EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 15.5.2024.

COM(2024) 196 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o primjeni Europskog zakona o klimi i Uredbe o raspodjeli tereta i o Direktivi o sustavu trgovanja emisijama u kontekstu globalnog pregleda stanja

1.Uvod

Uredbom (EU) 2021/1119 (Europski zakon o klimi) 1 uspostavljen je okvir za postizanje klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu. Njome je utvrđen pravno obvezujući cilj postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050. i prijelazni cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990. Ujedno se od institucija Unije i država članica zahtijeva da osiguraju neprekinuti napredak u prilagodbi. Europski zakon o klimi stupio je na snagu u srpnju 2021.

Uredbom (EU) 2018/842 (Uredba o raspodjeli tereta) 2 za svaku je državu članicu utvrđen nacionalni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. u odnosu na razine iz 2005., i to u sljedećim sektorima: domaći promet (osim zračnog), zgradarstvo, poljoprivreda, mali industrijski pogoni i gospodarenje otpadom. Uredba o raspodjeli tereta, koja je prvotno donesena 2018., revidirana je 2023. u okviru paketa usmjerenog na smanjenje neto emisija stakleničkih plinova Unije za 55 % do 2030. (paket „Spremni za 55 %”).

Direktivom 2003/87/EZ (Direktiva o sustavu trgovanja emisijama) 3 uspostavljen je sustav trgovanja emisijama Unije. Sustav trgovanja emisijama Unije temelj je politike Unije za borbu protiv klimatskih promjena te se njime i dalje utvrđuju gornje granice emisija stakleničkih plinova u energetskom, proizvodnom i zrakoplovnom sektoru, čime se šalje cjenovni signal koji potiče inovacije i smanjenje emisija. Direktiva o sustavu trgovanja emisijama revidirana je 2023. kako bi se uskladila s novom klimatskom ambicijom smanjenja neto emisija stakleničkih plinova Unije za 55 % do 2030. Revidiranom Direktivom o sustavu trgovanja emisijama određivanje cijena ugljika postupno se proširuje na nove sektore gospodarstva kako bi ih se poduprlo u smanjenju emisija. To se posebno odnosi na cestovni promet, goriva za grijanje i pomorski promet.

Ovim se izvješćem ispunjava obveza Komisije utvrđena u članku 11. Europskog zakona o klimi, članku 15. stavku 2. Uredbe o raspodjeli tereta i članku 30. stavku 3. Direktive o sustavu trgovanja emisijama. Tim se odredbama od Komisije zahtijeva da Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće o primjeni Europskog zakona o klimi odnosno Uredbe o raspodjeli tereta i da u pogledu Direktive o sustavu trgovanja emisijama podnese izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kontekstu svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog u okviru Pariškog sporazuma.

Komisija će uz ovo izvješće sastaviti i izvješće o primjeni Uredbe (EU) 2018/841 (Uredba o korištenju zemljišta, prenamjeni zemljišta i šumarstvu (LULUCF)) u skladu s obvezama utvrđenima tom uredbom 4 . Nadalje, Komisija će Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o Uredbi (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime (Uredba o upravljanju) 5 kako bi ih obavijestila o primjeni Uredbe i njezinu doprinosu energetskoj uniji i ciljevima Pariškog sporazuma.

Prvi globalni pregled stanja u okviru Pariškog sporazuma zaključen je na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama krajem 2023. (COP 28). Prvim globalnim pregledom stanja utvrđeno je da stranke uvode sve učinkovitije klimatske politike, ali i da treba hitno dodatno djelovati kako bi svijet bio na dobrom putu prema postizanju ciljeva Pariškog sporazuma. Stranke su se složile da za ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 °C treba znatno, brzo i trajno smanjiti globalne emisije stakleničkih plinova, i to za 43 % do 2030. i za 60 % do 2035. u odnosu na razine iz 2019., te postići nultu neto stopu emisija CO2 na globalnoj razini do 2050. U globalnom pregledu stanja istaknuto je da bi eri fosilnih goriva trebao doći kraj jer bi svi postupno trebali prestati upotrebljavati fosilna goriva. Stranke su pozvane i da utrostruče globalne kapacitete za energiju iz obnovljivih izvora i udvostruče stopu poboljšanja energetske učinkovitosti do 2030. kako bi se na globalnoj razini ubrzalo uspostavljanje energetskih sustava s nultom neto stopom emisija, i to upotrebom goriva s nultim i niskim emisijama ugljika znatno prije ili oko sredine stoljeća. Nadalje, naglašava se važnost pravedne tranzicije i pozdravlja odluka o programu rada za pravednu tranziciju. Poziva se i na intenzivniji rad na postupnom smanjenju upotrebe ugljena s nesmanjenim emisijama, smanjenju emisija iz cestovnog prometa i na rješavanje problema emisija metana i drugih plinova koji nisu CO2 u ovom desetljeću i što brže postupno ukidanje neučinkovitih subvencija za fosilna goriva kojima se ne rješava pitanje energetskog siromaštva ni ranjivih skupina. Stoga će biti potrebno promijeniti obrasce ulaganja u cijelom svijetu kako bi se osiguralo da financijski tokovi budu u skladu s razvojem otpornim na klimatske promjene i s niskim razinama emisija.

2.Primjena Europskog zakona o klimi

Prema klimatskoj neutralnosti

Komisija je u Izvješću o djelovanju u području klime 2023. 6 ocijenila zajednički napredak svih država članica u postizanju cilja klimatske neutralnosti i usklađenost nacionalnih mjera s tim ciljem klimatske neutralnosti, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. Prva ocjena Europskog zakona o klimi provedena je usporedno s ocjenom napretka u ostvarivanju klimatskih ciljeva koja je predviđena Uredbom o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime. Unatoč ostvarenom smanjenju emisija stakleničkih plinova u EU-u i ohrabrujućim rezultatima na terenu, Komisijina ocjena pokazala je da je za ostvarenje cilja za 2030. i klimatske neutralnosti do 2050. potrebno znatno intenzivnije raditi na provedbi i ubrzati smanjenje emisija. Mjere su najpotrebnije u područjima u kojima je i dalje potrebno znatno smanjiti emisije (npr. zgrade, promet), u kojima je napredak spor (npr. poljoprivreda) ili u kojima je posljednjih godina zabilježeno pogoršanje, kao što je to slučaj s ponorom ugljika (npr. korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo). Države članice uz to moraju ubrzati rad na ukidanju subvencija za fosilna goriva 7 , što je potvrđeno i u Komisijinoj analizi nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova 8 . Na temelju ocjene Zakona o klimi Komisija je u prosincu 2023. izdala preporuke državama članicama 9 . Sljedeći je korak da države članice obavijeste Komisiju o tome kako namjeravaju postupiti u skladu s tim preporukama.

Komisija je u Izvješću o djelovanju u području klime 2023. preispitala i usklađenost mjera Unije s ciljem klimatske neutralnosti. Paketom „Spremni za 55 %” Unija nastoji ostvariti klimatske ciljeve na pravedan, troškovno učinkovit i konkurentan način. Budući da su suzakonodavci donijeli većinu ključnih prijedloga iz paketa „Spremni za 55 %” 10 , politike Unije sad su usklađene s ažuriranim ciljem smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. za najmanje 55 % iz Europskog zakona o klimi, no trebalo bi još poboljšati usklađenost politika Unije s klimatskim ciljevima. Komisija je 2022. i 2023. iznijela dodatne prijedloge kojima se pridonosi postizanju klimatskih ciljeva Unije 11 . Kako je navedeno u Izvješću o djelovanju u području klime, unatoč povećanju zelenog financiranja iz privatnih izvora potrebna su znatna dodatna ulaganja za financiranje zelene tranzicije. Zbog toga je potrebno djelovati, a posebno preusmjeriti sredstva kako bi se omogućila tranzicija znatno štetnih djelatnosti i sektora na održivije gospodarske modele.

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene donio je izvješće u kojem ocjenjuje napredak i dosljednost politika 12 , što je dodatno objašnjeno u nastavku.

Europskim zakonom o klimi predviđen je prijelazni cilj koji Komisija treba predložiti najkasnije šest mjeseci nakon globalnog pregleda stanja u okviru Pariškog sporazuma. Komisija je 6. veljače 2024. objavila Komunikaciju o klimatskom cilju Unije za 2040. 13 , u kojoj je utvrđen put od već dogovorenog prijelaznog cilja za 2030. prema klimatskoj neutralnosti do 2050. U skladu sa znanstvenim savjetima Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene 14 i na temelju detaljne procjene učinka u toj se komunikaciji kao cilj za 2040. predlaže smanjenje neto emisija stakleničkih plinova za 90 % u odnosu na 1990. Taj cilj odgovara EU-ovu ukupnom proračunu za emisije stakleničkih plinova koji je u skladu s odredbama Europskog zakona o klimi o objavi projekcije okvirnog proračuna Unije za stakleničke plinove za razdoblje od 2030. do 2050., koji se definira kao okvirna ukupna količina neto emisija stakleničkih plinova za koje se očekuje da će biti proizvedene u tom razdoblju, a da se time ne ugrožavaju obveze Unije na temelju Pariškog sporazuma. Kao što je navedeno u Komunikaciji, za postizanje tog cilja trebat će zadovoljiti niz poticajnih uvjeta. Tom se komunikacijom pokreće politička rasprava i pruža temelj za pripremu okvira za razdoblje nakon 2030. Uz to se pokreće dijalog i javnost se detaljno informira o tome kako postići ciljeve do 2040. i klimatsku neutralnost do 2050. Sljedeća će Komisija na temelju toga izraditi zakonodavni prijedlog za uključivanje cilja za 2040. u Europski zakon o klimi i osmisliti odgovarajući okvir politike za razdoblje nakon 2030.

Komisija je donijela i izvješće o projekciji okvirnog proračuna Unije za stakleničke plinove za razdoblje 2030. – 2050. 15 u skladu s člankom 4. stavkom 4. Europskog zakona o klimi.

Prilagodba klimatskim promjenama

Komisija je u Izvješću o djelovanju u području klime 2023. i zasebnom radnom dokumentu službi Komisije o nacionalnom napretku u provedbi prilagodbe 16 ocijenila zajednički napredak svih država članica u prilagodbi i usklađenost nacionalnih mjera i mjera Unije s osiguravanjem napretka u prilagodbi. Unija je ostvarila velik napredak u prilagodbi klimatskim promjenama, posebno zahvaljujući tekućoj provedbi strategije EU-a za prilagodbu 17 . Međutim, napredak nije ujednačen u svim područjima. Ocjena napretka u prilagodbi na nacionalnoj razini pokazuje da države članice moraju znatno više raditi na prilagodbi klimatskim promjenama, primjerice u pogledu upravljanja, financiranja, procjena rizika, prirodnih rješenja te praćenja, izvješćivanja i evaluacije kako bi bile manje socijalno i gospodarski osjetljive na sve veće rizike povezane s klimom. Komisija je na temelju te ocjene izdala preporuke državama članicama u prosincu 2023. Države članice moraju slijediti preporuke 18 i, kao prvi korak, obavijestiti Komisiju o tome kako im namjeravaju pristupiti.

Nadalje, u Komunikaciji Komisije od 12. ožujka 2024. naslovljenoj „Upravljanje klimatskim rizicima – zaštita ljudi i blagostanja” 19 , koja se temelji na europskoj procjeni klimatskih rizika 20 Europske agencije za okoliš, utvrđeni su najvažniji koraci koji su potrebni kako bi se osiguralo da se javnost i poduzeća unatoč sve većim klimatskim rizicima mogu osloniti na EU i njegove države članice kako bi održali društvene funkcije i pristup osnovnim uslugama. Cilj je Komunikacije pojasniti tko je odgovoran za donošenje teških odluka u budućnosti na temelju najboljih dokaza. U njoj se prikazuje kako EU može djelotvorno pristupiti ublažavanju utjecaja klimatskih promjena u narednim godinama te kako se jačanjem otpornosti drugi ciljevi politike mogu postići na jeftiniji i jednostavniji način.

Osim toga, kao što je predloženo u Strategiji EU-a za prilagodbu, Komisija je u ožujku 2021. uspostavila Europski opservatorij za klimu i zdravlje. Riječ je o jedinstvenom interdisciplinarnom partnerstvu koje olakšava razmjenu znanja, omogućuje pristup relevantnim informacijama i alatima, kao i organizaciju osposobljavanja i izgradnju kapaciteta u području klime i zdravlja. Njegovo djelovanje odgovor je na poziv Europskog parlamenta na rješavanje prijetnji javnom zdravlju povezanih s klimom 21 , ciljeve i obveze iz Deklaracije sedme ministarske konferencije o okolišu i zdravlju 22 i Deklaraciju s konferencije COP 28 o klimi i zdravlju održane u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koju je Komisija podržala u ime EU-a 23 .

Ostvaren je dobar napredak u provedbi misije EU-a „Prilagodba klimatskim promjenama” 24 , kojom se žele ubrzati inovativne mjere prilagodbe na lokalnoj i regionalnoj razini. Više od 300 regija i zajednica, koje obuhvaćaju oko 40 % EU-a, potpisalo je Povelju o misiji kojom su se obvezale da će surađivatiti kako bi što brže povećale svoju otpornost na klimatske promjene. Platforma za provedbu misije 25 , koja je operativna od proljeća 2023., širi znanje o prilagodbi klimatskim promjenama i pruža instrument tehničke potpore, dok Zajednica prakse za prilagodbu nudi različite mogućnosti izgradnje kapaciteta i umrežavanja. Prvi projekti financirani iz misije u okviru programa Obzor Europa započeli su u siječnju 2023. i njima se regijama i lokalnim tijelima pomaže u izradi procjena klimatskih rizika i osjetljivosti te im se nude rješenja za korjenitu prilagodbu.

Komisija je u rujnu 2021. donijela smjernice za pripremu za klimatske promjene 26 . Te smjernice potiču uključivanje klimatskih pitanja u buduća ulaganja i u razvoj infrastrukturnih projekata, a ulagačima pomažu u donošenju utemeljenih odluka o projektima za koje se smatra da su u skladu s Pariškim sporazumom i klimatskim ciljevima Unije.

Komisija je u srpnju 2023. donijela Smjernice o strategijama i planovima prilagodbe država članica 27 kako bi pomogla državama članicama u ažuriranju i provedbi sveobuhvatnih nacionalnih strategija, planova i politika prilagodbe u skladu s Europskim zakonom o klimi i strategijom EU-a za prilagodbu. Komisija nastoji potaknuti države članice da pristupe oblikovanju politika za prilagodbu klimatskim promjenama na svim razinama vlasti, i to koordinacijom i uključivanjem pitanja klimatskih promjena na više razina. U smjernicama se poziva na primjenu pravnih okvira umjesto neobvezujućih politika, redovito ažuriranje strategija i planova prilagodbe, procjenjivanje klimatskih rizika, uključivanje svih relevantnih dionika te praćenje i evaluaciju svih mjera prilagodbe. U njima se navode i teme koje treba razmotriti, kao što su prirodna rješenja i pravedna otpornost.

Znanstveni savjeti o klimatskim promjenama

Europskim zakonom o klimi predviđeno je osnivanje Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene izmjenom Uredbe (EZ) br. 401/2009 28 . Savjetodavni odbor imenovan je 2022. kako bi pružao neovisne znanstvene savjete o mjerama Unije i klimatskim ciljevima, a tajništvo mu je smješteno u Europskoj agenciji za okoliš. Savjetodavni odbor pružio je znanstvene savjete za utvrđivanje klimatskog cilja na razini EU-a za 2040. i proračuna za stakleničke plinove za razdoblje 2030. – 2050. 29 te je od svojeg osnivanja donio nekoliko drugih izvješća. Komisija je pri predstavljanju preporučenog klimatskog cilja Unije za 2040. uzela u obzir savjete Savjetodavnog odbora.

U svojem izvješću Towards EU climate-neutrality: progress, policy gaps and opportunities 30 Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene (Savjetodavni odbor) utvrdio je da je u svim sektorima potrebno uložiti više truda kako bi se ostvarili klimatski ciljevi Unije od 2030. do 2050., a posebno u zgradarstvu, prometu, poljoprivredi i šumarstvu. Odbor prepoznaje potencijal paketa „Spremni za 55 %” za ubrzanje dekarbonizacije EU-a i poziva na njegovu potpunu i brzu provedbu, no upozorava da su nužne dodatne mjere kako bi EU ostvario cilj klimatske neutralnosti. Savjetodavni odbor preporučuje niz mjera za usmjeravanje EU-a prema klimatskoj neutralnosti. One uključuju predlaganje jasnih planova i rokova za postupno ukidanje štetnih subvencija za fosilna goriva, potpuno usklađivanje politika EU-a s potrebom za postupnim ukidanjem fosilnih goriva, reforme postojećih politika EU-a za razdoblje nakon 2030., uključujući dodatnu prilagodbu sustava EU-a za trgovanje emisijama i sustava EU-a za trgovanje emisijama 2 i općeg okvira za upravljanje djelovanjem u području klime (na primjer u pogledu dugoročnih nacionalnih strategija) i osiguravanje usklađenosti država članica, uvođenje novih politika za ambicioznije smanjenje potražnje za energetski intenzivnim materijalima i proizvodima s visokim emisijama stakleničkih plinova, bolje usklađivanje zajedničke poljoprivredne politike EU-a s klimatskim ambicijama EU-a, uvođenje nekog oblika određivanja cijena emisija u sektorima poljoprivrede i korištenja zemljišta te osiguravanje pravedne tranzicije i javne potpore. Kad je riječ o zračnom prometu, Savjetodavni odbor preporučuje da EU osigura da se na sve letove (uključujući letove prema odredištima u trećim zemljama) primjenjuje ista cijena ugljika. Komisija će razmotriti savjete Savjetodavnog odbora, među ostalim u kontekstu provedbe paketa „Spremni za 55 %” i pri pripremi okvira klimatske politike za razdoblje nakon 2030.

U Europskom zakonu o klimi sve države članice pozivaju se da uspostave nacionalno savjetodavno tijelo za klimu. Takvo tijelo još nisu osnovale sve države članice. Savjetodavni odbor preporučuje da njegovo osnivanje bude obvezno 31 .

Provjera usklađenosti s klimatskom politikom

Komisija je u studenome 2021. ažurirala instrumente za bolju regulativu kako bi osigurala da nove politike EU-a budu usklađene s klimatskim ciljevima. Sad u okviru postupka procjene učinka treba ocijeniti usklađenost svih predloženih mjera Unije s klimatskim ciljevima, tj. s ciljem klimatske neutralnosti i ciljem osiguravanja napretka u prilagodbi. Ostvaren je dobar napredak u provedbi te provjere. Od 26 procjena učinka koje su se 2022. smatrale relevantnima za procjenu utvrđeno je da je u njih 19 dostatno procijenjena usklađenost inicijative s klimatskim ciljevima, dok u sedam procjena učinka nisu dostatno procijenjeni klimatski aspekti. To je gotovo 73 % relevantnih slučajeva, što je odraz činjenice da je riječ o novom zahtjevu. Stanje se dodatno poboljšalo 2023. Od 16 procjena učinka koje su se smatrale relevantnima za procjenu, u njih 13 dostatno je procijenjena usklađenost sa Zakonom o klimi, dok u njih tri taj aspekt nije dostatno procijenjen. To čini 81 % relevantnih slučajeva, što je poboljšanje tog pokazatelja u odnosu na 2022. S obzirom na više iskustva u provedbi provjere usklađenosti s klimatskim ciljevima i na potrebu za boljim uključivanjem budućih klimatskih rizika u politike, praktična provedba tog novog zahtjeva za procjenu učinka i usklađenost s njime mogli bi se dodatno poboljšati. Savjetodavni odbor preporučuje Komisiji da sustavnije ocjenjuje dosljednost svakog nacrta mjere ili zakonodavnog prijedloga 32 .

Sudjelovanje javnosti

Ispitivanja javnog mnijenja na razini EU-a pokazuju da je velika većina građana EU-a zabrinuta zbog klimatskih promjena, podupiru mjere EU-a za njihovo rješavanje te i sami poduzimaju određene mjere 33 .

Za uspjeh europskog zelenog plana neophodno je sudjelovanje i predanost javnosti, regija, lokalnih zajednica i svih dionika. Kako bi informirala građane i uključila ih u borbu protiv klimatskih promjena i suzbila dezinformacije o klimi, Komisija je nastavila i unaprijedila komunikaciju s javnošću kanalima kao što su internetske stranice, društveni mediji i ciljane komunikacijske aktivnosti. Komisija je u prosincu 2020. pokrenula europski klimatski pakt 34 kako bi građanima omogućila djelotvornu platformu u okviru koje će imati veću ulogu u osmišljavanju mjera za ublažavanje i prilagodbu. Kako bi proslavila prve dvije godine pakta, Komisija je 2023. organizirala konferenciju na kojoj su se okupili ambasadori klimatskog pakta, stručnjaci i aktivisti. Više od 6600 sudionika raspravljalo je na tom događaju o načinima izgradnje održivije Europe za budućnost. Do prosinca 2023. više od 750 ambasadora pakta informiralo je, nadahnulo i poduprlo djelovanje u području klime u svojim zajednicama i mrežama te je objavljen i poziv organizacijama da postanu partneri pakta. Pakt je usto sklopio partnerstva s globalnim kampanjama kojima se potiče pojedinačno djelovanje u području klimatskih promjena 35 te organizirao događanja i aktivnosti na nacionalnoj razini u svim državama članicama.

U skladu s pravilima za bolju regulativu Komisija je pokrenula nekoliko javnih savjetovanja i događanja za dionike, primjerice kako bi prikupila stajališta o klimatskom cilju Unije za 2040. Tijekom europskog pregleda stanja u području klime u listopadu 2023. oblikovatelji politika i dionici raspravljali su o napretku i postignućima u ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma, čime su pridonijeli raspravi uoči globalnog pregleda stanja. Više od 350 sudionika osobno je sudjelovalo na konferenciji u Bruxellesu, a više od 7400 osoba iz 93 zemalja svijeta pratilo ju je na internetu.

Nadalje, u okviru dijaloga o čistoj tranziciji odvija se i dijalog s industrijom, a pokrenut je i strateški dijalog o budućnosti poljoprivrede s poljoprivrednicima i drugim akterima u prehrambenom lancu.

Europski parlament, Vijeće i Komisija potpisali su 2023. zajedničku izjavu kojom su 15. srpnja proglasili Danom EU-a za žrtve globalne klimatske krize. Taj će datum poslužiti za odavanje počasti žrtvama u Europi i svijetu te za informiranje građana o konkretnim koracima koje mogu poduzeti na svojoj razini kako bi pridonijeli sprečavanju klimatskih katastrofa te kako bi bili bolje pripremljeni i u mogućnosti odgovoriti na njih.

Naposljetku, Komunikacijom o klimatskom cilju Unije za 2040. predviđa se jačanje strukturiranog i sustavnog dijaloga sa socijalnim partnerima kako bi se osigurao njihov doprinos i uključenost, uz naglasak na zapošljavanju, vještinama i pravednoj tranziciji.

Sektorski planovi

Počevši od ažurirane industrijske strategije 2021. 36 Komisija je surađivala s nekoliko europskih industrijskih ekosustava na pripremi sektorskih „načina tranzicije”. U tu su svrhu Komisija i Industrijski forum EU-a izradili nacrt načina tranzicije industrijskih ekosustava 37 , koji uključuje i dopunu 38 u kojoj se razmatra potreba za bržom zelenom tranzicijom uz istodobno osiguravanje veće diversifikacije opskrbe (uključujući energiju), cjenovno pristupačnije energije, veće energetske učinkovitosti i veće kontrole nad strateškim lancima vrijednosti nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Načini tranzicije 39 trenutačno su osmišljeni za sljedeće ekosustave: turizam, kemikalije, građevinarstvo, lokalna i socijalna ekonomija, tekstil, mobilnost, poljoprivredno-prehrambeni sektor i maloprodaja. Slični načini, obuhvaćeni drugim industrijskim strategijama, postoje i za energetski intenzivne industrije, obnovljive izvore energije, zdravstvo, kreativne i kulturne industrije te digitalne i elektroničke tehnologije. U pripremi su načini tranzicije za ekosustave zrakoplovno-svemirskog sektora i sektora metala.

Kako bi poduprla dekarbonizaciju europske industrije u provedbi europskog zelenog plana, Komisija je organizirala dijaloge o čistoj tranziciji na najvišoj razini s nizom sektora i njihovih lanaca vrijednosti kako bi se utvrdile glavne prepreke ubrzanju njihovih ulaganja u dekarbonizaciju i kako bi se općenito ojačala industrijska dimenzija europskog zelenog plana. Dosad su održani dijalozi o čistoj tranziciji o sljedećim temama: vodik, energetski intenzivne industrije, čiste tehnologije, kritične sirovine, infrastruktura za zeleni plan, šuma i vlasnici šuma, veći gradovi, industrija čelika i čista mobilnost. Brojni sektori unutar klastera energetski intenzivnih industrija objavili su sektorske manifeste dekarbonizacije. Komisija je predstavila rezultate dijaloga o čistoj tranziciji prije izvanrednog sastanka Europskog vijeća u travnju ove godine 40 .

Glavni problemi i dalje uključuju dostupnost i cjenovnu pristupačnost čiste energije danas i u budućnosti, stvaranje tržišta za klimatski neutralne proizvode kružnog gospodarstva, potrebu za kvalificiranijom radnom snagom za tranziciju te veću dostupnost privatnog financiranja i kapitala za ciljanu potporu širenju revolucionarnih tehnologija i novih tržišta za dekarbonizaciju.

3.Primjena Uredbe o raspodjeli tereta

Uredbom o raspodjeli tereta za svaku je državu članicu utvrđen nacionalni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030., kojim se zajednički pridonosi smanjenju emisija na razini EU-a od 40 % u odnosu na razine iz 2005. Ti su ciljevi prilagođeni na temelju pravednosti, pri čemu su uzeti u obzir bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku država članica i troškovna učinkovitost. Kako bi se ostvarili ciljevi za 2030., Uredbom o raspodjeli tereta utvrđene su i godišnje granične vrijednosti emisija, izražene u godišnjim emisijskim jedinicama za razdoblje od 2021. do 2030.

Uredba o raspodjeli tereta revidirana je u okviru paketa „Spremni za 55 %”, čime je povećana njezina razina ambicije radi usklađivanja s ažuriranim ciljem smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030., koji je utvrđen u Europskom zakonu o klimi. Cilj je izmijenjene Uredbe o raspodjeli tereta smanjiti emisije stakleničkih plinova za 40 % u 2030. u odnosu na razine iz 2005., čime je njezina razina ambicije povećana za 11 postotnih bodova. Godišnje granične vrijednosti emisija isto su tako usklađene s povećanom razinom ambicije 41 . Nije bilo promjena u području primjene Uredbe, koja se i dalje primjenjuje na emisije stakleničkih plinova iz sektora domaćeg prometa (osim emisija CO2 iz zračnog prometa), zgrada, poljoprivrede, otpada i male industrije. Uredba o raspodjeli tereta dopunjena je mjerama na razini EU-a kako bi se državama članicama pomoglo da smanje emisije u sektorima obuhvaćenima tom uredbom, kao što su standardne vrijednosti emisija CO2 za automobile i kombije 42 i teška vozila 43 , internalizacija vanjskih troškova CO2 u cestarinama 44 i zakonodavstvo u području energetike 45 . Države članice djeluju na temelju politika i mjera na nacionalnoj razini, uzimajući u obzir svoje posebne nacionalne okolnosti. 

Kako bi se državama članicama pružila potpora u postizanju njihovih ciljeva na troškovno učinkovit način, Uredbom o raspodjeli tereta omogućuje im se određena razina fleksibilnosti u postupnom usklađivanju svojih emisija iz raspodjele tereta s godišnjim emisijskim jedinicama, a neke države članice ujedno mogu poništiti ograničenu količinu emisijskih jedinica u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama za istovrijedan iznos godišnjih emisijskih kvota. Države članice mogu iskoristiti i ograničen broj emisijskih jedinica u okviru Uredbe o LULUCF-u kako bi ispunile svoje nacionalne granične vrijednosti emisija u skladu s Uredbom o raspodjeli tereta, i to kako bi se potaknule dodatne mjere u sektoru korištenja zemljišta. Fleksibilnost je veća za države članice s većim udjelom emisija iz poljoprivrede.

Kako je Komisija ocijenila u svojem Izvješću o djelovanju u području klime 2023., na temelju podataka iz inventara stakleničkih plinova i projekcija emisija država članica očekuje se višak godišnjih emisijskih kvota na razini EU-a u prvim godinama primjene Uredbe o raspodjeli tereta. Procijenjene emisije na temelju Uredbe o raspodjeli tereta niže su za 3,3 % od objedinjene granične vrijednosti emisija država članica 2021. i za 2 % 2022. 46 Iako se za 2023. i dalje očekuje mali suficit godišnjih emisijskih kvota, u naknadnim godinama očekuje se deficit. Stoga može postojati samo ograničen broj godišnjih emisijskih kvota koje su dostupne za trgovanje među državama članicama. U razdoblju 2021. – 2030. predviđa se kumulativni deficit godišnjih emisijskih kvota od 2027.

Te fleksibilne mogućnosti mogu pomoći nekim državama članicama da prevladaju ili smanje razliku između svojih predviđenih emisija stakleničkih plinova i graničnih vrijednosti emisija na temelju Uredbe o raspodjeli tereta. Budući da fleksibilnost između Uredbe o raspodjeli tereta i Uredbe o LULUCF-u funkcionira u oba smjera, mjere država članica u zemljišnom sektoru mogu i negativno i pozitivno pridonijeti njihovoj sposobnosti da ostvare svoje ciljeve. Unatoč dostupnosti fleksibilnih mogućnosti potrebne su dodatne mjere kako bi se ostvario cilj Uredbe o raspodjeli tereta do 2030.

Izvješće o djelovanju u području klime pokazalo je da će do 2030. predviđena smanjenja emisija stakleničkih plinova na temelju Uredbe o raspodjeli tereta dosegnuti 32 % u odnosu na razine iz 2005., što je velika razlika u odnosu na cilj od 40 %. Države članice istodobno ažuriraju svoje nacionalne energetske i klimatske planove kako bi ih uskladile s ažuriranim energetskim i klimatskim ciljevima. To uključuje usklađivanje ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova s ažuriranim ciljevima raspodjele tereta. Države članice trebale su izraditi nacrte ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova do 30. lipnja 2023., a konačni ažurirani nacionalni energetski i klimatski planovi trebali bi biti dovršeni do 30. lipnja 2024.

U nacrtima ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova zabilježeno je određeno poboljšanje u odnosu na Izvješće o napretku u djelovanju u području klime zbog predviđenog smanjenja emisija stakleničkih plinova od 33,8 % do 2030., ali i dalje postoji znatna razlika u odnosu na cilj od 40 % na razini EU-a 47 . Budući da su ažurirani ciljevi iz Uredbe o raspodjeli tereta dogovoreni tek krajem 2022., države članice još mogu ažurirati svoja predviđanja i uvesti dodatne politike i mjere kako bi se uzela u obzir povećana razina ambicije i kako bi EU ostvario svoj cilj za 2030. u skladu s Uredbom o raspodjeli tereta.

Na temelju nacrta ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova Komisija je državama članicama dala preporuke za poboljšanja u njihovim konačnim ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Komisija je većini država članica preporučila da uvedu dovoljno dodatnih politika i mjera kako bi se prevladale razlike u postizanju ciljeva raspodjele tereta. Komisija je istaknula nedovoljno smanjenje emisija u području zgradarstva i prometa te je pozvala države članice na daljnje djelovanje u tom području. Komisija je napomenula da je samo nekoliko država članica u svojim predviđenim smanjenjima emisija za 2030. razmotrilo novi sustav trgovanja emisijama koji obuhvaća zgradarstvo i cestovni promet i počet će se primjenjivati 2027. (sustav trgovanja emisijama 2, kako je objašnjeno u odjeljku 4. u nastavku). Kako je objašnjeno u nastavku, sustav trgovanja emisijama 2 pomoći će državama članicama da ostvare svoje ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova u skladu s Uredbom o raspodjeli tereta.

Ukupne emisije iz poljoprivrede na razini EU-a stabilne su od 2010. Predviđanja država članica u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima ukazuju na raznolikiju situaciju. Čini se da se predviđene emisije iz poljoprivrede vrlo sporo smanjuju, zbog čega će biti potrebne dodatne mjere.

Ciljevi raspodjele tereta na razini EU-a utvrđeni su u skladu s prijelaznim ciljem EU-a utvrđenim u Europskom zakonu o klimi da se do 2030. neto emisije stakleničkih plinova smanje za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990., što je pak u skladu s ciljem klimatske neutralnosti do 2050. 48 Komunikacijom o klimatskom cilju Unije za 2040. započeo je dijalog o pravom putu do 2040. i klimatskoj neutralnosti do 2050. Potreba za konkretnim dodatnim politikama i mjerama Unije za postizanje potrebnih smanjenja stakleničkih plinova Unije i njezinih država članica na putu prema tom cilju, među ostalim u odnosu na nacionalne ciljeve, razmotrit će se nakon što se utvrdi klimatski cilj za 2040.

4.Direktiva o sustavu trgovanja emisijama

Sustav EU-a za trgovanje emisijama revidiran je i u okviru paketa „Spremni za 55 %”, čime je usklađen s ažuriranim ciljem smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. za najmanje 55 % utvrđenim u Europskom zakonu o klimi, proširena mu je primjena i sad još više doprinosi smanjenju emisija.

Kako bi se emisije smanjile na troškovno učinkovit način, ojačan je sustav EU-a za trgovanje emisijama, a njegovo područje primjene prošireno je na pomorski promet i dodatne emisije iz zračnog prometa. Gornja granica ETS-a EU-a postrožena je tako da se do 2030. može očekivati smanjenje emisija za 62 % u odnosu na razine iz 2005. Istodobno su prilagođeni operativni parametri rezerve za stabilnost tržišta, uspostavljene Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća, kako bi se i dalje poticalo uravnoteženo tržište ugljika u EU-u. Prvenstveno je zadržana stopa unosa u rezervu za stabilnost od 24 %, a prag za poništenje utvrđen je na količini od 400 milijuna emisijskih jedinica. Mehanizam stope unosa isto je tako prilagođen radi ublažavanja učinka praga. Ako je ukupni broj emisijskih jedinica u optjecaju između 833 i 1096 milijuna emisijskih jedinica, mehanizam stope unosa neće se aktivirati, već će se umjesto toga manji udio emisijskih jedinica oduzeti od količine za prodaju na dražbi i staviti u rezervu. Nadalje, za emisije od 2024. u izračun ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju uključena je i neto potražnja iz zračnog prometa. Pojačane su i mjere u slučaju prekomjernih fluktuacija cijena iz članka 29.a.

Kako bi se pridonijelo napretku sektorske dekarbonizacije, prilagođena su pravila o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica. To uključuje zahtjeve u pogledu uvjetovanosti kako bi industrijska postrojenja mogla sudjelovati u besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica (u obliku energetskih pregleda i, za određena postrojenja, planova klimatske neutralnosti) i postupno ukidanje besplatne dodjele emisijskih jedinica u sektoru zračnog prometa. Dvadeset milijuna emisijskih jedinica upotrijebit će se za potporu uvođenju održivih alternativnih goriva za zračni promet iz letova obuhvaćenih sustavom EU-a za trgovanje emisijama.

Osim toga, u energetski intenzivnim industrijskim sektorima za proizvodnju određene robe (cementa, aluminija, gnojiva, električne energije, vodika, željeza i čelika te nekih prekursora i ograničenog broja proizvoda na kraju proizvodnog lanca) postupno će se ukidati besplatna dodjela emisijskih jedinica. To je posljedica uvođenja mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama Uredbom (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća kojom je obuhvaćena ta roba kako bi se ublažio rizik od istjecanja ugljika, što je još jedan način na koji EU jača svoje klimatske ambicije.

Pomorski promet velik je i rastući izvor emisija stakleničkih plinova i u njemu se proizvodi oko 3 – 4 % ukupnih emisija CO2 u EU-u (više od 124 milijuna tona CO2 2021.) kad se uzmu u obzir sve emisije iz putovanja u EU i iz EU-a 49 . Uključivanjem tog sektora u sustav EU-a za trgovanje emisijama osigurava se njegov doprinos klimatskim ciljevima EU-a. Na temelju revidirane Direktive o sustavu trgovanja emisijama, od siječnja 2024. sustav EU-a za trgovanje emisijama obuhvaća emisije stakleničkih plinova iz pomorskog prometa. U početku će se to odnositi samo na emisije CO2, a zatim od 2026. i na emisije CH4 (metan) i N2O. Emisije iz svih velikih brodova (bruto tonaže 5000 i više) koji ulaze u luke EU-a uključene su bez obzira na zastavu pod kojom ti brodovi plove, što se odnosi na:

·50 % emisija iz putovanja koja započinju ili završavaju izvan EU-a (što trećim zemljama omogućuje da primijene odgovarajuće mjere na preostali udio emisija),

·100 % emisija koje nastaju između dviju luka EU-a i emisija iz brodova u lukama EU-a.

Kako bi se potaknulo troškovno učinkovito smanjenje emisija u zgradarstvu, cestovnom prometu i dodatnim sektorima (uglavnom mala industrija koja nije obuhvaćena postojećim sustavom EU-a za trgovanje emisijama), uveden je novi sustav trgovanja emisijama za goriva koja izgaraju u tim sektorima (sustav trgovanja emisijama 2). Sustavom trgovanja emisijama 2 dopunit će se druge politike europskog zelenog plana u obuhvaćenim sektorima, što će pomoći državama članicama da ostvare svoje ciljeve smanjenja emisija u skladu s Uredbom o raspodjeli tereta. Smanjenja emisija u tim sektorima dosad nisu bila dostatna da bi se EU usmjerio na čvrst put prema ostvarenju cilja klimatske neutralnosti do 2050. Zahvaljujući komplementarnom pristupu sustava trgovanja emisijama 2 i Uredbe o raspodjeli tereta države članice i dalje imaju poticaj za rješavanje tržišnih nedostataka i suprotstavljenih interesa, a pritom se podupiru i troškovno učinkovita smanjenja emisija. Cijena ugljika utvrđena u sustavu trgovanja emisijama 2 pružit će dodatni tržišni poticaj za ulaganja u obnovu zgrada i mobilnost s niskom razinom emisija. Iako je riječ o sustavu određivanja gornjih granica emisija i trgovanja emisijama baš poput postojećeg sustava EU-a za trgovanje emisijama, sustavom trgovanja emisijama 2 obuhvatit će se emisije na početku proizvodnog lanca i time će se regulirati opskrbljivači gorivom, a ne potrošači. Sustav trgovanja emisija 2 počet će se primjenjivati 2027., a njegov ustroj sadržava više značajki kojima će se osigurati uredno, neometano i učinkovito funkcioniranje od samog početka. Praćenje emisija i izvješćivanje o njima započet će već 2025.

Dio prihoda od dražbovne prodaje emisijskih jedinica u sustavu trgovanja emisijama 2 bit će namijenjen novom Socijalnom fondu za klimatsku politiku koji je uspostavljen Uredbom (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća radi ublažavanja socijalnih učinaka novog sustava na ranjive skupine u EU-u. Zajedno s doprinosima država članica iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku mobilizirat će se 86,7 milijardi EUR u razdoblju od 2026. do 2032.

Kako bi se pomoglo sektorima u rješavanju problema dekarbonizacije, iz okvira sustava trgovanja emisijama osigurano je više sredstava za zelenu tranziciju. Povećana je veličina Inovacijskog fonda i Modernizacijskog fonda. Oba se financiraju iz sustava EU-a za trgovanje emisijama. Kako bi se prepoznao znatan doprinos prihoda od sustava EU-a za trgovanje emisijama klimatskoj tranziciji i povećala javna prihvatljivost, države članice i Komisija moraju osigurati da bude jasno naznačeno ako potpora dolazi iz prihoda od sustava EU-a za trgovanje emisijama, primjerice u okviru Inovacijskog fonda i Modernizacijskog fonda. Dodatnim sredstvima iz Inovacijskog fonda podupirat će se revolucionarne tehnologije za zelenu tranziciju, među ostalim u pomorskom sektoru i sektorima koji podliježu mehanizmu za ugljičnu prilagodbu na granicama, a ona se sad mogu dodijeliti i u natječajnim postupcima, posebno za povećanje inovativnih procesa i tehnologija radi njihova opsežnog uvođenja u cijelom EU-u. Dodatna sredstva iz Modernizacijskog fonda pomoći će u financiranju transformacije energetskog sektora u prvih deset država članica korisnica te u Grčkoj, Portugalu i Sloveniji.

Naposljetku, od 5. lipnja 2023. države članice moraju trošiti sve prihode od postojećeg sustava trgovanja emisijama i sustava trgovanja emisijama 2 (ili njihovu ekvivalentnu financijsku vrijednost) na daljnje djelovanje u području klime, energetsku transformaciju i pravednu tranziciju, u skladu sa svrhama navedenima u članku 3.ga stavku 3., članku 10. stavku 3. i članku 30.d stavku 6. Direktive o sustavu trgovanja emisijama.

Većina navedenih promjena stupa na snagu 1. siječnja 2024. ili od početka drugog razdoblja besplatne dodjele emisijskih jedinica (2026. – 2030.), no neke se primjenjuju od stupanja na snagu Direktive (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive o sustavu trgovanja emisijama 5. lipnja 2023. Niz delegiranih i provedbenih akata koji su ključni za funkcioniranje sustava EU-a za trgovanje emisijama izmijenjeni su ili su u postupku izmjene kako bi se provele izmjene uvedene Direktivom (EU) 2023/959.

Kako je zaključeno u Komunikaciji o klimatskom cilju Unije za 2040., povećane ambicije utvrđene u sustavu EU-a za trgovanje emisijama u skladu s ažuriranim ciljem za 2030. ostvarit će se samo ako se pravni okvir provede u potpunosti, čime će se izbjeći daljnje promjene koje bi mogle dovesti do nestabilnosti ulaganja u sektorima koji podliježu sustavu EU-a za trgovanje emisijama. Tom se komunikacijom utvrđuje osam sastavnica za postizanje cilja za 2040. Sustav EU-a za trgovanje emisijama ključni je instrument politike za pet tih sastavnica: i. otporan i dekarboniziran energetski sustav za naše zgrade, promet i industriju; ii. industrijska revolucija u čijoj je srži konkurentnost koja se temelji na istraživanju i inovacijama, kružnosti, učinkovitosti resursa, dekarbonizaciji industrije i proizvodnji čistih tehnologija; ; iii. infrastruktura za isporuku, transport i skladištenje vodika i CO2; iv. klimatska politika kao investicijska politika; i v. pravednost, solidarnost i socijalne politike u središtu tranzicije. Dio tih sastavnica blisko je povezan s elementima Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama koji će se preispitati do srpnja 2026.

Potreba za konkretnim dodatnim politikama i mjerama Unije za postizanje potrebnih smanjenja stakleničkih plinova Unije i njezinih država članica na putu prema klimatskom cilju za 2040., među ostalim u vezi sa sustavom EU-a za trgovanje emisijama i njegovim linearnim faktorom smanjenja utvrđenim u članku 9. Direktive o sustavu trgovanja emisijama, razmotrit će se nakon što se utvrdi klimatski cilj za 2040.

5.Zaključci

Iako je Europski zakon o klimi još u ranim fazama provedbe, zahvaljujući uključivanju cilja klimatske neutralnosti do 2050. u zakonodavstvo i osiguravanju trajnog napretka u prilagodbi utvrđen je dugoročan smjer putovanja i povećana je predvidljivost ulaganja. Kako je prikazano u ovom izvješću, od stupanja na snagu Zakona o klimi poduzete su brojne mjere. Uredba o raspodjeli tereta i Direktiva o sustavu trgovanja emisijama revidirane su u okviru paketa „Spremni za 55 %”, čime su usklađene s ažuriranim ciljem smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. utvrđenim u Europskom zakonu o klimi, a donesene su i dodatne inicijative za brži prelazak na klimatsku neutralnost.

Kako je navedeno u Komunikaciji o klimatskom cilju Unije za 2040., stabilnost i potpuna provedba postojećeg zakonodavnog okvira za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. nužni su da bi EU mogao ostvariti cilj za 2040., postići klimatsku neutralnost do 2050. i u potpunosti iskoristiti potencijal tranzicije. Komunikacijom se pokreće postupak utvrđivanja klimatskog cilja EU-a za 2040. Njome se otvara politička rasprava o odlukama europskih građana i vlada o daljnjim koracima, čime se pružaju informacije sljedećoj Komisiji na temelju kojih će izraditi zakonodavni prijedlog za uključivanje cilja za 2040. u Europski zakon o klimi i osmisliti odgovarajući okvir politike za razdoblje nakon 2030.

Usporedno s time, radi se i na poboljšanju kapaciteta za prilagodbu, jačanje otpornosti i smanjenje osjetljivosti na klimatske promjene, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U Komunikaciji o upravljanju klimatskim rizicima ističu se ključne mjere EU-a i država članica za bolje predviđanje i razumijevanje sve većih klimatskih rizika te upravljanje njima, posebno kako bi se razjasnilo preuzimanje odgovornosti za rizike. Njome se pruža snažan i pravodoban odgovor na jasnu i neposrednu opasnost od još većeg broja klimatskih katastrofa i naglašava se potreba za provedbom postojećih politika. Komisija će na međunarodnoj razini razmjenjivati iskustva, znanje i alate EU-a te nastaviti surađivati s državama članicama, javnošću, poduzećima i drugim institucijama EU-a kako bi poboljšala pripravnost i otpornost društva i gospodarstva EU-a.

(1)

Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti („Europski zakon o klimi”), SL L 243, 9.7.2021., str. 1.

(2)

Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma, SL L 156, 19.6.2018., str. 26.

(3)

Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije, SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(4)

Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030., SL L 156, 19.6.2018., str. 1., članak 17. stavak 2.

(5)

Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, SL L 328, 21.12.2018., str. 45.

(6)

Izvješće o djelovanju EU-a u području klime 2023., COM(2023) 653.

(7)

Izvješće o energetskim subvencijama u EU-u za 2023., priloženo Izvješću o stanju energetske unije za 2023., COM(2023) 651.

(8)

Ocjena na razini EU-a nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, Važan korak prema ambicioznijim energetskim i klimatskim ciljevima za 2030. u okviru europskog zelenog plana i plana RePowerEU, COM(2023) 796.

(9)

U skladu s člankom 7. stavkom 3. Europskog zakona o klimi.

(10)

Zakonodavni postupak za predloženu revidiranu direktivu o oporezivanju energije još je u tijeku.

(11)

Za pregled nedavno donesene politike kojom se pridonosi usklađivanju politika na razini EU-a s klimatskim ciljevima vidjeti poglavlje 2. dokumenta „Tehničke informacije” priloženog Izvješću o djelovanju u području klime 2023. (COM(2023) 653).

(12)

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, Towards EU climate neutrality: progress, policy gaps and opportunities, Izvješće o procjeni za 2024., DOI: 10.2800/216446.

(13)

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „Osiguravanje naše budućnosti – Klimatski cilj EU-a za 2040. i put prema klimatskoj neutralnosti do 2050. uz izgradnju održivog, pravednog i prosperitetnog društva”, COM(2024) 63.

(14)

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, Scientific advice for the determination of an EU-wide 2040 climate target and a greenhouse gas budget for 2030-2050. DOI: 10.2800/609405.

(15)

SWD(2024) 63, Izvješće o procjeni učinka, Prilog 14.: Proračun za stakleničke plinove.

(16)

Radni dokument službi Komisije: Ocjena napretka u prilagodbi klimatskim promjenama u pojedinačnim državama članicama u skladu s Europskim zakonom o klimi, SWD(2023) 932.

(17)

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2021) 82).

(18)

U skladu s člankom 7. stavkom 3. Europskog zakona o klimi.

(19)

 COM(2024) 91

(20)

 EEA, European Climate Risk Assessment, 2024., ISSN 1977-8449. https://www.eea.europa.eu/publications/european-climate-risk-assessment

(21)

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. rujna 2022. o posljedicama suše, požara i drugih ekstremnih vremenskih uvjeta: povećanje napora EU-a u borbi protiv klimatskih promjena (2022/2829(RSP))

(22)

  https://www.who.int/europe/publications/i/item/EURO-Budapest2023-6

(23)

  https://www.cop28.com/en/cop28-uae-declaration-on-climate-and-health

(24)

  https://research-and-innovation.ec.europa.eu/funding/funding-opportunities/funding-programmes-and-open-calls/horizon-europe/eu-missions-horizon-europe/adaptation-climate-change_hr  

(25)

  https://climate-adapt.eea.europa.eu/en/mission

(26)

Obavijest Komisije o tehničkim smjernicama za pripremu infrastrukture za klimatske promjene u razdoblju 2021. – 2027. (2021/C 373/01, SL C 373, 16.9.2021., str. 1.) u skladu s člankom 5. stavkom 5. Europskog zakona o klimi.

(27)

Obavijest Komisije – Smjernice o strategijama i planovima prilagodbe država članica. C/2023/4802, SL C 264, 27.7.2023., str. 1.

(28)

Uredba (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o Europskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš, SL L 126, 21.5.2009., str. 13.

(29)

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, Scientific advice for the determination of an EU-wide 2040 climate target and a greenhouse gas budget for 2030-2050. DOI: 10.2800/609405.

(30)

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, Towards EU climate neutrality: progress, policy gaps and opportunities, Izvješće o procjeni za 2024., DOI: 10.2800/216446.

(31)

Prethodno navedeno, Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, Towards EU climate neutrality, Progress, policy gaps and opportunities, Izvješće o procjeni za 2024.

(32)

Prethodno navedeno, Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, Towards EU climate neutrality, Progress, policy gaps and opportunities, Izvješće o procjeni za 2024.

(33)

Posebno istraživanje Eurobarometra o klimatskim promjenama, srpanj 2023.

(34)

Internetske stranice europskog klimatskog pakta, https://climate-pact.europa.eu/index_en?prefLang=hr.

(35)

Kampanja „Count Us In” u razdoblju 2020. – 2023. i kampanja Ujedinjenih naroda „Act Now” iz 2023.

(36)

COM(2021) 350, Ažuriranje nove industrijske strategije za 2020.: izgradnja snažnijeg jedinstvenog tržišta za oporavak Europe.

(37)

https://ec.europa.eu/docsroom/documents/49407

(38)

https://ec.europa.eu/docsroom/documents/53357

(39)

https://single-market-economy.ec.europa.eu/industry/transition-pathways_en?prefLang=hr

(40)

COM(2024) 163

(41)

Komisija je 2023. izmijenila Provedbenu odluku Komisije (EU) 2020/2126 Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2023/1319 o reviziji godišnjih emisijskih kvota država članica za razdoblje 2023. – 2025. Revidirane su i godišnje emisijske kvote država članica za razdoblje 2026. – 2030., ali ih tek treba utvrditi nakon sveobuhvatnog preispitivanja emisija država članica 2021., 2022. i 2023. u skladu s Uredbom o raspodjeli tereta, što je početna točka graničnih vrijednosti emisija država članica za razdoblje 2026. – 2030.

(42)

Uredba (EU) 2019/631, SL L 111, 25.4.2019., str. 13.

(43)

Uredba (EU) 2019/1242, SL L 198, 25.7.2019., str. 202.

(44)

Direktiva 1999/62/EZ, SL L 187, 20.7.1999., str. 42.

(45)

Na primjer, Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora (Direktiva (EU) 2018/2001), Direktiva o energetskoj učinkovitosti (Direktiva (EU) 2023/1791) i Direktiva o energetskim svojstvima zgrada (Direktiva 2010/31/EU).

(46)

Emisije za 2021. temelje se na završnim izvješćima o inventaru, a emisije za 2022. temelje se na izvješćima o približnom inventaru i izračunu emisija u okviru Uredbe o raspodjeli tereta koji je provela Europska agencija za okoliš. Konačne emisije u okviru Uredbe o raspodjeli tereta za 2021. i 2022. utvrdit će se tek nakon sveobuhvatnog preispitivanja 2027.

(47)

Komunikacija Komisije o ocjeni na razini EU-a nacrtâ ažuriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Važan korak prema ambicioznijim energetskim i klimatskim ciljevima za 2030. u okviru europskog zelenog plana i plana RePowerEU. COM(2023) 796 final, 18.12.2023.

(48)

Poljska je 18. srpnja 2023. pokrenula postupak pred Sudom Europske unije kojim je osporila zakonitost Uredbe (EU) 2023/857 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2023. o izmjeni Uredbe o raspodjeli tereta (predmet C-451/23). Globalna mreža za pravno djelovanje i Mreža za klimatsku politiku Europe podnijele su Komisiji 23. kolovoza 2023. zahtjev za interno preispitivanje Provedbene odluke Komisije (EU) 2023/1319 u skladu s Aarhuškom uredbom. Komisija je 29. studenoga 2023., nakon detaljne ocjene preispitivanja, obavijestila podnositelje zahtjeva da zahtjev smatra neosnovanim.

(49)

Izvješće Komisije – Četvrto godišnje izvješće Europske komisije o emisijama CO2 iz pomorskog prometa (razdoblje 2018. – 2021.), 13.3.2023. (SWD(2023) 54 final).