1. 

Ovaj zahtjev za prethodnu odluku predstavlja prvi predmet u kojem Sud odlučuje o tumačenju Direktive 2002/92/EZ ( 2 ), kojom se propisuju pravila osnivanja i obavljanja poslova posredovanja u osiguranju za fizičke i pravne osobe u Europskoj uniji.

2. 

Cilj postavljenog pitanja u biti je dobiti pojašnjenja pojma „posredovanje u osiguranju” u smislu članka 2. točke 3. drugog podstavka navedene direktive ( 3 ). U skladu s tom odredbom, ako poslove posredovanja obavlja društvo za osiguranje ili zaposlenik društva za osiguranje koji posluje pod odgovornošću društva za osiguranje, oni se neće smatrati poslovima posredovanja.

3. 

Predmet proizlazi iz spora između Enosi Epangelmation Asfaliston Ellados (EEAE) (Udruženje društava za osiguranje u Grčkoj) i drugih strukovnih udruga u području posredovanja u osiguranju, odnosno Syllogos Asfalistikon Praktoron N. Attikis (SPATE), Panellinios Syllogos Asfalistikon Symvoulon (PSAS), Syndesmos Ellinon Mesiton Asfaliseon (SEMA) i Panellinios Syndesmos Syntoniston Asfalistikon Symvoulon (PSSAS) (u daljnjem tekstu, zajedno nazvani: EEAE i dr.), s jedne strane, i Ypourgos Anaptyxis, Antagonistikotitas kai Naftilias (ministar za razvoj) i Omospondia Asfalistikon Syllogou Ellados (Savez udruga osiguravatelja u Grčkoj, u daljnjem tekstu: OASE), s druge strane.

4. 

U tom su sporu EEAE i dr.EEAE i dr.EEAE i dr. osporili usklađenost nacionalnih provedbenih mjera s Direktivom 2002/92, u dijelu u kojem navedene mjere nepovoljno utječu na obavljanje djelatnosti neovisnog posrednika u osiguranju u Grčkoj. Kao što proizlazi iz spisa, svaki je zaposlenik društva za osiguranje u skladu s predmetnim nacionalnim propisima ovlašten povremeno i pod uvjetom da njegov prihod ne premašuje gornju granicu obavljati posao posredovanja u osiguranju, a da pritom ne podliježe uvjetima koji su primjenjivi na temelju navedene direktive.

5.

U skladu s uvodnim izjavama 9., 13. i 14. Direktive 2002/92:

6.

Člankom 1. stavkom 1. Direktive 2002/92 predviđa se:

„Ovom se Direktivom propisuju pravila osnivanja i obavljanja poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju za fizičke i pravne osobe s poslovnim nastanom, ili koje planiraju uspostavu poslovnog nastana, u nekoj od država članica.”

7.

U skladu s člankom 2. točkom 3. Direktive 2002/92:

„Za potrebe ove Direktive:

[...]

Ako te poslove obavlja društvo za osiguranje ili zaposlenik društva za osiguranje koji posluje pod odgovornošću društva za osiguranje, oni se neće smatrati posredovanjem u osiguranju.

Usputno pružanje informacija u okviru druge profesionalne djelatnosti, pod uvjetom da svrha te djelatnosti nije pomoć potrošaču pri zaključivanju ili izvršavanju ugovora o osiguranju, profesionalno upravljanje odštetnim zahtjevima društva za osiguravanje, likvidacija šteta ili stručna procjena odštetnih zahtjeva, također se neće smatrati posredovanjem u osiguranju.”

8.

Člankom 3. navedene direktive, naslovljenim „Upis u registar”, u stavku 6. predviđa se:

„Države članice osiguravaju da društva za osiguranje koriste usluge posredovanja u osiguranju i reosiguranju samo posrednika u osiguranju ili reosiguranju upisanih u registar i osoba iz članka 1. stavka 2.”

9.

Člankom 4. stavkom 1. iste direktive određuje se:

„Posrednici u osiguranju i reosiguranju moraju posjedovati odgovarajuća znanja i sposobnosti koje definira matična država članica posrednika.

[...]

Države članice nisu dužne primjenjivati uvjet iz prvog podstavka ovog stavka na sve fizičke osobe koje rade u društvu i obavljaju poslove posredovanja u osiguranju ili reosiguranju. Države članice osiguravaju da prihvatljiv broj osoba koje upravljaju tim društvom i odgovorne su za posredovanje u pogledu proizvoda osiguranja, kao i sve ostale osobe izravno uključene u posredovanje u osiguranju ili reosiguranju, može dokazati znanja i sposobnosti potrebne za obavljanje svojih zadaća.”

10.

Direktiva 2002/92 prenesena je u grčko pravo Predsjedničkom uredbom 190/2006 ( 4 ) kojom se u članku 2. stavku 3. drugom podstavku određuje:

„‚Posredovanje u osiguranju’ znači djelatnost prezentacije, predlaganja ugovora o osiguranju ili obavljanja drugih pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju, ili zaključivanja takvih ugovora, ili pružanja pomoći pri upravljanju takvim ugovorima, posebno u slučaju rješavanja odštetnog zahtjeva. Ako te poslove društvo za osiguranje ili zaposlenik društva za osiguranje obavlja pod odgovornošću društva za osiguranje s kojim ima sklopljen ugovor o radu, oni se neće smatrati posredovanjem u osiguranju […].”

11.

Predsjednička uredba 190/2006 izmijenjena je Zakonom 3557/2007 ( 5 ), čijim je člankom 15. stavkom 2. dodan novi podstavak u članak 2. stavak 3. navedene uredbe, koji glasi kako slijedi:

„Iznimno, svaki zaposlenik društva za osiguranje iz prethodnog podstavka može obavljati poslove posredovanja u osiguranju, a da ne podliježe odredbama ove uredbe, ako njegov godišnji bruto prihod koji proizlazi iz takvih poslova ne premašuje ukupan iznos od pet tisuća (5000) eura”.

12.

U skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (b) Zakona 3557/2007, odlukom ministra razvoja, donesenom u roku od 30 dana od objave navedenoga zakona, trebalo je utvrditi dokumente kojima se dokazuju opća, poslovna i stručna znanja osoba koje se prijavljuju za poslove posrednika u osiguranju ili reosiguranju, vezanih posrednika u osiguranju ili reosiguranju, zaposlenika društva za osiguranje, društva za posredovanje u osiguranju ili reosiguranju, kao i slučajeve u kojima te osobe moraju biti dodatno osposobljene.

13.

Odluka državnog tajnika za razvoj K3‑8010 od 8. kolovoza 2007. ( 6 ) donesena je na temelju članka 11. stavka 3. točke (b) Zakona 3557/2007. Točkom XX. navedene uredbe predviđa se:

„Svaki zaposlenik društva za osiguranje može poduzimati radnje posredovanja u osiguranju, a da nije upisan u nadležnu strukovnu komoru, ako mu godišnji bruto prihodi na temelju provizije od takvih radnji sveukupno nisu veći od iznosa od pet tisuća (5000) eura. Ako njegovi godišnji bruto prihodi premašuju prethodno navedeni iznos, on se mora upisati u nadležnu strukovnu komoru prema uvjetima primjenjivima na onu kategoriju posredovanja u osiguranju u koju se želi upisati. . Ne može se istodobno biti zaposlenik u području osiguranja i biti savjetnik u osiguranju”.

14.

EEAE i dr. zastupaju strukovne udruge čiji je cilj zaštita profesionalnih i financijskih interesa njihovih članova koji se posredovanjem u osiguranju bave kao pripadnici slobodnih zanimanja. EEAE i dr. podnijeli su 29. listopada 2007. pred sudom koji je uputio zahtjev tužbu za poništenje protiv, osobito, točke XX. Odluke K3‑8010. Tom su tužbom osporavali usklađenost te točke s Direktivom 2002/92, u dijelu u kojem pod određenim uvjetima isključuje primjenu te direktive na svakog zaposlenika društva za osiguranje koji obavlja poslove posredovanja u osiguranju a da ne posjeduje kvalifikacije potrebne u skladu s člankom 4. stavkom 1. te direktive.

15.

Kao što proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, sud koji je uputio zahtjev izrazio je sumnje u pogledu osnovanosti tužbe za poništenje točke XX. Odluke K3‑8010. Naime, prema mišljenju navedenog suda s obzirom na to da je u okviru grčkog zakonodavstva, koje se tumači u skladu s Direktivom 2002/92, moguće osigurati da zaposlenik društva za osiguranje koji povremeno obavlja poslove posredovanja pri izvršavanju tih poslova uvijek posluje pod odgovornošću i nadzorom društva koje mu također pruža potrebno osposobljavanje, treba smatrati da su ispunjeni uvjeti iz navedene direktive, pri čemu nije važna veza između predmetnog zaposlenika i društva za vrijeme obavljanje navedenih poslova.

16.

Međutim, budući da se čini da se jedno drugo vijeće navedenoga suda ne slaže s tim mišljenjem, Symvoulio tis Epikrateias (Grčka) odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li odredbe članka [2.] [točke] 3. drugog podstavka Direktive 2002/92, prema kojima ‚[a]ko te poslove [navedene u prvom podstavku te odredbe] obavlja društvo za osiguranje ili zaposlenik društva za osiguranje koji posluje pod odgovornošću društva za osiguranje, oni se neće smatrati posredovanjem u osiguranju’, tumačiti na način da zaposlenik društva za osiguranje, koji nema kvalifikacije predviđene u članku 4. stavku 1. [te] direktive, može povremeno i izvan okvira svoje glavne poslovne djelatnosti obavljati djelatnosti posredovanja u osiguranju čak i ako ne djeluje u okviru odnosa podređenosti koji ga veže uz to društvo, pri čemu valja pojasniti da potonje društvo u svakom slučaju obavlja nadzor nad njegovim djelatnostima ili pak treba smatrati da je [navedenom] direktivom dozvoljena takva djelatnost samo ako se obavlja u okviru podređenog odnosa”

17.

Tajništvo Suda zaprimilo je ovaj zahtjev za prethodnu odluku 3. studenoga 2011. Pisana očitovanja podnijeli su EEAE i dr., savez OASE, grčka, belgijska, ciparska i austrijska vlada te Europska komisija. Savez OASE, grčka vlada i Komisija sudjelovali su na raspravi održanoj 20. lipnja 2013.

18.

Uvodno napominjem da se čini kako iz spisa proizlazi da se doslovnim tumačenjem relevantnih odredaba Direktive 2002/92 ne dobiva jednoznačan odgovor koji sudu koji je uputio zahtjev omogućuje da odluči o sporu koji je pred njim pokrenut. Stoga se valja pozvati na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj, da bi se utvrdio doseg odredbe prava Unije, valja istodobno uzeti u obzir njezinu svrhu, kontekst i tekst ( 7 ).

19.

U tom je pogledu općepoznato da su posrednici u osiguranju glavni sudionici u prodaji proizvoda osiguranja u Uniji. Kao što proizlazi iz uvodnih izjava 6. i 7., cilj je Direktive 2002/92 ukloniti prepreke na koje mogu naići navedeni posrednici pri ostvarivanju slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga. Posrednici u osiguranju također imaju važnu ulogu u zaštiti interesa ugovaratelja osiguranja, ne samo distribuiranjem proizvoda osiguranja koje prodaju različita društva za osiguranje, nego osobito pružanjem savjeta i pomoći ugovarateljima osiguranja analizom njihovih specifičnih potreba ( 8 ).

20.

Budući da je osmišljena kao mjera za usklađivanje koja odražava novi pristup prema kojem se propisi donose u odnosu na djelatnost, a ne na određeni predmet ( 9 ), Direktivom 2002/92 propisuju se pravila osnivanja i obavljanja poslova posredovanja u osiguranju, na način da se posrednici u osiguranju moraju upisati u registar i poštovati minimalne stručne uvjete ( 10 ). Ta direktiva također predstavlja instrument zaštite ugovaratelja osiguranja te je njezina svrha olakšati ponudu proizvoda osiguranja potrošačima.

21.

U tu svrhu Direktivom 2002/92 uvodi se sustav međusobnog priznavanja ( 11 ) koji se temelji na usklađenim kvalifikacijama i ograničenju korištenja uslugama posrednika, čime se društvo za osiguranje obvezuje da se koristi samo uslugama posredovanja u osiguranju koje pružaju posrednici upisani u registar ( 12 ).

22.

Posljedica je novog funkcionalnog pristupa usvojenog Direktivom 2002/92 da se njezino područje primjene utvrđuje definiranjem pojma posredovanja u osiguranju ( 13 ) ili isključivanjem osoba koje nude određene vrste usluga posredovanja iz navedenog područja primjene ( 14 ).

23.

Što se tiče definicije djelatnosti „posredovanja u osiguranju” iz članka 2. točke 3. Direktive 2002/92, predmetni pojam obuhvaća djelatnosti prezentacije ili predlaganja ugovora o osiguranju ili obavljanja drugih pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju, ili zaključivanja takvih ugovora, ili pružanja pomoći pri upravljanju takvim ugovorima i njihovu izvršavanju, posebno u slučaju rješavanja odštetnog zahtjeva.

24.

Međutim u skladu s člankom 2. točkom 3. drugim podstavkom te direktive, ako navedene poslove obavlja društvo za osiguranje ili zaposlenik društva za osiguranje koji posluje pod odgovornošću društva za osiguranje, oni se neće smatrati posredovanjem u osiguranju. Iz toga slijedi da te kategorije osoba ne podliježu uvjetima postavljenima navedenom direktivom, iako su ovlašteni obavljati poslove predlaganja ugovora o osiguranju, zaključivanja takvih ugovora ili pružanja pomoći pri upravljanju takvim ugovorima. Nadalje, čini mi se da je razlika utvrđena istom direktivom između rada društva i rada njegovih zaposlenika suvišna, osim u slučaju zaključivanja ugovora bez osobnog kontakta s predstavnikom društva ( 15 ).

25.

Suprotno tome, u trećem podstavku iste točke 3., Direktivom 2002/92 iz pojma posredovanja isključuju se usputno pružanje informacija u okviru druge profesionalne djelatnosti ( 16 ).

26.

Osim toga, određene su djelatnosti, iako obuhvaćene pojmom posredovanja u osiguranju, isključene iz područja primjene Direktive 2002/92 na temelju njezina članka 1. stavka 2. Takav je slučaj kategorije osoba koje nude ugovore o osiguranju koji kumulativno ispunjavaju sve predviđene uvjete, uključujući uvjet koji se odnosi na pravilo de minimis prema kojem godišnja premija ne smije premašiti 500 eura, kao i uvjet koji se odnosi na trajanje ugovora koje ne smije premašiti pet godina.

27.

Stoga Direktiva 2002/92 sadržava funkcionalnu definiciju pojma posredovanja radi utvrđivanja različitih kategorija posrednika (posrednik, zastupnik, podzastupnik) te istodobno obuhvaća druge prodajne kanale, kao što je „bankoosiguranje” ( 17 ). Naime, kao što proizlazi iz uvodne izjave 9. te direktive, vrlo je velik raspon osoba i ustanova koje mogu prodavati proizvode osiguranja ( 18 ).

28.

Pojam posrednika u osiguranju iz članka 2. točke 5. Direktive 2002/92 odnosi se na svaku fizičku ili pravnu osobu koja u zamjenu za naknadu osniva ili obavlja poslove posredovanja u osiguranju. To, s jedne strane, podrazumijeva da se radi o djelatnosti koja se profesionalno obavlja te, s druge, da se osobe koje obavljaju poslove posredovanja u osiguranju bez ikakve novčane ili ekonomske naknade ne smatraju posrednicima u osiguranju u smislu te direktive.

29.

U tom pogledu, ističem da se posao posrednika u osiguranju može obavljati i po modelu vezanog posredovanja. U skladu s člankom 2. točkom 7. navedene direktive, osoba koja obavlja takve poslove djeluje za račun i u ime jednog ili više društava za osiguranje.

30.

Nadalje, napominjem da, u skladu s novim pristupom, Direktivom 2002/92 nisu preuzete nacionalne razlike među različitim vrstama posredovanja. Naime, u fazi izrade pripremnih akata nije bilo moguće u svim državama članicama utvrditi razliku između zastupnika i posrednika ( 19 ). Stoga zanimanje posrednika u osiguranju u smislu te direktive u državama članicama odgovara više potkategorija ( 20 ). Međutim, budući da su navedenom direktivom predviđeni minimalni uvjeti u pogledu uvjeta informiranja i sadržaja informacija koje posrednici u osiguranju moraju dostaviti svojim potencijalnim potrošačima, ti potrošači moraju biti u mogućnosti utvrditi kojoj vrsti pripada posrednik s kojim posluju ( 21 ).

31.

Valja napomenuti da su države članice, s obzirom na posebnosti koje se odnose na područje primjene Direktive 2002/92 i na definicije iz te direktive, donijele različita rješenja za njezino prenošenje. Stoga, u skladu s francuskim zakonodavstvom, valja razlikovati, s jedne strane, djelatnosti koje nisu obuhvaćene područjem posredovanja i, s druge strane, djelatnosti koje su obuhvaćene definicijom posredovanja u osiguranju, ali su izuzete od povezanih obveza ( 22 ). Finskim je pak zakonodavstvom predviđena opća definicija posredovanja u osiguranju, pri čemu su istodobno pojašnjene djelatnosti koje su klasificirane kao „neposredovanje”, a odnose se na rad društava za osiguranje i njihovih zaposlenika ( 23 ).

32.

Države članice također su predvidjele iznimke od obveze upisa u nacionalni registar posrednika u osiguranju, kao što je u belgijskom pravu iznimka u pogledu osiguranja od rizika vlastitog društva posrednika ili u slučaju posredovanja koje se odnosi na ugovore o osiguranju koji ispunjavaju sve uvjete utvrđene člankom 1. stavkom 2. Direktive 2002/92 ( 24 ). Takav je i slučaj zakonodavstva Ujedinjene Kraljevine u pogledu usputnog pružanja informacija u području osiguranja ili ponude ugovora o osiguranju kojima se dopunjuje glavna djelatnost, podložno uvjetu koji se odnosi na trajanje ugovora i gornju granicu prihoda ( 25 ).

33.

Na postavljeno pitanje valja odgovoriti uzimajući u obzir ta razmatranja.

34.

Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti želi saznati obuhvaća li definicija pojma posredovanja iz članka 2. točke 3. Direktive 2002/92 situaciju u kojoj je zaposlenik ( 26 ) društva za osiguranje koji ne ispunjava uvjete u pogledu kvalifikacija primjenjivih na posrednike u osiguranju na temelju te direktive i koji ne posluje u okviru odnosa podređenosti, ali čiji se poslovi nadziru, ovlašten povremeno obavljati poslove posredovanja u osiguranju.

35.

Najprije, valja pojasniti da su poslovi posredovanja u osiguranju u grčkom pravu uređeni u više hijerarhijski različitih akata čiji tekstovi nisu sasvim jasni. Naime, definicija posredovanja u osiguranju navedena je u Predsjedničkoj uredbi 190/2006 koja je kasnije izmijenjena Zakonom 3557/2007. Tim je zakonom uvedeno odstupanje u odnosu na gore navedenu definicije, koje se temelji na utvrđivanju gornje granice prihoda za svakog zaposlenika društva za osiguranje. Stoga se čini da su navedenom odredbom ti zaposlenici izuzeti od formalnosti koje se odnose na obavljanje poslova posredovanja u osiguranju, a da pritom nije pojašnjeno tko ima obveze povezane s tako izuzetim poslovima. Naposljetku, na temelju ovlaštenja iz Zakona 3557/2007, donesena je Odluka K3‑8010 kojom se utvrđuju relativno nejasni načini provedbe navedenog odstupanja.

36.

Međutim, budući da je cilj tužbe podnesene pred sudom koji je uputio zahtjev bio poništenje samo odredaba Odluke K3‑8010, ova je analiza ograničena samo na tu odluku, a posebno na njezinu točku XX.

37.

Naime, iz spisa proizlazi da se nacionalnim zakonodavstvom koje je dovedeno u pitanje pred sudom koji je uputio zahtjev uvodi iznimka čiji doseg odstupa od područja primjene iznimke iz članka 2. točke 3. Direktive 2002/92 jer svakom zaposleniku društva za osiguranje nudi mogućnost povremenog obavljanja poslova posredovanja u osiguranju uz naknadu od najviše 5000 eura, a da pritom ne mora ispunjavati posebne uvjete primjenjive na temelju članka 4. stavka 1. navedene direktive. Nadalje, iz spisa proizlazi da zaposlenik u sektoru osiguranja ne može obavljati poslove savjetnika u osiguranju ako je ovlašten obavljati poslove posredovanja.

38.

U tom pogledu, napominjem da stranke koje su podnijele pisana očitovanja u ovom predmetu zastupaju različita stajališta. Prema mišljenju EEAE i dr., budući da je točkom XX. Odluke K3‑8010 zaposlenik društva za osiguranje izjednačen s posrednikom u osiguranju, ta točka nije u skladu s Direktivom 2002/92. Prema mišljenju belgijske i austrijske vlade, članak 2. točka 3. drugi podstavak te direktive treba tumačiti na način da zaposlenik društva za osiguranje koji nema kvalifikacije predviđene u članku 4. stavku 1. navedene direktive ne može povremeno obavljati poslove posredovanja u osiguranju.

39.

Savez OASE te grčka i ciparska vlada predlažu smatrati, s obzirom na članak 2. točku 3. drugi podstavak Direktive 2002/92, da zaposlenik društva za osiguranje koji nema kvalifikacije predviđene u članku 4. stavku 1. te direktive može poslove posredovanja u osiguranju obavljati povremeno, a ne kao svoju glavnu poslovnu djelatnost.

40.

Naposljetku, Komisija tvrdi da se odstupanje predviđeno u članku 2. točki 3. navedene direktive primjenjuje na poslove koje obavljaju zaposlenici društva za osiguranje pod odgovornošću svojega poslodavca, čak i ako te djelatnosti ne proizlaze isključivo iz njihova „ugovora o radu”.

41.

Čini mi se da s obzirom na područje primjene Direktive 2002/92 valja razlikovati tri glavne situacije koje se odnose na obavljanje poslova posredovanja.

42.

Kao prvo, valja razmotriti situaciju u ovom slučaju, odnosno slučaj zaposlenika društva za osiguranje. U tom slučaju, čak i ako se poslovi zaposlenika mogu obuhvatiti općenitom definicijom posredovanja u osiguranju, iz navedene direktive proizlazi da se oni ne smatraju posredovanjem u osiguranju.

43.

Kao što to ističe austrijska vlada, jedan od razloga za isključivanje tih poslova iz područja primjene Direktive 2002/92 i stoga za izuzimanje osoba koje se njima bave od poštovanja uvjeta te direktive proizlazi iz činjenice da bi društva za osiguranje ili njihovi zaposlenici trebali ispunjavati stručne uvjete kojima se jamči zaštita ugovaratelja osiguranja jer se, među ostalim u skladu s navedenom direktivom, društva za osiguranje smatraju takvim društvima nakon što su prethodno dobila službeno odobrenje iz članka 6. Prve Direktive Vijeća 79/267/EEZ od 5. ožujka 1979. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na pokretanje i obavljanje poslova izravnog životnog osiguranja (SL L 63, str. 1.) [neslužbeni prijevod].

44.

Prema mojem mišljenju, glavni je cilj takve definicije područja primjene Direktive 2002/92 omogućiti, s jedne strane, društvima za osiguranje da prodaju vlastite proizvode osiguranja te, s druge strane, da mogu poslovati u svojstvu posrednika radi prodaje proizvoda drugih društava za osiguranje, primjerice članova iste grupe ili društava za osiguranje koja su s njima povezana komercijalnim ili drugim ugovorima. Ta razmatranja očito vrijede za zaposlenike navedenih društava.

45.

Naime, budući da društvo može poslovati samo putem svojih zaposlenika, valja smatrati da je te zaposlenike, kada posluju u ime i za račun svojeg poslodavca, potrebno izjednačiti s društvom te su stoga njihovi poslovi isključeni iz područja primjene navedene direktive. U tom slučaju, ugovorni odnos uspostavljen prodajom osiguranja putem posrednika stoga vezuje predmetno društvo za osiguranje i ugovaratelja osiguranja, pri čemu zaposlenik djeluje samo kao opunomoćenik tog društva.

46.

Osim toga, što se tiče pravnog odnosa između društva za osiguranje i zaposlenika, Komisija s pravom napominje da se članak 2. točka 3. Direktive 2002/92 treba tumačiti na način da obuhvaća poslove koje obavljaju zaposlenici društva za osiguranje pod odgovornošću svojeg poslodavca, čak i ako ti poslovi ne proizlaze isključivo iz njihova „ugovora o radu” u smislu nacionalnog radnog prava. Naime, ako se uzme u obzir raznovrsnost mogućih ugovornih odnosa između zaposlenika i njegova poslodavca u različitim državama članicama, isključuje se mogućnost svakog jedinstvenog tumačenja predmetnog odstupanja ( 27 ). Nadalje, čini mi se da načini plaćanja zaposlenika nisu relevantni s obzirom na definicije iz te direktive.

47.

Suprotno tome, korisni učinak Direktive 2002/92, prema mojem mišljenju, isključuje mogućnost da se zaposlenici društva za osiguranje u svoje ime bave poslovima posredovanja ako ne ispunjavaju uvjete iz te direktive. Kao što to ističe belgijska vlada, pozivajući se na povremeno i dodatno obavljanje poslova posredovanja u osiguranju izvan okvira ugovora o radu koji povezuje zaposlenika i društvo za osiguranje, nacionalno zakonodavstvo u glavnom postupku izlazi iz okvira članka 2. točke 3. drugog podstavka navedene direktive. Naime, ne radi se ni o izravnoj prodaji proizvoda osiguranja, nego o posredovanju u osiguranju u pravom smislu te riječi.

48.

Iz spisa proizlazi da zakonodavstvo u glavnom postupku pripisuje zaposleniku društva za osiguranje „dvostruku funkciju” jer može istodobno djelovati, s jedne strane u svojstvu zaposlenika izjednačenog sa svojim poslodavcem te, s druge strane, u svojstvu nezavisnog i nekvalificiranog zastupnika, pod uvjetom da njegov prihod ne premašuje gornju granicu ( 28 ). Napominjem da se navedenim zakonodavstvom stoga odobrava trostrani ugovorni odnos čijom su strukturom, kao prvo, obuhvaćeni zaposlenik i ugovaratelj osiguranja, kao drugo, navedeni ugovaratelj osiguranja i društvo za osiguranje te, kao treće, zaposlenik i društvo za osiguranje. Usto, tim se zakonodavstvom uvodi pomutnja u području pravila o podjeli odgovornosti što se tiče tipičnih obveza posrednika prema ugovaratelju osiguranja.

49.

Međutim, ako se dopusti takva mogućnost, njome bi se, prema mojem mišljenju, zaobišla svrha Direktive 2002/92, posebno u pogledu njezina područja primjene u vezi s pojmom posredovanja u osiguranju, uvjeta koji se odnose na stručne kvalifikacije posrednika, kao i potrebe zaštite ugovaratelja osiguranja.

50.

U tim okolnostima valja naglasiti da se razlika između zaposlenika društva koji je dužan biti lojalan svojem poslodavcu i posrednika u osiguranju temelji, osobito, na stupnju nezavisnosti i nepristranosti jer se od posrednika u osiguranju očekuje da savjete daje na temelju svoje obveze objektivne analize, što nije slučaj sa zaposlenikom koji posluje u ime i u interesu društva. Predloženo je tumačenje potkrijepljeno svrhom Direktive 2002/92, odnosno omogućavanjem posrednicima u osiguranju lakše ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga. Međutim, samim se statusom zaposlenika društva isključuje takva mogućnost.

51.

Točno je da grčka vlada pravilno tvrdi da se navedenom direktivom ne postiže temeljito usklađivanje. To, međutim, ne utječe na njezinu svrhu koja je utvrditi minimalne uvjete koji se odnose na profesionalna znanja i sposobnosti posrednika radi uspostave istinskog europskog tržišta posredovanja u osiguranju. Stoga ta direktiva ostavlja manevarski prostor u pogledu načina, a ne u pogledu samog načela minimalne razine uvjeta, pod pretpostavkom da se obavljani poslovi odnose na poslove posredovanja u osiguranju.

52.

U svakom slučaju, odredbe članka 4. stavka 1. četvrtog podstavka Direktive 2002/92, na temelju kojih države članice nisu dužne primjenjivati uvjete koji se odnose na odgovarajuća znanja i sposobnosti na sve osobe koje rade za društvo, jasno predstavljaju prilagodbu uvjeta koja je slična prilagodbi koja se provodi u slučaju reguliranih profesija. Stoga je jasno da, kao što odvjetnički ured zapošljava pravnike koji nisu članovi odvjetničke komore i osoblje koje ne posjeduje cjelovito pravno obrazovanje, tako ni svi zaposlenici društva za osiguranje ne moraju ispunjavati uvjete stručne kvalifikacije.

53.

Kao drugo, valja razmotriti slučaj vezanog posrednika u osiguranju u smislu članka 2. točke 7. Direktive 2002/92 koji djeluje pod punom odgovornošću društva za osiguranje ili nekog drugog posrednika ( 29 ).

54.

S pravnog stajališta, radi se o zastupniku takvog društva ili o nekom drugom posredniku koji nije izjednačen s tim društvom jer je samozaposlena osoba ( 30 ). U skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive 2002/92, posrednici u osiguranju dužni su, međutim, obavještavati potrošača o elementima koji bi mogli utjecati na njihovu nepristranost, posebno ako se njihovi savjeti temelje na obvezi nepristrane analize. Vezani posrednici dužni su otkriti svoju nepristranost, što nije slučaj društava za osiguranje ili njihovih zaposlenika.

55.

Ističem, međutim, da je vezani posrednik dužan poslovati kao posrednik u ime i za račun društva za osiguranje. Čini mi se da se time isključuje mogućnost da zaposlenik istodobno djeluje u tom svojstvu i kao vezani posrednik svojega poslodavca.

56.

Naime, funkcija vezanog posredovanja nužno podrazumijeva da posredovanje dopunjava neku drugu djelatnost. Ako bi ta „druga djelatnost” mogla obuhvaćati radni odnos s društvom za osiguranje, tada bi se postavilo pitanje kakve bi bile posljedice za zaštitu ugovaratelja osiguranja i izbjegavanje pomutnji između tih različitih uloga.

57.

Zakonodavstvo u glavnom postupku omogućuje svakom zaposleniku društva za osiguranje, odnosno, prema doslovnom tumačenju, također tehničkom osoblju, osoblju zaštitarske službe ili službe čišćenja, da primi naknadu kao donositelj posla izjednačen s posrednikom u smislu obveznog prava ( 31 ). Nadalje, napominjem da se čini da je zastupnik grčke vlade tijekom rasprave osporavao to tumačenje nacionalnih odredaba, a da nije utvrdio da u nacionalnom pravu postoje odredbe kojima bi se navedena mogućnost ograničila samo na specijalizirane zaposlenike društva za osiguranje.

58.

Kao treće, naposljetku valja razmotriti slučaj neovisnog posrednika u osiguranju koji djeluje kao predstavnik potrošača u odnosu na društvo za osiguranje. Direktiva 2002/92 u potpunosti se primjenjuje na takav slučaj te su države članice dužne utvrditi uvjete koji se odnose na znanja i sposobnosti koje posrednici moraju posjedovati.

59.

U tom pogledu, napominjem da je u okviru preinake Direktive 2002/92 predviđeno proširenje njezina područja primjene kako bi se uključila prodaja ugovora o osiguranju koju ostvaruju društva za osiguranje i reosiguranje bez intervencije posrednika u osiguranju. Prijedlogom revidirane direktive također se nastoji primijeniti je na sve prodajne kanale (neposredni ugovaratelji osiguranja, društva za iznajmljivanje automobila itd.) ( 32 ). Valja naglasiti da se preinakom navedene direktive predviđa da police osiguranja koje su prodane zajedno s uslugama ulaze u područje primjene revidirane direktive ( 33 ).

60.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na pitanje koje je uputio Symvoulio tis Epikrateias odgovori na sljedeći način:

Članak 2. točka 3. drugi podstavak Direktive 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju treba tumačiti na način da zaposlenik društva za osiguranje koji nema kvalifikacije iz članka 4. stavka 1. te direktive ne može povremeno obavljati poslove posredovanja u osiguranju izvan okvira odnosa podređenosti koji proizlazi iz ugovornog odnosa koji ga veže za to društvo i u okviru godišnje gornje granice prihoda. Suprotno tome, poslovi zaposlenika društva za osiguranje koji djeluje u ime i za račun svojeg poslodavca isključeni su iz područja primjene navedene direktive.