Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52022IP0242

    Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2022. o pravu inicijative Parlamenta (2020/2132(INI))

    SL C 493, 27.12.2022, p. 112–119 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
    SL C 493, 27.12.2022, p. 100–107 (GA)

    Date of document:
    09/06/2022; Datum glasanja
    Date of vote:
    09/06/2022
    Date of debate:
    08/06/2022
    Author:
    Europski parlament, Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbor za pravna pitanja, Odbor za ustavna pitanja
    Form:
    Rezolucija na vlastitu inicijativu
    Parliamentary term:
    Deveti saziv
    Internal reference:
    2020/2132(INI)
    Session:
    2022-2023

    27.12.2022   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 493/112

    P9_TA(2022)0242

    Pravo inicijative Parlamenta

    Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2022. o pravu inicijative Parlamenta (2020/2132(INI))

    (2022/C 493/11)

    Europski parlament,

    —

    uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

    —

    uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010., kako je izmijenjen (1) (Okvirni sporazum iz 2010.),

    —

    uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva (2) (Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva),

    —

    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije razvijanjem potencijala Ugovora iz Lisabona (3),

    —

    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije (4),

    —

    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o stanju rasprave o budućnosti Europe (5),

    —

    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o stajalištu Europskog parlamenta o Konferenciji o budućnosti Europe (6),

    —

    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2020. o stajalištu Europskog parlamenta o Konferenciji o budućnosti Europe (7),

    —

    uzimajući u obzir političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju 2019. – 2024. koje je 16. srpnja 2019. predstavila njezina predsjednica Ursula von der Leyen pod naslovom „Ambicioznija Unija – moj plan za Europu”,

    —

    uzimajući u obzir studiju iz srpnja 2020. koju je naručio Parlament naslovljenu „Pravo Europskog parlamenta na inicijativu”,

    —

    uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

    —

    uzimajući u obzir mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

    —

    uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9-0142/2022),

    A.

    budući da je u članku 15. UEU-a utvrđeno da Europsko vijeće ne smije izvršavati zakonodavne funkcije;

    B.

    budući da je Parlament jedina institucija EU-a čije predstavnike demokratski i izravno biraju građani; budući da, za razliku od ustavnih sustava država članica, Parlament nema opće izravno pravo zakonodavne inicijative, koje u skladu s člankom 17. stavkom 2. UEU-a ima Komisija, osim ako je u Ugovorima navedeno drukčije;

    C.

    budući da se u Ugovorima predviđa neizravna zakonodavna inicijativa Parlamenta s obzirom na to da, u skladu s člankom 225. UFEU-a, „odlukom većine svojih članova Europski parlament može od Komisije zatražiti podnošenje odgovarajućeg prijedloga o pitanjima za koje smatra da ih je, radi provedbe Ugovorâ, potrebno urediti aktom Unije”;

    D.

    budući da se u članku 225. UFEU-a također navodi da „ako Komisija ne podnese prijedlog, o razlozima obavješćuje Europski parlament”;

    E.

    budući da su rezolucije i izvješća o vlastitoj inicijativi Parlamenta važan alat za utvrđivanje političkog programa EU-a;

    F.

    budući da se u skladu s Okvirnim sporazumom iz 2010. Komisija obvezala na izvješćivanje o konkretnim daljnjim postupanjem u vezi sa svakim zahtjevom Parlamenta za podnošenje prijedloga u skladu s člankom 225. UFEU-a u roku od tri mjeseca nakon usvajanja relevantne rezolucije na plenarnoj sjednici; budući da bi Komisijino nepoštovanje te obveze moglo predstavljati propust djelovanja u skladu s člankom 265. UFEU-a;

    G.

    budući da se samo jedna trećina postupaka na temelju zakonodavne i nezakonodavne inicijative Parlamenta pokrenutih do 2019. može smatrati uspješnom i da za većinu zakonodavnih izvješća o vlastitoj inicijativi usvojenih od 2011. Komisija do 2019. nije podnijela nijedan odgovarajući prijedlog (8);

    H.

    budući da se Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva propisuje da Komisija mora donijeti posebnu komunikaciju o daljnjem postupanju u vezi s takvim zahtjevima i da „ako Komisija odluči da neće podnijeti prijedlog, u odgovoru na takav zahtjev, obavijestit će dotičnu instituciju s detaljnim obrazloženjem, te će, prema potrebi, pružiti analizu drugih mogućih rješenja i odgovoriti na bilo koja pitanja koja suzakonodavci iznesu u pogledu analiza ‚europske dodane vrijednosti’ i ‚troška ne-Europe’”;

    I.

    budući da se Ugovorima Parlamentu dodjeljuju izravna prava inicijative u vezi s njegovim sastavom, izborom zastupnika i njihovim statutom, Statutom Europskog ombudsmana i pravom Parlamenta na istragu, za koje se primjenjuje poseban postupak, te u vezi s pokretanjem postupaka povezanih s poštovanjem vladavine prava i revizijama Ugovora;

    J.

    budući da izravna prava inicijative Parlamenta nisu dovoljna da bi Parlament mogao zastupati stavove građana, civilnog društva i socijalnih partnera u europskim institucijama, čime se Komisiji u praksi ostavlja monopol nad ostvarivanjem prava zakonodavne inicijative;

    K.

    budući da je za istaknutiju ulogu Parlamenta u utvrđivanju programa Unije jačanjem prava inicijative Parlamenta potrebno proširenje redovnog zakonodavnog postupka na druga područja politike, kao i jačanje međuinstitucijske suradnje;

    L.

    budući da je Parlament iznio posebno ambicioznu zakonodavnu inicijativu o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, usvojenu u listopadu 2016. (9) i 2020. (10) pozvavši Komisiju i Vijeće da započnu pregovore s Parlamentom o međuinstitucijskom sporazumu u skladu s člankom 295. UFEU-a; budući da je vladavina prava jedno od područja u kojima bi se moglo razviti pravo Parlamenta na inicijativu;

    M.

    budući da bi se davanjem izravnog prava inicijative Parlamentu ponovno uravnotežio zakonodavni postupak Unije;

    N.

    budući da empirijski dokazi pokazuju da uspjeh inicijativa Parlamenta u osnovi ovisi o postupku donošenja odluka u Vijeću (kvalificirana većina ili jednoglasnost) (11);

    O.

    budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji o stanju rasprave o budućnosti Europe podsjetio da bi se „u slučaju moguće buduće revizije Ugovora pravo na zakonodavnu inicijativu moglo dodijeliti i Parlamentu kao izravnom predstavniku građana EU-a”; budući da je Konferencija o budućnosti Europe bila, među ostalim, povijesna prilika za promicanje reforme europske demokracije i Ugovora uz sudjelovanje građana;

    P.

    budući da je na digitalnoj platformi Konferencije o budućnosti Europe europska demokracija bila jedno od pitanja na koja se odnosio najveći broj doprinosa građana;

    Q.

    budući da je u svojoj Rezoluciji o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije Parlament predložio da se „u skladu s uobičajenom praksom u brojnim državama članicama, obama zakonodavcima EU-a, dakle Vijeću, a posebice Parlamentu jer je jedina institucija koju građani izravno biraju, dâ pravo na zakonodavnu inicijativu, ne dovodeći u pitanje osnovne zakonodavne ovlasti Komisije”;

    R.

    budući da su u Poslovniku Parlamenta utvrđena pravila za sastavljanje i usvajanje rezolucija u skladu s člankom 225. UFEU-a; budući da u praksi postoji razlika između izvješća o vlastitoj inicijativi (INI) i izvješća o zakonodavnoj inicijativi (INL); budući da se u Okvirnom sporazumu iz 2010. i Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva ne pravi takva razlika;

    Izravna prava inicijative Parlamenta utvrđena Ugovorima

    1.

    		 naglašava i žali zbog činjenice da Parlament, unatoč tome što je jedina institucija čiji se predstavnici izravno biraju, nema opće izravno pravo inicijative;

    2.

    		 naglašava da se Ugovorom iz Lisabona Parlamentu već dodjeljuju izravna prava inicijative tako što se priznaju njegova nadležnost za samoorganizaciju, njegova nadzorna funkcija i njegov demokratski legitimitet kao jedine izravno izabrane institucije EU-a;

    3.

    		 ističe da, u institucionalnom ustroju u kojem Parlament još nema opće izravno pravo inicijative, posebni zakonodavni postupci koje pokreće imaju posebnu ustavnu kvalitetu i prednost pred redovnim zakonodavnim postupcima;

    4.

    		 podsjeća da se Parlament u posljednjih 20 godina opetovano koristio tim posebnim zakonodavnim pravima, iako su ona nedostatna; međutim, žali zbog toga što su ti posebni zakonodavni postupci prerijetko uspješno zaključeni zbog toga što Komisija i Vijeće nisu postigli dogovor (12);

    5.

    		 ističe da je Parlament iskoristio svoje pravo inicijative pokretanjem procedure za zaštitu vladavine prava u skladu s člankom 7. UEU-a; osuđuje činjenicu da Vijeće nije poduzelo daljnje korake u vezi s tom procedurom i kasnijim pozivima Parlamenta na djelovanje te ističe da Vijeće efektivno ne primjenjuje djelotvorno članak 7. UEU-a, što i dalje ugrožava integritet zajedničkih europskih vrijednosti, uzajamno povjerenje i vjerodostojnost Unije kao cjeline; smatra da je ključno osigurati punu i hitnu provedbu Uredbe (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (13), uz istovremeno poštovanje uloge Parlamenta kao suzakonodavca; smatra da je Unija i dalje strukturno nepripremljena za borbu protiv kršenja i nazadovanja u pogledu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u državama članicama; vjeruje da pogoršanje stanja u vezi s tim pitanjima u raznim državama članicama pokazuje potrebu za istinskom međuinstitucijskom suradnjom; duboko žali zbog izostanka konkretnog odgovora na inicijativu Parlamenta o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava te ponavlja svoj poziv Komisiji i Vijeću da bez odgode započnu pregovore s Parlamentom o međuinstitucijskom sporazumu;

    6.

    		 ponovno ističe svoj obrazloženi prijedlog u vezi s postojanjem očite opasnosti da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Unija; ponovno izražava duboku zabrinutost zbog toga što standardni postupci u pogledu saslušanja ne osiguravaju jednako postupanje prema Parlamentu, s jedne strane, te prema Komisiji i trećini država članica, s druge strane, kad je riječ o iznošenju obrazloženog prijedloga i pristupu informacijama; izražava žaljenje zbog toga što saslušanja još nisu dovela ni do kakvog znatnog napretka u rješavanju problema očite opasnosti od teškog kršenja vrijednosti EU-a;

    7.

    		 žali što tri države članice još nisu ratificirale izmijenjeni izborni zakon Europske unije donesen 2018.;

    8.

    		 nadalje žali zbog toga što je Vijeće dosad odbilo pregovarati s Parlamentom o njegovu pravu na istragu, iako je to u suprotnosti s člankom 226. UFEU-a i načelom lojalne suradnje, čime nije provelo svoju obvezu iz Ugovora unatoč svojoj dužnosti da to učini;

    9.

    		 pozdravlja donošenje novog Statuta Europskog ombudsmana, nakon inicijative Parlamenta, kojim se osigurava usklađenost tog statuta s Ugovorom iz Lisabona;

    Prava inicijative Vijeća i Europskog vijeća utvrđena Ugovorima

    10.

    		 žali zbog toga što se u području ekonomske i monetarne politike člankom 121. UFEU-a predviđa samo obavješćivanje Parlamenta; također napominje da se Vijeće koristi člankom 121. UFEU-a kao de facto pravom inicijative u tom području te zahtijeva dodatne nadležnosti za Parlament kao jedinu instituciju EU-a koja zastupa glas građana;

    11.

    		 nadalje prepoznaje da se Europsko vijeće koristi člankom 68. UFEU-a kao de facto pravom inicijative u području slobode, sigurnosti i pravde; ističe činjenicu da Europsko vijeće nije suzakonodavac i da bi trebalo revidirati donošenje višegodišnjih operativnih programa u tom području bez obveze savjetovanja s Parlamentom ili Komisijom s obzirom na posebno ozbiljan učinak tih politika na temeljna prava građana; poziva na to da se Parlamentu i Vijeću u predstojećoj reviziji Ugovora u jednakoj mjeri dodijeli ta nadležnost;

    12.

    		 napominje da u skladu s člankom 76. UFEU-a Vijeće preko četvrtine svojih država članica ima pravo inicijative koje je ravnopravno s onim Komisije u pogledu suradnje u upravnom pravu te policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

    13.

    		 konstatira da su ta kretanja dio šireg trenda sve veće neravnoteže između Vijeća, Europskog vijeća i Komisije u pogledu ovlasti za donošenje odluka u svim područjima politika, u različitoj mjeri; ističe da ta praksa narušava institucionalnu strukturu EU-a utvrđenu Ugovorima; smatra da bi trebalo ponovno uspostaviti ravnotežu u korist demokratskog legitimiteta dodjelom jednakih prava Parlamentu;

    14.

    		 sa zabrinutošću primjećuje nedostatak transparentnosti u korištenju neizravnog prava inicijative Vijeća iz članka 241. UFEU-a; poziva Vijeće da na način prilagođen korisnicima i na svim službenim jezicima Europske unije objavi sve zahtjeve podnesene na temelju te pravne osnove te ustraje u svojem pozivu Vijeću da osigura najvišu moguću razinu transparentnosti u svim svojim aktima (14), uz potpuno poštovanje pravila EU-a o pristupu dokumentima;

    Neizravno pravo inicijative Parlamenta utvrđeno Ugovorima

    15.

    		 podsjeća da je od Ugovora iz Maastrichta Parlament, u znak priznanja njegove jedinstvene demokratske legitimnosti, stekao pravo zatražiti od Komisije da podnese zakonodavne prijedloge;

    16.

    		 napominje da u skladu s člankom 225. UFEU-a zahtjevi moraju biti u nadležnosti Unije i da je trenutačno jedina obveza Komisije obavijestiti Parlament o razlozima za nepodnošenje prijedloga;

    17.

    		 podsjeća da su se Parlament i Komisija složili da će to pravo dodatno poboljšati Okvirnim sporazumom iz 2010.; napominje da se Komisija obvezala izvijestiti o daljnjem postupanju u vezi sa zahtjevima Parlamenta u roku od tri mjeseca te, ako tako odluči kolegij, predstaviti zakonodavni prijedlog;

    18.

    		 smatra da je došlo vrijeme da se pokaže ambicioznija politička volja te stoga poziva na to da se razmotri preispitivanje Okvirnog sporazuma iz 2010. kako bi se osigurala snažnija prava inicijative Parlamenta;

    19.

    		 žali zbog toga što je do 2019. u daljnjem postupanju na temelju izvješća Parlamenta o zakonodavnim inicijativama usvojenima u skladu s člankom 225. UFEU-a Komisija podnijela zakonodavne prijedloge tek u manjem broju slučajeva nakon zahtjeva Parlamenta (15); isto tako žali što se u većini slučajeva nisu poštovali rokovi u kojima Komisija mora odgovoriti na zahtjeve Parlamenta i iznijeti zakonodavne prijedloge;

    20.

    		 smatra da je jedina obveza Komisije da obavijesti Parlament o razlozima za daljnje nepostupanje u vezi s zakonodavnom inicijativom koju je Parlament usvojio većinom glasova zastupnika preslaba te stoga odlučno pozdravlja potporu predsjednice Komisije von der Leyen pravu inicijative Parlamenta i preuzetu obvezu da će na zahtjeve Parlamenta u skladu s člankom 225. UFEU-a uvijek odgovoriti zakonodavnim aktom, uz potpuno poštovanje načela proporcionalnosti, supsidijarnosti i bolje izrade zakonodavstva; očekuje da Komisija poštuje tu obvezu pokretanja zakonodavstva nakon što Parlament većinom glasova zastupnika usvoji svaki takav zahtjev u okviru izvješća o zakonodavnoj inicijativi; smatra da bi trebalo ojačati tu obvezu i ovlasti Parlamenta da utječe na program EU-a;

    21.

    		 pohvaljuje trenutačni Kolegij povjerenika jer je pravodobno odgovorio na sve zahtjeve Parlamenta (16), osim u jednom slučaju (17); nadalje ističe da samo u jednom slučaju zahtjev nije doveo do zakonodavnog prijedloga; smatra da se time dokazuje da je uspostavljen međuinstitucijski presedan i očekuje od Komisije da nastavi ispunjavati svoju obvezu odgovaranja na sve zahtjeve;

    22.

    		 smatra da promišljanje o pravu inicijative Parlamenta mora ići ruku pod ruku sa širim razmatranjem političke inicijative u postupku donošenja odluka EU-a;

    23.

    		 smatra da bi trebalo poboljšati daljnje postupanje na temelju europske građanske inicijative te naglašava da bi, ako Komisija u navedenom roku ne objavi svoje namjere ili u komunikaciji navede da ne namjerava poduzeti mjere u vezi s europskom građanskom inicijativom koja je ispunila postupovne zahtjeve te je u skladu s Ugovorima, posebno temeljnim vrijednostima Unije sadržanima u članku 2. UEU-a, Parlament mogao donijeti odluku o daljnjem postupanju na temelju europske građanske inicijative u okviru izvješća o vlastitoj inicijativi;

    Budućnost prava inicijative Parlamenta

    24.

    		 duboko je uvjeren da bi opće i izravno pravo inicijative dodatno ojačalo demokratski legitimitet Unije, osnažilo građane Unije i odrazilo razvoj nadležnosti Unije i njezinih institucija tijekom vremena prema snažnijoj europskoj demokraciji;

    25.

    		 smatra da bi Parlamentu, kao jedinoj izravno izabranoj instituciji EU-a, trebalo dati pravo da predlaže zakonodavstvo;

    26.

    		 čvrsto vjeruje da bi Ugovore trebalo revidirati tako da se Parlamentu, kao jedinoj izravno izabranoj instituciji EU-a te stoga i instituciji koja zastupa glas građana u postupku donošenja odluka EU-a, dodijeli opće i izravno pravo na zakonodavnu inicijativu; naglašava da bi Parlament trebao pokrenuti postupak u skladu s člankom 48. UEU-a kako bi se uspostavilo takvo pravo na zakonodavnu inicijativu; smatra da bi se pravo inicijative Parlamenta trebalo primjenjivati barem u onim područjima politike u kojima je Parlament ovlašten donositi zakonodavstvo kao suzakonodavac;

    27.

    		 naglašava da je Konferencija o budućnosti Europe bila dosad nezabilježena prilika za rješavanje trenutačnih nedostataka i davanje novog poticaja europskoj demokraciji te snažno potiče na to da se slijedi preporuka sudionika Konferencije za istinsko pravo inicijative za Parlament;

    28.

    		 ponovno ističe posebno i pojačano ustavno dostojanstvo pitanja u vezi s kojima Parlament trenutačno ima pravo inicijative te stoga smatra da bi takvo isključivo pravo trebalo proširiti na pitanja u kojima su demokratski legitimitet i suverenost Unije posebno relevantni;

    29.

    		 napominje da trenutačna prava inicijative Parlamenta obuhvaćaju različite posebne zakonodavne postupke, na primjer u slučaju propisa koji se odnose na njegov sastav, izbor zastupnika i njihov Statut, Statut Europskog ombudsmana i pravo Parlamenta na istragu;

    30.

    		 smatra da se Ugovorima gotovo uopće ne uređuju ti postupci i poziva na novi međuinstitucijski sporazum između tri institucije posvećen isključivo tom pitanju, uz puno poštovanje njegova posebnog ustavnog dostojanstva i jačanje demokratskog legitimiteta Europske unije; smatra da bi se u tom novom međuinstitucijskom sporazumu mogle razmotriti mjere za izbjegavanje institucijske blokade predmeta;

    31.

    		 smatra da bi interna pravila Parlamenta trebala bolje odražavati posebnu prirodu tih zakonodavnih postupaka; posebno preporučuje da bi, ako je za donošenje akta od strane Parlamenta potrebno odobrenje ili suglasnost Vijeća te mišljenje ili suglasnost Komisije, Parlament nakon glasovanja o predloženom aktu trebao započeti postupak savjetovanja s tim institucijama; smatra i da bi Parlament nakon takvih savjetovanja trebao pojednostavniti postupke za izmjenu tih predloženih akata;

    32.

    		 smatra da bi se produljenje redovnog zakonodavnog postupka i utvrđivanje redovnog zakonodavnog postupka u kojem Parlament ima pravo inicijative trebali smatrati komplementarnim postupcima;

    33.

    		 smatra da priznavanje izravnog prava inicijative Parlamenta ne bi isključilo mogućnost da Komisija zadrži istodobno pravo ili zadrži monopol nad inicijativom na primjer u području proračuna; smatra i da bi se moglo predvidjeti da Vijeće ima izravno pravo inicijative u strogo definiranim područjima; poziva tri institucije da razmisle o tome kako bi istodobna prava inicijative mogla efektivno koegzistirati i kako bi se mogla provoditi u praksi;

    34.

    		 obvezuje se da će u potpunosti iskoristiti, razviti i dodatno ojačati potencijal neizravnog prava inicijative Parlamenta kako je predviđeno Ugovorima i dodatno razrađeno u međuinstitucijskim sporazumima te preuzimanjem obveze predsjednice Komisije von der Leyen;

    35.

    		 smatra da Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva ima ključnu ulogu u osiguravanju iskrene i transparentne suradnje tijekom cijelog zakonodavnog ciklusa i omogućuje bolje i uzajamno razumijevanje stajališta različitih institucija;

    36.

    		 poziva na zajedničku procjenu funkcioniranja Okvirnog sporazuma iz 2010. i potrebe za ciljanim preispitivanjem kako bi se osiguralo da se njegove odredbe i vremenski okviri povezani s neizravnim pravom inicijative Parlamenta mogu efektivno poštovati; poziva također Vijeće i Komisiju da zajedno s Parlamentom procijene u kojoj bi mjeri trebalo preispitati Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva kako bi se uklonile moguće prepreke za ovlasti Parlamenta da predlaže zakonodavne inicijative;

    37.

    		 smatra da je primjereno preispitati svoja interna pravila, postupke i zahtjeve, među ostalim u pogledu sastavljanja izvješća o zakonodavnoj inicijativi u skladu s člankom 225. UFEU-a, kako bi se osiguralo da su prijedlozi usmjereni i dobro potkrijepljeni; predlaže pojednostavljenje postupaka koji su utvrđeni u Poslovniku Parlamenta za izradu i usvajanje rezolucija u skladu s člankom 225. UFEU-a kako bi se osiguralo da se svaki zahtjev za zakonodavnu inicijativu upućen Komisiji na odgovarajući način uzme u obzir i da se pritom uvijek poštuje Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva, bez obzira na parlamentarnu rezoluciju koja uključuje taj zahtjev;

    38.

    		 obvezuje se da će prednost dati tim instrumentima kao primarnom načinu za to da traži podnošenje zakonodavnih prijedloga od strane Komisije; u tom pogledu naglašava da je potrebno zahtjeve upućivati samo Komisiji i osigurati da sadržaj izvješća o zakonodavnoj inicijativi ostane u okviru teme odobrenog izvješća; ističe da za donošenje usmjerenih i dobro potkrijepljenih izvješća u skladu s člankom 225. UFEU-a od strane Parlamenta treba osigurati potrebne tehničke i administrativne kapacitete;

    39.

    		 naglašava da je važno osigurati blisku suradnju s Komisijom tijekom cijelog životnog ciklusa izvješća o zakonodavnoj inicijativi kako bi se osiguralo da je postupak što učinkovitiji, transparentniji i uključiviji; ističe ulogu Konferencije predsjednika odbora i Konferencije predsjednika u tom pogledu;

    40.

    		 naglašava da Parlament u potpunosti poštuje Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva, u kojem se naglašava potreba za prethodnom analizom europske dodane vrijednosti, kao i za procjenom cijene nedjelovanja na europskoj razini, te da ima strukturu za provedbu aktivnosti procjene učinka, u mjeri u kojoj je to moguće, prije predstavljanja izvješća o vlastitoj inicijativi kako bi se poboljšala procjena europske dodane vrijednosti predviđena u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva;

    41.

    		 smatra da bi Komisija pri ocjenjivanju načela supsidijarnosti, proporcionalnosti i bolje izrade zakonodavstva u okviru praćenja zahtjeva Parlamenta za zakonodavne prijedloge u skladu s člankom 225. UFEU-a trebala u obzir uzeti popratne analize o „europskoj dodanoj vrijednosti” i „cijeni nedjelovanja na europskoj razini” koje je izradio Parlament; ističe da je u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva Komisija već obvezna odgovoriti na sva pitanja koja suzakonodavci postave u vezi s takvim analizama;

    42.

    		 nadalje, smatra da bi Komisija trebala jasno povezati nacrte prijedloga usvojene na temelju prijedloga Parlamenta u skladu s člankom 225. UFEU-a s relevantnim izvješćima o zakonodavnoj inicijativi, čime će se pružiti jasan „otisak zakonodavnog utjecaja”;

    43.

    		 obvezuje se da će poticati snažniju koordinaciju s Odborom regija te s Gospodarskim i socijalnim odborom uzimajući u obzir njihova mišljenja u okviru članka 225. UFEU-a;

    44.

    		 ponavlja da su dostupnost, etika i transparentnost od presudne važnosti te da moraju usmjeravati aktivnosti svih institucija EU-a; poziva na to da sve relevantne informacije o izvješćima o zakonodavnoj inicijativi, kao što su interni postupovni koraci ili daljnje postupanje Komisije, budu lako dostupne na internetu na svim službenim jezicima Europske unije;

    45.

    		 ponavlja važnost predzakonodavne faze i podsjeća na ulogu Parlamenta kako je predviđeno u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva i Okvirnom sporazumu iz 2010.; poziva na ubrzanje rada na uspostavi zajedničke zakonodavne baze podataka, kako je utvrđeno u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva;

    46.

    		 podsjeća na važnost sudjelovanja građana i civilnog društva za demokratski legitimitet EU-a; poziva sve institucije EU-a da ih na smislen način uključe u donošenje odluka u svim fazama ciklusa politike;

    o

    o o

    47.

    		 nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

    (1)  SL L 304, 20.11.2010., str. 47.

    (2)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

    (3)  SL C 252, 18.7.2018., str. 215.

    (4)  SL C 252, 18.7.2018., str. 201.

    (5)  SL C 449, 23.12.2020., str. 90.

    (6)  SL C 270, 7.7.2021., str. 71.

    (7)  SL C 362, 8.9.2021., str. 6.

    (8)  Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, studija naslovljena „The European Parliament’s right of initiative” (Pravo inicijative Europskog parlamenta), Bruxelles, 2020., str. 55. i 57.

    (9)  Rezolucija od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (SL C 215, 19.6.2018., str. 162.).

    (10)  Rezolucija od 7. listopada 2020. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (SL C 395, 29.9.2021., str. 2.).

    (11)  Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, studija naslovljena „The European Parliament’s right of initiative” (Pravo inicijative Europskog parlamenta), Bruxelles, 2020., str. 12.

    (12)  Ibid., str. 34. i 35.

    (13)  SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1.

    (14)  Rezolucija od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi Europskog ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a (SL C 411, 27.11.2020., str. 149.).

    (15)  Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, studija naslovljena „The European Parliament’s right of initiative” (Pravo inicijative Europskog parlamenta), Bruxelles, 2020., str. 54.

    (16)  Odgovori Komisije na sljedeće rezolucije Parlamenta:

    —

    Rezolucija od 8. listopada 2020. s preporukama Komisiji naslovljena „Digitalizacija financijskih usluga: novi rizici u pogledu kriptoimovine – izazovi povezani s regulativom i nadzorom u području financijskih usluga, institucija i tržišta” (SL C 395, 29.9.2021., str. 72.);

    —

    Rezolucija od 22. listopada 2020. s preporukama Komisiji o pravnom okviru EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU (SL C 404, 6.10.2021., str. 175.);

    —

    Rezolucija od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji naslovljena „Akt o digitalnim uslugama: prilagodba odredbi trgovačkog i građanskog prava za poduzeća koja posluju na internetu” (SL C 404, 6.10.2021., str. 31.);

    —

    Rezolucija od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji naslovljena „Akt o digitalnim uslugama: poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta” (SL C 404, 6.10.2021., str. 2.);

    —

    Rezolucija od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji o okviru etičkih aspekata umjetne inteligencije, robotike i s njima povezanih tehnologija (SL C 404, 6.10.2021., str. 63.);

    —

    Rezolucija od 20. listopada 2020. s preporukama Komisiji o sustavu građanskopravne odgovornosti za umjetnu inteligenciju (SL C 404, 6.10.2021., str. 107.);

    —

    Rezolucija od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje (SL C 456, 10.11.2021., str. 161.).

    (17)  Odgovor Komisije na Rezoluciju Parlamenta od 13. svibnja 2020. s preporukama Komisiji pod naslovom „Sigurnosna mreža za zaštitu korisnika programa EU-a: donošenje rezervnog plana za VFO” (SL C 323, 11.8.2021., str. 2.).

    Top