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi u Europskoj uniji u vrijeme kada je vozilo proizvedeno.

Svrha potvrde o sukladnosti također omogućava nadležnim tijelima država članica da registriraju vozila kako ne bi morala od podnositelja zahtijevati dodatnu tehničku dokumentaciju.

[...]“

12

Stranica 1. ove potvrde sadrži sljedeću napomenu:

„Dolje potpisani […] potvrđujem da vozilo:

[...]

u cijelosti je u skladu s tipom vozila opisanim u homologaciji [...] i

može se trajno registrirati u državama članicama s prometom desnom/lijevom (b) stranom [...]“

13

Pojašnjenja koja se odnose na Prilog IX. Direktivi 2007/46 propisuju pod točkama (b) i (d):

[...]

14

Direktiva 70/311 je jedna od posebnih direktiva koje su navedene u Prilogu IV. Direktivi 2007/46. Članak 2.a Direktive 70/311, koji joj je dodan aktom koji se odnosi na uvjete pristupanja Europskim zajednicama Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i izmjenama osnivačkih ugovora (SL 1972, L 73, str. 14.), određuje:

„Nijedna država članica ne smije odbiti ili zabraniti prodaju ili registraciju, stavljanje u promet ili uporabu vozila iz razloga koji se odnose na njegov uređaj za upravljanje ako on ispunjava uvjete određene Prilogom“. [neslužbeni prijevod]

15

Prilog I. toj direktivi nosi naslov „Područje primjene, definicije, zahtjev za EZ homologaciju tipa, dodjeljivanje EZ homologacije tipa, konstrukcijske odredbe, odredbe o ispitivanju, preinake tipa i izmjene homologacija, sukladnost proizvodnje“.

16

Točka 1.3. tog priloga također je izmijenjena:

„Za potrebe ove Direktive:

[...]

Uređaj za upravljanje znači cjelokupna oprema čija je funkcija određivanje smjera kretanja vozila.

Uređaj za upravljanje sastoji se od:

17

Točka 4.1.1. navedenog priloga propisuje:

„Uređaj za upravljanje mora osigurati lako i sigurno upravljanje vozilom do njegove najveće predviđene brzine [...]“

18

Dodatak 1. Prilogu I. Direktivi 70/311 nazvan „Opisni dokument [...] u skladu s Prilogom I. Direktivi 70/156/EEZ Vijeća o EZ homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na uređaj za upravljanje [...]“.

Točka 1. tog priloga, nazvana „Opće konstrukcijske značajke vozila“, glasi:

„[...]

[...]“

19

U skladu s izmijenjenim člankom 68. Zakona o prometu na cestama od 22. lipnja 1997. (Dz. U. iz 2005., br. 108, podbroj 908), proizvođač ili uvoznik novog automobila mora za svaki novi tip automobila dobiti certifikat o homologaciji koji izdaje ministar nadležan za promet, a ta se obveza ne primjenjuje kada proizvođač ili uvoznik dobije homologacijski certifikat koji je izdan od strane od nadležnog tijela države članice Europske unije u skladu s europskim homologacijskim postupkom.

20

Tehnički pregled radi registracije i stavljanja u promet vozila sastoji se u provjeri je li vozilo u skladu s tehničkim uvjetima opisanima u navedenom zakonu i izmijenjenoj uredbi ministra za infrastrukture od 31. prosinca 2002. o tehničkim uvjetima koji se primjenjuju na vozila i opseg njihove nužne opreme (Dz. U. iz 2003., br. 32, podbroj 262).

21

Stavak 9. alineja 2. te uredbe određuje:

„Upravljač vozila koje ima više od tri kotača, čija konstrukcija omogućuje postizanje brzine veće od 40 km/h, ne smije biti smješten na desnoj strani vozila.“

22

Opseg i načini izvršenja tehničkog pregleda određeni su izmijenjenom uredbom ministra za infrastrukture od 16. prosinca 2003. (Dz. U. iz 2003., br. 227, podbroj 2250). Prema točki 5.1. Priloga I toj uredbi, smještaj upravljača s desne strane predstavlja temeljni kriterij koji dopušta utvrđivanje da je tehničko stanje vozila koje ima više od tri kotača i čija brzina prelazi 40 km/h nezadovoljavajuće i da nije u skladu s tehničkim uvjetima. Ista je odredba predviđena točkom 6.1. Priloga I. uredbi ministra za infrastrukture od 18. rujna 2009. (Dz. U. iz 2009., br. 155, podbroj 1232), koja je zamijenila i ukinula, s početkom od 22. rujna 2009., navedenu uredbu od 16. prosinca 2003.

23

Tijekom 2008. Komisija je primila niz pritužbi od strane osoba koje su željele registrirati u Poljskoj osobne automobile uvezene iz Ujedinjene Kraljevine i Irske. Radilo se o osobama poljskog porijekla koje su obavljale profesionalnu djelatnost u tim državama članicama i koje su tamo kupile osobne automobile koje su željele registrirati po povratku u Poljsku. One su, na temelju poljskih propisa, bile dužne premjestiti upravljač na lijevu stranu, što bi predstavljalo vrlo skupu izmjenu.

24

Komisija je ocijenila da je ovaj zahtjev jednak zabrani registracije u Poljskoj onih vozila kod kojih je upravljač smješten na desnoj strani. Komisija smatra da vozilo udovoljava tehničkim uvjetima definiranim u posebnim direktivama navedenim u Prilogu IV. Direktivi 2007/46, država članica na čijem se teritoriju odvija promet desnom stranom nema pravo odbiti registraciju takvog vozila zato što je njegov upravljač smještan na desnoj strani. Komisija tvrdi da takvo odbijanje, glede novih vozila, predstavlja povredu obveze iz članka 4. stavka 3. Direktive 2007/46 i članka 2.a Direktive 70/311, koje obvezuju državna tijela na registraciju novog vozila neovisno o smještaju njegova upravljača, ako je uređaj za upravljanje u skladu sa zahtjevima te druge direktive. Ona smatra da takvo odbijanje predstavlja također, glede osobnih automobila koji su prethodno registrirani u drugoj državi članici, povredu članka 34. UFEU‑a. Stoga je Komisija opomenula Republiku Poljsku da zaustavi takve navodne povrede obveza.

25

Republika Poljska je 8. prosinca 2009. osporila osnovanost prigovora Komisije ističući osobito kako država članica, s obzirom na to da točke 1.8. i 1.8.1. Priloga I. i III. Direktive 2007/46 razlikuju dvije strane vožnje, ima mogućnost dopustiti registraciju vozila na svom području samo ako je to vozilo prilagođeno za stranu vožnje koja je na snazi u toj državi. U svakom slučaju, odbijanje registracije vozila koja ne ispunjavaju taj uvjet ne predstavlja nezakonito ograničenje slobode kretanja robe jer je opravdano važnim razlozima u općem interesu koji se sastoje u osiguranju cestovne sigurnosti i zaštiti zdravlja i života ljudi.

26

Budući da taj odgovor nije smatrala osnovanim, Komisija je 1. listopada 2010. uputila poljskoj vladi obrazloženo mišljenje, na koje je ta vlada odgovorila 30. studenoga 2010. S obzirom na to da nije bila zadovoljna tim odgovorom, Komisija je odlučila podnijeti ovu tužbu.

27

Rješenjem predsjednika Suda od 8. lipnja 2012. Republici Litvi odobrena je intervencija na strani Republike Poljske.

28

Najprije je potrebno podsjetiti kako Komisija u svom zahtjevu razlikuje nove osobne automobile, u vezi s kojima predmetna nacionalna mjera mora biti ocijenjena u odnosu na direktive 2007/46 i 70/311, od osobnih automobila koji su prethodno bili registrirani u nekoj drugoj državi članici, u vezi s kojima ocjena treba biti provedena na temelju članka 34. UFEU‑a. Sud će se u svom razmatranju voditi tim razlikovanjem.

29

Komisija u biti smatra da direktive 70/311 i 2007/46, kao i posebne direktive iz Priloga IV. Direktivi 2007/46, na iscrpan način propisuju tehničke uvjete kojima moraju udovoljavati novi osobni automobili te u ovom području ne ostavljaju nikakvu marginu prosudbe državama članicama. Upravljački uređaj vozila obuhvaćen je ovim tehničkim zahtjevima, tako da obveza promjene mjesta tog uređaja, koju predviđaju nacionalni propisi, predstavlja zahtjev tehničke prirode koji države članice nisu ovlaštene nametati. Uz to Komisija navodi kako tehnički uvjeti koji su propisani ovim direktivama imaju za cilj jamčiti visok stupanj cestovne sigurnosti.

30

Prema mišljenju Komisije, iz članka 2.a Direktive 70/311 i članka 4. stavka 3. Direktive 2007/46 proizlazi da strana na kojoj se nalazi vozačko mjesto u vozilu ne predstavlja tehnički propis u smislu direktiva koje se odnose na homologaciju novih vozila, a vezano uz prilagodbu vozila vožnji lijevom ili desnom stranom. Upućivanje, u različitim odredbama direktiva 2007/46 i 70/311, na „vožnju desnom/lijevom stranom“ samo znači da konstrukcija vozila, u pogledu njegovog upravljačkog uređaja, udovoljava tehničkim propisima iz tih direktiva koji se odnose na stranu vožnje i ne znači da se za vožnju desnom stranom upravljač mora nalaziti na lijevoj strani.

31

Poljska vlada, koju podupire litavska vlada, ističe da zabrana registracije vozila opremljenih uređajima za upravljanje na desnoj strani nije vezana uz razloge koji se odnose na funkcioniranje i usklađenost uređaja za upravljanje tim vozilima s tehničkim zahtjevima iz direktiva 2007/46 i 70/311, već s mogućnošću vozača da upravlja na siguran način na cestama na kojima se vozi desnom stranom. Te direktive predviđaju samo propise u području proizvodnje, sklapanja i homologacije vozila i ne dotiču se mjesta upravljača, jer to nije vezano uz tehnički zahtjev koji se odnosi na vozilo,već uz cestovnu sigurnost. Jednako tako je cilj tehničkih propisa cestovna sigurnost, ali to nisu jedine mjere za postizanje takve sigurnosti. Stoga, predmetna nacionalna mjera ne potpada pod područje primjene tih direktiva i treba je procjenjivati iz perspektive članaka 34. i 36. UFEU‑a, neovisno o tome je li riječ o novim ili rabljenim vozilima.

32

Prema poljskoj vladi, točke 1.8. i 1.8.1. Priloga I. i III. Direktivi 2007/46, kao i Dodatak 1. točka 1.8. Priloga I. Direktivi 70/311 prave razliku između vozila ovisno o tome jesu li namijenjena vožnji desnom ili lijevom stranom. Nijedna odredba tih direktiva ne dopušta tvrdnju da je država članica dužna provesti registraciju vozila bez mogućnosti uzimanja u obzir strane vožnje koja je prihvaćena u toj državi. Osim toga, točka (d) pojašnjenja uz Prilog IX. Direktivi 2007/46 dopušta državi članici, u kojoj je vožnja desnom stranom obvezatna, nametanje premještaja upravljača na lijevu stranu prije registracije vozila.

33

Iz usporedbe ovih argumenata proizlazi da se glavna točka razilaženja između stranaka odnosi na pitanje je li smještaj vozačkog mjesta u vozilu obuhvaćen usklađenim okvirom ustanovljenim direktivama 2007/46 i 70/311 ili se na njega to usklađivanje ne odnosi, tako da je državama članicama dopušteno iz razloga sigurnosti nametnuti, radi registracije novog vozila na svojem državnom području, premještanje vozačkog mjesta u tom vozilu na stranu suprotnu od one kojom se odvija promet.

34

U tom pogledu potrebno je podsjetiti da je Direktiva 2007/46, takozvana „Okvirna direktiva“, ustanovila, kao što to proizlazi iz njezinog članka 1. u vezi s uvodnim izjavama 2., 3. i 14., jedinstven postupak homologacije novih vozila zasnovan na načelu potpunog usklađivanja u odnosu na njihove tehničke karakteristike, posebne tehničke zahtjeve koji se odnose na konstrukciju i funkcioniranje vozila određenih posebnim direktivama navedenim u Prilogu IV. toj direktive.

35

Iz navedenih odredaba proizlazi da taj usklađeni okvir ima za cilj uspostavljanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, nastojeći zajamčiti visok stupanj cestovne sigurnosti potpunim usklađivanjem tehničkih zahtjeva koji se osobito odnose na konstrukciju vozila.

36

U tom smislu članak 4. stavak 3. Direktive 2007/46 određuje da države članice ne mogu ni na koji način onemogućiti, među ostalim, registraciju vozila zbog razloga povezanih ponajprije s obilježjima njihove konstrukcije koji su obuhvaćeni ovom direktivom, ako ona udovoljavaju njenim zahtjevima.

37

Uređaj za upravljanje, te s tim u vezi, smještaj vozačkog mjesta, koji je dio tog uređaja, predstavljaju glavne elemente konstrukcije vozila.

38

Iako Direktive 2007/46 i 70/311 ne određuju smještaj vozačkog mjesta u vozilu propisujući, primjerice, da ono uvijek mora biti na suprotnoj strani od one kojom se odvija promet, to ne znači da taj element ne potpada pod njihovo područje primjene. Treba smatrati da je zakonodavac Unije s tim u vezi proizvođačima automobila ostavioo slobodu koju nacionalne odredbe ne mogu ukinuti ni spriječiti.

39

Uređaj za upravljanje vozilima posebno je predmet Direktive 70/311, čiji članak 2.a nalaže državama članicama da ne smiju zabraniti registraciju vozila „iz razloga koji se odnose na njihov uređaj za upravljanje“ ako isti odgovara uvjetima iz te direktive.

40

Zabrana odbijanja registracije sadržana u navedenom članku 2.a kategorična je i općenita, a izričaj „iz razloga koji se odnose na njihov uređaj za upravljanje“ jasan je u vezi sa svojim sadržajem, s obzirom na to da riječi „uređaj za upravljanje“ obuhvaćaju također vozačko mjesto, odnosno smještaj upravljača vozila, koji je sastavni dio uređaja za upravljanje.

41

Članak 2.a dodan je Direktivi 70/311 aktom o uvjetima pristupanja Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Europskim zajednicama, koje su tada bile jedine države članice u kojima se cestovni promet odvijao lijevom stranom ceste, a da popis propisa iz Priloga I. toj direktivi nije bio dopunjen.

42

U tom kontekstu ne može se razumno smatrati da zakonodavac Unije nije bio svjestan činjenice da je pristupanje država članica na čijem se državnom području promet odvija lijevom stranom ceste, i od kojih je jedna država proizvođač automobila koji u načelu imaju vozačko mjesto na desnoj strani, na unutarnjem tržištu koje podrazumijeva pravo slobodnog kretanja, moglo utjecati na navike u vožnji, ili čak obuhvaćati određeni rizik vezan uz cestovni promet. Upravo obratno, valja zaključiti da je zakonodavac vodio računa o takvom eventualnom riziku i da se odlučio za usvajanje članka 2.a Direktive 70/311.

43

Iz tih razmatranja proizlazi kako se upućivanje, u određenim odredbama direktiva 2007/46 i 70/311, na „vožnju desnom/lijevom stranom“, koja mora biti navedena na opisnom listu za homologaciju vozila, i napomena, koja mora biti upisana u certifikat o homologaciji, prema kojoj je vozilo prilagođeno za promet desnom ili lijevom stranom, ne mogu odnositi na glavne elemente konstrukcije vozila, poput smještaja upravljača, već samo na ostale elemente, poput uređaja za osvjetljavanje i brisanje vjetrobranskog stakla ili uređaja za neizravno gledanje.

44

Isti zaključak vrijedi za točke (d) pojašnjenja u vezi s Prilogom IX. Direktive 2007/46, prema kojima, kada kupac odabere takvo vozilo, izjava proizvođača u certifikatu o sukladnosti ne ograničava pravo država članica da zahtijevaju „tehničke prilagodbe“ za njegovu registraciju.

45

Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 48. svojeg mišljenja, zahtijevane prilagodbe ne mogu se odnositi na premještaj vozačkog mjesta, što bi predstavljalo bitan zahvat u arhitekturu konstrukcije vozila, protivno tekstu i cilju Direktive 70/311, već samo na zahvate manjih razmjera, poput onih iz točke 43. ove presude.

46

Osim toga, argument prema kojem se zabrana odbijanja registracije sadržana u članku 2.a Direktive 70/311 odnosi samo na razloge koji su vezani uz zahtjeve tehničke prirode, a ne na one koji imaju za cilj osigurati cestovnu sigurnost, ne može se prihvatiti. Kao prvo, kao što je to ispravno istaknula Komisija, tehnički propisi određeni direktivama koje se odnose na homologaciju novih vozila imaju za cilj jamčiti visok stupanj cestovne sigurnosti, tako da nije moguće ograničiti opseg zabrane iz članka 2.a Direktive 70/311 na druge razloge osim onih povezanih sa cestovnom sigurnosti. S druge strane, tumačenje koje predlažu litavska i poljska vlada oduzelo bi članku 2.a njegov koristan učinak jer bi dopustilo onemogućavanje registracije novih vozila koja udovoljavaju tehničkim uvjetima iz razloga vezanih za cestovnu sigurnost, koja je osigurana upravo tim tehničkim zahtjevima.

47

Prema tome, treba zaključiti kako smještaj vozačkog mjesta, koje je sastavni dio uređaja za upravljanje vozilom, potpada pod usklađivanje uspostavljeno direktivama 2007/46 i 70/311, tako da države članice ne mogu zahtijevati, iz razloga sigurnosti, radi registracije novih vozila na svom državnom području, premještanje vozačkog mjesta tog vozila na stranu suprotnu odvijanju prometa na cesti.

48

Komisija ističe da registracija osobnih automobila prethodno registriranih u drugoj državi članici nije obuhvaćena sekundarnim pravom Unije, već pravilima primarnog prava u području slobodnog kretanja robe. Ona smatra da sporni nacionalni propisi, iako se jednako primjenjuju na sva vozila, predstavljaju mjeru s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja uvoza jer imaju za cilj ili posljedicu nepovoljniji tretman robe koja potječe iz drugih država članica.

49

Komisija tvrdi da predmetni propisi nisu prikladni za postizanje željenog cilja cestovne sigurnosti uzmu li se u obzir drugi mjerodavni čimbenici koji utječu na tu sigurnost. Prema njezinom mišljenju, stupanj cestovne sigurnosti ne ovisi o tome na kojoj je strani vozila smješten uređaj za upravljanje, nego o ponašanju i iskustvu vozača, stanju cesta i vozila. U svakom slučaju, poljska vlada nije uspjela dokazati, kao što je bila dužna učiniti, da dopuštanje registracije vozila s uređajem upravljanja na desnoj strani povećava broj prometnih nesreća i smanjuje stupanj sigurnosti na poljskim cestama. Ona smatra da je, s obzirom na sve navedeno, predmetna mjera neproporcionalna jer se drugim, manje ograničavajućim mjerama, poput ugradnje vanjskih dodatnih retrovizora i prilagodbe uređaja za osvjetljavanje i brisanja vjetrobranskog stakla, može postići cilj kojem teži.

50

Poljska vlada smatra da sporni propisi ne predviđaju nepovoljniji tretman i neizravnu diskriminaciju vozila iz drugih država članica jer se u Poljskoj također proizvode vozila u kojima je vozačko mjesto smješteno na desnoj strani. U svakom slučaju, ti su propisi opravdani sa stajališta cestovne sigurnosti, što se prema sudskoj praksi Suda smatra važnim razlogom od općeg interesa s ciljem zaštite života i zdravlja korisnika ceste.

51

Prema mišljenju poljske vlade, predmetni propisi su, promatrani na ovaj način, prikladni za postizanje željenog cilja, s obzirom na činjenicu da, kad se promet odvija na desnoj strani ceste, vozač vozila sa upravljačem na desnoj strani ima znatno smanjeno vidno polje u odnosu na vozača čije vozilo ima upravljač na lijevoj strani, što Komisija ne osporava. To predstavlja opasnost za cestovnu sigurnost, a njezin stupanj zaštite procjenjuju države članice. Stoga je predmetna mjera proporcionalna. Alternativne mjere koje predlaže Komisija potpuno su neproporcionalne, čak i opasne, ili ne osiguravaju isti stupanj zaštite.

52

Prema stalnoj praksi Suda, sporni propisi predstavljaju mjeru s istovrsnim učinkom kao količinska ograničenja uvoza, zabranjenu člankom 34. UFEU‑a, u mjeri u kojoj je njihov učinak sprečavanje pristupa poljskom tržištu za vozila koja imaju vozačko mjesto na desnoj strani, a koja su zakonito proizvedena i registrirana u drugim državama članicama različitima od Republike Poljske (vidjeti, u vezi s počecima ove sudske prakse, presude od 11. srpnja 1974., Dassonville, 8/74, Zb., str. 837., t. 5.; od 20. veljače 1979., Rewe‑Zentral, takozvanu „Cassis de Dijon“, 120/78, Zb., str. 649., t. 14., kao i noviju presudu od 10. veljače 2009., Komisija/Italija, C-110/05, Zb., str. I-519., t. 58.).

53

U skladu s tom sudskom praksom, takvi propisi mogu biti opravdani važnim razlozima, pod uvjetom da su prikladni za osiguranje ostvarenja cilja kojem teže i da ne idu dalje od onoga što je nužno za postizanje tog cilja (gore navedena presuda Komisija/Italija, t. 59. i navedena sudska praksa).

54

Poljska vlada se poziva, radi opravdanja navedenih propisa, na nužnost osiguranja cestovne sigurnosti, koja prema sudskoj praksi nesporno predstavlja važan razlog u općem interesu koji može opravdati prepreku slobodnom kretanja roba (gore navedena presuda Komisija/Italija, t. 60. i navedena sudska praksa).

55

Potrebno je podsjetiti da je, u skladu s jednako tako ustaljenom sudskom praksom, u nedostatku potpunog usklađivanja na razini Europske unije, kao što je to u slučaju registracije u jednoj državi članici vozila već registriranih u drugoj državi članici, na državama članicama da odluče o stupnju na kojem žele osigurati cestovnu sigurnost na svom državnom području, vodeći pritom računa o zahtjevima slobodnog kretanja robe unutar Unije. U tom pogledu, nadležne nacionalne vlasti moraju dokazati da su njihovi propisi prikladni kako bi jamčili cilj kojem teže i da ne idu dalje od onoga što je nužno za postizanje tog cilja (u tom smislu vidi navedenu presudu Komisija/Italija, t. 61. i 62. i navedenu sudsku praksu).

56

Što se tiče, u prvom redu, prikladnosti predmetnih odredaba, poljska vlada ističe da smještaj upravljača na vozilu na istoj strani na kojoj se odvija promet smanjuje vidljivost vozaču, znatno otežava pretjecanje i upravljanje, osobito na jednosmjernim i dvosmjernim cestama kakve čine većinu poljske prometne mreže, te također povećavaju rizik od prometnih nesreća.

57

U tom pogledu valja istaknuti da nacionalni propisi koji na području države članice zabranjuju registraciju vozila čiji se uređaj za upravljanje nalazi na istoj strani na kojoj se odvija promet mogu smanjiti broj takvih vozila koja prometuju u toj državi članici, i posljedično tomu, rizik vezan uz takav promet. Što se tiče takvog rizika, on odgovara općem iskustvenom znanju prema kojem je smještaj upravljača u izravnoj vezi s vidnim poljem vozača i što je također potvrđeno stalnom praksom proizvođača i prodavača automobila, koja se ogleda u tome da u svakoj zemlji nude na prodaju vozila čiji je upravljač smješten na suprotnoj strani od smjera odvijanja prometa.

58

Što se tiče, u drugom redu, pitanja idu li predmetni propisi dalje od onoga što je nužno za postizanje cilja kojem teže, poljska vlada tvrdi da nijedna druga mjera kao ni bilo koje drugo zamjensko tehničko sredstvo ne osiguravaju isti stupanj zaštite kao predmetne mjere u pogledu prometnih rizika povezanih sa smještajem upravljača na desnoj strani.

59

U tom pogledu, valja najprije navesti kako je rizik povezan s prometom vozilima kod kojih je upravljač na desnoj strani na poljskom državnom području isti neovisno o tome jesu li vozila nova ili su prethodno registrirana u nekoj drugoj državi članici. U pogledu novih vozila, zaključeno je u točki 42. ove presude da je zakonodavac vodio računa o takvom eventualnom riziku prilikom usvajanja članka 2.bis Direktive 70/311.

60

Valja zatim napomenuti kako predmetni propisi predviđaju iznimke u pogledu upotrebe vozila koja imaju upravljač smješten na desnoj strani od strane osoba koje borave u drugim državama članicama, primjerice turista, i onih koje dolaze u Poljsku na ograničeno razdoblje, što ukazuje na to da ovi propisi toleriraju rizik koji proizlazi iz takvog prometa. Rizik prisutan u području cestovne sigurnosti u tom slučaju je isti, tim više što je priljev tih posjetilaca na poljskom području stalan i što se rizik na može smatrati nižim zato što posjetioci koji dolaze u Poljsku na ograničeno razdoblje s takvim vozilom voze opreznije od onih čije je vozilo registrirano u toj državi članici.

61

Osim toga, prema informacijama kojima raspolaže Sud, propisi 22 članica, odnosno velike većine država članica, ili izričito dopuštaju registraciju vozila u kojima je vozačko mjesto smješteno na istoj strani na kojoj se odvija promet ili to toleriraju, iako je u nekim državama članicama cestovna mreža usporediva s onom u Republici Poljskoj (vidjeti po analogiji presudu od 28. siječnja 2010., Komisija/Francuska, C-333/08, Zb., str. I-757., t. 105.).

62

Također je potrebno ustvrditi da statistički podaci na koje se pozvala poljska vlada ne pokazuju dostatnu povezanost između istaknutog broja nesreća i uključenosti vozila kod kojih je vozačko mjesto smješteno na desnoj strani.

63

Potrebno je, konačno, istaknuti da postoje sredstva i mjere kojima se manje zadire u slobodu kretanja robe nego što to čini predmetna mjera, i koja istovremeno omogućuju znatno smanjenje rizika koji može donijeti promet vozilima kod kojih je upravljač smješten na istoj strani na kojoj se odvija i promet. Valja posebno istaknuti kako države članice u tom pogledu raspolažu velikom marginom prosudbe za nametanje mjera, uključujući one koje je predložila Komisija, a kojima se može, ovisno o naprednosti tehnologije, osigurati dostatna vidljivost kako sprijeda tako i straga vozaču vozila čiji je upravljač smješten na istoj strani na kojoj se odvija i promet.

64

Stoga, za razliku od situacije koja je dovela do gore navedene presude Komisija/Italija, a vodeći računa o prethodnim razmatranjima, ne proizlazi da se predmetna mjera može smatrati nužnom za postizanje cilja kojem teži. S obzirom na navedeno, predmetna mjera nije spojiva s načelom proporcionalnosti.

65

Stoga treba utvrditi povredu obveze Republike Poljske u skladu s Komisijinom tužbom.

66

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Republici Poljskoj naloži snošenje troškova i da potonja nije uspjela u postupku, Republici Poljskoj nalaže se snošenje troškova. U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika, prema kojem države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove, Republika Litva snosit će vlastite troškove.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje