1

Društvo Centrotherm Systemtechnik GmbH (u daljnjem tekstu: Centrotherm Systemtechnik) svojom žalbom traži poništenje presude Općeg suda Europske unije od 15. rujna 2011., centrotherm Clean Solutions/OHIM – Centrotherm Systemtechnik (CENTROTHERM) (T‑427/09, još neobjavljena u Zborniku, str. II‑6207., u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je taj sud prihvatio tužbu društva centrotherm Clean Solutions GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: centrotherm Clean Solutions) za djelomično poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 25. kolovoza 2009. (predmet R 6/2008‑4) (u daljnjem tekstu: sporna odluka) o postupku opoziva koji je društvo centrotherm Clean Solutions pokrenulo u pogledu verbalnog žiga Zajednice CENTROTHERM čiji je nositelj društvo Centrotherm Systemtechnik.

2

Osim toga, valja istaknuti da je Opći sud 15. rujna 2011. u usporednom predmetu s istim strankama, u kojem se također osporava sporna odluka, donio i presudu Centrotherm Systemtechnik/OHIM – centrotherm Clean Solutions (CENTROTHERM) (T‑434/09, još neobjavljena u Zborniku str. II‑6227.), kojom je odbio tužbu društva Centrotherm Systemtechnik za djelomično poništenje te odluke.

3

Navedena je presuda bila predmet žalbe koju je podnijelo društvo Centrotherm Systemtechnik (predmet C‑610/11 P).

4

U skladu s člankom 134. stavcima 1. do 3. Poslovnika Općeg suda:

„1.   Stranke u postupku pred žalbenim vijećem, osim tužitelja, mogu sudjelovati u postupku pred Općim sudom kao intervenijenti ako odgovore na tužbu u propisanom obliku i roku.

2.   Intervenijenti iz stavka 1. imaju ista postupovna prava kao i glavne stranke.

Intervenijenti mogu podupirati zahtjev glavne stranke te mogu postaviti vlastiti zahtjev i razloge nezavisno od glavnih stranaka.

3.   Intervenijent iz stavka 1. može, u svojem odgovoru na tužbu podnesenom u skladu s člankom 135. stavkom 1., postaviti zahtjev za ukidanje ili preinaku odluke žalbenog vijeća u pogledu pitanja koje nije istaknuto u tužbi te može iznijeti razloge koji nisu istaknuti u tužbi.

[...]”

5

Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) kodificirana je i stavljena izvan snage Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.).

6

Članak 15. Uredbe br. 207/2009, naslovljen „Uporaba žigova Zajednice”, glasi:

„1.   Ako u petogodišnjem razdoblju od registracije, nositelj nije stvarno rabio svoj žig u Zajednici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig Zajednice podliježe sankcijama predviđenima ovom Uredbom, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.

[...]”

7

Člankom 51. te uredbe određeno je:

„1.   Prava nositelja žiga Zajednice proglašavaju se opozvanima na zahtjev podnesen [OHIM‑u] ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

[...]

2.   Kad osnovani razlozi za opoziv prava postoje u odnosu na samo neke proizvode ili samo neke usluge za koje je taj žig Zajednice registriran, prava nositelja proglašavaju se opozvanima u odnosu na samo te proizvode ili samo te usluge.”

8

Članak 57. Uredbe br. 207/2009, koji se nalazi u odjeljku 5., naslovljenom „Postupak koji vodi [OHIM] povodom opoziva ili ništavosti”, glave VI. te uredbe, glasi:

„1.   U postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv prava ili zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, [OHIM] poziva stranke onoliko puta koliko je to potrebno da podnesu primjedbe na podneske drugih stranaka ili na njegove odluke u roku koji odredi Ured.

2.   Ako nositelj žiga Zajednice to zatraži, nositelj ranijeg žiga Zajednice koji je stranka u postupku za proglašavanje žiga ništavim mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina koje prethodi datumu podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, raniji žig Zajednice bio u stvarnoj uporabi u Zajednici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao razlog za svoj zahtjev ili mora dokazati da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig Zajednice na taj datum bio registriran najmanje pet godina.[...] Ako to ne dokaže, zahtjev za proglašavanje žiga ništavim odbacuje se. [...]

[...]”

9

U članku 65. Uredbe br. 207/2009 navedeno je:

„1.   Protiv odluka žalbenih vijeća po žalbama mogu se podnositi tužbe Sudu.

[...]

3.   Sud je nadležan za poništavanje ili izmjenu osporavane odluke.

4.   Tužbu može podnijeti svaka stranka u postupku pred žalbenim vijećem za koju je njegova odluka nepovoljna.

[...]”

10

Člankom 76. Uredbe br. 207/2009, naslovljenom „Ispitivanje činjenica od strane Ureda po službenoj dužnosti”, koji se nalazi u odjeljku 1., naslovljenom „Opće odredbe”, glave IX., naslovljene „Postupak”, utvrđeno je sljedeće:

„1.   U postupcima koji se pred njim vode, [OHIM] po službenoj dužnosti ispituje činjenice; međutim u postupcima koji se odnose na relativne razloge za odbijanje registracije, Ured to ispitivanje ograničava na činjenice, dokaze i argumente te zahtjeve što su ih podnijele stranke.

2.   [OHIM] ne mora uzeti u obzir činjenice ili dokaze koje predmetne stranke nisu pravodobno podnijele.”

11

U skladu s člankom 78. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009:

„U svakom postupku pred [OHIM‑om], izvođenje dokaza uključuje sljedeće:

[...]

12

Stavcima 2. do 4. pravila 22. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe br. 40/94 (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1041/2005 od 29. lipnja 2005. (SL L 172, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 153.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 2868/95), propisuje se:

„2.   Ako podnositelj prigovora mora predočiti dokaz o uporabi ili pokazati da postoje odgovarajući razlozi za izostanak uporabe, [OHIM ga] poziva da osigura zahtijevani dokaz u roku koji on odredi. Ako podnositelj prigovora ne predoči dokaz prije isteka roka, [OHIM] odbija prigovor.

3.   Podaci i dokazi o predočenju dokaza o uporabi sastoje se od podataka vezanih za mjesto, vrijeme, opseg i prirodu uporabe žiga protiv kojeg se podnosi prigovor, za proizvode i usluge s obzirom na koje je registriran i na kojima se prigovor temelji, i dokaze koji podupiru ove podatke u skladu sa stavkom 4.

4.   Dokazi se podnose sukladno s pravilima 79. i 79.a i načelno su ograničeni na podnošenje dodatne dokumentacije i predmeta kao što su ambalaža, naljepnice, cjenici, katalozi, računi, fotografije, novinske reklame i pisane izjave kako se navodi u članku [78.] stavku 1. točki (f) [Uredbe br. 207/2009].”

13

U skladu s pravilom 40. stavkom 5. Uredbe br. 2868/95:

„U slučaju zahtjeva za opoziv na temelju članka [51.] stavka 1. točke (a) [Uredbe br. 207/2009], [OHIM] poziva nositelja žiga Zajednice da dostavi dokaz o stvarnoj uporabi žiga, u roku koji on odobri. Ako se dokaz ne podnese u određenom roku, žig Zajednice se opoziva. Pravilo 22. stavci 2., 3. i 4. primjenjuju se na odgovarajući način.”

14

Opći sud iznio je okolnosti spora u točkama 1. do 12. pobijane presude na sljedeći način:

15

Prikaz okolnosti spora koji je tako predstavio Opći sud valja dopuniti sljedećim pojašnjenjima.

16

S jedne strane, kao što, među ostalim, proizlazi iz točke 13. gore navedene presude Centrotherm Systemtechnik/OHIM – centrotherm Clean Solutions (CENTROTHERM), koju je Opći sud donio u usporednom predmetu T‑434/09, žalbeno vijeće smatralo je da je društvo Centrotherm Systemtechnik, u pogledu drugih proizvoda i usluga za koje je žig CENTROTHERM bio registriran, kao dokaz podnijelo samo izjavu svojeg upravitelja, što, prema mišljenju tog vijeća, nije bilo dovoljno da se dokaže stvarna uporaba žiga. Žalbeno vijeće u tom je pogledu napomenulo da Odjel za poništaje nije bio dužan zatražiti druge dokumente niti uzeti u obzir spis iz drugog predmeta koji se također vodio pred OHIM‑om.

17

S druge strane, iz točke 36. sporne odluke proizlazi da je žalbeno vijeće, što se tiče dodatnih dokaza koje mu je društvo Centrotherm Systemtechnik podnijelo, smatralo da je takav „dodatni dokaz podnesen nepravodobno te da se ne može uzeti u obzir” jer je „rok naveden u drugoj rečenici pravila 40. stavka 5. [Uredbe br. 2868/95] prekluzivni rok čije nepoštovanje dovodi do opoziva žiga, u skladu s trećom rečenicom pravila 40. stavka 5. [navedene uredbe]”. Žalbeno vijeće u tom je pogledu u točki 37. te odluke dodalo da, čak i ako se prizna da žalbeno vijeće na temelju članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 slobodno ocjenjuje relevantnost uzimanja u obzir nepravodobno podnesenih dokaza, u ovom slučaju ne postoji razlog zbog kojeg bi trebalo izvršiti tu ovlast u korist žalitelja. Navedeno je vijeće pojasnilo da je žalitelj u tom pogledu iznio samo opće argumente o ulozi i vrijednosti prava koja proizlaze iz žiga te da se nije pozvao na nemogućnost podnošenja dokaza o uporabi u prvom stupnju.

18

Zahtjevom podnesenim 22. listopada 2009. tajništvu Općeg suda društvo centrotherm Clean Solutions podnijelo je tužbu za poništenje sporne odluke u dijelu u kojem je njome odbijen zahtjev za opoziv žiga CENTROTHERM.

19

U prilog toj tužbi društvo centrotherm Clean Solutions pozvalo se na jedini tužbeni razlog koji se temelji na pogrešnoj ocjeni dokaza. Time što je smatralo da su dokazi koje je društvo Centrotherm Systemtechnik podnijelo Odjelu za poništaje bili dovoljni da bi se dokazala stvarna uporaba spornog žiga, žalbeno vijeće povrijedilo je članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009, kao i pravilo 22. stavke 2. i 3. te članak 40. stavak 5. Uredbe br. 2868/95.

20

Opći sud prihvatio je pobijanom presudom navedenu tužbu te je poništio spornu odluku u dijelu u kojem je njome djelomično poništena odluka Odjela za poništaje od 30. listopada 2007.

21

Opći sud najprije se u točkama 21. do 24. pobijane presude pozvao na cilj sankcije opoziva, kao i na postupovna pravila te načela koja se odnose na izvođenje dokaza, koja osobito proizlaze iz članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 te pravila 40. stavka 5. Uredbe br. 2868/95.

22

Opći sud zatim je u točkama 25. do 30. pobijane presude naveo sljedeća razmatranja:

23

Nakon što je u točki 31. pobijane presude naveo da na pitanje je li žalbeno vijeće u spornoj odluci pravilno smatralo da je dokazima koje je društvo Centrotherm Systemtechnik podnijelo Odjelu za poništaje dokazana stvarna uporaba spornog žiga u pogledu proizvoda navedenih u točki 11. te presude valja dati odgovor s obzirom na sva razmatranja navedena u točkama 21. do 30. navedene presude, Opći sud presudio je u točkama 32. do 37. navedene presude kako slijedi:

24

Osim toga, Opći sud proveo je u točkama 38. do 42. pobijane presude ocjenu dokazne vrijednosti fotografija koje je podnijelo društvo Centrotherm Systemtechnik.

25

Završio je svoje ispitivanje i prihvatio tužbu na sljedeći način:

26

Društvo Centrotherm Systemtechnik svojom žalbom od Suda traži da ukine pobijanu presudu, odbije tužbu koju je društvo centrotherm Clean Solutions podnijelo u prvom stupnju i naloži tom društvu snošenje troškova.

27

OHIM zahtijeva da se žalba prihvati i društvu centrotherm Clean Solutions naloži snošenje troškova.

28

Društvo centrotherm Clean Solutions zahtijeva da se žalba odbije i društvu Centrotherm Systemtechnik naloži snošenje troškova.

29

Društvo Centrotherm Systemtechnik ističe četiri žalbena razloga u prilog svojoj žalbi.

30

U ovom slučaju, iz prikaza okolnosti spora navedenog u točki 14. ove presude proizlazi da je, iako je predmetni postupak opoziva pokrenut kad se primjenjivala Uredba br. 40/94, žalbeno vijeće OHIM‑a spornu odluku donijelo nakon stupanja na snagu Uredbe br. 207/2009.

31

Budući da je tom potonjom uredbom ipak kodificirana Uredba br. 40/94 i da relevantne odredbe te uredbe ni u kom pogledu nisu bile izmijenjene prilikom navedene kodifikacije, u nastavku ove presude upućivat će se isključivo na odredbe Uredbe br. 207/2009.

32

Društvo Centrotherm Systemtechnik svojim prvim žalbenim razlogom tvrdi da je donesena pobijana presuda u suprotnosti s pravom kojim to društvo u svojstvu intervenijenta raspolaže u skladu s člankom 65. Uredbe br. 207/2009 i člankom 134. stavcima 2. i 3. Poslovnika Općeg suda, odnosno pravom da postavi vlastiti neovisni zahtjev i razloge za, među ostalim, preinaku odluke koju je donijelo žalbeno vijeće OHIM‑a.

33

Naime, prema mišljenju društva Centrotherm Systemtechnik, iz točaka 33. i 34. pobijane presude proizlazi da je Opći sud, kako bi odlučio o tužbi koja je pred njim pokrenuta, samo ispitao može li se na temelju fotografija i računa koje je društvo Centrotherm Systemtechnik podnijelo Odjelu za poništaje smatrati, kao što je žalbeno vijeće smatralo u spornoj odluci, da je stvarna uporaba predmetnog žiga dokazana.

34

Međutim, kao što proizlazi iz njegova odgovora na tužbu koji je podnijelo Općem sudu, društvo Centrotherm Systemtechnik nije zahtijevalo da taj sud samo odbije tužbu društva centrotherm Clean Solutions. Društvo Centrotherm Systemtechnik u navedenom je odgovoru također iznijelo argumentaciju o tome da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir izjavu pod prisegom njegova upravitelja, dodatne dokaze koje je to društvo podnijelo pred navedenim vijećem, kao ni druge dokumente iz spisa o žigu, te je tom argumentacijom željelo navesti Opći sud da utvrdi, s obzirom na različite dokaze, da je stvarna uporaba spornog žiga dokazana. S obzirom na navedenu argumentaciju, Opći sud bio je dužan tumačiti zahtjev društva Centrotherm Systemtechnik na način da se njime također od Općeg suda traži da zadrži pobijani dio sporne odluke, ali da zamijeni obrazloženje.

35

OHIM tvrdi da je društvo Centrotherm Systemtechnik zatražilo samo odbijanje tužbe društva centrotherm Clean Solutions i da nije podnijelo zahtjev za poništenje ili preinaku sporne odluke.

36

Prema mišljenju društva centrotherm Clean Solutions, iz točaka 32. i 37. pobijane presude proizlazi da se Opći sud upoznao s dokazima koje je podnijelo društvo Centrotherm Systemtechnik i da je odlučio o argumentu tog društva koji se odnosi na potrebu uzimanja u obzir izjave pod prisegom tako da je utvrdio da njezin sadržaj nije bio potkrijepljen sadržajem spisa. Osim toga, nije potrebno da Opći sud izričito odluči o svakoj točki koju je stranka istaknula u svojoj argumentaciji.

37

Najprije valja podsjetiti da iz članka 65. stavaka 1. i 3. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da odluke žalbenog vijeća OHIM‑a mogu biti predmet tužbe pred sudom Unije i da je taj sud nadležan za poništavanje i izmjenu takvih odluka.

38

Osim toga, člankom 134. stavcima 1. i 2. Poslovnika Općeg suda predviđa se da stranke u postupku pred žalbenim vijećem, osim stranke koja je pokrenula postupak pred Općim sudom, mogu sudjelovati u postupku pred tim sudom kao intervenijenti i da su u tom svojstvu ovlaštene postaviti vlastiti zahtjev i razloge nezavisno od glavnih stranaka. Člankom 134. stavkom 3. tog poslovnika u tom je pogledu pojašnjeno da takav intervenijent može u svojem odgovoru na tužbu postaviti zahtjev za ukidanje ili preinaku odluke žalbenog vijeća u pogledu pitanja koje nije istaknuto u tužbi te može iznijeti razloge koji nisu istaknuti u tužbi.

39

Iz prethodno navedenog proizlazi da je društvu Centrotherm Systemtechnik, u svojstvu intervenijenta u postupku za djelomično poništenje sporne odluke koji je društvo centrotherm Clean Solutions pokrenulo pred Općim sudom, moglo biti dopušteno podnijeti zahtjev za poništenje ili preinaku te odluke.

40

U ovom slučaju najprije valja istaknuti da društvo Centrotherm Systemtechnik ovim žalbenim razlogom ne tvrdi da je od Općeg suda zahtijevalo poništenje sporne odluke.

41

Suprotno tomu, to društvo tvrdi da je Opći sud, s obzirom na obrazloženja navedena u tom odgovoru, zahtjev iz njegova odgovora na tužbu trebao tumačiti na način da se njime od tog suda traži da odbije tužbu društva centrotherm Clean Solutions nakon što, ako je to potrebno, ocjenu žalbenog vijeća zamijeni vlastitom ocjenom i u tom pogledu primijeni svoju ovlast za preinaku odluke.

42

U tom pogledu najprije valja utvrditi da je društvo Centrotherm Systemtechnik u zahtjevu koji je iznijelo u svojem odgovoru na tužbu podnesenom pred Općim sudom, od tog suda samo zatražilo da „odbije tužbu”, a da uopće nije navelo, čak ni podredno, zahtjev za poništenje ili preinaku sporne odluke.

43

Međutim, kao što proizlazi iz samog teksta članka 134. stavaka 2. i 3. Poslovnika Općeg suda, ta odredba ovlašćuje intervenijenta da u svojem odgovoru na tužbu postavi vlastiti „zahtjev” za poništenje ili preinaku pobijane odluke. Iz toga slijedi da to što intervenijent eventualno zahtijeva na temelju te odredbe načelno treba proizlaziti iz zahtjeva u njegovu odgovoru na tužbu (vidjeti u tom smislu, u pogledu tužbe kojom se pokreće postupak, rješenje od 28. lipnja 2011., Verein Deutsche Sprache/Vijeće, C‑93/11 P, t. 18.).

44

Nadalje, valja utvrditi da se, kao ni u zahtjevu iz odgovora na tužbu društva Centrotherm Systemtechnik, ni u argumentu tog društva u tom odgovoru jasno i izričito ne navodi zahtjev za preinaku sporne odluke.

45

Naposljetku valja istaknuti da, čak i ako bi se tvrdnje iz točaka 49. do 56. navedenog odgovora na tužbu, u vezi s izjavom pod prisegom, i iz točaka 23. i 57. tog odgovora, koje se odnose na dokaze iz spisa o spornom žigu i dokaze koje je društvo Centrotherm Systemtechnik podnijelo žalbenom vijeću, mogle tumačiti, kao što tvrdi to društvo, na način da pozivaju Opći sud da na temelju svoje ovlasti za preinaku uzme u obzir navedene dokaze, žalbeni razlog koji se temelji na tome da je Opći sud pogriješio jer nije primijenio takvu ovlast u ovom se slučaju ipak ne može prihvatiti.

46

S jedne strane, valja utvrditi da navedeni žalbeni razlog, s obzirom na to da se njime u biti prigovara Općem sudu da nije uzeo u obzir predmetnu izjavu pod prisegom, nije činjenično osnovan. Naime, Opći sud smatrao je u točki 37. pobijane presude da bi, čak i ako je žalbeno vijeće uzelo u obzir tu izjavu, valjalo utvrditi da u spisu nema dovoljno elemenata koji potkrepljuju njezin sadržaj u pogledu vrijednosti prihoda od prodaje.

47

Iz toga slijedi da sveobuhvatna ocjena elemenata navedenih u točkama 35. do 42. pobijane presude, na temelju koje je Opći sud u točki 43. navedene presude smatrao da ti elementi ne omogućuju zaključak da se sporni žig stvarno rabio, proizlazi iz, među ostalim, uzimanja u obzir navedene izjave pod prisegom i ocjene dokazne snage te izjave i drugih ispitanih elemenata.

48

S druge strane, u dijelu u kojem se ovim žalbenim razlogom u biti prigovara Općem sudu da pri izvršavanju svoje ovlasti za preinaku nije uzeo u obzir dokaze iz spisa o spornom žigu i dokaze podnesene u fazi žalbe pred žalbenim vijećem, valja podsjetiti da ovlast za preinaku koju ima Opći sud ne dovodi do toga da se tom sudu dodjeljuje ovlast izvršavanja ocjene o kojoj žalbeno vijeće još nije zauzelo stajalište. Prema tome, izvršavanje ovlasti preinake u načelu treba biti ograničeno na slučajeve u kojima Opći sud, nakon provedenog nadzora ocjene koju je dalo žalbeno vijeće, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata odrediti odluku koju je žalbeno vijeće bilo dužno donijeti (vidjeti presudu od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, Zb., str. I‑5853., t. 72.).

49

Međutim, u ovom je slučaju, kao što proizlazi iz točaka 32. do 37. sporne odluke, žalbeno vijeće izričito odbilo uzeti u obzir predmetne dokaze te stoga nije donijelo nikakvu ocjenu u pogledu njihove dokazne vrijednosti.

50

U tim okolnostima valja utvrditi da društvo Centrotherm Systemtechnik nije moglo valjano zatražiti od Općeg suda da u svrhu eventualne preinake sporne odluke ispita dokaznu snagu dokaza koje žalbeno vijeće nije ispitalo u toj odluci.

51

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da prvi žalbeni razlog treba odbiti.

52

Društvo Centrotherm Systemtechnik svojim drugim žalbenim razlogom tvrdi da je Opći sud, time što je smatrao, kao što implicitno proizlazi iz pobijane presude i osobito iz njezine točke 46., da je teret dokazivanja stvarne uporabe spornog žiga na njemu, počinio pogrešku koja se tiče prava.

53

S jedne se strane pravilo prema kojem OHIM ispituje činjenice po službenoj dužnosti, postavljeno člankom 76. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, primjenjuje u okviru postupka opoziva.

54

S druge strane, dok se člankom 42. stavkom 2. i člankom 57. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 predviđa da nositelj ranijeg žiga mora dokazati stvarnu uporabu tog žiga jer će se inače njegov prigovor ili zahtjev za proglašavanje žiga ništavim morati odbiti, članak 51. te uredbe ne sadržava slična pojašnjenja u pogledu postupaka za opoziv.

55

U tim je okolnostima pravilo koje se odnosi na teret dokazivanja iz pravila 40. stavka 5. Uredbe br. 2868/95 protivno Uredbi br. 207/2009 te se ne smije primijeniti. Iz toga slijedi da je Opći sud trebao uzeti u obzir sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju.

56

Prema mišljenju OHIM‑a, s obzirom na inter partes i sui generis narav postupka opoziva, načelo ispitivanja činjenica po službenoj dužnosti nije primjenjivo te je na nositelju žiga, koji u tu svrhu raspolaže primjerenim elementima, da dokaže da je stvarno rabio taj žig.

57

Društvo centrotherm Clean Solutions također ističe da se članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 ne primjenjuje na postupke opoziva. Suprotno tomu, pravilom 40. stavkom 5. Uredbe br. 2868/95 određuju se postupovna pravila primjene opoziva, pri čemu se izričito predviđa da nositelj žiga treba dostaviti dokaze o njegovoj stvarnoj uporabi. Osim toga, Opći sud u pobijanoj presudi nipošto nije tvrdio da je teret dokazivanja na nositelju žiga.

58

Kao prvo, valja istaknuti da Opći sud u pobijanoj presudi ni u jednom trenutku nije tvrdio da je teret dokazivanja stvarne uporabe na nositelju ranijeg žiga.

59

Kao drugo, valja primijetiti da točka 46. navedene presude, u kojoj žalitelj navodi da je Opći sud zauzeo takvo stajalište, nije u tolikoj mjeri nedvosmislena da bi dovela do takvog zaključka.

60

Kao treće i najvažnije, valja utvrditi da društvo Centrotherm Systemetechnik ne navodi po čemu bi takva implicitna ocjena i pogreška koja se tiče prava koja navodno proizlazi iz te ocjene, pod pretpostavkom da postoje, mogle dovesti do zahtjeva za ukidanje pobijane presude.

61

Međutim, u tom pogledu najprije valja istaknuti da, kao što je već istaknuto u točkama 40. i 42. ove presude, društvo Centrotherm Systemtechnik u svojem odgovoru na tužbu pred Općim sudom ni na koji način nije tražilo poništenje sporne odluke. Stoga u okviru ove žalbe ne može prigovoriti Općem sudu da nije poništio tu odluku zbog pogreške koja se tiče prava koju je navodno počinilo žalbeno vijeće time što je smatralo da je teret dokazivanja stvarne uporabe žiga na nositelju tog žiga.

62

Nadalje, društvo Centrotherm Systemtechnik ne može Općem sudu prigovoriti ni da nije uzeo u obzir dokaze iz spisa o žigu i dokaze podnesene žalbenom vijeću kako bi u pobijanoj presudi utvrdio da sporni žig nije trebalo opozvati jer, kao što proizlazi iz točaka 48. do 50. ove presude, Općem sudu nije bio podnesen zahtjev za preinaku sporne odluke, koju u svakom slučaju, s obzirom na navedene dokaze, taj sud ne bi ni mogao izvršiti.

63

Naposljetku valja podsjetiti da je društvo centrotherm Clean Solutions svojom tužbom samo tvrdilo da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je na temelju dokaza podnesenih Odjelu za poništaje moguće utvrditi stvarnu uporabu spornog žiga.

64

Iz prethodno navedenog proizlazi da Opći sud, kako bi odlučio o tužbi i tužbenim razlozima koji su mu podneseni, ni na koji način nije bio pozvan odlučiti o tome na komu je teret dokazivanja stvarne uporabe navedenog žiga.

65

Iz toga također slijedi da, čak i ako postoji, implicitna pogreška koja se tiče prava, za koju društvo Centrotherm Systemtechnik navodi da ju je otkrilo u pobijanoj presudi, ne može dovesti do poništenja te presude.

66

Stoga iz prethodnih razmatranja proizlazi da drugi žalbeni razlog treba odbiti.

67

Društvo Centrotherm Systemtechnik svojim trećim žalbenim razlogom tvrdi da se, kao što proizlazi iz točke 26. pobijane presude, Opći sud oslonio na pretpostavku da je pojam stvarne uporabe u suprotnosti sa svakom minimalnom i nedostatnom uporabom. Taj je sud time povrijedio sudsku praksu Suda prema kojoj zahtjev stvarne uporabe isključuje samo simbolične oblike uporabe čiji je jedini cilj zadržavanje prava dodijeljenih registracijom žiga.

68

Prema mišljenju društva Centrotherm Systemtechnik, na toj pogrešci koja se tiče prava temeljila se pogrešna ocjena koju je Opći sud iznio u točkama 36. i 37. pobijane presude, prema kojoj su podneseni relativno slabi dokazi o prodaji za ukupni iznos koji odgovara samo 0,03 % prijavljenog prometa.

69

OHIM i društvo centrotherm Clean Solutions tvrde, s jedne strane, da je točka 26. pobijane presude, u kojoj se upućuje na minimalnu i nedostatnu uporabu „da bi se moglo smatrati da je žig stvarno i djelotvorno rabljen na određenom tržištu”, u potpunosti u skladu sa sudskom praksom Suda. S druge strane, ocjena Općeg suda, prema kojoj su podneseni dokazi o prodaji nedovoljni da bi se utvrdilo postojanje stvarne uporabe žiga, ne može biti predmet nadzora u okviru žalbe.

70

Kao prvo, valja utvrditi da se taj treći žalbeni razlog temelji na pogrešnom tumačenju pobijane presude. Naime, time što dio rečenice iz točke 26. navedene presude izdvaja iz konteksta, društvo Centrotherm Systemtechnik iskrivljuje opseg te točke.

71

Naime, s jedne se strane ocjena iznesena u točki 26. ne može tumačiti neovisno o točki 25. pobijane presude, u kojoj Opći sud osobito podsjeća da je žig u stvarnoj uporabi ako se rabi sukladno svojoj osnovnoj funkciji koja se sastoji u jamčenju istovjetnosti podrijetla proizvoda ili usluga za koje je registriran kako bi stvorio ili sačuvao tržište za te proizvode ili usluge, iz čega su isključene uporabe simbolične naravi čiji je jedini cilj osiguranje prava zajamčenih žigom.

72

S obzirom na tako navedena načela, Opći sud tvrdi u točki 26. pobijane presude da se pojam stvarne uporabe protivi, „dakle”, svakoj minimalnoj i nedostatnoj uporabi „da bi se moglo smatrati da je žig stvarno i djelotvorno rabljen na određenom tržištu”, prije nego što je, osim toga, u toj istoj točki podsjetio na sudsku praksu prema kojoj stvarna uporaba ne obuhvaća ni procjenu komercijalnog uspjeha ni nadzor gospodarske strategije poduzeća, kao ni ograničenje zaštite žigova isključivo na slučajeve njihova širokog komercijalnog korištenja.

73

S druge strane, ne može se zanemariti ni da su te točke 25. i 26. dio šireg pozivanja na sudsku praksu povezanu s pojmom stvarne uporabe žiga, uključujući različite dodatne smjernice o opsegu uporabe i osobito tržišnom volumenu uporabe, kao što proizlazi iz točaka 27. do 29. navedene presude.

74

Iz toga slijedi da tvrdnja iz točke 26. pobijane presude, kojom je Opći sud samo podsjetio na ustaljene smjernice sudske prakse, ne sadržava nijednu pogrešku koja se tiče prava.

75

Kao drugo, što se tiče točaka 36. i 37. pobijane presude, valja istaknuti da su one dio složenog postupka analize i da predstavljaju samo jednu kariku te im je cilj, kao što je navedeno u točki 34. te presude, ispitati može li se na temelju sveobuhvatne ocjene fotografija i četiriju računa zaključiti da se sporni žig stvarno rabio s obzirom na načela sudske prakse navedena u točkama 25. do 29. navedene presude.

76

U tim se okolnostima utvrđenja i ocjene koje je Opći sud osobito iznio u navedenim točkama 36. i 37. u pogledu učestalosti navedene tržišne uporabe, razdoblja na koje se odnose i navedenog tržišnog volumena ne mogu izdvojiti iz svih drugih razmatranja Općeg suda, osobito onih koja se temelje na ispitivanju fotografija navedenih u točkama 38. do 42. pobijane presude, da bi se zaključilo da stvarna uporaba predmetnog žiga u ovom slučaju nije bila dokazana.

77

Osim toga, takva utvrđenja i ocjene pripadaju području činjeničnog stanja (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2007., Il Ponte Finanziaria/OHIM, C‑234/06 P, Zb., str. I‑7333., t. 75.) te stoga, osim u slučaju iskrivljavanja, ne predstavljaju pitanje prava koje kao takvo podliježe nadzoru Suda u okviru žalbe.

78

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da treći žalbeni razlog treba odbiti.

79

Društvo Centrotherm Systemtechnik svojim četvrtim žalbenim razlogom tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije pobio stajalište žalbenog vijeća, prema kojemu izjava pod prisegom ne predstavlja dokaz u smislu pravila 22. stavka 4. Uredbe br. 2968/95 u vezi s člankom 78. stavkom 1. točkom (f) Uredbe br. 207/2009.

80

Prema mišljenju žalitelja, da je pobio to stajalište i uzeo u obzir činjenicu da se ne može zahtijevati da se svaka informacija iz izjave pod prisegom potkrijepi drugim dokazima, Opći sud morao bi zauzeti drukčije stajalište o postojanju stvarne uporabe predmetnog žiga.

81

Prema mišljenju OHIM‑a, iz točke 37. pobijane presude kao i iz točke 34. gore navedene presude Centrotherm Systemtechnik/OHIM – centrotherm Clean Solutions (CENTROTHERM), donesene u usporednom predmetu T‑434/09, proizlazi da Opći sud nije in abstracto oduzeo svu dokaznu vrijednost izjavama pod prisegom, nego ju je ispitao te na temelju ocjene koja se ne može pregledati u okviru žalbe utvrdio da su u ovom slučaju potrebni dodatni dokazi s obzirom na povezanost između autora predmetne izjave i društva Centrotherm Systemtechnik.

82

Društvo centrotherm Clean Solutions tvrdi da Opći sud nije bio dužan oboriti osporenu tvrdnju žalbenog vijeća s obzirom na to da ona nije bila dovedena u pitanje u okviru tužbe. Opći sud tu tvrdnju uostalom nije ni prihvatio, već je u točki 37. pobijane presude samo naveo da bi, čak i da je žalbeno vijeće uzelo u obzir predmetnu izjavu, valjalo utvrditi da, u pogledu iznosa prodaje, njezin sadržaj nije bio dovoljno potkrijepljen sadržajem spisa.

83

Kao prvo, valja istaknuti da se taj četvrti žalbeni razlog djelomično preklapa s prvim žalbenim razlogom u dijelu u kojem se njime Općem sudu prigovara da, kao ni žalbeno vijeće prije njega, nije uzeo u obzir izjavu pod prisegom kao dokaz uporabe žiga, iako bi mu takvo uzimanje u obzir omogućilo da pri izvršavanju svoje ovlasti za preinaku utvrdi da je navedena stvarna uporaba dokazana.

84

U tom je pogledu dovoljno istaknuti da je već iz razmatranja ispitivanja tog prvog žalbenog razloga u točkama 46. i 47. ove presude jasno da iz točaka 37. i 43. pobijane presude kao i, uostalom, točke 46. te presude proizlazi da je ocjena svih dokaza, na temelju koje je Opći sud smatrao da stvarna uporaba spornog žiga nije bila dokazana, obuhvaćala spornu izjavu i druge dokaze podnesene Odjelu za poništaje OHIM‑a, tako da Opći sud time ni na koji način nije presudio da takva izjava ne predstavlja dopušteno dokazno sredstvo.

85

Kao drugo, što se tiče argumenta društva Centrotherm Systemtechnik da je Opći sud pogrešno smatrao da svaka informacija iz izjave pod prisegom treba biti potkrijepljena drugim dokazima te tako oduzeo toj vrsti izjave svaku nezavisnu dokaznu snagu, dovoljno je utvrditi da ocjena koju je Opći sud iznio u točki 37. pobijane presude nipošto nema takav opseg. Naime, Opći sud u toj je točki samo istaknuo veliku razliku između tvrdnji o godišnjem prometu koji je društvo Centrotherm Systemtechnik navodno ostvarilo od 2002. do 2006., koje sadržava izjava pod prisegom upravitelja društva Centrotherm Systemtechnik, te relativno neznatnog obujma prodaje ograničenog na vrlo kratko, odnosno precizno određeno razdoblje, što potvrđuju računi koje je društvo Centrotherm Systemtechnik stvarno podnijelo.

86

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da četvrti žalbeni razlog treba odbiti.

87

Stoga, budući da nije prihvaćen ni jedan žalbeni razlog koji je istaknulo društvo Centrotherm Systemtechnik, žalbu valja odbiti.

88

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev. Budući da je društvo centrotherm Clean Solutions podnijelo zahtjev da se samo društvu Centrotherm Systemtechnik naloži snošenje troškova i da isto nije uspjelo u svojem žalbenom zahtjevu, treba mu naložiti da, osim vlastitih troškova snosi i troškove društva centrotherm Clean Solutions. Stoga će OHIM snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje: